1.prepoznaje dugogodišnje težnje turskog civilnog društva u pogledu pristupanja Europskoj uniji; pozdravlja nedavne izjave turske vlade u kojima ona ponovno ističe svoju predanost članstvu u EU-u kao strateškom cilju u kontekstu nastojanja da se revitaliziraju odnosi EU-a i Turske u skladu s relevantnim zaključcima Europskog vijeća iz travnja 2024. na postupan, razmjeran i reverzibilan način; prepoznaje predanost EU-a poticanju tog angažmana pojačanim dijalogom i suradnjom, ali ga potiče da preispita svoja očekivanja u pogledu angažmana u doglednoj budućnosti, s obzirom na pogoršanje demokratskih standarda koje tu zemlju u proteklom desetljeću vodi u smjeru autoritarnog modela, a što je nedavno pospješeno politički motiviranim uhićenjem načelnika metropolitanske općine Istanbul Ekrema İmamoğlua, glavnog političkog protivnika predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana;

2.naglašava da je preduvjet za članstvo u EU-u ispunjavanje pristupnih (kopenhaških) kriterija, za što su potrebne stabilne institucije koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava, poštovanje i zaštitu manjina, dobrosusjedske odnose, poštovanje međunarodnog prava te usklađenost s ZVSP-om EU-a; nadalje napominje da su to apsolutni kriteriji, a ne pitanja koja podliježu transakcijskim strateškim razmatranjima i pregovorima; ističe da je priznavanje svih država članica nužna sastavnica procesa pristupanja;

3.u tom pogledu žali zbog toga što turske vlasti navedene pozitivne izjave nisu popratile nikakvim konkretnim djelovanjem kako bi se premostio konzistentan i golem jaz između Turske i EU-a u pogledu vrijednosti i standarda, posebno kada je riječ o temeljima pristupnog procesa; ponavlja svoj prethodno doneseni zaključak da turska vlada i dalje pokazuje, kao što je bio slučaj i proteklih nekoliko godina, jasan nedostatak političke volje za provođenje potrebnih reformi kako bi se ponovno aktivirao proces pristupanja te da nastavlja s duboko ukorijenjenim autoritarnim razumijevanjem predsjedničkog sustava;

4.prepoznaje stratešku i geopolitičku važnost Turske te njezinu sve veću prisutnost i utjecaj u područjima ključnima za međunarodnu sigurnost, kao što su crnomorska regija, uključujući Ukrajinu, i Bliski istok; ponavlja da je Turska strateški partner i saveznik u NATO-u, te zemlja s kojom EU ima bliske odnose u području sigurnosti, trgovine, gospodarstva i migracija; pozdravlja bližu suradnju Turske i EU-a, na što se turska vlada često referira, ali naglašava da to ni na koji način ne može zamijeniti potreban stvarni napredak koji Turska, kao zemlja kandidatkinja, mora ostvariti u pogledu ispunjavanja temeljnih uvjeta za pristupanje; u tom pogledu ističe da ne postoje prečaci u procesu pristupanja i da se ne može iznijeti nijedan argument kako bi se izbjegla rasprava o demokratskim načelima koja su u središtu procesa pristupanja;

5.napominje da izvješće Komisije o Turskoj za 2024. daje pozitivniju sliku provedbe reformi u kontekstu procesa pristupanja Turske od izvješća o Turskoj za 2023., te se s daljnjeg pogoršanja prelazi na „nepostizanje napretka” u pogledu vladavine prava i pitanja ljudskih prava; međutim, smatra da je, barem u ključnim područjima kao što su demokracija, vladavina prava i temeljna prava, to posljedica činjenice da je već dosegnuta vrlo niska točka i da je ta situacija ostala nepromijenjena;

6.nadalje prima na znanje nijansirano preusmjeravanje fokusa izvješća o Turskoj za 2024., za razliku od izvješća za 2023., s procesa pristupanja na strateško partnerstvo između Europske unije i Turske; smatra da kritično stanje procesa pristupanja potiče Komisiju i Vijeće da se usredotoče samo na partnersku dimenziju odnosa EU-a s Turskom, što se odražava i u zajedničkoj komunikaciji o trenutačnom stanju odnosa EU-a i Turske od 29. studenoga 2023. te od 22. ožujka 2021.; ističe sve izraženiji prelazak na drugačiji okvir za odnos, što bi moglo biti nauštrb procesa pristupanja;

7.smatra da su, kada je riječ o ljudskim pravima i vladavini prava, nedavne rezolucije Parlamenta o tom pitanju i dalje aktualne s obzirom na kontinuirano teško stanje ljudskih prava i nazadovanje demokracije u Turskoj tijekom prošle godine; u potpunosti podržava najnovije rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i povezano izvješće njezina Odbora za praćenje, kao i rezolucije koje je donio Odbor ministara Vijeća Europe, u kojima se detaljno opisuje širok raspon ozbiljnih nedostataka u području ljudskih prava o kojima lokalne i međunarodno priznate organizacije za ljudska prava stalno izvješćuju;

8.prima na znanje iskazanu predanost turske vlade reformi pravosuđa i uvođenju mjera organizacijske prirode; ističe, pak, potrebu za uvođenjem strukturnih mjera kojima se jamči neovisnost pravosuđa; duboko žali zbog toga što je, unatoč strategiji reforme s devet paketa reformi pravosuđa, stanje neovisnosti pravosuđa u Turskoj i dalje loše uslijed sustavnog uplitanja vlade u pravosudni sustav i političke instrumentalizacije tog sustava; u tom pogledu žali zbog slabljenja preostalih mehanizama za ocjenu ustavnosti, posebno pojedinačnih zahtjeva, te čestih kršenja pravičnog postupka;

9.zaprepašten je progonom pravnih stručnjaka, uključujući nedavnu tužbu koju je pokrenuo Ured glavnog javnog tužitelja u Istanbulu, a koja je rezultirala razrješenjem vodstva Odvjetničke komore u Istanbulu zbog optužbi za „promidžbu terorističke organizacije” i „javno širenje obmanjujućih informacija” zbog traženja istrage o ubojstvima dvaju kurdskih novinara u Siriji, te zatvaranjem jednog od članova izvršnog odbora Odvjetničke komore u Istanbulu nakon njegova putovanja u Strasbourg radi održavanja sastanaka s institucijama Vijeća Europe;

10.zabrinut je zbog očitog izostanka provedbe odluka Ustavnog suda, među ostalim u slučaju zastupnika Cana Atalayja, što je dovelo do ozbiljne pravosudne krize, pri čemu je Kasacijski sud podnio kaznenu prijavu protiv devet sudaca Ustavnog suda; zabrinut je zbog nedavne odluke Kasacijskog suda o ukidanju kazni za teroriste koji su sudjelovali u napadu ISIS-a na zračnu luku Atatürk u Istanbulu u kojem je 2016. smrtno stradalo 45 osoba te o njihovu oslobađanju;

11.poziva Tursku da ojača svoju predanost demokratskom upravljanju, posebno reformama kojima se osigurava neovisno pravosuđe; prima na znanje nedavnu najavu Četvrte strategije reforme pravosuđa za razdoblje 2025. – 2029.; poziva tursku vladu da s površnih promjena koje su dosad uvedene paketima reformi i akcijskim planovima koji se ponavljaju prijeđe na dubinsku i već odavno nužnu reformu kojom će se stvarnom političkom voljom odgovoriti na ozbiljne i strukturne nedostatke turskog pravosuđa; naglašava da za okončanje političkog uplitanja u pravosuđe nije potrebna nikakva strategija ili paket reformi, već samo politička volja da se to učini;

12.i dalje je duboko zabrinut zbog kontinuiranog pogoršanja demokratskih standarda i neumoljive represije turskih vlasti nad svim kritičarima sve većim brojem represivnih zakona, redovnom zlouporabom protuterorističkih zakona, uključujući njihovu primjenu kada je riječ o maloljetnicima (kao u suđenju „Kız Çocukları Davası”), nerazmjernom upotrebom kaznenog djela vrijeđanja javnog službenika, raširenom upotrebom tajnih svjedoka i predmeta u mirovanju u manjkavim sudskim postupcima, te opetovanom praksom prenaglašenih noćnih uhićenja i kućnih racija kako bi se ciljane osobe prikazale kao iznimno opasne;

