1.ustraje u tome da su regionalna i lokalna usmjerenost, lokalizirani pristup i strateško planiranje kohezijske politike, kao i njezin decentralizirani model programiranja i provedbe koji se temelji na načelu partnerstva sa snažnijom provedbom europskog kodeksa ponašanja, uključenosti ekonomskih aktera i aktera civilnog društva te višerazinskom upravljanju, ključni i pozitivni elementi te politike i određuju njezinu učinkovitost; čvrsto smatra da bi se taj model kohezijske politike trebao nastaviti u svim regijama te produbiti gdje je to moguće kao glavni dugoročni investicijski instrument EU-a za smanjenje razlika, osiguravanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i poticanje regionalnog i lokalnog održivog rasta u skladu sa strategijama EU-a, zaštitu okoliša te kao ključni doprinos konkurentnosti EU-a i pravednoj tranziciji, kao i u cilju pružanja pomoći u suočavanju s predstojećim novim izazovima;

2.poziva na jasno razgraničenje između kohezijske politike i drugih instrumenata kako bi se izbjegla preklapanja i konkurencija među instrumentima EU-a, osigurala komplementarnost različitih intervencija te povećala vidljivost i čitljivost potpore EU-a; u tom kontekstu primjećuje da su sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost namijenjena gospodarskom razvoju i rastu, bez posebnog naglaska na gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju između regija; izražava zabrinutost zbog planova Komisije da na europske strukturne i investicijske fondove (ESIF) primijeni pristup koji se temelji na uspješnosti; priznaje da mehanizmi koji se temelje na uspješnosti mogu biti ključni za povećanje učinkovitosti politike i njezine usmjerenosti na rezultate, ali upozorava na univerzalno nametanje modela i izražava ozbiljnu sumnju u ideje za povezivanje isplate europskih strukturnih i investicijskih fondova s ispunjavanjem centralno definiranih ciljeva reformi, tim više ako ciljevi reforme nisu u nadležnosti regionalne razine;

3.protivi se svakom obliku reforme centralizacije programa financiranja EU-a odozgo prema dolje, uključujući one u okviru podijeljenog upravljanja, kao što su kohezijska politika i zajednička poljoprivredna politika, te se zalaže za veću decentralizaciju donošenja odluka na lokalnoj i regionalnoj razini; poziva na veću uključenost lokalnih i regionalnih vlasti te dionika iz gospodarstva i civilnog društva u svim fazama programa EU-a pod podijeljenim upravljanjem, od pripreme i programiranja do provedbe, izvršenja i evaluacije, imajući na umu da se gospodarski i socijalni razvoj regija te teritorijalna kohezija među njima mogu ostvariti samo na temelju dobre suradnje među svim akterima;

4.naglašava da europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) ima ključnu ulogu, uz fondove kohezijske politike, u potpori ruralnim područjima; naglašava da EPFRR mora biti usklađen s pravilima fondova kohezijske politike kako bi se potaknula sinergija i olakšali projekti ruralnog razvoja koji se financiraju iz više izvora;

5.uvjeren je da kohezijska politika može nastaviti ispunjavati svoju ulogu samo ako raspolaže adekvatnim financijskim sredstvima; ističe da to podrazumijeva da buduća kohezijska politika mora raspolagati dostatnim sredstvima za financijsko razdoblje nakon 2027.; naglašava da je potrebno osigurati dovoljno ambiciozno i lako pristupačno financiranje kako bi kohezijska politika mogla nastaviti ispunjavati svoju ulogu glavne investicijske politike EU-a, uz istodobno zadržavanje fleksibilnosti za suočavanje s potencijalnim novim izazovima, uključujući mogućnost financiranja razvoja proizvoda s dvojnom namjenom, te omogućavanje lokalnim vlastima, dionicima i korisnicima da na učinkovit način potiču lokalni razvoj; čvrsto je uvjeren da sposobnost pružanja fleksibilnih odgovora na nepredvidive izazove ne bi trebala dolaziti nauštrb jasne dugoročne strateške usmjerenosti i ciljeva kohezijske politike;

