1.pozdravlja i podupire najavu predsjednice von der Leyen u političkim smjernicama za sljedeću Europsku komisiju (2024. – 2029.) o predlaganju europske strategije za otpornost vodoopskrbe za rješavanje problema učinkovitosti potrošnje vode, nestašice vode, onečišćenja i rizika povezanih s vodom, kao i prepoznavanje da je voda neizostavan resurs koji je sve više pod pritiskom zbog klimatskih promjena i sve veće potražnje;

2.smatra da bi pri provedbi zakonodavstva trebalo uzeti u obzir gospodarsku konkurentnost u skladu s kompasom konkurentnosti; poziva na provedbu zakonodavstva EU-a o okolišu kako bi se izgradila otporna i konkurentna Europa, prilagodilo klimatskim promjenama i ublažilo ih, zaustavio gubitak biološke raznolikosti, spriječilo onečišćenje, zajamčila sigurnost opskrbe hranom, ograničila upotreba resursa i smanjio otpad te težilo učinkovitoj upotrebi resursa, uključujući vodu, uzimajući pritom u obzir načelo predostrožnosti, načelo kontrole na izvoru i načelo „onečišćivač plaća”; ističe činjenicu da dostupnost vode utječe na količinu, kvalitetu, raznolikost i sezonsku dostupnost hrane koja se može proizvesti;

3.poziva EU da u međunarodnu dimenziju strategije uključi svoje obveze preuzete u kontekstu dijaloga COP29 u Bakuu o vodi za djelovanje u području klime i Konferencije UN-a o vodama 2023.;

4.naglašava da je hitno potrebno poboljšati otpornost vodoopskrbe i gospodarenje vodama te osigurati održivu opskrbu slatke vode za ljude, gospodarstvo i okoliš; naglašava da bi se europska strategija za otpornost vodoopskrbe trebala razvijati u koordinaciji s Europskim paktom za oceane, osiguravajući kohezivan i integriran pristup upravljanju slatkovodnim i oceanskim resursima, rješavajući međusobno povezane izazove, jačajući konkurentnost i promičući održivo gospodarenje vodama u cijelom kopnenom i morskom okolišu, uz istodobno osiguravanje holističkog pristupa „od izvora do mora”;

5.odlučno tvrdi da je potrebna sveobuhvatna i cjelovita europska strategija za otpornost vodoopskrbe koja obuhvaća aspekte kvalitete, kvantitete, sigurnosti, infrastrukture, tehnologije i upravljanja u vezi s vodom te uključuje obnovu vodnog ciklusa kao ključni element jer se njime podupiru gospodarske aktivnosti, osigurava dostupnost resursa i doprinosi regulaciji klime;

6.naglašava važnost opskrbe vodom, posebno pitkom vodom, kao i sigurnosti opskrbe vodom; ističe da bi se u svim projektima obnove okoliša trebali uzeti u obzir aspekti sigurnosti opskrbe vodom i pritom dati prednost rješenjima koja ne samo da donose koristi za okoliš nego i jamče opskrbu vodom i učinkovito upravljanje vodom; nadalje naglašava da bi se mjere ekološke obnove trebale provoditi u sinergiji s razvojem potencijala EU-a za obnovljivu energiju i da ne bi trebale utjecati na ukupnu energetsku otpornost;

7.preporučuje da se u strategiju uključe jezera i druga staništa ovisna o slatkoj vodi, uz rijeke, prijelazne vode i podzemne vode, kao ključne sastavnice nastojanja EU-a u području otpornosti voda;

8.naglašava da je hitno potrebno poboljšati sustave za upozoravanje na krizu kad je riječ o teškim incidentima povezanim s vodom, kao i poboljšati preventivne mjere;

9.poziva Komisiju da predstavi europski plan za prilagodbu klimatskim promjenama, uključujući konkretne zakonodavne prijedloge i mjere, posebno u pogledu otpornosti infrastrukture, upravljanja vodama i prirodnih rješenja, uz davanje prednosti zaštiti ranjivih zajednica, kako bi EU postao otporniji i bio primjer drugima;

10.ponavlja da je pristup čistoj i sigurnoj vodi za piće i sanitarnim uvjetima ljudsko pravo; naglašava da se to pravo mora nedvosmisleno zajamčiti tako da svi imaju pristup cjenovno pristupačnim i kvalitetnim vodnim uslugama, uključujući stanovnike otoka i najudaljenijih regija;

11.naglašava da se nijednoj osobi ni na javnim mjestima ni u privatnim objektima ne bi smio uskratiti pristup vodi koja se isporučuje iz distribucijske mreže namijenjene za ljudsku potrošnju, ako je dostupna;

12.napominje da je za industrijske aktivnosti i poljoprivrednu proizvodnju potrebna voda za proizvodnju konačnih proizvoda ili potporu proizvodnim aktivnostima, pri čemu količina vode koja se upotrebljava ovisi o vrsti aktivnosti; ističe činjenicu da je za osiguravanje konkurentnosti i strateške autonomije Europe potrebno društvo koje pametno upravlja vodom i u kojem tehnologija i podaci poboljšavaju kružno gospodarstvo te potiču održive i učinkovite prakse u pogledu potrošnje vode; poziva sve relevantne aktere da ubrzaju prelazak na kružnu industriju i poljoprivredu koji učinkovito koriste vodu promicanjem inovativnih rješenja i ulaganjem u njih, uključujući digitalne alate i tehnologije, oporabu resursa, ponovnu upotrebu vode, proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, infrastrukturu, prirodna rješenja i uključive alate za upravljanje;

13.potiče Komisiju da kroz međusektorski pristup u unutarnje i vanjske politike EU-a uključi i postavi u središte vodnu perspektivu kako bi se osiguralo da otpornost, održivost i sigurnost vode budu utkane u strukturu europskih politika; posebno poziva Komisiju da u okviru procjene socioekonomskog učinka i utjecaja na okoliš provede procjenu svih regulatornih mjera povezanih s vodom, uključujući one povezane s energijom; naglašava da bi se procjenom načina na koji svaka politika EU-a, kao i projekti i infrastruktura financirana sredstvima EU-a, može utjecati na vodne resurse u pogledu količine, kvalitete i dostupnosti osiguralo da otpornost vodoopskrbe bude temelj oblikovanja i provedbe politika, čime bi se paradigma prebacila s tretiranja vode kao beskonačnog resursa na prepoznavanje njezine intrinzične vrijednosti za čovječanstvo te okolišni i socioekonomski krajolik EU-a i njegovu konkurentnost;

14.naglašava da je učinkovita upotreba vode ključna za očuvanje vodnih resursa EU-a i da bi učinkovitost potrošnje vode trebala biti jedan od glavnih ciljeva EU-a; u tom pogledu poziva na razumno smanjenje potražnje za vodom, među ostalim rješavanjem prekomjernih razina istjecanja, ulaganjem u istraživanje i inovativna rješenja, modernizacijom industrijskih i proizvodnih procesa, nadogradnjom vodne infrastrukture, održivim upravljanjem vodnim resursima i vršnom potražnjom, određivanjem prioritetnih korisnika i osiguravanjem da veća učinkovitost potrošnje vode dovede do smanjenja ukupne potrošnje slatke vode, kao i do povećanja dostupnosti vode u područjima pogođenima nestašicom vode na lokalnoj i regionalnoj razini; smatra da bi prednost trebalo dati područjima pogođenima dugotrajnom sušom i dezertifikacijom;

15.poziva na donošenje zakonodavnog okvira kojim bi se utvrdile ciljne vrijednosti za sektorsku učinkovitost potrošnje vode i zahvaćanje vode na razini sliva, na temelju ažuriranih procjena dostupnosti vode i klimatskih rizika, uključujući pristup vrednovanju vode kojim se uzimaju u obzir usluge ekosustava i dugoročna održivost te kojim bi se obuhvatile sve upotrebe vode, uključujući industriju, energiju, poljoprivredu, javne institucije i kućanstva; naglašava činjenicu da bi ti ciljevi trebali biti ambiciozni, ali prilagodljivi, uzimajući u obzir posebne okolnosti i napredak koji je svaka država članica već ostvarila kako bi se osigurali kontinuirani napori za povećanje učinkovitosti u svim regijama; naglašava važnost učinkovitih i ujednačenih praksi prikupljanja podataka u državama članicama i svim sektorima, među ostalim upotrebom inovativnih tehnologija, uključujući točke za prikupljanje podataka u stvarnom vremenu radi veće transparentnosti u pogledu potrošnje vode; naglašava da je potrebno provesti odgovarajuću procjenu utjecaja na okoliš i socioekonomskih učinaka uporabe vode; naglašava da se ne smije ugroziti stratešku važnost proizvodnje hrane; ističe da su znanost, istraživanje i tehnologija važni za učinkovitu potrošnju vode i upotrebu vode, kao i za kružno gospodarstvo u tom pogledu; traži stvaranje i promicanje novih pametnih i visokoučinkovitih sustava navodnjavanja, zadržavanja kišnice i pročišćavanja vode te sustava navodnjavanja u kojima se učinkovito gospodari vodom;