13.pozdravlja povlačenje nacrta izmjene turskog zakona o špijunaži u studenome 2024., poznatog kao zakon o „agentu utjecaja”; apelira na turske vlasti da se suzdrže od ponovnog uvođenja sličnog preširokog i nejasnog zakona u budućnosti, s obzirom na to da postoji ozbiljan rizik da bi se koristio kao alat za daljnju kriminalizaciju legitimnih aktivnosti organizacija civilnog društva u toj zemlji; poziva turske vlasti da se pobrinu za to da nedavno odobreni zakon o kibernetičkoj sigurnosti služi svojoj legitimnoj svrsi zaštite privatnosti podataka i nacionalne sigurnosti, a da pritom ne otvara prostor za moguća kršenja temeljnih prava ili postane još jedan alat za daljnju represiju; naglašava da je pravosudni aparat i dalje vrlo restriktivan, sa složenom mrežom zakonodavstva koja služi kao alat za sustavnu kontrolu i ušutkavanje svih kritičara, što uključuje zakon o društvenim medijima iz 2020., zakon o sprečavanju pranja novca iz 2021. i zakon o dezinformacijama iz 2022.;

14.zabrinut je zbog nedavnog odobrenja pravnih odredbi kojima se izvanredne ovlasti dodjeljuju Državnom nadzornom vijeću (DDK) i Fondu za osiguranje štednih uloga (TMSF), uključujući mogućnost da DDK razriješi javne dužnosnike svih vrsta i razina i imenuje povjerenike, što bi se moglo koristiti na proizvoljan način;

15.apelira na turske vlasti da okončaju aktualna ozbiljna ograničenja temeljnih sloboda, posebice slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja, i stalne napade na temeljna prava članova oporbe, boraca za ljudska prava, odvjetnika, sindikalista, pripadnika manjina, novinara, akademika, umjetnika i aktivista civilnog društva, među ostalima; snažno osuđuje nedavne valove masovnih uhićenja i pritvaranja na temelju politički motiviranih optužbi te na temelju sumnji na povezanost s teroristima, usmjerenih na političke ličnosti, akademike i novinare, uključujući uhićenja Elif Akgül, neovisne novinarke, Yıldıza Tara, glavnog urednika novinskog portala LGBT+ Kaos GL, Endera İmreka, kolumnista dnevnog lista Evrensel i Joakima Medina, švedskog novinara za ETC, koji su svi poznati po svojem radu na pitanjima povezanima s ljudskim pravima;

16.oštro osuđuje nedavno uhićenje i pritvaranje švedskog novinara Joakima Medina; ponavlja da je sloboda tiska temeljno pravo i temeljna vrijednost EU-a; oštro osuđuje optužbe protiv Joakima Medina koje se temelje isključivo na njegovu novinarskom radu te stoga zahtijeva njegovo trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu i puštanje na slobodu drugih novinara koji su zatvoreni zbog ostvarivanja svoje slobode govora;

17.žali zbog kontinuiranog kaznenog progona, cenzure i uznemiravanja novinara i neovisnih medija, čime im se uskraćuje sloboda obavljanja profesionalnih dužnosti i informiranja javnosti, što je ključno za funkcionalno demokratsko društvo; poziva turske vlasti da se suzdrže od daljnjih napada na neovisne medije i da poštuju temeljna prava i građanske slobode kao što su sloboda govora i tiska; i dalje je duboko zabrinut zbog postojećeg zakonodavstva kojim se sprečava otvoren i slobodan internet, uz dugotrajne zatvorske kazne izrečene za objave na društvenim mrežama, brojne blokade pristupa i naloge za uklanjanje sadržaja, kao i zbog kontinuirane upotrebe Vrhovnog vijeća za radio i televiziju (RTÜK) za suzbijanje medijske kritike, pa čak i medijskih kuća za koje se smatra da šire „pesimizam” umjesto pozitivnih vijesti;

18.prima na znanje pozitivne pomake povezane s djelomičnim ukidanjem ograničenja tjednih tihih prosvjeda Subotnjih majki, Cumartesi Anneleri, na istanbulskom trgu Galatasaray od strane ministra unutarnjih poslova, kao i nedavno oslobađanje svih 46 osoba koje su kazneno gonjene više od šest godina u predmetu koji se odnosi na 700. okupljanje te organizacije u kolovozu 2018.; poziva na potpuno ukidanje svih ograničenja njihovih mirnih prosvjeda uz potpuno poštovanje relevantne presude Ustavnog suda i na okončanje sudskog postupka koji je u tijeku protiv nekoliko članova i simpatizera; zabrinut je zbog suđenja koje je u tijeku protiv istaknute borkinje za ljudska prava Nimet Tanrıkulu, koja je puštena na slobodu 4. ožujka 2025. nakon što je provela 94 dana u istražnom zatvoru; potiče turske vlasti da osiguraju trenutačno puštanje na slobodu svih pojedinaca pritvorenih zbog ostvarivanja svojih temeljnih sloboda;

19.i dalje je zgrožen činjenicom da turske vlasti, a posebno tursko pravosuđe, kontinuirano ne poštuju i ne provode povijesne presude Europskog suda za ljudska prava; ponavlja da osuđuje očitu zlouporabu pravosudnog sustava od strane Turske te njeno odbijanje da pusti iz pritvora borca za ljudska prava Osmana Kavalu i oporbene političare Selahattina Demirtaşa i Figen Yüksekdağ, zbog čega se Turska suočava s povijesnim postupcima zbog povrede prava u Vijeću Europe, s dugoočekivanim posljedicama koje će se tek utvrditi; zgrožen je nedavnim podnošenjem i prihvaćanjem nove optužnice protiv Selahattina Demirtaşa u kojoj Ured glavnog javnog tužitelja u Diyarbakıru traži do 15 godina zatvora i zabranu njegovih političkih aktivnosti na temelju nekoliko govora koje je održao 2016.; poziva Tursku da u potpunosti poštuje presude Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na nestale osobe i imovinu (među ostalim u slučaju Fokas) na Cipru; žali zbog politički motivirane prirode tih kaznenih progona, koji su dio šireg obrasca sudskog uznemiravanja; poziva Tursku da u potpunosti provede sve presude Europskog suda za ljudska prava u skladu s člankom 46. Europske konvencije o ljudskim pravima te u skladu s bezuvjetnim obvezama koje proizlaze iz članka 90. turskog ustava; poziva Europsku komisiju i države članice da iskoriste sve diplomatske kanale kako bi potaknule Tursku da provede presude Europskog suda za ljudska prava i da razmotre primjenu relevantne uvjetovanosti financiranja u pogledu usklađenosti s presudama Europskog suda za ljudska prava;

20.poziva Tursku da poštuje odluku Europskog suda za ljudska prava od 24. siječnja 2008. kojom je Turska proglašena krivom za kršenje članka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima jer nije pronašla i kazneno gonila odgovorne osobe u slučaju ubojstava Tassosa Isaaka i Solomosa Solomoua, koja su počinjena na Cipru 1996.; poziva turske vlasti da provedu međunarodne uhidbene naloge protiv osumnjičenika za ubojstvo te da ih predaju Republici Cipru;

21.izražava duboku zabrinutost zbog teške situacije u turskim zatvorima zbog velike prenapučenosti i loših životnih uvjeta, s izvješćima, uključujući ona Vijeća Europe, o raširenoj pojavi mučenja i lošeg postupanja te vrlo ograničenim pristupom osnovnim potrebama kao što su higijena i informacije; posebno je zabrinut zbog uvjeta u zatvorima za starije i teško bolesne zatvorenike, kao što je slučaj Soydana Akaya, koji se nepravedno nalazi u zatvoru; poziva na njegovo trenutačno puštanje na slobodu iz humanitarnih i zdravstvenih razloga; zabrinut je zbog kontinuirane primjene ponižavajućih tjelesnih pregleda u zatvorima i drugim mjestima pritvora te zbog stalnog uznemiravanja zastupnika Ömera Faruka Gergerlioğlua, koji je trenutačno suočen sa šest postupaka za ukidanje njegova zastupničkog mjesta i imuniteta, između ostalog zbog prijavljivanja upravo te prakse;