6.naglašava važnost sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira EU-a i preispitivanja programâ kohezijske politike sredinom programskog razdoblja 2021. – 2027. u oblikovanju budućnosti kohezijske politike; ponovno ističe potrebu za ambicioznijom kohezijskom politikom za razdoblje nakon 2027. u sljedećem VFO-u za razdoblje 2028. – 2034.; stoga poziva da se u nadolazećem višegodišnjem financijskom okviru osigura da kohezijska politika i dalje dobiva barem istu realnu razinu financiranja kao u tekućem razdoblju; nadalje, poziva da kohezijska politika ostane zaseban naslov u novom VFO-u; naglašava da bi se kohezijska politika trebala zaštititi od statističkih učinaka koji mogu promijeniti prihvatljivost regija promjenom prosječnog BDP-a EU-a; ponovno ističe potrebu za novim vlastitim sredstvima EU-a;

7.stoga predlaže da sljedeći VFO bude osjetljiviji na nepredviđene potrebe, među ostalim zahvaljujući dovoljnim rezervama i fleksibilnosti od samog početka; u tom pogledu naglašava, međutim, da kohezijska politika nije krizni instrument i da ne bi trebala odstupati od svojih glavnih ciljeva, odnosno od svoje dugoročne investicijske prirode; poziva na jačanje Fonda solidarnosti Europske unije, uključujući pretfinanciranje, kako bi bio manje birokratski i pristupačniji te kako bi se razvio odgovarajući instrument kojim se može primjereno odgovoriti na gospodarske, socijalne i teritorijalne posljedice budućih prirodnih katastrofa ili zdravstvenih kriza; naglašava da Parlament treba imati odgovarajuću kontrolu nad svim hitnim fondovima i instrumentima;

8.prepoznaje potrebu za upotrebom klasifikacije nomenklature prostornih jedinica za statistiku (NUTS 3) za posebne slučajeve, na način kojim se prepoznaje da nejednakosti u razvoju postoje u svim regijama razine NUTS 2; smatra da regionalni BDP po stanovniku mora ostati glavni kriterij za utvrđivanje sredstava koja se dodjeljuju državama članicama u okviru kohezijske politike; pozdravlja činjenicu da je Komisija, kao rezultat ustrajnih poziva Parlamenta, počela razmatrati dodatne kriterije Europski revizorski sud, Brzi tematski pregled – Dodjela financijskih sredstava u okviru kohezijske politike državama članicama za razdoblje 2021. – 2027., ožujak 2019. kao što su emisije stakleničkih plinova, gustoća naseljenosti, razine obrazovanja i stope nezaposlenosti kako bi se pružio bolji socioekonomski pregled regija;

9.naglašava da je uvjetovanost vladavine prava sveobuhvatna uvjetovanost kojom se priznaje i provodi poštovanje vladavine prava, među ostalim kao uvjet koji omogućuje financiranje kohezijske politike kako bi se zajamčilo da se sredstva Unije koriste na transparentan, pošten i odgovoran način uz dobro financijsko upravljanje; smatra da je potrebno ojačati poštovanje vladavine prava i temeljnih prava te osigurati da su sva djelovanja u skladu s podupiranjem demokratskih načela, rodne jednakosti i ljudskih prava, uključujući prava radnika, prava osoba s invaliditetom i prava djece, u provedbi kohezijske politike; ističe važnu ulogu Europskog ureda za borbu protiv prijevara i Ureda europskog javnog tužitelja u zaštiti financijskih interesa Unije;

10.poziva na ulaganje dodatnih napora u pojednostavnjenje, povećanje fleksibilnosti, jačanje sinergije i racionalizaciju pravila i administrativnih postupaka kojima se uređuju fondovi kohezijske politike na razini EU-a te na nacionalnoj i regionalnoj razini, u potpunosti koristeći prednosti tehnologija raspoloživih za povećanje dostupnosti i učinkovitosti, nadovezujući se na postojeći i dobro ustrojeni okvir podijeljenog upravljanja, kako bi se osnažilo povjerenje među korisnicima, čime bi se potaknulo sudjelovanje šireg raspona gospodarskih aktera i aktera civilnog društva u projektima koji se podupiru i kako bi se maksimalno povećao učinak sredstava; poziva na daljnje inicijative kako bi se omogućilo bolje iskorištavanje sredstva iz kohezijskih fondova, uključujući povećane razine sufinanciranja, veće pretfinanciranje i brže povrate ulaganja; poziva na to da lokalna uprava, posebno ona koja predstavlja manje zajednice, bude tehnički osposobljena za bolje administrativno upravljanje sredstvima; stoga naglašava važnost jačanja načela jedinstvene revizije, daljnjeg širenja pojednostavljenih mogućnosti obračuna troškova i smanjenja dupliranja kontrola i revizija koje se preklapaju s nacionalnim i regionalnim nadzorom za isti projekt i istog korisnika kako bi se uklonila mogućnost ponavljanja pogrešaka u narednim godinama provedbe;