16.ponavlja da je potrebno razviti zajedničku metodologiju EU-a za utvrđivanje ciljeva u pogledu učinkovitosti potrošnje vode i zahvaćanja vode kako bi se osigurala održiva upotreba dostupnih obnovljivih vodnih resursa unutar okvira integriranog upravljanja vodnim resursima u kojoj se na odgovarajući način uzimaju u obzir poveznice izvan vodnog sektora putem povezanosti vode, energije, hrane i ekosustava, čime bi se donositeljima odluka i gospodarskim akterima omogućilo da planiraju potrebna ulaganja kako bi se osigurala sigurnost opskrbe vodom na sve održiviji način, uzimajući pritom u obzir značajke predmetnih vodnih tijela;

17.poziva na blisku suradnju u području integriranog planiranja energije i vodnih resursa te povezanih tehnologija u svim sektorima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, među ostalim i među svim dionicima, kako bi se uspostavili mehanizmi za osiguravanje usklađenosti u svim vodnim i energetskim politikama;

18.poziva Komisiju da predloži sveobuhvatnu politiku održivog upravljanja vodama za industriju koja se temelji na smanjenju, oporabi, ponovnoj uporabi i recikliranju, uključujući usmjerenost na upotrebu tehnologija koje učinkovito koriste vodu i kružne tehnologije, recikliranje vode, strategije za smanjenje onečišćujućih tvari i promicanje sustava zatvorene petlje;

19.podsjeća da sve veća prijetnja od nestašice vode ugrožava industrije i projekte koji su ključni za poticanje konkurentnosti Europe, uključujući poluvodiče, podatkovne centre, proizvodnju vodika i baterija za električna vozila iz obnovljivih izvora; konstatira da će se te industrije sve više suočavati s pritiskom da smanje svoj utjecaj na okoliš i poboljšaju učinkovitost vodnih resursa, uključujući izravnu i neizravnu potrošnju vode; poziva države članice da podupru ključne industrije s velikom potrošnjom vode u izradi planova za učinkovitost potrošnje vode usmjerenih na uštedu, ponovnu uporabu i recikliranje vode, sprečavanje onečišćenja vode i primjenu tehnologija za učinkovitu upotrebu vode; poziva Komisiju da u relevantne industrijske politike EU-a i sektorske tranzicijske putove uključi sveobuhvatne strategije upravljanja vodama, s posebnim naglaskom na strateškim sektorima s velikom potrošnjom vode;

20.naglašava da su znanost, podaci, istraživanje i tehnologija ključni za učinkovitu potrošnju vode; poziva na pružanje odgovarajuće financijske i tehničke potpore državama članicama za provedbu učinkovitih mjera upravljanja vodama, među ostalim s pomoću inovativnih i modernih tehnologija;

21.pozdravlja preporuke iz završnog izvješća strateškog dijaloga o budućnosti poljoprivrede EU-a u kojima se ističe da je potrebno proširiti održive poljoprivredne prakse i nove poslovne modele kako bi se promicala učinkovitija upotreba prirodnih resursa, posebno vode;

22.traži prijelaz na održiviji i konkurentniji model poljoprivrede, s pomoću provedbe održivih praksi i inovativnih rješenja kojima se promiče biološka raznolikost, smanjuju kemijska sredstva i omogućuje učinkovito upravljanje vodnim resursima, među ostalim prirodnim rješenjima, regenerativnim upravljanjem, tehnologijama pametnog preciznog navodnjavanja, digitalnim sustavima praćenja, naprednim metodama pročišćavanja i pametnim mrežama za distribuciju vode, optimiziranje potrošnje i sprečavanje iscrpljivanja vodnih resursa te koji pomažu osigurati kontinuiranu produktivnost i istodobno omogućuju smanjenje onečišćenja iz poljoprivrede, učinkovitu upotrebu pesticida i gnojiva, poboljšanje hidrološkog ciklusa, poboljšanje ponovnog punjenja podzemnih voda i prilagodbu smanjenoj upotrebi vode; smatra da tehnološka rješenja mogu obuhvaćati i mjere kojima se može povećati apsorpcija vode, infiltracija i zadržavanje u poljoprivrednim sustavima, što je važno zbog sve češćih suša i obilnih kiša;

23.ističe da inovativna rješenja za navodnjavanje mogu povećati učinkovitost potrošnje vode u poljoprivredi, čime se ostvaruje ekonomska korist i istodobno smanjuje opterećenje za okoliš; napominje da poljoprivrednici općenito nemaju dostatna sredstva i poticaje da se upoznaju s time kako različiti usjevi upotrebljavaju vodu, koje su stvarne primjene navodnjavanja, kako se mijenja prinos usjeva ovisno o različitim praksama upotrebe vode, a time i kolika je postojeća učinkovitost uporabe vode na poljoprivrednim gospodarstvima; poziva Komisiju i države članice da potiču primjenu i podupiru održavanje inovativnih rješenja za navodnjavanje kao što je kapljično navodnjavanje kako bi se omogućilo aktivno upravljanje razinama vode i učinkovito korištenje vodnih resursa te da promiču kontinuiranu razmjenu znanja kako bi svi relevantni dionici mogli dijeliti veću odgovornost u cijelom lancu opskrbe vodom;

24.podsjeća da je upotreba hranjivih tvari kao što su nitrat i fosfat ključna za proizvodnju hrane jer ta aktivnost ne bi bila moguća bez njihove upotrebe; preporučuje bolje razmatranje ciklusa hranjivih tvari u poljoprivrednoj proizvodnji i iskorištavanje korisnih aspekata komunalnih otpadnih voda; traži više istraživanja o učinkovitoj upotrebi hranjivih tvari i razvoju tehnologija oporabe hranjivih tvari kako bi se smanjila ovisnost Unije o uvezenim sirovinama; prepoznaje velik potencijal za oporabu hranjivih tvari iz vode i poziva države članice da podrže poljoprivredni sektor u optimizaciji njegove potrošnje hranjivih tvari, među ostalim upotrebom resursa (nitrata i fosfora) oporabljenih iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda; poziva Komisiju da predloži akcijski plan za integrirano upravljanje hranjivim tvarima kako bi se učinkovito riješio problem gubitka vrijednih poljoprivrednih sredstava, recikliranja hranjivih tvari, onečišćenja hranjivih tvari i neučinkovitosti u ciklusu hranjivih tvari; traži pravilnu i sigurnu oporabu fosfora iz organskih izvora i poticanje ulaganja u njegovu oporabu i kružno upravljanje hranjivim tvarima u skladu s publikacijom Komisijina JRC-a Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) pri Europskoj komisiji, „Znanost za politiku”, „Technical proposals for the safe use of processed manure above the threshold established for Nitrate Vulnerable Zones by the Nitrates Directive (91/676/EEC)” (Tehnički prijedlozi za sigurnu upotrebu prerađenog stajskog gnoja iznad praga za zone osjetljive na nitrate, koji je utvrđen Direktivom o nitratima (91/676/EEZ)), 2020.;

25.ističe da bi trebalo revidirati postojeću Direktivu o nitratima jer se zastarjelim odredbama promiče upotreba kemijskih gnojiva, a ne organskog stajskog gnoja; traži brzu evaluaciju Direktive o nitratima prije kraja ove godine i njezinu reviziju kako bi se promicalo kružno upravljanje hranjivim tvarima;

26.naglašava, u skladu sa završnim izvješćem o strateškom dijalogu o budućnosti poljoprivrede EU-a, potrebu za podupiranjem prijelaza na regionalno prilagođene sorte usjeva i sjemena te prelaska na različite usjeve, sa smanjenim potrebama za vodom i većom otpornošću na suše, kao i potrebu za podupiranjem usvajanja odgovarajućih praksi upravljanja tlom; smatra da treba snažnije podupirati znanstvena istraživanja i tehnološki razvoj u vezi s uzgojem novih vrsta kako bi se omogućila diversifikacija proizvodnje i opskrbe hranom te poboljšanje njihove kvalitete, uz istodobno podizanje razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša; primjećuje potencijal biljnih sorti koje su otpornije na nestašicu vode i štetočine te bi mogle imati ulogu u smanjenju potrošnje vode i smanjiti ekološki otisak usjeva;

27.traži financijsku i tehničku potporu za lokalne poljoprivrednike i ruralne zajednice, posebno u područjima pogođenima nestašicom vode, kako bi im se pomoglo u usvajanju održivih praksi upravljanja zemljištem kojima se poboljšava kvaliteta tla i vode, doprinosi biološkoj raznolikosti i ublažavaju klimatske promjene; naglašava da treba posvetiti posebnu pozornost regijama koje su posebno ugrožene zbog degradacije tla i nestašice vode;

28.uviđa velik trud koji poljoprivrednici ulažu u poboljšanje kvalitete vode i ističe potrebu za odgovarajućim vremenskim okvirom kako bi se omogućila točna procjena učinaka tih mjera;