22.oštro osuđuje odluku turske vlade da, nakon lokalnih izbora u ožujku 2024., s dužnosti razriješi demokratski izabrane gradonačelnike najmanje 13 općina i okruga (Hakkari, Mardin, Batman, Halfeti, Tunceli, Bahçesaray, Akdeniz, Siirt, Van i Kağızman koje je osvojila stranka DEM; i Esenyurt Ovacık i Şişli koje je osvojila stranka CHP) te da ih zamijeni povjerenicima koje je imenovalo ministarstvo unutarnjih poslova; smatra da je ta dugogodišnja praksa imenovanja povjerenika evidentan napad na najosnovnija načela lokalne demokracije; apelira na turske vlasti da odmah prekinu i ponište represiju političke oporbe te da poštuju prava glasača da izaberu svoje izabrane predstavnike u skladu s preporukama Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe i Venecijanske komisije; ponavlja svoj poziv potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da razmotri nametanje restriktivnih mjera u okviru globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava turskim dužnosnicima koji preuzimaju ulogu povjerenika i onima koji ih imenuju; osuđuje ozbiljno gušenje prosvjeda protiv smjenjivanja izabranih gradonačelnika, uključujući proizvoljno uhićenje stotina prosvjednika, među kojima je bilo i maloljetnika; smatra da je odluka turske vlade da ponovno primijeni tu praksu nakon posljednjih lokalnih izbora u ožujku 2024. jasan znak nedostatka predanosti rješavanju demokratskih nedostataka u zemlji te da je to u jasnoj suprotnosti s iskazanom spremnošću na revitalizaciju procesa pristupanja, s obzirom na to da takve mjere potkopavaju izglede za snažnije i sveobuhvatnije partnerstvo s EU-om i štete dugoročnom napretku prema bližoj suradnji;

23.žali zbog stalnih napada na političke stranke i članove oporbe, koji su i dalje izloženi sve većem pritisku; najoštrije osuđuje nedavno uhićenje i razrješenje s dužnosti gradonačelnika metropolitanske općine Istanbula Ekrema İmamoğlua, zajedno s gradonačelnicima općina Şişli i Beylikdüzü, u okviru dviju odvojenih istraga o navodnoj korupciji i optužbama povezanima s terorizmom koje obuhvaćaju ukupno 106 osumnjičenika; ističe da su ti potonji slučajevi, koji čine dio dugog popisa od 42 upravne i 51 pravosudne istrage otkad je İmamoğlu izabran 2019., pokrenuti samo nekoliko dana prije unutarnjih stranačkih izbora za njegovo imenovanje predsjedničkim kandidatom i dan nakon kontroverzne odluke Sveučilišta u Istanbulu da opozove njegovu diplomu, koja je preduvjet prihvatljivosti da bi mogao biti predsjednik; zgrožen je odlukom da se privremeno zabrane svi prosvjedi u Istanbulu i drugim pokrajinama diljem zemlje, kao i ograničavanjem društvenih medija; osuđuje oštru represiju turskih vlasti nad mirnim masovnim prosvjedima, uključujući pritvaranje gotovo 2000 osoba, od kojih su mnogi studenti, i kazneni progon stotina njih putem užurbanih masovnih suđenja bez ikakvih dokaza o prijestupima; izražava duboku zabrinutost zbog nezakonitog uhićenja Esile Ayık, studentice fotografije iz Genta koja je 8. travnja 2025. pritvorena tijekom prosvjeda u Istanbulu, a posebno zbog toga što njezine bolesti srca i bubrega nisu pod liječničkim nadzorom; poziva na trenutačno puštanje na slobodu svih osoba koje su još u pritvoru i na oslobađanje svih osoba koje se kazneno gone zbog izvršavanja svojih temeljnih prava; žali zbog uhićenja, pritvaranja i deportacije lokalnih i međunarodnih novinara koji izvještavaju o prosvjedima, čime se krši sloboda tiska; potiče turske vlasti da brzo i učinkovito istraže sve optužbe o uznemiravanju i prekomjernoj uporabi sile protiv prosvjednika te da poštuju slobodu okupljanja i prosvjeda; smatra da su napadi na İmamoğlua politički motiviran potez čiji je cilj spriječiti legitimnog protivnika da se kandidira na predstojećim izborima te da s pomoću tih mjera aktualne turske vlasti dodatno guraju zemlju prema potpuno autoritarnom modelu; žali zbog nedostatka snažnog i jedinstvenog odgovora EU-a na te zabrinjavajuće događaje;

24.nadalje izražava zabrinutost zbog nedavnih odvojenih predmeta protiv CHP-ovog gradonačelnika istanbulskog okruga Beșiktaș Rıze Akpolata, CHP-ovog gradonačelnika istanbulskog okruga Beykoz Alaattina Köselera, CHP-ovog predsjednika ogranka mladih Cema Aydına, i predsjednika stranke Zafer Ümita Özdaga; zgrožen je brutalnom i neumornom represijom zbog bilo kakve vrste kritike kojoj su turske vlasti u posljednje vrijeme izložile sve sektore turskog društva, kao što je, među ostalim, vidljivo iz slučaja Ayşe Barım, poznate menadžerice talenata koja je zatvorena od 27. siječnja 2025. zbog navodnog sudjelovanja u prosvjedima zbog parka Gezi prije 12 godina, istrage pokrenute protiv Orhana Turana i Ömera Arasa, predsjednika i izvršnog direktora TÜSIAD-a, glavne poslovne grupe u toj zemlji, i optužnice kojom se traže velike zatvorske kazne za glavnog televizijskog urednika kanala Halk TV Suata Toktașa i novinare Sedu Selek, Barışa Pehlivana, Serhana Askera i Kürşada Oğuza, koji su privremeno oslobođeni; zabrinut je zbog uključenosti u navedene i druge slučajeve nedavno imenovanog glavnog javnog tužitelja u Istanbulu Akına Gürleka, koji ima dugu povijest uključenosti, na različitim položajima, u istaknutim slučajevima protiv političkih ličnosti, a što bi mogao biti razlog za razmatranje primjene restriktivnih mjera u okviru režima sankcija EU-a za ljudska prava; zabrinut je i zbog sve većih financijskih pritisaka na općine u kojima vlada oporba te zbog kontroverznih objava, kao što je ona o centrima za dnevnu skrb kojima upravljaju općine u kojima vlada oporba;

25.izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja prava žena, rodno uvjetovanog nasilja i povećanja stope femicida u Turskoj 2024. godine, koja predstavlja najveću stopu od 2010., tj. godine koja je prethodila potpisivanju Istanbulske konvencije; ponavlja svoju snažnu osudu povlačenja Turske predsjedničkim dekretom iz tog međunarodnog sporazuma i ponavlja svoj poziv da se ta odluka poništi; apelira na turske vlasti da poboljšaju zakonodavni okvir i njegovu provedbu, među ostalim potpunom primjenom Zakona o zaštiti br. 6284, kako bi se učinkovito suzbili svi oblici nasilja nad ženama i praksa takozvanih „ubojstava iz časti”, okončala ustrajna politika nekažnjavanja privođenjem zlostavljača pravdi i ostvario napredak prema rodnoj ravnopravnosti, posebno u pogledu sudjelovanja žena u postupcima donošenja odluka i donošenja politika; upozorava na daljnje zadiranje u prava žena, kao što je vidljivo iz nedavne odluke Turske o zabrani slobodnog odabira carskog reza u privatnim zdravstvenim centrima bez liječničkog opravdanja, što predstavlja neprihvatljivo kršenje tjelesne autonomije žena;