11.poziva Komisiju i države članice da regijama omoguće veću fleksibilnost već u fazi programiranja kako bi se uzele u obzir njihove posebne potrebe i specifičnosti, naglašavajući potrebu za uključivanjem gospodarskih i civilnih aktera; ističe da je tematska koncentracija bila ključan element u usklađivanju kohezijske politike s ciljevima strategije Europa 2020.; stoga traži od Komisije da predstavi sve nalaze u vezi s provedbom tematske koncentracije i da izvuče pouke za buduće zakonodavne prijedloge;

12.uviđa da zelena, digitalna i demografska tranzicija predstavljaju znatne izazove, ali istovremeno i prilike za postizanje cilja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije; uviđa da područja s visokim prihodima statistički mogu prikriti gospodarske probleme u regiji; svjestan je rizika od povećanja regionalnih razlika, produbljivanja društvenih nejednakosti i sve veće „geografije nezadovoljstva” u vezi s procesom tranzicije; naglašava potrebu za postizanjem ciljeva održivosti i klimatskih ciljeva EU-a te za održavanjem zajedničkog gospodarskog rasta jačanjem konkurentnosti Unije; stoga poziva na izradu europske strategije koja jamči skladan rast u Uniji i zadovoljava posebne potrebe pojedinih regija; ponovno potvrđuje svoju predanost ostvarivanju zelene i digitalne tranzicije jer će se time stvoriti prilike za poboljšanje konkurentnosti EU-a; naglašava potrebu za ulaganjem u infrastrukturne projekte kojima se poboljšava povezivost, posebno u održivi, inteligentni promet, te u energetske i digitalne mreže, osiguravajući da su sve regije, uključujući udaljene i slabije razvijene regije, u potpunosti integrirane u jedinstveno tržište i da imaju jednake koristi od mogućnosti koje ono pruža; u tom kontekstu naglašava potrebu za podupiranjem razvoja zelenih industrija poticanjem lokalnih posebnosti i tradicija kako bi se povećala otpornost gospodarskog okruženja i civilnog društva na buduće izazove;

13.poziva na to da kohezijska politika ostane dosljedna s ciljem povećanja inovacija i dovršetka jedinstvenog tržišta EU-a, u skladu sa zaključcima Draghijeva izvješća o europskoj konkurentnosti; ističe, u kontekstu regionalnih razlika, problem trajnog inovacijskog jaza i zalaže se za prilagođen i pristup utemeljen na lokaciji u poticanju inovacija i gospodarske konvergencije diljem regija te smanjenju inovacijskog jaza; poziva na snažniju ulogu lokalnih i regionalnih inovacija u izgradnji konkurentnih istraživačkih i inovacijskih ekosustava te promicanju teritorijalne kohezije; ističe nove inicijative EU-a kao što su regionalne inovacijske doline i partnerstva za regionalne inovacije, čiji je cilj povezati područja s različitim razinama uspješnosti u području inovacija i premostiti inovacijski jaz; smatra da će se tim pristupom ojačati regionalna autonomija, čime će se lokalnim i regionalnim vlastima omogućiti da oblikuju politike i ciljeve EU-a u skladu sa svojim posebnim potrebama, značajkama i kapacitetima, uz istodobnu zaštitu načela partnerstva;