29.ističe uspjeh fokusne skupine za agrošumarstvo Europskog partnerstva za inovacije za produktivnost i održivost u poljoprivredi i traži nastavak razmjene znanja, stručnosti i uzajamnog učenja putem mreže zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU-a;

30.prima na znanje poveznice između ponora ugljika i dostupnosti vode te traži usklađenost europske strategije za otpornost vodoopskrbe i programa sekvestracije ugljika u poljoprivredi;

31.ponavlja da je cilj Uredbe o ponovnoj uporabi vode smanjiti pritisak na vodna tijela utvrđivanjem odredbi o ponovnoj uporabi vode nakon što se odgovarajućim pročišćavanjem produlji njezin životni ciklus, čime se čuvaju vodni resursi; naglašava, međutim, da regulatorne, financijske i tehnološke prepreke, među ostalim gospodarska konkurentnost obnovljenih otpadnih voda, planiranje upravljanja rizicima i podjela odgovornosti, doprinose sporom prihvaćanju ponovne uporabe obnovljene vode u poljoprivredi; stoga traži od Komisije i država članica da donesu potporne politike, i na razini EU-a i na lokalnoj razini, kojima se potiču prakse ponovne uporabe vode, uzimajući u obzir važnost prilagodbe zahtjeva za pročišćavanje otpadnih voda i njihovu kvalitetu predviđenoj uporabi vode; napominje da za pročišćene otpadne vode također postoje korisne mogućnosti primjene u različitim industrijskim procesima i urbanim kontekstima, što doprinosi smanjenju pritiska na slatkovodne resurse i očuvanju pitke vode; stoga poziva Komisiju da procijeni moguće proširenje područja primjene Uredbe o ponovnoj uporabi vode kako bi se na razini EU-a uspostavili minimalni standardi za sigurnu ponovnu uporabu vode u industrijske i urbane svrhe;

32.poziva Komisiju i države članice da utvrde sustave regulatornih i financijskih poticaja za ponovnu uporabu pročišćenih otpadnih voda u sektorima s velikom potrošnjom vode i da osiguraju posebna sredstva za izgradnju infrastrukture koja povezuje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i mreže za distribuciju rafinirane vode; apelira na to da se pojednostavni pristup u zakonodavstvu EU-a kako bi se uklonile administrativne prepreke i promicalo sigurno i učinkovito recikliranje vode u svim državama članicama; poziva države članice da uspostave nacionalne planove za ponovnu uporabu i uštedu vode kako bi se potaknula međusektorska suradnja u upravljanju vodama;

33.ponavlja da bi za navodnjavanje u poljoprivredi ponovna uporaba vode mogla ublažiti zahvaćanje iz rijeka, jezera i podzemnih voda; ističe činjenicu da ponovna uporaba vode može doprinijeti održavanju osnovnih tokova i minimalnih razina vode tijekom suhih razdoblja;

34.ističe da u građevinskom sektoru ima potencijala za uštedu vode, primjerice uz pomoć pametnih sustava zasebnog mjerenja, učinkovitih sustava nefekalnih otpadnih voda i ponovne uporabe otpadnih voda iz kućanstava ili prikupljanja kišnice; naglašava da se energetska svojstva zgrada mogu poboljšati učinkovitošću potrošnje vode i smanjenjem emisija stakleničkih plinova; poziva države članice i lokalne vlasti da u novim zgradama potiču rješenja koja donose uštedu vode; u tom pogledu naglašava da bi prakse učinkovite uporabe vode trebale biti obuhvaćene urbanističkim planiranjem; ističe činjenicu da prikupljanje kišnice te učinkovita uporaba i ponovna uporaba vode mogu unaprijediti prilagodbu klimatskim promjenama u gradovima;

35.traži da se u industriji te u energetskom i digitalnom sektoru prijeđe na optimiziranu učinkovitost hlađenja i alternativne metode hlađenja koje manje ovise o vodi kako bi se osigurale znatne uštede vode u tim sektorima;

36.ističe da na kućanstva otpada 10 % ukupne potrošnje vode u EU-u, ali su svejedno potrebne mjere za poboljšanje učinkovitosti uporabe vode u kućanstvima; napominje da su tehnološka rješenja za uštedu vode već dostupna i da se njima može smanjiti potrošnja vode u kućanstvima bez smanjenja udobnosti ili potrebe za velikim ulaganjima; poziva države članice da podrže potrošače u prijelazu na takve tehnologije i da osvijeste potrošače o potrošnji vode i potencijalnom povećanju učinkovitosti tako što će se učinkovitost upotrebe vode u kućanstvima integrirati u politike u području vode, gradnje i zaštite potrošača diljem EU-a;

37.napominje da je u nekim državama članicama zabilježen visok postotak vode koja istječe iz cijevi, što povećava ukupni udio potrošnje vode iz kućanstava; pozdravlja odredbe nove Direktive o vodi za piće u pogledu postotka istjecanja vode i aktualne aktivnosti Komisije u vezi s evaluacijom tih stopa i utvrđivanjem graničnih vrijednosti koje će potaknuti djelovanje u predmetnim državama članicama; poziva države članice da se hitno uhvate u koštac s istjecanjem vode iz vodoopskrbnih mreža i da u potpunosti provedu zahtjeve za praćenje i izvješćivanje iz Direktive o vodi za piće kako bi Komisija do siječnja 2028. utvrdila graničnu vrijednost za istjecanje vode; naglašava da treba modernizirati održive gradske mreže navodnjavanja kako bi se spriječila istjecanja i smanjio njihov vodeni otisak; poziva države članice da redovito obavješćuju javnost o učinkovitosti i djelotvornosti svoje opskrbe vodom;

38.ističe da organizacije javnog sektora imaju znatan neiskorišteni potencijal za uštedu vode zbog svoje veličine ili zbog toga što su javne organizacije; smatra da bi javni sektor trebao biti uzor drugim sektorima;

39.poziva Komisiju i države članice da promiču lako dostupne i besplatne programe informiranja, osposobljavanja i savjetovanja te informativne kampanje čiji je cilj podizanje javne svijesti o održivom upravljanju vodnim resursima;

40.preporučuje Komisiji da u predstojeću reviziju okvira za javnu nabavu uvrsti aspekte učinkovitosti potrošnje vode, kao što su smanjenje gubitka vode i ponovna uporaba vode;

41.ističe činjenicu da je postojeći okvir vodne politike EU-a osmišljen kako bi se riješila pitanja učinkovitog upravljanja vodnim resursima te zaštite i obnove slatkovodnih i morskih ekosustava, ali da njegova loša provedba i izvršavanje, nedovoljno financiranje i nedostatak odgovarajućih analiza troškova i koristi provedbenih mjera ugrožavaju njegovu učinkovitost;

42.poziva Komisiju i države članice da provedu i primjene postojeće zakonodavstvo, posebno Okvirnu direktivu o vodama i njezine direktive „kćeri” (Direktivu o podzemnim vodama i Direktivu o standardima kvalitete okoliša), s posebnim naglaskom na jačanju mehanizama praćenja i izvješćivanja kako bi se osiguralo da sve države članice dosljedno provode potrebne mjere za zaštitu voda; podsjeća da treba osigurati dostatna financijska sredstva za provedbu tih akata;

43.naglašava da kemijsko onečišćenje površinskih i podzemnih voda predstavlja opasnost za vodni okoliš zbog učinaka kao što su akutna i kronična toksičnost u vodnim organizmima, nakupljanje onečišćujućih tvari u ekosustavima i gubitak staništa i bioraznolikosti, kao i opasnost za ljudsko zdravlje;

44.traži uspostavu sveobuhvatnih standarda kvalitete na razini EU-a za PFAS-ove u podzemnim i površinskim vodama; naglašava da su adekvatna ažuriranja relevantnih direktiva ključna za očuvanje kvalitete vode i postizanje dobrog kemijskog stanja vodnih tijela kako je propisano Okvirnom direktivom o vodama;

45.ustraje u tome da ključne upotrebe PFAS-ova u ključnim sektorima, kao što su medicinski proizvodi, farmaceutski proizvodi i proizvodi potrebni za dvostruku tranziciju na klimatski neutralno i digitalno gospodarstvo, nisu ugrožene u kontekstu predstojećih zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga; poziva Komisiju da predloži postupno ukidanje vječnih kemikalija (PFAS-ova) – počevši od robe široke potrošnje koje su povezane sa štetnim učincima na ljudsko zdravlje i okoliš, na temelju znanstvenih dokaza, dopuštajući njihovu upotrebu samo ako ne postoje sigurne alternative; ističe da je potrebno povećati ulaganja i ubrzati istraživanje i razvoj jednakovrijednih i sigurnih alternativa;

46.poziva Komisiju da predloži ažurirana ograničenja PFAS-ova u vodi za piće, uzimajući u obzir najnovije znanstvene spoznaje;