26.oštro osuđuje aktualna kršenja i izostanak zaštite temeljnih prava LGBTI+ osoba u Turskoj, uključujući veću učestalost govora mržnje, zločina iz mržnje i diskriminatorne retorike, kao i kontinuirane medijske stereotipe na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta; žali zbog činjenice da vlasti često odobravaju tu upornu diskriminaciju, što je vidljivo iz masovnih uhićenja tijekom povorke ponosa u ožujku 2023. kao i zabrane te povorke 2024., dok su povorke usmjerene protiv LGBTI+ osoba bile dopuštene; apelira na turske vlasti da prestanu sa zabranom aktivnosti protiv homofobije, uključujući povorke ponosa, s trenutačnim učinkom;

27.pozdravlja pojačani dijalog s kršćanskim manjinama, ali naglašava da nije zabilježen znatan napredak u pogledu zaštite prava etničkih i vjerskih manjina, posebno u pogledu njihove pravne osobnosti, uključujući u pogledu grčkog pravoslavnog stanovništva na otocima Gökçeada (Imvros) i Bozcaada (Tenedos); poziva Tursku da u tom pogledu provede preporuke Venecijanske komisije i sve relevantne presude Europskog suda za ljudska prava; sa zabrinutošću konstatira da se predstavnici različitih vjeroispovijesti, uključujući nemuslimanske zajednice i alevitske zajednice, i dalje suočavaju s birokratskim preprekama pri pokušajima registriranja mjesta bogoslužja; ističe da to predstavlja kršenje prava na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja; poziva Tursku da donese dugoočekivanu uredbu o izboru članova odbora u nemuslimanskim manjinskim zakladama koje kontroliraju bolnice u zajednici; ponavlja svoj poziv Turskoj da poštuje ulogu Ekumenskog patrijarhata za pravoslavne kršćane diljem svijeta i da prizna njegovu pravnu osobnost i javnu upotrebu crkvene titule ekumenskog patrijarha; poziva Tursku da u potpunosti poštuje i zaštiti iznimnu univerzalnu vrijednost Aje Sofije i muzeja Chora, koji su uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske baštine; sa zabrinutošću konstatira da Turska još nije provela dvije odluke Odbora UNESCO-a za svjetsku baštinu iz 2021. i 2023. u pogledu svojih obveza da poduzme posebne mjere kako bi zaštitila te spomenike; žali zbog nedostatne zaštite samostana Panagia Soumela, koji je predložen za uvrštenje na popis svjetske baštine UNESCO-a; naglašava da je potrebno ukloniti ograničenja u pogledu osposobljavanja, imenovanja i sukcesije svećenstva; pozdravlja predviđeno ponovno otvaranje sjemeništa na Halkiju te poziva na uklanjanje svih prepreka njegovu pravilnom funkcioniranju; poziva turske vlasti da učinkovito istraže i kazneno gone osobe odgovorne za bilo kakve zločine iz mržnje, uključujući govor mržnje, počinjene protiv manjina; osuđuje antisemitske izjave u medijima i one visokih dužnosnika nakon terorističkih napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023.; konstatira da su sve te prakse usmjerene protiv bilo koje vjerske manjine nesukladne s vrijednostima EU-a;

28.pozdravlja nedavni poziv Abdullaha Öcalana upućen PKK-u da se razoruža i raspusti te da se uključi u mirovni proces, što je povijesni i dugoočekivani korak koji bi mogao pomoći u okončanju razdoblja od 40 godina nasilja koje je prouzročilo više od 40 000 smrtnih slučajeva; pohvaljuje napore svih dionika koji su sudjelovali u olakšavanju tog razvoja događaja, uključujući konstruktivan pristup različitih političkih vođa koji je započeo vođa MHP-a Devlet Bahçeli, posjete zatvoru Imrali omogućene izaslanstvu stranke DEM i opsežna savjetovanja koja je ta stranka vodila s drugim političkim strankama; naglašava da to predstavlja vrlo dobru priliku i da mora uslijediti uključiv politički proces, s istaknutom ulogom turskog parlamenta, usmjeren na mirno i održivo rješavanje kurdskog pitanja u njegovim političkim, socijalnim, demokratskim i sigurnosnim aspektima; naglašava potrebu za poštovanjem ljudskih prava, političkog pluralizma i građanskih prava svih građana, uključujući Kurde; žali zbog kontinuirane političke represije, sudskog uznemiravanja i ograničenja kulturnih i jezičnih prava s kojima se suočavaju kurdski građani, čime se podrivaju demokratska načela i socijalna kohezija;

29.ponovno pohvaljuje Tursku zbog prihvata oko 3,1 milijuna izbjeglica, uključujući 2,9 milijuna Sirijaca pod privremenom zaštitom 2024., što je smanjenje u odnosu na 3,2 milijuna 2023.; ponovno ističe važnost suradnje Turske za učinkovito i uredno upravljanje migracijskim tokovima; nadalje pozdravlja činjenicu da je EU od 2011. dodijelio gotovo deset milijardi EUR kako bi pomogao Turskoj u prihvatu izbjeglica; napominje da su određena sredstva EU-a dodijeljena za jačanje turskih kapaciteta granične kontrole i ograničavanja kretanja; pozdravlja odluku EU-a da u prosincu 2024. dodijeli dodatnu milijardu EUR za dodatnu potporu zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i integraciji izbjeglica u Turskoj nakon pada Asadova režima; istodobno napominje da su ta sredstva već obećana u svibnju 2024. i stoga nije riječ o novim sredstvima; poziva Komisiju da zajamči najveću moguću transparentnost i točnost dodjele sredstava i projekata koje financira EU, posebno onih koji se odnose na centre za vraćanje migranata i graničnu kontrolu, u skladu sa svim relevantnim standardima u pogledu ljudskih prava; zabrinut je zbog vjerodostojnih navoda o teškim kršenjima ljudskih prava u centrima za vraćanje migranata koje financira EU u Turskoj te poziva Komisiju da pokrene transparentno i neovisno preispitivanje tog pitanja; sa zabrinutošću primjećuje da je posljednjih godina u Republici Cipru zabilježeno stalno povećanje broja zahtjeva za azil; podsjeća na obvezu Turske da poduzme sve potrebne mjere kako bi zaustavila nezakonite migracijske rute i spriječila stvaranje novih morskih ili kopnenih ruta za nezakonitu migraciju iz Turske u EU, osobito u Grčku i Republiku Cipar; ističe rizike povezane s bilo kakvom instrumentalizacijom migranata od strane turske vlade; ističe da je potrebno zajamčiti zaštitu prava i sloboda svih izbjeglica i migranata; poziva Tursku da osigura potpunu i nediskriminirajuću provedbu Izjave EU-a i Turske iz 2016. i Sporazuma o ponovnom prihvatu između EU-a i Turske u odnosu na sve države članice, uključujući Republiku Cipar; s oprezom izražava nadu da će razvoj događaja u Siriji postupno omogućiti povratak kući sve većeg broja izbjeglica; ponavlja da bi se vraćanja trebala provoditi samo na dobrovoljnoj osnovi te u sigurnim i dostojanstvenim uvjetima; osuđuje opetovane nasilne napade na izbjeglice i migrante potaknute ksenofobnom retorikom među političarima i zajednicama domaćinima; poziva Europsku komisiju i države članice EU-a da pojačaju napore za očuvanje humanitarnog prostora i prostora za zaštitu sirijskih izbjeglica u Turskoj te da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja kao temelja politika EU-a;

30.ponavlja svoj snažan interes za stabilnost i sigurnost u istočnom Sredozemlju; pozdravlja kontinuirano smirivanje napetosti i pozitivne trendove u regiji te nedavno ozračje obnove suradnje između Turske i Grčke, iako neriješena pitanja i dalje utječu na bilateralne odnose; osuđuje činjenicu da Turska i dalje krši suverenitet i suverena prava država članica EU-a, kao što su Grčka i Republika Cipar, među ostalim promicanjem doktrine „plave domovine”; ističe da su se, iako su se turska kršenja grčkog zračnog prostora drastično smanjila, kršenja grčkih teritorijalnih voda povećala u odnosu na 2023. i da su turska plovila u grčkim teritorijalnim vodama provodila sustavne nezakonite ribolovne aktivnosti; izražava duboku zabrinutost zbog toga što Turska i dalje formalno prijeti Grčkoj ratom (casus belli) ako Grčka ostvari svoje zakonsko pravo na proširenje svojih teritorijalnih voda do udaljenosti od 12 nautičkih milja u Egejskome moru, u skladu s člankom 3. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora; poziva Tursku da u potpunosti poštuje suverenost svih država članica EU-a nad njihovim teritorijalnim morem i zračnim prostorom, i njihova druga suverena prava, među ostalim pravo na istraživanje i iskorištavanje prirodnih resursa, u skladu s pravom EU-a i međunarodnim pravom, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), koja je dio pravne stečevine EU-a; ponavlja svoje stajalište da se Memorandumom o razumijevanju između Turske i Libije o razgraničenju pomorskih jurisdikcija u Sredozemnom moru krše suverena prava trećih država, da on nije u skladu s pravom mora i ne može imati pravne posljedice za treće države;