14.uvjeren je da se kohezijskom politikom i dalje mora poticati načelo pravedne tranzicije i odgovarati na specifične potrebe regija, a da se pritom ne zapostavljaju nijedna regija i nijedna osoba; poziva na nastavak financiranja postupka pravedne tranzicije, pri čemu bi Fond za pravednu tranziciju bio u potpunosti integriran u Uredbu o zajedničkim odredbama i raspolagao većim financijskim sredstvima za programsko razdoblje nakon 2027.; međutim, naglašava da je potrebno procijeniti učinak Fonda za pravednu tranziciju na preobrazbu regija koje ispunjavaju uvjete te, istodobno osiguravajući da on ostane dio kohezijske politike, poboljšati njegov pristup u novom VFO-u na temelju nalaza i konkretnih mjera za osiguravanje gospodarske i socijalne dobrobiti pogođenih zajednica;

15.naglašava potrebu za poboljšanjem odnosa između kohezijske politike i gospodarskog upravljanja EU-a, izbjegavajući pritom pristup koji se temelji na kažnjavanju; naglašava da bi europski semestar trebao biti u skladu s ciljevima kohezijske politike iz članaka 174. i 175. UFEU-a; poziva na sudjelovanje regija u ostvarivanju tih ciljeva i na snažniji teritorijalni pristup; poziva na postupak promišljanja o konceptu makroekonomske uvjetovanosti i na istraživanje mogućnosti da se taj koncept zamijeni novim oblicima uvjetovanosti, koji bi bolje odražavali nove izazove koji su pred nama;

16.zabrinut je zbog sve većeg broja regija u razvojnoj zamci koje stagniraju u gospodarskom smislu i trpe zbog naglog demografskog pada i ograničenog pristupa osnovnim uslugama; stoga poziva na povećano sufinanciranje projekata za jačanje osnovnih usluga; naglašava ulogu instrumenata kohezijske politike u podupiranju različitih regija i lokalnih područja koja se suočavaju s demografskim razvojem koji utječe na pravo ljudi na ostanak, uključujući, među ostalim, izazove povezane s depopulacijom, starenjem stanovništva, rodnim neravnotežama, odljevom mozgova, manjkom vještina i neravnotežom radne snage diljem regija; prepoznaje potrebu za ciljanim gospodarskim poticajima i strukturnim intervencijama kako bi se suzbile te pojave; u tom kontekstu poziva na provedbu ciljanih programa za privlačenje, razvoj i zadržavanje talenata, posebno u regijama sa znatnim odljevom kvalificiranih radnika, poticanjem obrazovnih, kulturnih, poduzetničkih i inovacijskih ekosustava koji su usklađeni s lokalnim i regionalnim gospodarskim potrebama i prilikama;

17.prepoznaje važnost podupiranja i financiranja posebnih rješenja za regije s dugotrajnim i ozbiljnim gospodarskim poteškoćama ili ozbiljnim trajnim prirodnim i demografskim poteškoćama; ponovno ističe potrebu za održavanjem i poboljšanjem pružanja kvalitetnih osnovnih usluga (kao što su obrazovanje i zdravstvena skrb), prijevoza i digitalne povezanosti tih regija, poticanjem njihove gospodarske diversifikacije i otvaranjem radnih mjesta kao i pružanjem pomoći tim regijama da odgovore na izazove kao što su dezertifikacija ruralnih područja, starenje stanovništva, siromaštvo, depopulacija, usamljenost i izolacija, kao i nedostatak prilika za ranjive osobe kao što su osobe s invaliditetom; naglašava da je potrebno dati prednost razvoju i odgovarajućem financiranju strateških sektora, kao što su obnovljiva energija, održivi turizam, digitalne inovacije i infrastruktura, na način prilagođen gospodarskom potencijalu i resursima svake regije, kako bi se stvorili širi uvjeti za endogeni rast i uravnotežen razvoj u svim regijama, posebno u ruralnim, udaljenim i manje razvijenim područjima, pograničnim regijama, otocima i najudaljenijim regijama; podsjeća na važnost snažnih veza između ruralnih i urbanih područja i posebne potpore ženama u ruralnim područjima;