47.naglašava da treba hitno riješiti, prvenstveno na izvoru, problem onečišćenja uzrokovanog farmaceutskim proizvodima, bisfenolima, genima za antimikrobnu otpornost, postojanim organskim onečišćujućim tvarima te drugim postojećim i novim onečišćujućim tvarima te učinkovito pratiti takvo onečišćenje kako bi se uskladilo s ciljem nulte stope onečišćenja EU-a i ciljem postizanja dobrog kemijskog stanja za sva vodna tijela;

48.poziva Komisiju da ukloni nedostatke pojačanim financiranjem i provedbom postojećih zakona te integracijom načela kružnog gospodarstva kako bi se ublažilo onečišćenje na izvoru i zaštitili vodni ekosustavi za buduće generacije; naglašava činjenicu da odgovor na problem bakterija otpornih na antibiotike i određenih novih onečišćujućih tvari i dalje nije dovoljan i da su potrebni daljnje inovacije i ulaganja; naglašava potrebu da svi sektori primjenjuju održive proizvodne procese i kružne prakse, čime se proaktivno sprečava ulazak onečišćujućih tvari u vodne sustave;

49.podsjeća da mikroplastika na različite načine može ući u izvore pitke vode: od površinskog otjecanja (primjerice nakon kiše) do otpadnih voda (pročišćenih i nepročišćenih), kombiniranih prelijevanja kanalizacijskih voda, industrijskih otpadnih voda, degradiranog plastičnog otpada i atmosferskog taloženja; poziva Komisiju da u skladu sa zahtjevima Direktive o vodi za piće predloži potpunu procjenu rizika od mikroplastike u vodi za piće te da istodobno kontinuirano radi na provjerenim i pouzdanim metodama uzorkovanja i analitičkim metodama kako bi se na odgovarajući način riješila potencijalna prijetnja koju taj novi onečišćivač predstavlja za izvore vode namijenjene ljudskoj potrošnji;

50.naglašava potrebu za poboljšanjem praćenja i reguliranja onečišćenja plastikom u slatkovodnom i morskom okolišu, s posebnim naglaskom na mikroplastici i plastici za jednokratnu upotrebu; potiče Komisiju da ocijeni postojeće provedbene mehanizme i razmotri daljnje mjere za zaštitu kvalitete vode;

51.poziva dionike da osmisle sigurne materijale koji dolaze u dodir s vodom, da zamijene BPA i druge bisfenole te da osiguraju usklađenost s Uredbom (EZ) br. 1935/2004 o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i stavljanju izvan snage direktiva 80/590/EEZ i 89/109/EEZ (SL L 338, 13.11.2004., str. 4., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2004/1935/oj). i nedavno donesenim odredbama o uporabi BPA-a i drugih bisfenola i derivata bisfenola (Uredba Komisije (EU) 2024/3190);

52.podsjeća da su revidiranom Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, koja je na snazi od 1. siječnja 2025., nametnute nove obveze u pogledu pročišćavanja vode, u skladu s kojima proizvođači farmaceutskih i kozmetičkih proizvoda moraju pokriti najmanje 80 % troškova uklanjanja mikroonečišćujućih tvari iz otpadnih voda, s ciljem smanjenja štetnih tvari u okolišu; napominje da postoje različiti podaci i procjene u vezi s učinkom koji bi to imalo na farmaceutski sektor, a time i na dostupnost i priuštivost lijekova, te stoga poziva Komisiju da provede novu i sveobuhvatnu procjenu učinka na taj sektor;

53.traži veću potporu EU-a lokalnim vlastima u modernizaciji uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i poticanju ponovne uporabe vode radi usklađivanja s EU-ovim ciljem nulte stope onečišćenja, osiguravajući da upravljanje komunalnim otpadnim vodama stvarno doprinosi dobrom kemijskom i ekološkom stanju voda;

54.poziva na pojačano praćenje ostataka pesticida u vodnim tijelima i provedbu propisa o primjeni pesticida kako bi se ublažio njihov utjecaj na kvalitetu vode; naglašava da treba osigurati više sredstava za potporu poljoprivrednicima u usvajanju praksi uporabe malih količina poljoprivrednih proizvodnih sredstava i ekološke poljoprivrede kojima se smanjuje ovisnost o kemijskim pesticidima i gnojivima, kao i za pružanje odgovarajućeg osposobljavanja i neovisnih usluga savjetovanja poljoprivrednicima i drugim subjektima u pogledu uporabe, učinkovitosti i toksičnosti pesticida te najboljih praksi;

55.ustraje na integraciji načela kružnog gospodarstva kako bi se smanjila uporaba opasnih kemikalija u industrijskim procesima; naglašava potrebu za dodatnim financiranjem za potporu industrijama u prelasku na čiste tehnologije kojima se onečišćenje vode svodi na najmanju moguću mjeru Europska agencija za okoliš, „Industrijsko ispuštanje onečišćujućih tvari u vodu u Europi” („Industrial pollutant releases to water in Europe”) internetske stranice Europske agencije za okoliš, 30. svibnja 2024., https://www.eea.europa.eu/en/analysis/indicators/industrial-pollutant-releases-to-water.;

56.prepoznaje ulogu obrađenog mulja kao lokalnog i kružnog izvora gnojiva, koji doprinosi zdravlju tla, recikliranju hranjivih tvari i smanjenoj ovisnosti o sintetičkim gnojivima; naglašava važnost sprečavanja ulaska PFAS-ova, teških metala, mikroplastike i drugih štetnih tvari u kanalizacijske mreže kako bi se omogućila sigurna i održiva upotreba visokokvalitetnog kanalizacijskog mulja u poljoprivredi;

57.poziva Komisiju da u prilog europskoj strategiji za otpornost vodoopskrbe uvrsti pregled mjera s vremenskim okvirom za postizanje predmetnih ciljeva;

58.poziva na prilagodbu svih novih zakonodavnih i nezakonodavnih akata EU-a klimatskim promjenama kako bi se osigurala integracija prilagodbe klimatskim promjenama u sektorske planove i mjere politike koje utječu na uporabu vode i zemljišta; u tom pogledu ističe potrebu za većim klimatskim ambicijama u okviru borbe protiv klimatskih promjena, istodobno potičući države članice da osiguraju da sve mjere prilagodbe klimatskim promjenama koje utječu na uporabu vode doprinose dugoročnoj, poboljšanoj otpornosti voda; poziva Komisiju da pri donošenju novih zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga u potpunosti uzme u obzir geografske i okolišne uvjete u državama članicama, kao i specifičnu situaciju otoka, najudaljenijih regija i drugih izrazito ranjivih područja, kao što su regije pogođene dezertifikacijom; traži od Komisije da predstavi jasan plan postojećih zakonodavnih i nezakonodavnih mjera politike i onih koji su u tijeku, među ostalim ciljeve i obveze praćenja koji utječu na uporabu vode i zemljišta;

59.naglašava potrebu za po mjeri izrađenim mjerama prilagodbe klimatskim promjenama za sredozemnu regiju, koja se suočava s jedinstvenim izazovima kao što su dugotrajne suše i prodor slane vode u slatkovodne resurse;

60.naglašava specifične izazove s kojima se suočavaju otočna područja zbog manjka pitke vode i traži uvođenje ciljanih mjera za zaštitu otočnih vodnih resursa, među ostalim poboljšanje infrastrukture za sakupljanje i pohranu kišnice te uvođenje alternativnih izvora vode uz poboljšanje sustava praćenja vodnih resursa i upravljanja njima; nadalje poziva države članice da u nacionalnim planovima prilagodbe više uzmu u obzir planinske regije kako bi se odgovorilo na posebne izazove upravljanja vodama u planinskim područjima;

61.ponavlja da rješenja za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima ne bi trebala dovesti do degradacije ekosustava i da bi se njima trebalo izbjeći povećanje potražnje za aktivnostima s velikom potrošnjom vode i energije, te da bi umjesto toga trebalo dati prioritet inovacijama i tehnologijama za učinkovitu upotrebu energije i vode u okviru prelaska na resursno učinkovitije gospodarstvo, bez ugrožavanja njegove produktivnosti, uz istodobno osiguravanje pravednog pristupa vodi za sve; ističe da bi, kako bi bila učinkovita, rješenja za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima trebala biti prilagođena nacionalnim okolnostima, uz istodobno kratkoročno i dugoročno povećanje konkurentnosti i produktivnosti; u tom pogledu ističe mogućnosti sinergija s inovativnom proizvodnjom energije kao što su fotonaponska energija i bioplin, što također može doprinijeti povećanju prihoda od poljoprivrede;