31.žali zbog činjenice da je ciparski problem i dalje neriješen te poziva na ozbiljnu obnovu suradnje i političku volju svih uključenih strana da ostvare mirne pregovore pod vodstvom UN-a kako bi se postigao stvaran napredak u pregovorima o rješavanju ciparskog pitanja; pozdravlja nastavak neformalnih pregovora pod pokroviteljstvom glavnog tajnika UN-a 18. i 19. ožujka 2025., koji su održani u konstruktivnom ozračju u kojem su obje strane pokazale jasnu predanost postizanju napretka i nastavku dijaloga; pozdravlja dogovor obiju strana o otvaranju četiriju graničnih prijelaza, razminiranju, osnivanju odbora za pitanja mladih i pokretanju projekata u području zaštite okoliša i solarne energije u okviru novog skupa mjera za izgradnju povjerenja; potiče sve strane da iskoriste taj zamah kako bi napredovale prema nastavku pregovora;

32.čvrsto potvrđuje svoje stajalište da je jedino rješenje ciparskog problema pravedan, sveobuhvatan, održiv i demokratski dogovor, uključujući njegove vanjske aspekte, unutar dogovorenog okvira UN-a, na temelju federacije dviju zona i dviju zajednica s jedinstvenom međunarodnom pravnom osobnošću, jedinstvenim suverenitetom, jedinstvenim državljanstvom i političkom ravnopravnosti, kako je utvrđeno u relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, dogovorenim područjima konvergencije i okvirom glavnog tajnika UN-a te u skladu s međunarodnim pravom i načelima i vrijednostima na kojima se temelji Unija; oštro osuđuje pokušaje Turske da poboljša status secesionističkog entiteta na okupiranom Cipru, među ostalim putem Organizacije turkijskih država, te poziva sve države da poštuju suverenitet Cipra u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a; hitno poziva da se pregovori o ponovnom ujedinjenju Cipra pod pokroviteljstvom glavnog tajnika UN-a što je prije moguće nastave ondje gdje su stali 2017. u Crans-Montani; poziva Tursku da odustane od neprihvatljivog prijedloga dvodržavnog rješenja na Cipru i da se vrati dogovorenom temelju za rješenje i okviru UN-a; nadalje poziva Tursku da povuče svoje postrojbe s Cipra i da se suzdrži od bilo kakvog jednostranog djelovanja koje bi uzrokovalo trajnu podjelu otoka i od radnji kojima se mijenja demografska ravnoteža;

33.poziva Tursku na poštovanje statusa sigurnosnog područja i mandata mirovnih snaga UN-a na Cipru (UNFICYP); ponavlja svoj poziv na suradnju između Republike Cipra, Turske, Ujedinjene Kraljevine i UN-a kako bi se provele konkretne mjere za demilitarizaciju sigurnosnog područja i poboljšala sigurnost na otoku; apelira na Tursku i tursko vodstvo na Cipru da ponište sva jednostrana djelovanja i isprave kršenja unutar sigurnosnog područja i u njegovoj blizini te da se suzdrže od svih daljnjih takvih djelovanja i provokacija; osuđuje aktualno „otvaranje” Varoshe od strane Turske jer se time negativno mijenja stanje na terenu, potkopava uzajamno povjerenje i negativno utječe na izglede za nastavak izravnih pregovora o sveobuhvatnom rješenju ciparskog problema; poziva Tursku da poništi svoja nezakonita djelovanja koja su u suprotnosti s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a br. 550(1984) i 789(1992) o Varoshi, kojima se Turska poziva da područje Varoshe prepusti njezinim zakonitim stanovnicima pod privremenom upravom UN-a i da se povuče iz Strovilije te omogući potpunu provedbu Dogovora iz Pyle;

34.ponovno izražava svoju duboku zabrinutost u pogledu svih jednostranih djelovanja kojima je cilj učvrstiti na terenu trajnu podjelu Cipra umjesto njegovog ponovnog ujedinjenja; osuđuje, u tom kontekstu, nedavni nezakoniti posjet predsjednika Erdoğana okupiranim područjima Republike Cipar, kao i njegove provokativne izjave, kojima se ugrožavaju napori UN-a, EU-a, međunarodne zajednice u cjelini i drugih uključenih strana za nastavak bitnih pregovora u dogovorenom okviru; žali što su takva jednostrana djelovanja jednaka izravnoj nelegitimnoj intervenciji protiv interesa zajednica ciparskih Grka i Turaka;

35.ponovno poziva Tursku da turskoj zajednici na Cipru osigura potreban prostor za djelovanje u skladu s njezinom ulogom legitimne zajednice na otoku, što je pravo zajamčeno ustavom Republike Cipra; ponovno poziva Komisiju da pojača aktivnosti usmjerene na suradnju s turskom zajednicom na Cipru radi lakšeg rješavanja ciparskog problema i podsjeća da joj je mjesto u Europskoj uniji; poziva sve uključene strane da pokažu hrabriji pristup prema zbližavanju zajednica; ističe da je nakon cjelovitog rješenja ciparskog problema potrebno provesti pravnu stečevinu EU-a na cijelome otoku;

36.prima na znanje značajan rad Odbora za nestale osobe na Cipru (CMP) i poziva tursku vojsku da poboljša pristup okupiranim vojnim zonama, vojnim arhivima i informacijama o premještanju posmrtnih ostataka iz ranijih u nova pogrebna mjesta; i dalje je duboko zabrinut zbog obrazovnih i vjerskih ograničenja i prepreka s kojima se suočavaju ciparski Grci u enklavi; poziva Tursku da pojača suradnju s Vijećem Europe i njegovim relevantnim tijelima i institucijama, da razmotri njihove ključne preporuke, u potpunosti provede Europsku konvenciju o ljudskim pravima u pogledu poštovanja slobode vjeroispovijesti, slobode mišljenja i izražavanja, prava na pristup kulturnoj baštini i njezino uživanje te da zaustavi namjerno uništavanje kulturne baštine; osuđuje opetovane pokušaje Turske da zastraši i ušutka novinare pripadnike ciparskih Turaka, sindikaliste, borce za ljudska prava i progresivne građane turske zajednice na Cipru, čime krši njihovo pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; poziva Tursku da zaustavi svoju agresivnu politiku prodaje i iskorištavanja imovine ciparskih Grka, politiku čiji je cilj stvaranje nepovratnih učinaka na terenu i koja predstavlja potpuno nepoštovanje presude Europskog suda za ljudska prava o tom pitanju;

37.žali zbog toga što Turska i dalje odbija poštovati zakonodavstvo o zračnom prometu i uspostaviti kanal za komunikaciju između centara za kontrolu zračnog prometa u Turskoj i Republici Cipru, čiji izostanak za sobom povlači stvarne sigurnosne rizike i opasnosti koje su utvrdili Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa i Međunarodna federacija udruga pilota u zračnom prometu; također žali zbog toga što plovilima pod zastavom jedne države članice uskraćuje pristup tjesnacima Bosporu i Dardanelima; smatra da bi to mogla biti područja u kojima bi Turska mogla dokazati svoju predanost mjerama za izgradnju povjerenja te poziva Tursku na suradnju potpunom provedbom zakonodavstva EU-a o zračnom prometu; žali zbog toga što je Turska nastavila s pokušajima ometanja provedbe Interkonekcijskog voda za Sredozemno more, projekta EU-a od zajedničkog interesa, i što ustraje u svojim planovima za nezakoniti elektroenergetski interkonekcijski vod s okupiranim područjem Cipra;

