P10_TA(2024)0020Irak, posebno stanje prava žena i nedavni prijedlog izmjene Zakona o osobnom statusuRezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2024. o Iraku, posebno o stanju prava žena i nedavnom prijedlogu izmjene Zakona o osobnom statusu (2024/2858(RSP))Europski parlament,

–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku,

–uzimajući u obzir članak 150. stavak 5. i članak 136. stavak 4. Poslovnika,

A.budući da irački parlament sastavlja vrlo restriktivne izmjene Zakona 188/1959 (Zakon o osobnom statusu) koje utječu na prava žena; budući da bi slijedom toga, prema mišljenju stručnjaka UN-a, obiteljska pitanja, uključujući brak, razvod i skrbništvo nad djecom, zapravo bila u nadležnosti vjerskih, a ne građanskih sudova, što bi dovelo do uznemirujućih razlika u pogledu vjerske pripadnosti; budući da bi za neke minimalna zakonska dob za sklapanje braka bila 9 godina za djevojčice i 15 godina za dječake te da postoji strah od povećanog nasilja nad ženama u budućnosti; budući da 22 % neregistriranih brakova uključuje djevojčice mlađe od 14 godina; budući da se predloženim izmjenama povećava ranjivost ženske djece, posebno siročadi i djece iz obitelji s niskim prihodima, kao i rizik da postanu žrtve trgovine ljudima i iskorištavanja od strane skrbnika i/ili rodbine; budući da je Vrhovni sud potvrdio ustavnost najproblematičnijih amandmana prije trećeg čitanja koje je odgođeno 2. listopada 2024.; budući da je stanje prava žena u Iraku već izazvalo žestoke kritike;

B.budući da je UNITAD, misija UN-a u Iraku, koja je istraživala seksualne zločine koje je Daiš počinio nad ženama, posebno jezidskim ženama, morala prestati s radom 17. rujna 2024. nakon odluke o prestanku mandata Vijeća sigurnosti UN-a koja je donesena prošle godine i koju su podržale Rusija i Kina; budući da će UNAMI, misija UN-a u Iraku, također morati prestati s radom 2025.;

C.budući da je Nagrada Saharov za slobodu izražavanja za 2016. dodijeljena Nadiji Murad i Lamiji Aji Bašar, dvjema iračkim jezidskim ženama, za borbu protiv seksualnog nasilja povezanog sa sukobima;

D.budući da se u članku 14. iračkog ustava navodi da su „Iračani jednaki pred zakonom bez diskriminacije na temelju roda”;

E.budući da je 73 % ispitanika koji su sudjelovali u anketi koju je provodio irački izborni tim izrazilo „snažno protivljenje” izmjenama Zakona 188/1959;

1.potiče irački parlament da u potpunosti i odmah odbije predložene izmjene Zakona 188/1959 (Zakon o osobnom statusu); naglašava, s najvećom zabrinutošću, da bi se izmjenama prekršile međunarodne obveze Iraka u pogledu temeljnih prava žena te da bi to dovelo do znatnog nazadovanja, sve lošijeg međunarodnog ugleda i uskraćivanja određene strane pomoći koju pružaju bilateralne i multilateralne organizacije;

2.pohvaljuje žene, uključujući zastupnice u iračkom parlamentu, koje su osudile reformu, te nevladine organizacije, aktiviste i članove civilnog društva koji se od 1959. bore za očuvanje jednog od najnaprednijih zakona u regiji;

3.poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da osude predložene izmjene; poziva delegaciju EU-a u Iraku da dodjelu bespovratnih sredstava za razvoj uvjetuje pravosudnim osposobljavanjem o seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju te otvaranjem skloništa za žene; potiče Irak da donese nacionalni akcijski plan za iskorjenjivanje dječjih brakova, kriminalizaciju silovanja u braku, borbu protiv nasilja u obitelji i jačanje prava žena, djevojaka i djevojčica, u skladu s Konvencijom UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena; poziva na jačanje partnerstva s Odborom za ljudska prava iračkog parlamenta, u skladu s međunarodnim obvezama Iraka;

4.podsjeća da se postojećim Zakonom o osobnom statusu zahtijeva da djeca s barem jednim roditeljem koji se preobratio na islam postaju i sama muslimani; žali zbog činjenice da bi predložene izmjene zakona, ako se donesu, dovele do još radikalnije primjene šerijata; navodi da bi te nove odredbe ugrozile i iračku državu i utjecale na manjine u toj zemlji; izražava duboku zabrinutost zbog posljedica tih izmjena na kršćanske zajednice u Iraku;

5.poziva države članice da povećaju svoju potporu borcima za prava žena i djece u Iraku;

6.vrlo je zabrinut zbog nedostatka pravne zaštite u kaznenom zakonu za žene i djecu koji su žrtve nasilja u obitelji te poziva na poboljšanja;

7.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju prevede na arapski te da je proslijedi iračkom parlamentu i vladi, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i državama članicama.