62.prepoznaje važnost očuvanja vode za prirodu i potrebu za održavanjem zdravih slatkovodnih ekosustava za dobro funkcioniranje vodnog ciklusa, ljudske aktivnosti i ublažavanje učinaka suša i nestašice vode; naglašava, na temelju postojećeg znanja i iskustva i u okviru obnove slatkovodnih ekosustava i prirodnih funkcija rijeka, važnost uklanjanja „zastarjelih brana”, odnosno umjetnih brana koje više ne ispunjavaju svoju izvornu svrhu ili više nisu potrebne, gdje god takve mogućnosti postoje; traži da se uspostave posebni programi za čišćenje i očuvanje rijeka, kako bi se osigurao minimalni tok i smanjilo nakupljanje otpada i sedimenta koji mogu utjecati na kapacitet skladištenja i distribucije vode;

63.ustraje u tome da se, s obzirom na to da učinci klimatskih promjena postaju sve dugotrajniji, u upravljanje poplavama i sušama moraju u potpunosti integrirati novi rizici, među ostalim promjenjivi vremenski obrasci, kao što su razdoblja s više kiše koja dovode do viška vode; uvjeren je da je kombinacija praćenja i prikupljanja podataka, pripravnosti, hitnih odgovora i odgovora u cilju oporavka uzimajući u obzir načelo „bolje ponovne izgradnje” Ured Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa, „Bolja ponovna izgradnja u oporavku, rehabilitaciji i obnovi” („Build Back Better in recovery, rehabilitation and reconstruction”), UNISDR, Ženeva, 2019., s jedne strane, te prilagodbe društvenih i gospodarskih aktivnosti, s druge strane, ključna za smanjenje ranjivosti i povećanje otpornosti, posebno s obzirom na sve izraženiji kvantitativni aspekt vode; u tom pogledu naglašava potrebu za prirodnim rješenjima otpornima na klimatske promjene i infrastrukturom kojima se uzimaju u obzir učinci ekstremnih klimatskih pojava kako bi se osigurala njihova održivost kada do takvih pojava dođe;

64.podsjeća da je Okvirna direktiva o vodama 2007. dopunjena Direktivom 2007/60/EZ o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, čiji je cilj uspostaviti okvir za smanjenje štetnih posljedica poplava na ljudsko zdravlje, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarsku aktivnost; napominje da se međusobna usklađenost tih dviju direktiva postiže planovima upravljanja rizicima i planovima upravljanja poplavama u porječjima rijeka koji su sastavnica integriranog sustava upravljanja vodama u kojem je koordinacija ključna; podsjeća da je obrana od poplava u uskoj vezi s urbanim zelenim površinama, strategijama zaštite tla i ulaganjima u odvodne mreže;

65.naglašava da se pripravnost za nestašicu vode i sušu u EU-u može znatno poboljšati s obzirom na to da u nekoliko država članica ne postoji plan upravljanja sušom Europska komisija: Glavna uprava za okoliš, „Analiza stanja i izgledi za politike, planiranje i upravljanje sušom u državama članicama EU-a – završno izvješće” („Stock-taking analysis and outlook of drought policies, planning and management in EU Member States – Final Report”), Ured za publikacije Europske unije, 2023.; poziva države članice i, po potrebi, regionalne i lokalne vlasti da osmisle planove upravljanja sušom, posebno radi osiguravanja opskrbe pitkom vodom, osiguravanja proizvodnje hrane i integracije digitaliziranih sustava praćenja, kontrole i ranog upozoravanja kako bi se poduprle učinkovite odluke koje se temelje na podacima o mjerama zaštite, odgovora i komunikacije s jasno definiranim područjima odgovornosti; ističe da treba uvesti odredbe na razini EU-a u pogledu planova upravljanja sušama, sličnih onima o planovima upravljanja poplavama;

66.s obzirom na brojne klimatske pojave, kao što su poplave, suše i cikloni, koje su pogodile Europu, ustraje u tome da je važno da EU ima snažan mehanizam za odgovor na takve krize, među ostalim sustave za upozoravanje i pružanje pomoći civilnom stanovništvu; naglašava da su digitalno praćenje, odgovarajuće javno prikazivanje relevantnih podataka i sustavi ranog upozoravanja ključni za razvoj učinkovitih planova upravljanja sušama i poplavama na razini država članica; nadalje naglašava važnost potpune upotrebe dostupnih alata EU-a kao što su prognoze poplava Europskog sustava za upozoravanje na opasnost od poplava i Globalnog sustava za upozoravanje na opasnost od poplava te alata za globalno praćenje poplava u okviru službe za upravljanje kriznim situacijama programa Copernicus;

67.naglašava važnost Mehanizma Unije za civilnu zaštitu u pomaganju zemljama pogođenima katastrofama povezanima s vodom, kao što su poplave i suše; traži povećanje financijskih sredstava kako bi se Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu osigurala dostatna i bolja sredstva za povećanje pripravnosti i poboljšanje izgradnje kapaciteta;

68.poziva Komisiju i države članice da poboljšaju pripravnost građana u slučaju katastrofa ili kriza povezanih s vodom; naglašava važnost informativnih kampanja i demonstracijskih vježbi u obrazovnim ustanovama, javnim upravama i poduzećima kako bi se stvorila „kultura pripravnosti” za građane;

69.poziva države članice da sustavno obnavljaju i moderniziraju svoju vodnu infrastrukturu, među ostalim infrastrukturu za pitku vodu i odvodnju, kao i infrastrukturu kojom se reguliraju riječni tokovi, te da ulažu u inovativna rješenja koja se temelje na dobrim praksama, čineći vodne sustave otpornijima na klimatske promjene, osiguravajući stabilnu opskrbu pitkom vodom, omogućavajući rano otkrivanje gubitaka i smanjujući otpad i istjecanje vode, uz optimizaciju sustava za prijevoz i skladištenje vode; ističe da diljem EU-a financiranje inovativne vodne infrastrukture nije dovoljno u usporedbi s potrebama za ulaganjima; u tom pogledu traži namjenska sredstva na nacionalnoj i regionalnoj razini ili razini EU-a kako bi se osigurala odgovarajuća sredstva za razvoj, održavanje i modernizaciju vodootporne infrastrukture, poticala inovativna rješenja i tehnologije te osigurala dugoročna održivost te vodne infrastrukture;

70.žali zbog toga što se Komisija, unatoč opasnosti koju dezertifikacija predstavlja za kvalitetu i dostupnost vode, plodnost tla i proizvodnju hrane, te unatoč činjenici da je 13 država članica navelo da su pogođene dezertifikacijom u skladu s Konvencijom UN-a o suzbijanju dezertifikacije, ne bavi tim pitanjem na djelotvoran i učinkovit način; stoga apelira na Komisiju da na temelju potpune procjene učinka, u skladu sa zaključcima Vijeća od 14. listopada 2024. o dezertifikaciji, degradaciji zemljišta i sušama, predstavi integrirani akcijski plan na razini EU-a za borbu protiv dezertifikacije, degradacije zemljišta i suše, s ciljem jačanja otpornosti na sušu i postizanja neutralnosti degradacije zemljišta u EU-u do 2030.;

71.ustraje u tome da se poljoprivrednom sektoru pruži dodatna potpora u provedbi novih tehnologija za smanjenje potražnje za vodom uz istodobno povećanje pristupa vodi, među ostalim podupiranjem zadržavanja vode i obnavljanja podzemnih voda; traži da se omogući pristup rezultatima istraživanja, primjerice o desalinizaciji morske vode, i da se olakša uvođenje inovativnih rješenja za desalinizaciju; poziva države članice da na temelju ažuriranih procjena klimatskih rizika te uzimajući u obzir ekološke i socioekonomske učinke stvaranja takvih zaliha stvore prirodne zalihe vode kako bi se zaštitili ključni izvori vode i njihova slivna područja; ističe da bi se takvim prirodnim zalihama vode upotpunila obveza država članica iz Okvirne direktive o vodama u skladu s kojom one moraju utvrditi vodna tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode za piće, pri čemu se treba osigurati da ispunjavaju ciljeve utvrđene u članku 4. Okvirne direktive o vodama i u Direktivi o vodi za piće te bi se osigurala njihova potrebna zaštita; napominje da takve prirodne zalihe vode već postoje u različitim oblicima u nekoliko država članica; naglašava da bi državama članicama odnosno lokalnim i regionalnom vladama trebalo pružiti pomoć kako bi razvile prirodne zalihe vode;

72.prima na znanje potencijal infrastrukture za zadržavanje kao primjera sustava za proizvodnju vode uspostavljenih primjenom najboljih dostupnih, troškovno učinkovitih tehnika koje imaju najmanji učinak na okoliš, među ostalim ponovnom uporabom otpadnih voda ili prikupljanjem kišnice, kako bi se smanjio rizik od suša i poplava, povećala sigurnost opskrbe vodom i potaknula kružnost, obnova i ponovna uporaba vode; smatra da objekti za zadržavanje vode mogu biti korisni alati ako ih lokalna ili nacionalna tijela odobre pod jasnim uvjetima, koji obuhvaćaju sposobnost lokalnih podzemnih voda da podržavaju takve aktivnosti i potrebu da poljoprivrednici koji pristupaju vodnim resursima zamijene svoje prakse održivijim praksama, posebno u pogledu potrebe za vodom i kvalitete vode; poziva Komisiju da iskoristi svoje dostupne alate, među ostalim financijsku potporu, kako bi pojednostavnila taj pristup među državama članicama;