38.žali zbog toga što Turska već 20 godina odbija provesti obveze preuzete prema EU-u, uključujući obveze u vezi s Ciprom, u skladu s pregovaračkim okvirom iz listopada 2005.; ističe da je priznavanje svih država članica nužna sastavnica procesa pristupanja; ponavlja svoj poziv Turskoj da ispuni svoju obvezu potpune, nediskriminirajuće provedbe Dodatnog protokola uz Sporazum iz Ankare u odnosu na sve države članice, među ostalim i Republiku Cipar; dodatno poziva Tursku da se pobrine za to da se ljudska i politička prava svih Ciprana u potpunosti poštuju i da se zajamči usklađenost s temeljnim načelima Europske unije i europske pravne stečevine;

39.potvrđuje svoju potporu slobodnoj, sigurnoj i stabilnoj budućnosti za Siriju i njezine građane te naglašava potrebu za uključivom i mirnom političkom tranzicijom pod sirijskim vodstvom i nadležnošću, uključujući zaštitu i uključivanje vjerskih i etničkih zajednica; izražava svoju predanost konstruktivnoj suradnji između EU-a i Turske u tu svrhu, u pogledu humanitarne pomoći, promicanja održivog političkog rješenja u Siriji i borbe protiv Daiša, s obzirom na to da Turska ima ključnu ulogu u promicanju stabilnosti u regiji; podsjeća da se suverenitet Sirije mora ponovno uspostaviti; prepoznaje važnost ponovne izgradnje sirijskog gospodarstva kao stupa dugoročne stabilnosti i blagostanja u regiji; poziva Tursku da poštuje teritorijalnu cjelovitost i suverenitet Sirije te da odmah prekine sve napade i upade na sirijski teritorij kao i njegovu okupaciju uz potpuno poštovanje međunarodnog prava; osuđuje napade na sirijske kurdske snage na sjeveru Sirije koje su posljednjih tjedana izvršile paravojne postrojbe koje podupire Turska i kojima se iskorištava raspad Asadova režima; izražava duboku zabrinutost jer ti napadi ne samo da povećavaju broj interno raseljenih osoba, već i ugrožavaju učinkovitost i kontinuitet borbe protiv Daiša; napominje da bi njezina stalna prisutnost mogla dodatno destabilizirati i ugroziti napore za postizanje održivog političkog rješenja u Siriji; nadalje napominje da Turska, pozivajući se na zabrinutost u pogledu sigurnosti, također nezakonito okupira područja u Iraku; ponavlja da civilno stanovništvo nikada ne bi smjelo biti žrtva vojne samoobrane; poziva na nužnu istragu slučajeva u kojima je došlo do civilnih žrtava i na zaustavljanje represije nad novinarima koji rade u tom području; poziva Tursku da podrži postupak provedbe sporazuma između sirijske prijelazne vlade i SDF-a pod kurdskim vodstvom te da se suzdrži od bilo kakvog uplitanja u unutarnje procese Sirije;

40.podržava normalizaciju odnosa između Armenije i Turske, u interesu pomirenja, dobrosusjedskih odnosa, regionalne stabilnosti i sigurnosti te društveno-gospodarskog razvoja te pozdravlja dosad ostvaren napredak; pozdravlja stalne napore za ponovnu uspostavu veza između tih dviju zemalja; potiče Tursku na to da osigura brzu provedbu sporazuma koje su postigli posebni predstavnici turske i armenske vlade, kao što je otvaranje zračnog prostora i granica između tih dviju zemalja za državljane trećih zemalja, a zatim i za nositelje diplomatskih putovnica; pozdravlja privremeno otvaranje graničnog prijelaza Margara-Alican između Armenije i Turske kako bi se olakšala isporuka humanitarne pomoći Siriji; izražava nadu da bi taj razvoj događaja mogao potaknuti normalizaciju odnosa u regiji južnog Kavkaza, među ostalim u pogledu sigurnosti i društveno-gospodarskog razvoja, te naglašava interes EU-a za potporu tom procesu; potiče Tursku da preuzme konstruktivnu ulogu u promicanju regionalne stabilnosti olakšavanjem brzog zaključenja mirovnog procesa između Armenije i Azerbajdžana, među ostalim izvršavanjem svojeg utjecaja na Azerbajdžan i odvraćanjem Azerbajdžana od svakog daljnjeg vojnog djelovanja protiv armenskog suvereniteta; ponovno potiče Tursku da prizna genocid nad Armencima kako bi se otvorio put istinskom pomirenju turskog i armenskog naroda, te da u potpunosti poštuje svoje obveze zaštite armenske kulturne baštine;

41.primjećuje da stajalište Turske u pogledu ruske ratne agresije na Ukrajinu i dalje utječe na odnose EU-a i Turske jer Turska istodobno pokušava održavati veze i sa Zapadom i s Rusijom; prima na znanje diplomatske pokušaje Turske da posreduje između Rusije i Ukrajine, posebno u pogledu crnomorske inicijative za žitarice, kao i njezinu kontinuiranu potporu teritorijalnoj cjelovitosti i suverenitetu Ukrajine, uključujući njezino glasovanje u korist rezolucija Opće skupštine UN-a kojima se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu; žali zbog toga što je, s druge strane, trgovina između Turske i Rusije naglo porasla od početka rata u Ukrajini, zbog čega je Turska drugi najveći trgovinski partner Rusije unatoč sankcijama EU-a protiv Rusije, te zbog toga što je Turska jedina država članica NATO-a koja nije uvela nikakve sankcije Rusiji; nadalje napominje da je OLAF, Ured Europske unije za borbu protiv prijevara, pokrenuo istragu o pravnoj praznini koja zemljama kao što je Turska omogućuje rebrendiranje sankcionirane ruske nafte i njezin izvoz u EU; međutim, pozdravlja pozitivne korake kao što je činjenica da je Turska blokirala izvoz određene robe s dvojnom namjenom u Rusiju, kao i proizvoda podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjene Kraljevine koji su korisni za rusko vojno djelovanje; ponavlja svoj poziv turskoj vladi da zaustavi svoje planove za nuklearnu elektranu Akkuyu, koju će izgraditi, kojom će upravljati i koja će biti u vlasništvu ruske državne korporacije za atomsku energiju Rosatom; izražava zabrinutost zbog aktualnih rasprava Turske s Rusijom o uspostavi čvorišta za trgovanje plinom u Istanbulu, koje bi trebalo započeti s radom 2025.;

42.pozdravlja sudjelovanje Turske u raznim misijama i operacijama za upravljanje krizama (u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike); međutim, žali zbog daljnjeg pogoršanja razine usklađenosti stajališta u kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike, među ostalim u pogledu sankcija i borbe protiv zaobilaženja sankcija, koja je pala na povijesno nisku stopu od 5 %, što je najniža stopa od svih zemalja pristupnica; podsjeća da se od zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u zahtijeva da se postupno usklade sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom Europske unije te da poštuju međunarodno pravo; žali zbog toga što Turska nije poduzela nikakve korake u tom pogledu, posebno jer se nije uskladila sa sankcijama EU-a protiv Rusije te zbog toga što se vanjske politike EU-a i Turske u mnogim područjima od zajedničkog interesa zabrinjavajuće razlikuju; potiče Tursku da se uskladi sa sankcijama EU-a protiv Rusije i da ih u potpunosti provede, uključujući mjere za sprečavanje zaobilaženja sankcija, te da blisko surađuje s izaslanikom EU-a za sankcije;