18.naglašava potrebu za prilagođenim pristupom za najudaljenije regije, kako su definirane u članku 349. UFEU-a, koje se suočavaju s jedinstvenim i kumulativnim strukturnim izazovima zbog svoje udaljenosti, male veličine tržišta, osjetljivosti na klimatske promjene i gospodarske ovisnosti; ističe da ta trajna ograničenja, uključujući veličinu domaćeg gospodarstva, veliku udaljenost od europskog kontinenta, lokaciju u blizini trećih zemalja, dvostruku izoliranost većine tih zemalja i ograničenu diversifikaciju proizvodnog sektora, dovode do dodatnih troškova i smanjene konkurentnosti, zbog čega je njihova prilagodba zelenoj i digitalnoj tranziciji posebno složena i skupa; ističe njihov veliki potencijal za daljnji razvoj ključnih sektora kao što su plavo gospodarstvo, održiva poljoprivreda, obnovljiva energija, svemirske aktivnosti, istraživanje ili ekoturizam, među ostalim kroz poboljšanu regionalnu povezanost; ponavlja svoj dugogodišnji poziv Komisiji da na odgovarajući način razmotri učinak svakog novopredloženog zakonodavstva na najudaljenije regije kako bi se izbjegla nerazmjerna regulatorna opterećenja i negativni učinci na gospodarstva tih regija;

19.naglašava činjenicu da se gradovi i velegradska područja suočavaju s vlastitim izazovima, kao što su znatna područja siromaštva, stambeni problemi, zagušenje prometa i loša kvaliteta zraka, što stvara izazove za socijalnu i gospodarsku koheziju stvorene neusklađenim teritorijalnim razvojem; naglašava potrebu za posebnim programom za gradove i poziva na produbljivanje njihovih veza s funkcionalnim urbanim područjima, čime bi se osnažili manji gradovi i mjesta, kako bi se osiguralo da se gospodarske i socijalne koristi ravnomjernije rasporede na cijelom području; naglašava potrebu za jačanjem koordinacije između inicijativa Europskog plana za gradove i instrumenata kohezijske politike poticanjem integriranog pristupa kojim se uzimaju u obzir teritorijalne posebnosti i novi izazovi; nadalje, poziva na izravniji pristup financiranju EU-a za regionalne i lokalne vlasti, kao i za gradove i gradske vlasti, među ostalim proširenjem upotrebe integriranih teritorijalnih ulaganja;

20.naglašava da je potrebno nastaviti i ojačati ulaganja u cjenovno pristupačno stanovanje u okviru kohezijske politike, prepoznajući njegovu važnost i za regije i za gradove; ističe potrebu za poticanjem promjena relevantnih za ulaganje u stanovanje koje nadilaze dvije trenutačne mogućnosti (energetska učinkovitost i socijalno stanovanje); naglašava važnu ulogu kohezijske politike u uvođenju i koordinaciji tih inicijativa; nadalje, smatra da je važno uključiti cjenovnu pristupačnost stanovanja u inicijativu URBACT;

21.naglašava stratešku važnost snažnih regija na vanjskim granicama za sigurnost i otpornost EU-a; poziva Komisiju da podrži države članice i regije pogođene ruskom ratnom agresijom na Ukrajinu, posebno regije koje se nalaze na istočnoj granici EU-a, revizijom Smjernica o regionalnim državnim potporama Komunikacija Komisije od 29. travnja 2021. naslovljena „Smjernice o regionalnim državnim potporama” (SL C 153, 29.4.2021., str. 1.)., s pomoću prilagođenih alata i ulaganja u okviru kohezijske politike te da im pruži potporu da na fleksibilan način iskoriste mogućnosti koje nude fondovi kohezijske politike, uključujući Interreg, kako bi im se pomoglo u suočavanju sa štetnim socioekonomskim posljedicama rata na njihovo stanovništvo i teritorij; nadalje, poziva na pružanje potpore regijama koje graniče sa zemljama kandidatkinjama kao što su Ukrajina i Moldova kako bi se ojačale veze i promicala njihova integracija u EU;