73.žali zbog nezakonitog ili namjernog zahvaćanja vode koje bi moglo uzrokovati znatnu štetu vodnim tijelima; poziva na primjenu snažnih odvraćajućih mjera, među ostalim kaznenim pravom, kako bi se zaštitilo ekološko stanje ili ekološki potencijal površinskih vodnih tijela ili količinsko stanje podzemnih vodnih tijela; napominje da je nacionalnim provedbenim kapacitetima potrebna dodatna potpora u pogledu osposobljavanja i prijenosa znanja;

74.prima na znanje važnu međusektorsku ulogu prirodnih rješenja u rješavanju izazova trostruke planetarne krize i obnovi prirodnog vodnog ciklusa; poziva Komisiju i države članice da, uzimajući u obzir okolišne i socioekonomske učinke, u svojim političkim mjerama i preporukama prednost daju uvođenju prirodnih rješenja za otpornost voda, kao što su ponovno natapanje močvarnih područja i tresetišta kako bi se povećala dostupnost podzemnih voda i okolna vlažnost tla, obnova i zaštita poplavnih područja, mjere prirodnog zadržavanja vode, obnova vegetacije kao obrana od poplava te očuvanje kišnice, kako bi se povećala dostupnost vode, ublažili rizici od klimatskih promjena i poduprla dugoročna otpornost zajednica, poduzeća i proizvodnje hrane; naglašava da su, uz prirodna rješenja, i dalje potrebna komplementarna ulaganja u inženjerska rješenja kako bi se dugoročno osigurala uspješna prilagodba klimatskim promjenama i otpornost vodoopskrbe;

75.ističe da prirodna rješenja i mjere prirodnog zadržavanja vode imaju potencijal za obnovu razina podzemnih voda i podupiranje ekoloških tokova uz istodobno smanjenje rizika povezanih s vodom u obliku nestašice vode, poplava i suša; napominje da u upravljanju poplavama prirodna rješenja obično ne mogu zamijeniti postojeća rješenja i da nisu uvijek učinkovita za najekstremnije događaje; ističe, međutim, da prirodna rješenja mogu poboljšati djelotvornost i operabilnost sive infrastrukture povećanjem sposobnosti apsorpcije vode, smanjenjem brzine vode i reguliranjem vršnih tokova; ponavlja da je u tom pogledu djelotvornost prirodnih rješenja specifična za kontekst i da se mora prilagoditi lokalnoj situaciji; u tom pogledu naglašava da ne postoji „jedinstveno rješenje za sve”;

76.naglašava potrebu za pružanjem financijske potpore za održive inovativne metode i rješenja, uz vođenje računa o javno-privatnim partnerstvima;

77.u kontekstu prilagodbe klimatskim promjenama, naglašava važnost zdravog tla u jamčenju sigurnosti opskrbe vodom i kružnosti vode; naglašava da se prirodno zadržavanje vode u tlu mora poboljšati mjerama za poboljšanje zdravlja tla, maksimalnim ograničavanjem gubitka ugljika, kao i mjerama na razini vodnog tijela, kao što je stabilizacija riječnih obala, što uključuje ponovnu naturalizaciju, i obnovom kapaciteta vodonosnika za zadržavanje vode;

78.napominje da se temeljito osmišljenim mjerama upravljanja šumama može poboljšati zdravlje slivnih područja, regulirati protok vode te smanjiti stres zbog suše i poplava, s obzirom na ključnu ulogu stabala i šuma u regulaciji hidrološkog ciklusa, zahvaljujući njihovoj sposobnosti pročišćavanja vode, povećanja dostupnosti vodnih resursa i poboljšanja zadržavanja vlage u tlu; predlaže da se to na odgovarajući način uzme u obzir kada Komisija, u suradnji s državama članicama, utvrdi ciljeve Unije u pogledu otpornosti na katastrofe te da se to uzme u obzir pri razvoju i poboljšanju upravljanja rizicima od katastrofa i kriznog planiranja; u tom pogledu ističe potrebu za više istraživanja, prikupljanja podataka, inovacija i financiranja kako bi se upraviteljima zemljišta pružila potpora u sprečavanju utjecaja okolišnih stresora kao što su suša, poplave i smanjenje funkcije vodonosnika;

79.uviđa da su urbana područja sve osjetljivija na klimatske rizike povezane s vodom, kao što su poplave, nestašice vode i toplinski stres; poziva na integraciju planiranja otpornosti gradskih voda u strategije prilagodbe klimatskim promjenama, uključujući ulaganja u zelene krovove, propusnu infrastrukturu, sakupljanje kišnice i sustave za zadržavanje oborinskih voda, kao i mjere usmjerene na povećanje zelenih i plavih površina u urbanim područjima kako bi se ublažili ekstremni utjecaji vremenskih prilika i smanjili rizici za ljudske živote i imovinu; nadalje poziva na održavanje gradskih plovnih putova i ponovno uspostavljanje pristupa tim plovnim putovima;

80.naglašava da bi u okviru europske strategije za otpornost vodoopskrbe trebalo osigurati odgovarajuće financiranje iz javnih i privatnih izvora kako bi se podržala modernizacija, nadogradnja, prilagodba i održavanje otporne vodne infrastrukture, održivo upravljanje vodama, prikupljanje podataka, istraživanje, učinkovito praćenje, digitalizacija, usavršavanje, prirodna rješenja, razvoj i primjena tehnologija za učinkovitu upotrebu vode, te osigurala ekološka i socio-ekonomska održivost u skladu s ciljevima postavljenima novim europskim kompasom konkurentnosti;

81.poziva Komisiju da u predstojećem VFO-u uspostavi zaseban i namjenski fond za otpornost vodoopskrbe; smatra da bi trebalo uspostaviti i posebne financijske mehanizme u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda za potporu tehnologijama pametne potrošnje vode i ulaganjima u vodni sektor; čvrsto vjeruje da bi u međuvremenu voda trebala biti prioritet u postojećim okvirima financiranja, uključujući Kohezijski fond; naglašava da mehanizmi financiranja EU-a moraju uključivati pitanja socijalne jednakosti i cjenovne pristupačnosti, posebno u kontekstu pružanja vodnih usluga stanovništvu, osiguravajući potporu državama članicama i njihovim građanima s većim financijskim ograničenjima i specifičnim okolnostima, uz istodobno ispunjavanje obveza u pogledu upravljanja vodama; naglašava važnost prilagodbe postojećih fondova, subvencija i tokova financiranja povezanih s upravljanjem vodama i ostalim srodnim uporabama zemljišta, uz odmak od zastarjelih inženjerskih rješenja i prelazak na inovativna rješenja, kao i prirodna rješenja ili kombinaciju te dvije opcije;

82.poziva na ciljano financiranje u okviru programa Obzor Europa i EIP-AGRI za terenska ispitivanja o odnosima različitih sustava uzgoja usjeva u pogledu vode; poziva na potvrđivanje uloge žena u vodnim politikama i na utvrđivanje posebnih sredstava za promicanje njihova pristupa poljoprivredi;

83.podsjeća da nedostatak namjenskog financiranja za vode ili obvezujućih ciljeva financiranja u okviru trenutačnog VFO-a ograničava kapacitet EU-a za usmjeravanje ciljanih ulaganja u ključne mjere za otpornost vodoopskrbe, uključujući modernizaciju infrastrukture, inovacije, mjere prilagodbe klimatskim promjenama i primjenu prirodnih rješenja, a time i sposobnost tržišnog natjecanja, jer hidrološka neravnoteža stvara dodatno opterećenje za gospodarstvo tih regija; napominje da je najudaljenijim i planinskim regijama i otocima u EU-u posebno teško pristupiti financiranju ili javno-privatnim partnerstvima kojima se promiče lokalno i regionalno ulaganje u upravljanje vodama i vodnu infrastrukturu;

84.naglašava važnu ulogu Europske investicijske banke (EIB) u financiranju u području voda; ističe da EIB aktivno ulaže u vodni sektor i da ga aktivno podupire; naglašava da bi EU trebao surađivati s EIB-om na razmjeni najboljih praksi i nadalje poziva EIB i druge financijske institucije da ojačaju svoju ulogu u financiranju inovativne i otporne vodne infrastrukture, poboljšane infrastrukture za pitku vodu i odvodnju, digitalizacije, kao i na podupiranju projekata usmjerenih na smanjenje rizika od poplava, sprečavanje erozije i revitalizaciju vodotoka olakšavanjem povoljnih uvjeta za ulaganje u vodni sektor;

85.potiče Komisiju da istraži i promiče inovativne mehanizme financiranja, uključujući plaćanja za usluge ekosustava i zelene obveznice, uz istodobno osiguravanje regulatorne jasnoće i zaštitnih mjera kako bi se spriječili poremećaji na tržištu; poziva EIB i druge financijske institucije da daju prednost zajmovima s niskim kamatama i kreditima za države članice te regionalne i lokalne vlasti koje provode velike projekte obnove, s posebnim odredbama za potporu regijama u nepovoljnom ekonomskom položaju;