43.naglašava važnost jačanja suradnje EU-a i Turske u pitanjima globalne sigurnosti, posebno s obzirom na promjenjivo geopolitičko okruženje i moguće promjene u vanjskoj politici SAD-a; izražava opreznu nadu da bi nedavni neformalni angažman, kao što je sudjelovanje turskog ministra vanjskih poslova na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU-a 2024., mogao dati poticaj za poboljšanje odnosa; prepoznaje ključnu ulogu Turske kao saveznika u NATO-u i pozdravlja odluku turskog parlamenta da ratificira pristupanje Švedske NATO-u iz siječnja 2024.; u tom pogledu podsjeća da Turska ima ključnu odgovornost u poticanju stabilnosti i na regionalnoj i na globalnoj razini, i da se od nje očekuje da djeluje u skladu sa svojim obvezama u okviru NATO-a, posebno s obzirom na trenutačna geopolitička previranja; potiče konstruktivan angažman u strukturiranijem i učestalijem političkom dijalogu o vanjskoj, sigurnosnoj i obrambenoj politici kako bi se ostvarila suradnja u pogledu konvergentnih interesa i istodobno radilo na smanjenju razlika, posebno u pogledu uklanjanja trajnih prepreka jačanju istinskog odnosa između EU-a i NATO-a, uključujući kupnju sustava protuzračne obrane S-400 od Rusije; i dalje je opravdano zabrinut zbog toga što Turska i dalje isključuje državu članicu iz suradnje s NATO-om;

44.pozdravlja dugogodišnji stav Turske u korist dvodržavnog rješenja za izraelsko-palestinski sukob, njezine pozive na prekid vatre u ratu između Izraela i Hamasa te njezine stalne napore u pružanju humanitarne pomoći Gazi tijekom cijelog sukoba; istodobno duboko žali zbog aktivne potpore koju turska vlast, uključujući predsjednika, iskazuje terorističkoj skupini Hamas uvrštenoj na popis EU-a i zbog njihova stajališta o napadu na Izrael 7. listopada 2023., koji turska vlada nije osudila; ističe da otvorena potpora Turske Hamasu i odbijanje da ga se proglasi terorističkom organizacijom nisu u skladu s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a; stoga poziva na reviziju tog stajališta;

45.sa zabrinutošću napominje da je Turska zatražila da bude članica skupine BRICS+ i da joj je ponuđen status „partnerske zemlje”, te razmatra isto za Šangajsku organizaciju za suradnju (SCO) u kojoj ima status partnera u dijalogu; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sve većeg interesa Turske za alternativni partnerski okvir, koji je u osnovi nespojiv s procesom pristupanja EU-u; ustraje u tome da novi status Turske kao partnerske zemlje BRICS-a ne smije utjecati na odgovornosti Turske unutar NATO-a; napominje da Turska razvija oblike suradnje, partnerstva i regionalne saveze izvan EU-a; zabrinut je zbog tendencije Turske da se koristi tim viševektorskim pristupom kako bi unaprijedila svoje interese bez obvezivanja na punopravnu suradnju s bilo kojim od tih saveza;

46.i dalje je zabrinut zbog toga što se turska vlada koristi turskom dijasporom kao instrumentom za povremeno uplitanje u unutarnje politike država članica EU-a;

47.pozdravlja povratak Turske na konvencionalniju ekonomsku i monetarnu politiku, uz istodobno održavanje čvrstog rasta i umjerenog proračunskog deficita; međutim, žali zbog toga što cijenu toga ponovno plaćaju građani u obliku viših kamatnih stopa; ističe da su se socijalne ranjivosti povećale, osobito među djecom i starijim osobama, prvenstveno zbog nepostojanja sveobuhvatne strategije za smanjenje siromaštva i zbog dohodovnih nejednakosti; naglašava potrebu da turske vlasti provedu sveobuhvatne mjere socijalne zaštite, ojačaju prava kolektivnog pregovaranja i osiguraju da se u gospodarskim reformama prednost daje smanjenju nejednakosti i stvaranju pristojnih mogućnosti za rad;

48.žali zbog toga što, unatoč napretku uočenom u ekonomskoj i monetarnoj politici, druge mjere turske vlade koje utječu na vladavinu prava i dalje ugrožavaju osnovna načela kao što je pravna sigurnost, što negativno utječe na potencijalni kapacitet Turske za primanje ulaganja; pozdravlja uklanjanje Turske sa sivog popisa Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) u lipnju 2024., nakon znatnog napretka u poboljšanju njezina režima za sprečavanje pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma;

49.pozdravlja povećane aktivnosti ulaganja Turske u sektoru zelene energije i poziva Tursku da nastavi poboljšavati usklađenost svoje energetske politike s pravnom stečevinom EU-a, iskorištavajući golemi potencijal Turske u području obnovljive energije; izražava zabrinutost zbog nedostatka znatnog napretka u djelovanju u području klime, posebno zbog nepostojanja sveobuhvatnog zakona o klimi, domaćeg sustava trgovanja emisijama i dugoročne razvojne strategije za niske razine emisija, čime se ugrožava njezin cilj klimatske neutralnosti do 2053.; ističe potrebu za čvrstim pravnim okvirom i strožim provedbenim mehanizmima za zaštitu okoliša i prirodnih resursa; potiče Tursku da uskladi svoje politike zaštite okoliša s pravnom stečevinom EU-a, uključujući poštovanje prirodnih staništa pri provedbi rudarskih projekata te naglašava važnost toga da se Turska pridržava Aarhuške konvencije; pohvaljuje rad boraca za prava okoliša u Turskoj i upozorava na ozbiljan utjecaj opsežnih vladinih projekata na okoliš, kao što je širenje aktivnosti vađenja bakra na planini Idi (Kaz Daglari);

50.ističe da je Turska poduzela korake za diversifikaciju opskrbe energijom i povećanje svojeg udjela energije iz obnovljivih izvora; napominje da je ta zemlja sedmo najveće tržište za ukapljeni prirodni plin i ističe njezin potencijal kao regionalnog energetskog čvorišta; prima na znanje da se Turska obvezala na globalne ciljeve u pogledu energetske učinkovitosti i kapaciteta za obnovljivu energiju do 2030.; poziva Komisiju da uzme u obzir potencijal Turske kao regionalnog energetskog čvorišta u inicijativama za povećanje instaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora u mediteranskoj regiji i u razvoju novog pakta za Mediteran te poziva na to da energetska suradnja bude dio zajedničkog programa;

51.primjećuje određena poboljšanja uvjeta na tržištu rada i ističe niz neriješenih ključnih izazova kao što su neformalno zapošljavanje, rodno uvjetovane razlike i dohodovna nejednakost; zabrinut je zbog slabog obuhvata kolektivnog pregovaranja i nepriznavanja sindikalnih prava za određene zaposlenike u javnom sektoru; smatra da su potrebni dodatni napori kako bi se poboljšali mehanizmi socijalnog dijaloga i riješili novi izazovi u pogledu sigurnosti na radu; podsjeća da su sloboda sindikalnog udruživanja i društveni dijalog od ključnog značenja za razvoj i prosperitet pluralističkog društva; u tom pogledu žali zbog nedavnih pritvaranja sindikalista, uključujući Remzija Çalișkana, potpredsjednika konfederacije DISK i predsjednika sindikata Genel-İş, koji je pušten na slobodu nakon jednog mjeseca zatvora, Kemala Göksoya, predsjednika podružnice sindikata Genel-İș u Mersinu, koji je i dalje u zatvoru, i Mehmeta Türkmena, predsjednika sindikata tekstilnog sektora BİRTEK SEN, koji je pritvoren 14. veljače 2025.;

52.ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da je Turska, unatoč trenutačno zamrznutom procesu pristupanja, zemlja od strateške važnosti, ključni partner za stabilnost šire regije koji ima važnu ulogu u rješavanju sigurnosnih izazova, upravljanju migracijama, borbi protiv terorizma i energetskoj sigurnosti; naglašava važnost održavanja konstruktivnog dijaloga i produbljivanja suradnje u područjima od zajedničkog strateškog interesa; ističe niz područja politika za budući angažman, bilo da je riječ o zelenoj tranziciji, trgovini, energetici, moderniziranoj carinskoj uniji ili liberalizaciji viznog režima, među ostalim; podsjeća, međutim, da nazadovanje demokracije i neusklađenost sa ZVSP-om ne doprinose znatnom napretku u tom pogledu; ponovno potvrđuje da je EU predan ostvarivanju najboljih mogućih odnosa s Turskom na temelju dijaloga, poštovanja i uzajamnog povjerenja, u skladu s međunarodnim pravom i dobrosusjedskim odnosima;

