P10_TA(2025)0004Sustavna represija u području ljudskih prava u Iranu, posebno slučajevi Pakhshan Azizi i Wrishe Moradi, te uzimanje građana EU-a za taoceRezolucija Europskog parlamenta od 23. siječnja 2025. o sustavnoj represiji u području ljudskih prava u Iranu, posebno slučajevi Pakhshan Azizi i Wrishe Moradi, te uzimanju građana EU-a za taoce (2025/2511(RSP))Europski parlament,

–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu,

–uzimajući u obzir članak 150. stavak 5. i članak 136. stavak 4. Poslovnika,

A.budući da se stanje ljudskih prava u Iranu znatno pogoršalo, uz nagli porast pogubljenja, uključujući više od 900 pojedinaca samo 2024., od kojih su mnoge bile žene, politički disidenti i pojedinci povezani s prosvjedima potaknutima ubojstvom Jine Mahse Amini;

B.budući da su kurdske aktivistkinje, socijalna radnica Pakhshan Azizi i zagovarateljica prava žena Verisheh (Wrisha) Moradi, koje su se borile protiv ISIS-a u Kurdistanu, osuđene na smrt zbog „oružane pobune protiv države”; budući da im je uskraćeno pošteno suđenje te da su bile mučene i držane u samici;

C.budući da je u siječnju 2025. Vrhovni sud Irana potvrdio smrtnu kaznu protiv Pakhshan Azizi i drugih;

D.budući da su deseci nedužnih državljana EU-a proizvoljno pritvoreni u Iranu, bez pristupa poštenom suđenju, što je dio šire iranske strategije talačke diplomacije;

1.osuđuje neobuzdanu represiju iranskog režima nad ljudskim pravima, osobito napade na aktivistice; oštro osuđuje smrtnu kaznu protiv Pakhshan Azizi i Wrishe Moradi; zahtijeva da Iran odmah i bezuvjetno pusti na slobodu sve nepravedno zatvorene borce za ljudska prava i političke zatvorenike, uključujući Pakhshan Azizi, Wrishu Moradi i najmanje 56 drugih političkih zatvorenika koji čekaju izvršenje smrtne kazne;

2.ponavlja svoje snažno protivljenje smrtnoj kazni i poziva iransku vladu da odmah uvede moratorij na tu kaznu i da je ukine;

3.poziva EU i njegove države članice da povećaju potporu iranskim borcima za ljudska prava te izražava svoju punu potporu i solidarnost s Irancima ujedinjenima u pokretu „Žena, život, sloboda”;

4.apelira na iranske vlasti da odmah puste na slobodu i sigurno vrate u domovine sve državljane EU-a te da odbace sve optužbe protiv njih, uključujući Oliviera Grondeaua, Cécile Kohler, Jacquesa Parisa i Ahmadrezu Djalalija; oštro osuđuje iransku upotrebu talačke diplomacije; poziva EU i njegove države članice da poduzmu zajedničke diplomatske napore i zajednički rade na njihovu oslobađanju;

5.oštro osuđuje ubojstvo Jamshida Sharmahda; potiče islamski režim u Iranu da iznese pojedinosti o okolnostima njegove smrti i da se njegovi posmrtni ostaci odmah vrate njegovoj obitelji;

6.osuđuje sustavno gušenje pokreta za ljudska prava i progon manjina koje provodi iranski režim, uključujući Kurde, Beludže, kršćane, koji se suočavaju s progonom nakon preobraćenja, i Bahaije, koji se svi suočavaju s etničkom i vjerskom diskriminacijom, uhićenjima i kršenjima temeljnih prava čiji je cilj ušutkavanje neslaganja;

7.ponavlja svoj poziv Vijeću da Islamsku revolucionarnu gardu proglasi terorističkom organizacijom i da proširi sankcije EU-a na sve odgovorne za kršenja ljudskih prava, uključujući vrhovnog vođu Alija Hameneija, predsjednika Masouda Pezeshkiana, šefa pravosuđa Gholam-Hosseina Mohseni-Eje’ija, glavnog tužitelja Mohamada Movahedi-Azada i suca Imana Afsharija;

8.potiče iranske vlasti da posebnom izvjestitelju UN-a za stanje ljudskih prava u Iranu i misiji UN-a za utvrđivanje činjenica osiguraju potpun i neometan pristup kako bi mogli ostvariti svoje mandate; poziva EU i njegove države članice da u potpunosti podupru tu misiju UN-a i obnovu njezina mandata;

9.ponavlja svoj poziv na veću financijsku potporu iranskom civilnom društvu;

10.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Islamskoj savjetodavnoj skupštini i vrhovnom vođi Islamske Republike Irana.