86.ističe važnost javno-privatnih partnerstava kao izvora financiranja ulaganja u vodni sektor; poziva Komisiju da potiče privatno ulaganje u vodni sektor stvaranjem poticajnog regulatornog okvira koji može uključivati mogućnosti sufinanciranja i javno-privatna partnerstva kako bi se potaknule inovacije, poboljšala infrastruktura i osigurala održiva rješenja za upravljanje vodama u svim državama članicama; ipak, naglašava da uključivanje privatnih ulaganja u vodni sektor EU-a ne smije ugroziti ulogu vode kao javnog dobra i javne usluge te da se moraju osigurati dugoročna otpornost sektora, kao i načela dostupnosti, cjenovne pristupačnosti i održivosti;

87.poziva države članice da usvoje okvire upravljanja kojima se jasno definiraju uloge i odgovornosti dionika u planiranju, financiranju i provedbi prirodnih rješenja; smatra da bi ti okviri trebali uključivati financiranje iz različitih izvora, uključujući filantropske doprinose i partnerstva privatnog sektora, osiguravajući pritom pravedan pristup sredstvima za male projekte kojima se posebno upravlja na lokalnoj ili regionalnoj razini;

88.potiče Komisiju i države članice da u svoje proračune uključe vodne aspekte i da poboljšaju upravljanje unutar regija pri korištenju fondova EU-a;

89.naglašava potrebu za pružanjem ciljane financijske i tehničke pomoći općinama kako bi se olakšalo poštovanje zakonodavstva povezanog s vodom;

90.poziva države članice da ubrzaju postupak izdavanja dozvola za održive i inovativne projekte otporne vodne infrastrukture kako bi se omogućila njihova brza provedba s obzirom na goruće probleme;

91.žali zbog toga što se načelo povrata troškova vodnih usluga, kojim se predviđa da svi korisnici vode financijski učinkovito i razmjerno sudjeluju u povratu troškova vodnih usluga, u nekoliko država članica i dalje slabo primjenjuje ili se uopće ne primjenjuje, poziva države članice i njihove regionalne vlasti da provedu odgovarajuće politike određivanja cijena vode i primijene načelo povrata troškova i za troškove povezane s okolišem i za troškove resursa, u skladu s Okvirnom direktivom o vodama; poziva države članice da pri provedbi načela povrata troškova uzmu u obzir duge cikluse ulaganja i da osiguraju da su dostupna dostatna financijska sredstva za potrebna (ponovna) ulaganja;

92.naglašava važnost osiguravanja da se određivanjem cijena vode podupire dugoročna sigurnost opskrbe vodom odražavajući gospodarske, okolišne i resursne troškove korištenja vode; potiče države članice i nadležne regionalne i lokalne vlasti da osiguraju da je određivanje cijena vode gospodarski održivo, socijalno pravedno i da promiče učinkovito korištenje vode te da odražava dostupnost vode u različitim državama članicama i regijama, posebno u regijama s nestašicom vode, uz istodobno očuvanje cjenovne pristupačnosti za kućanstva i mala poduzeća; poziva države članice te nadležna regionalna i lokalna tijela da osiguraju transparentne cijene vode i podignu razinu osviještenosti o vrijednosti vodnih usluga;

93.ističe da će nadležna nacionalna tijela za vode imati središnju ulogu u provedbi novih planova za upravljanje vodama i njihovo očuvanje na razini država članica; stoga poziva države članice da financijski i tehnički povećaju kapacitet tih nadležnih tijela kako bi imala važniju poticajnu i savjetodavnu ulogu u pogledu održive infrastrukture za upravljanje vodama i skladištenje vode, koja je otporna na buduće promjene; smatra da bi se fondovi EU-a, kao što je Fond za pravednu tranziciju, trebali koristiti za daljnju pomoć u provedbi za države članice i agencije za vodu;

94.naglašava potencijal digitalizacije i umjetne inteligencije koji su nužni za poboljšanje upravljanja vodnim tijelima i vodnom infrastrukturom te njihovo praćenje, kao i za osiguravanje usporedivosti podataka koji odražavaju različite geografske uvjete toka te povezano izvješćivanje;

95.poziva Komisiju, države članice i opskrbljivače vodom na uvođenje transparentnosti i digitalizacije kao temeljnih načela u upravljanju vodama i na veću uporabu podataka o upravljanju i mjerenjima, s ciljem jačanja, praćenja, ocjenjivanja, odgovornosti i donošenja odluka, uz istodobnu optimizaciju i pojednostavnjenje obveza u pogledu izvješćivanja; poziva da se digitalno omogućenim vodnim tehnologijama olakša praćenje kvalitete, istjecanja i uporabe vode te vodnih resursa na daljinu, u stvarnom vremenu i na temelju uzorka; poziva na veću učinkovitost u korištenju javnih sredstava i javnoj potrošnji u tom području. uviđa da široko uvođenje inovativnih digitalnih tehnologija mora biti popraćeno osposobljavanjem u području digitalnih vještina;

96.naglašava potrebu za promicanjem digitalizacije i rješenja usmjerenih na podatke u izgradnji društva koje pametno upravlja vodom; naglašava potrebu za razvojem digitalnih rješenja za praćenje potrošnje vode i optimizaciju upotrebe vodnih resursa u svim sektorima; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama pruži financijsku potporu za provedbu pametnih sustava upravljanja vodama, s naglaskom na potrebama malih i srednjih poduzeća (MSP-ova);

97.ističe da se vodni sustavi, uključujući sustave za pročišćavanje i distribuciju vode, smatraju jednom od kritičnih nacionalnih infrastruktura i sigurnosnih stupova, a time i ključnima za stratešku autonomiju EU-a, te je stoga potrebna veća zaštita i sposobnost komunalnih službi da otkriju fizičke i kibernetičke prijetnje i napade, da na njih odgovore te da se od njih oporave; prima na znanje da viša razina digitalizacije podrazumijeva i pojavu novih slabih točaka; ističe da u slučaju prijetnje ili napada operatori vodnih sustava mogu izgubiti mogućnost kontrole protoka i kvalitete vode ili sposobnost praćenja stvarnog stanja vodnog sustava; ustraje u tome da bi procjene osjetljivosti i plan odgovora na hitne situacije trebali činiti sastavni dio sustava upravljanja vodama u svakoj državi članici; potiče na promicanje razmjene informacija o prijetnjama kibernetičkoj sigurnosti i postupcima za razmjenu najboljih primjera iz prakse među operaterima, kao i na uspostavu kulture kibernetičke sigurnosti uvođenjem mjera tehničke sigurnosti, povećanjem kompetencija te podizanjem razine osviještenosti i komunikacijom; skreće pozornost na mjere i odredbe iz Direktive NIS 2 i Direktive o otpornosti kritičnih subjekata koje bi mogle pomoći u ublažavanju novih sigurnosnih rizika; poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u jačanju koordinacijskih formata na razini EU-a i da u predstojećoj strategiji Unije za pripravnost predloži djelotvorne alate kako bi se osigurala pravodobna pripravnost za suočavanje s okolišnim i neokolišnim rizicima u vodnim tijelima koji ugrožavaju opću sigurnost EU-a;

98.poziva Komisiju i države članice da povećaju sudjelovanje žena u odlukama o otpornosti vodoopskrbe; poziva na usvajanje metodološkog pristupa kojim se učinkovito uzimaju u obzir rodno uvjetovane potrebe u provedbi projekata opskrbe vodom, i to uvođenjem nadzora, izvješćivanja i praćenja u okviru kojih se upotrebljavaju alati i pokazatelji razvrstani po spolu;

99.napominje da su bolji podaci i analiza podataka ključni za donošenje odluka na temelju dokaza i brzo utvrđivanje manjih promjena u kvaliteti vode koje bi mogle predstavljati prijetnju vodnim tijelima, zajedno s procjenom najbolje prakse i utvrđivanjem najisplativijih i najučinkovitijih mjera;

100.naglašava da su potrebni poboljšani, pouzdani i interoperabilni podaci o opskrbi vodom, potražnji, distribuciji, dostupnosti i korištenju vode te da je potrebno uspostaviti podatkovne točke; potiče Komisiju i države članice da poboljšaju prikupljanje podataka i interoperabilnost podataka na svim razinama kako bi se podržala provedba postojećeg zakonodavstva o vodama te kako bi se olakšalo provođenje kružnog gospodarstva i strategija industrijske simbioze za pametno korištenje vode; ističe da bi se podaci i umjetna inteligencija mogli upotrebljavati u modeliranju potrošnje vode i energije, kao i u ponovnoj upotrebi i recikliranju;