22.ističe dodanu vrijednost teritorijalne suradnje općenito, a posebno prekogranične suradnje; naglašava važnost Interrega za prekogranične regije, uključujući najudaljenije regije; ističe njegovu važnu ulogu u doprinosu njihovu razvoju i prevladavanju prekograničnih prepreka u njima, uključujući, među ostalim, izgradnju prekograničnog povjerenja, razvoj prometnih veza, utvrđivanje i smanjenje pravnih i administrativnih prepreka te povećanje pružanja i korištenja prekograničnih javnih usluga; smatra Interreg glavnim instrumentom EU-a za rješavanje trajnih prekograničnih prepreka s kojima se suočavaju hitne službe te predlaže da se na te usluge stavi veći naglasak; ističe činjenicu da se prekogranična područja, uključujući područja na vanjskim granicama EU-a koja graniče s agresorskim zemljama, često suočavaju s posebnim izazovima; smatra da je potrebno podržati pogranične regije EU-a koje se suočavaju s višestrukim izazovima i da im se moraju osigurati veća sredstva; pozdravlja novu uredbu o Instrumentu za razvoj i rast pograničnih regija u EU-u (BRIDGEforEU); naglašava važnost malih i prekograničnih projekata te naglašava potrebu za učinkovitom provedbom na terenu; poziva Komisiju da potakne države članice da aktivno podupiru kampanje za podizanje razine osviještenosti u pograničnim regijama kako bi se maksimalno povećao učinak prekogranične suradnje;

23.podsjeća na potrebu „potpore koheziji”, a ne samo na oslanjanje na načelo „nenanošenja štete koheziji”, što znači da nijedno djelovanje ne bi smjelo ometati proces konvergencije ili doprinositi regionalnim nejednakostima; poziva na snažniju integraciju tih načela kao horizontalnih u svim politikama EU-a kako bi se na taj način poduprli ciljevi socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije, kako je navedeno u člancima 3. i 174. UFEU-a; nadalje, poziva Komisiju da izda posebne smjernice o načinu provedbe i primjene tih načela u svim politikama EU-a, obraćajući posebnu pozornost na učinak zakona EU-a na konkurentnost slabije razvijenih regija; ponavlja da se u novim zakonodavnim prijedlozima moraju uzeti u obzir lokalne i regionalne okolnosti; predlaže Komisiji da se osloni na inovativne alate kao što je RegHub (mreža regionalnih središta) za prikupljanje podataka o učinku politika EU-a u regijama; u tu svrhu naglašava potrebu za jačanjem procjene teritorijalnog učinka zakonodavstva EU-a, uz istodobno jačanje teritorijalnih aspekata drugih relevantnih politika; ustraje u tome da bi promicanje kohezije također trebalo smatrati načinom poticanja solidarnosti i uzajamne potpore među državama članicama i njihovim regijama; poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u poboljšanje komunikacije o koristima kohezijske politike i njezine vidljivosti, pokazujući građanima opipljiv učinak EU-a i služeći kao ključni alat u rješavanju problema euroskepticizma; pozdravlja pokretanje višejezične verzije platforme Kohesio;

24.sa zabrinutošću primjećuje ozbiljan pad odgovarajućih razina nacionalnog financiranja država članica u korist njihovih siromašnijih regija posljednjih godina; podsjeća na važnost poštovanja pravila EU-a o dodatnosti; poziva Komisiju da osigura da nacionalna tijela propisno uzmu u obzir unutarnju koheziju pri izradi i provedbi projekata strukturnih i investicijskih fondova;

25.ustraje u tome da se, osim prilagodbe regionalnim potrebama, kohezijska politika mora prilagoditi najmanjim razmjerima, tj. da sredstva moraju biti dostupna najmanjim projektima i nositeljima projekata; ističe da su njihove inicijative često najinovativnije i imaju značajan utjecaj na ruralni razvoj; ponavlja da bi ta sredstva trebala biti dostupna svima, bez obzira na njihovu veličinu ili opseg; odobrava poziv Saveza za koheziju za „kohezijsku politiku nakon 2027. u kojoj nitko nije zapostavljen”;

26.naglašava da su kašnjenja u pregovorima o VFO-u, zajedno s činjenicom da su se države članice više usredotočile na programiranje sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost, dovela do znatnih kašnjenja u programskom razdoblju 2021. – 2027.; naglašava važnost pravovremenog dogovora u sljedećem okviru i stoga poziva na to da se Uredba o zajedničkim odredbama i pregovori o proračunu dovrše najmanje godinu dana prije početka novog razdoblja financiranja kako bi države članice mogle pravodobno razviti svoje nacionalne i regionalne strategije financiranja s ciljem osiguranja uspješnog prijelaza na sljedeće razdoblje financiranja i nastavka mnogih projekata financiranih iz postojećih europskih strukturnih i investicijskih fondova;

27.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Europskom odboru regija te nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.