53.naglašava važnost poticanja dubljeg partnerstva u svim gospodarskim sektorima u korist EU-a i svih njegovih država članica i Turske; posebno napominje važnost suradnje u, među ostalim, područjima energetike, inovacija, umjetne inteligencije, zdravlja, sigurnosti i upravljanja migracijama; u tom pogledu konstatira da su nedavno održani razni dijalozi na visokoj razini, uključujući dijalog na visokoj razini o trgovini i dijalog na visokoj razini o gospodarstvu, kao koraci prema pragmatičnom obliku suradnje u područjima od zajedničke važnosti; ponovno poziva na nastavak svih relevantnih dijaloga na visokoj razini i uspostavu strukturiranih dijaloga na visokoj razini o sektorskoj suradnji kako bi se riješili zajednički izazovi i istražile mogućnosti, pod uvjetom da takva suradnja mora ići ukorak s jasnim i dosljednim uvjetima koji se temelje na poštovanju demokratskih načela, vladavine prava i temeljnih prava, kao što je prethodno istaknuto u ovoj rezoluciji;

54.spreman je podržati poboljšanu carinsku uniju sa širim i uzajamno korisnim područjem primjene, koje bi moglo obuhvaćati širok raspon područja od zajedničkog interesa, uključujući digitalizaciju, usklađivanje sa zelenim planom za politike zelene energije, javnu nabavu, obveze u pogledu održivog razvoja i dužnu pažnju, čime se doprinosi gospodarskoj sigurnosti obiju strana; podržava da se ta nadograđena carinska unija poprati učinkovitim i djelotvornim mehanizmom za rješavanje sporova; naglašava činjenicu kako bi se takva modernizacija, da bi Parlament dao svoju suglasnost na kraju procesa, trebala temeljiti na snažnoj uvjetovanosti povezanoj s ljudskim pravima i temeljnim slobodama, poštovanjem međunarodnog prava i dobrosusjedskim odnosima, uključujući na tomu da Turska beziznimno, na nediskriminirajući način i potpuno provede Dodatni protokol o proširenju Sporazuma iz Ankare na sve države članice;

55.s dubokim žaljenjem primjećuje da Turska nije ostvarila napredak u ispunjavanju potrebnih referentnih mjerila za liberalizaciju viznog režima; ponavlja svoju spremnost da započne postupak liberalizacije viznog režima čim turske vlasti u potpunosti ispune šest evidentno neispunjenih referentnih mjerila na nediskriminirajući način prema svim državama članicama EU-a te se usklade s viznom politikom EU-a; žali zbog toga što se turski građani suočavaju s problemima sa zahtjevima za vizu za države članice EU-a zbog znatnog povećanja broja zahtjeva i straha od zlouporabe sustava; međutim, prepoznaje političku predanost poboljšanju pristupa vizama i poziva na pojačane napore s obiju strana kako bi se uklonile preostale tehničke i administrativne prepreke; poziva države članice EU-a da povećaju sredstva koja se dodjeljuju za to pitanje; podržava mjere za pojednostavnjenje viznog režima, posebno u pogledu poslovnih aktivnosti i studenata u sklopu programa Erasmus; duboko žali zbog stalnih pokušaja turskih vlasti da okrive EU za neostvarivanje napretka u tom području, pri čemu ne poduzimaju nikakve korake kako bi ispunile preostala referentna mjerila; podsjeća Tursku da izostanak opipljivog i kumulativnog napretka u pogledu neriješenih uvjeta izravno utječe na poslovne aktivnosti i studente u okviru programa Erasmus; cijeni dragocjen doprinos koji razmjene u okviru programa Erasmus+ imaju u omogućavanju bogatih međukulturnih obrazovnih prilika; međutim, žali zbog lošeg nadzora od strane Komisije, što je vidljivo iz partnerstva u sklopu programa Erasmus sa Znanstvenim i tehnološkim sveučilištem Gaziantep Islam, čije je vodstvo javno izrazilo potporu terorističkim djelima; poziva Komisiju da provedbom ex ante provjera i redovitih kontrola osigura da partnerska sveučilišta poštuju Povelju EU-a o temeljnim pravima;

56.s obzirom na navedeno smatra da turska vlada nije poduzela potrebne korake za rješavanje postojećih temeljnih demokratskih nedostataka u zemlji te stoga ponavlja svoje stajalište da se proces pristupanja Turske EU-u ne može nastaviti u trenutačnim okolnostima, unatoč demokratskim i proeuropskim težnjama velikog dijela turskog društva; podsjeća da, kao i u slučaju bilo koje druge kandidatkinje, proces pristupanja ovisi o potpunom poštovanju Kopenhaških kriterija i normalizaciji odnosa sa svim državama članicama EU-a;

57.potiče tursku vladu, institucije EU-a i države članice da, nadilazeći okvir trenutačno zamrznutog procesa pristupanja, na temelju relevantnih zaključaka Vijeća i Europskog vijeća te utvrđenih uvjeta nastave raditi na tješnjem, dinamičnijem i u većoj mjeri strateškom partnerstvu s posebnim naglaskom na klimatskoj politici, energetskoj sigurnosti, suradnji u borbi protiv terorizma i regionalnoj stabilnosti; ustraje u tome da je potrebno započeti postupak promišljanja o tome kako taj novi konstruktivan i progresivan okvir za odnose EU-a i Turske može obuhvatiti interese svih uključenih strana, primjerice modernizacijom i poboljšanjem postojećeg Sporazuma o pridruživanju; ističe da se takav pozitivan proces mora temeljiti na konkretnom napretku u Turskoj u pogledu usklađivanja sa ZVSP-om, demokracijom, vladavinom prava i poštovanjem temeljnih vrijednosti te ići u korak s njime;

58.smatra da je zajednička komunikacija od 29. studenoga 2023. o trenutačnom stanju odnosa EU-a i Turske dobra osnova za napredak u cjelokupnim odnosima između EU-a i Turske; žali zbog toga što Vijeće dosad nije izrazilo jasnu političku podršku toj zajedničkoj komunikaciji; ponavlja da je priznavanje svih država članica EU-a nužna sastavnica svakog sporazuma između EU-a i Turske; naglašava da je konstruktivan angažman Turske, među ostalim u vezi s ciparskim problemom, i dalje ključan za unapređenje tješnje suradnje između EU-a i Turske;

59.međutim, upozorava da će daljnji pomak turskih vlasti prema autoritarizmu, kao što smo nedavno svjedočili, u konačnici ozbiljno utjecati na sve dimenzije odnosa EU-a i Turske, uključujući trgovinsku i sigurnosnu suradnju, jer se time podrivaju povjerenje i pouzdanost potrebni među partnerima te potiču obje strane na sukob na trenutačnoj geopolitičkoj sceni;

60.nastavlja prepoznavati i pohvaljivati demokratske i proeuropske težnje većine turskog društva (posebno među mladima u Turskoj), koju EU neće iznevjeriti; smatra da su te težnje glavni razlog za održavanje procesa pristupanja Turske na životu; stoga poziva Komisiju da podrži i poveća svoju političku i financijsku potporu dinamičnom i prodemokratskom civilnom društvu u Turskoj koje svojim naporima može doprinijeti stvaranju političke volje potrebne za produbljivanje odnosa EU-a i Turske; ističe, međutim, da nastavak procesa pristupanja ovisi o nepokolebljivoj političkoj volji turskih vlasti i društva da postanu punopravna demokracija, što je nešto što EU ne može nametnuti;

61.ponovno poziva na jačanje i produbljivanje obostranog poznavanja i razumijevanja naših društava te na promicanje kulturnog rasta, društveno-kulturne razmjene i suzbijanje svih oblika društvenih, vjerskih, etničkih ili kulturnih predrasuda; potiče Tursku i EU da promiču zajedničke vrijednosti, posebno podupiranjem mladih; ponavlja svoju iznimnu predanost održavanju i povećanju potpore turskom neovisnom civilnom društvu;

62.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću i Komisiji; traži da se ova Rezolucija prevede na turski jezik i proslijedi predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Turske.