101.poziva Komisiju da bolje prepozna temeljnu ulogu vodnog sektora u jačanju konkurentnosti EU-a poticanjem istraživanja i inovacija te promicanjem poduzetništva i talenata; u tom pogledu naglašava važnost jačanja inovacija u vodnom sektoru; ističe da bi europski inovacijski centar za industrijsku transformaciju i emisije, uspostavljen u okviru Direktive 2010/75/EU, mogao odigrati ulogu u tom pogledu jer on ocjenjuje okolišnu učinkovitost industrijskih tehnologija i prikuplja informacije o inovativnim industrijskim okolišnim tehnikama; nadalje ističe postojeća partnerstva kao što je program za financiranje znanstvenog istraživanja Partnerstvo Water4All;

102.smatra da je potrebno izgraditi i poticati platforme s više dionika kako bi se promicalo prihvaćanje inovacija na svim razinama – lokalnoj i nacionalnoj; preporučuje da se u te platforme uključi širok raspon sudionika – javni i privatni sektor, kao i udruge civilnog društva – kako bi se stvorila koalicija partnera koji će uvesti promjene; podupire promicanje razmjene znanja o tome kako digitalne vodne tehnologije mogu poduprijeti provedbu postojećeg zakonodavstva EU-a o vodama, kao i izgradnju kapaciteta na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini; poziva Komisiju i države članice da prošire digitalne vještine te programe istraživanja i razvoja usmjerene na vodu, među ostalim suradnjom sa sveučilištima, istraživačkim centrima te MSP-ovima;

103.prepoznaje ključnu ulogu podatkovnih centara u digitalnom gospodarstvu; sa zabrinutošću napominje da bi brzo širenje tehnologije moglo dovesti do znatnog povećanja potražnje za vodnim resursima u svrhu snabdjevanja potreba umjetne inteligencije koju koriste podatkovni centri, što bi moglo ugroziti koristi za okoliš koje bi umjetna inteligencija mogla generirati, kao što su optimizacija resursa i smanjene emisija ugljika, te ujedno naglašava potrebu za integriranjem mjera za učinkovitu uporabu vode u osmišljavanje tih centara i upravljanje njima; potiče Komisiju da se u okviru europske strategije za otpornost vodoopskrbom pozabavi pitanjem upotrebe vodnih resursa u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (IKT), a posebno za potrebe umjetne inteligencije i podatkovnih centara, konkretno, na način da se podatkovni centri potiču da ponovno upotrebljavaju pročišćenu vodu i da se promiče dizajn učinkovitijih čipova i komponenata kako bi se smanjila potreba za hlađenjem; preporučuje državama članicama da daju prednost strategijama otpornosti vodoopskrbe kojima se uzimaju u obzir posebni izazovi koje predstavljaju podatkovni centri kako bi se osigurala održivost digitalnih i okolišnih programa;

104.podsjeća da je desalinizacija morske vode postupak uklanjanja soli iz mora ili bočate vode kako bi je se moglo učiniti prikladnom za uporabu u različite svrhe, uključujući za piće te je taj postupak stoga važno tehnološko rješenje za osiguravanje sredstava za život; konstatira da je desalinizacija istodobno energetski intenzivan proces koji bi se u idealnom slučaju trebao, kad god je to moguće, provoditi korištenjem obnovljive energije kako bi se utjecaj na okoliš sveo na najmanju moguću razinu; ponavlja da je nusproizvod desalinizacije salamura (koncentrirana solna otopina), koja se mora na odgovarajući način zbrinuti kako bi se izbjegli štetni učinci na morski okoliš; stoga smatra da bi se desalinizacija na temelju obrnute osmoze ili termalnih tehnologija trebala primjenjivati ako druge ekološki održivije mogućnosti nisu dostupne ili se ne mogu provesti, posebno u udaljenim područjima i otocima; u tom pogledu ističe trenutni rad na novim tehnološkim rješenjima, kao što su mikrobne stanice za desalinizaciju, što predstavlja ekološki održivu i inovativnu alternativu tradicionalnim metodama desalinizacije, posebno kako bi se osigurala čista voda i pročišćavanje otpadnih voda na malim, izoliranim lokacijama bez električne energije;

105.naglašava potrebu za povećanim financiranjem te istraživanjem i razvojem tehnologija kao što su inovativne tehnike desalinizacije kako bi se povećala učinkovitost, održivost i širenje takvih tehnologija; poziva na istraživanje mogućnosti korištenja takvih tehnologija u poljoprivredi kako bi se diversificirale vodoopskrbne točke i time smanjila osjetljivost sektora na nestašice vode;

106.primjećuje da je u posljednjem desetljeću došlo do brojnih znanstvenih otkrića za pametnije i kružnije pročišćavanje vode, pri čemu ta rješenja nude mogućnosti za upotrebu digitalnih rješenja, umjetne inteligencije i daljinskog istraživanja za učinkovitiju upotrebu vode i to ponovnom upotrebom pročišćenih otpadnih voda za navodnjavanje i oporabom energije i hranjivih tvari iz otpadnih voda;

107.poziva Komisiju i države članice da uklone regulatorne prepreke na jedinstvenom tržištu kako bi se olakšao razvoj, širenje i stavljanje na tržište inovativnih biotehnoloških i bioproizvodnih rješenja te promicala čišća proizvodnja i kružnost;

108.poziva na financiranje, razvoj i odobravanje inovativnih rješenja za zaštitu usjeva i gnojidbu, uključujući sredstva za biološku kontrolu i aktivne tvari s manjim utjecajem na okoliš, koja su potrebna za pravednu tranziciju na održivije poljoprivredne sustave;

109.poziva na uspostavu posebnih programa za čišćenje i očuvanje riječnih kanala, osiguravanje odgovarajućeg toka i smanjenje nakupljanja otpada i sedimenta koji mogu utjecati na kapacitet skladištenja i distribucije vode;

110.naglašava potrebu za sveobuhvatnom europskom strategijom za otpornost vodoopskrbe kojom se potiče prekogranična suradnja i ujednačenije prikupljanje podataka i izvješćivanje te razmjena najboljih primjera iz prakse između lokalnih, regionalnih i nacionalnih aktera, osigurava održivo upravljanje vodama i pravedna raspodjela resursa među državama članicama, čime se sprečava da se izazovi povezani s vodom kao što su nestašice i rizik od poplava prošire na druge države članice;

111.naglašava da klimatske promjene predstavljaju veliku prijetnju vodnim resursima i vodnim ekosustavima; konstatira da poplave i nestašica vode ugrožavaju sigurnost opskrbe hranom i vodom te zdravlje općeg stanovništva, što u konačnici utječe na socijalnu koheziju i stabilnost; uviđa da je otpornost vodoopskrbe ključna za sprečavanje i rješavanje trenutačnih i budućih zdravstvenih, prehrambenih, energetskih i sigurnosnih kriza; naglašava da otpornost vodoopskrbe promiče prekograničnu suradnju u području voda, služeći tako kao katalizator mira i sigurnosti jer su zemlje međusobno povezane zajedničkim rijekama i resursima podzemnih voda;

112.poziva na pojačanu prekograničnu suradnju među državama članicama u upravljanju zajedničkim riječnim slivovima i vodonosnicima podzemnih voda te učinkovitom prikupljanju i razmjeni podataka o kvaliteti vode, razinama onečišćenja i razinama vode; preporučuje osnivanje regionalnih centara za suradnju radi koordinacije provedbe zajedničkih strategija za otpornost vodoopskrbe, uzimajući u obzir klimatske, socijalne i gospodarske izazove svakog područja;

113.poziva na pojačanu međunarodnu suradnju, među ostalim na razini riječnih slivova, kako bi se odgovorilo na sve veću vodoopskrbnu krizu, osigurala čista i visokokvalitetna voda, promicalo održivo upravljanje vodama i primijenile različite inovativne vodne tehnologije, uključujući prirodna rješenja; poziva na učvršćivanje prekogranične suradnje na operativnoj, taktičkoj i strateškoj razini;

114.poziva na uspostavu prekograničnih projekata u okviru Interrega i drugih fondova EU-a kako bi se poboljšala regionalna suradnja u upravljanju vodnim resursima, s posebnim naglaskom na osiguravanju pravedne raspodjele vode među sektorima i državama članicama;

115.naglašava potrebu za jačanjem kapaciteta EU-a za praćenje digitalizacijom i modernim tehnologijama, uključujući satelitski nadzor i praćenje onečišćenja u stvarnom vremenu, što je ključno za sprečavanje i borbu protiv prekograničnog onečišćenja;

116.potiče Komisiju da uspostavi posebnu diplomatsku ulogu posvećenu rješavanju sukoba povezanih s vodom, promicanju suradnje u području voda i zaštiti izvora vode i vodnih sustava, posebno tijekom oružanih sukoba i u prekograničnim kontekstima;

117.potiče EU da predvodi međunarodne napore u pogledu zaštite i obnove vodnih ekosustava, u skladu s 6. ciljem održivog razvoja o čistoj vodi i dobrim sanitarnim uvjetima;

118.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.