(10)Materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, neovisno o načinu njegova stvaranja, uključujući upotrebu umjetne inteligencije, često uključuje slike odraslih koji seksualno zlostavljaju djecu. Može uključivati i slike djece u spolnom činu ili slike intimnih dijelova djece, kada su takve slike napravljene ili korištene prvotno u seksualne svrhe, a mogu biti iskorištavane sa znanjem ili bez znanja djeteta. Osim toga, pojam materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece obuhvaća i realistične slike djeteta u spolnom činu, odnosno djeteta prikazanog kao da se nalazi u spolnom činu, a prije svega u seksualne svrhe, kao i takozvane „priručnike s uputama” koji pružaju savjete, smjernice ili upute o tome kako generirati, distribuirati ili nabaviti materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece te kako počiniti seksualno zlostavljanje djece, seksualno iskorištavanje djece ili mamljenje djece.

(11)Istraživanja su pokazala da ograničavanje širenja materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece nije ključno samo za sprečavanje ponovnog zlostavljanja žrtava zbog kruženja slika i videozapisa zlostavljanja, nego i kao oblik prevencije za počinitelje jer je pristup materijalu koji sadržava seksualno zlostavljanje djece često prvi korak prema izravnom zlostavljanju, bez obzira prikazuje li se na tom materijalu stvarno ili samo realistično zlostavljanje i iskorištavanje. Imajući u vidu aktualni razvoj aplikacija umjetne inteligencije koje mogu generirati realistične slike koje se ne mogu razlikovati od stvarnih slika, očekuje se da će broj takozvanih uvjerljivih krivotvorenih slika, pseudofotografija i videozapisa koje je generirala umjetna inteligencija ili koji su stvoreni s pomoću bilo kojeg informatičkog alata i koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece sljedećih godina eksponencijalno rasti. Osim toga, postojeća definicija ne obuhvaća razvoj proširene, produljene i virtualne stvarnosti u kojoj se upotrebljavaju avatari koji uključuju povratne informacije za osjetila, npr. tako da se koriste uređaji koji omogućuju percepciju dodira. Uključivanjem izričitog upućivanja na prikaze koji su generirani „na bilo koji način” i upućivanja na „reprodukcije i prikaze” „bez obzira na način stvaranja ili manipulacije” trebalo bi osigurati da definicija materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece obuhvaća ta i buduća tehnološka dostignuća na dovoljno tehnološki neutralan način da na njih neće utjecati promjene u budućnosti.

(12)Kako bi se spriječila kaznena djela seksualnog zlostavljanja djece, definicija materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece trebala bi uključivati upute za seksualno zlostavljanje ili iskorištavanje djece, bez obzira na oblik u kojem se takve upute daju. Te upute, među ostalim u obliku priručnika, pružaju savjete o tome kako pronaći, mamiti i zlostavljati djecu i pritom izbjeći svoju identifikaciju i kazneni progon ili daju smjernice o tome kako generirati, distribuirati ili nabaviti materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece. Digitalni modeli ili napuci koji omogućuju stvaranje materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece s pomoću umjetne inteligencije također bi se trebali smatrati uputama za seksualno zlostavljanje ili iskorištavanje djece te su stoga obuhvaćeni definicijom materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece. Umanjivanjem prepreka i pružanjem potrebnog znanja i iskustva dodatno potiču počinitelje i podupiru počinjenje seksualnog zlostavljanja. Njihovo širenje na internetu već je navelo određene države članice da izmijene svoje kazneno pravo i izričito kriminaliziraju posjedovanje i distribuciju takvih uputa. Nedostatak usklađenosti dovodi do nejednake razine zaštite u EU-u.

(14)U donošenju zakonodavstva u području kaznenog materijalnog prava Unija bi trebala osigurati usklađenost takvog zakonodavstva, posebno u pogledu visine kazni. Budući da ova Direktiva sadrži iznimno velik broj različitih kaznenih djela, potrebno je, kako bi se odrazili različiti stupnjevi težine, odrediti različite visine mogućih kazni, čime se ide dalje od onoga što je obično određeno pravnim instrumentima Unije. Ovom bi Direktivom trebalo osigurati da su kaznena djela počinjena uz pomoć tehnologije obuhvaćena istim kaznama kao druga kaznena djela s obzirom na to da su njihova težina i trauma koja proizlazi iz tih kaznenih djela istovjetne.

(15)Teški oblici seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece trebali bi podlijegati učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama. To posebno uključuje različite oblike seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece koji su olakšani uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kao što je to mamljenje djece u seksualne svrhe putem društvenih mreža i internetskih brbljaonica. Definicija materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece trebala bi biti pojašnjena i približena definiciji istoga pojma u međunarodnim instrumentima. U širem smislu, terminologija iz ove Direktive trebala bi biti usklađena s priznatim međunarodnim standardima kao što su Terminološke smjernice za zaštitu djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja koje je donijela Međuagencijska radna skupina u Luksemburgu 28. siječnja 2016. Nadalje, da bi se poboljšala učinkovita provedba ove Direktive, države članice trebale bi uskladiti i modernizirati jezik koji se upotrebljava u njihovu nacionalnom pravu radi njegova usklađivanja s jezikom koji se upotrebljava u ovoj Direktivi. Ključna početna mjera je zamjena pojma „dječja pornografija” izrazom „materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece”.

(20)Državama članicama izraz „ne smatra se počinjenim protupravno” u vezi s materijalom koji sadržava seksualno zlostavljanje djece omogućuje da izuzmu zakonita postupanja s materijalom koji bi mogao biti materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece za medicinske, znanstvene i slične potrebe. Osim toga, pojmom „protupravno” nije isključena mogućnost prava na obranu ili primjenu sličnih odgovarajućih načela, u skladu s kojima su osobe u posebnim okolnostima izuzete od odgovornosti. Jednako tako su dopuštena postupanja domaćih pravosudnih tijela, kao što je zakonito posjedovanje materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece od strane tijela kaznenog progona za potrebe kaznenih postupaka ili za sprečavanje, otkrivanje ili istraživanje kaznenih djela ili aktivnosti organizacija koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece, kao što su dežurne telefonske linije, ako su te organizacije ovlastila nadležna tijela države članice u kojoj imaju poslovni nastan. Te aktivnosti posebno uključuju primanje, analizu i izradu prijava materijala za koji se sumnja da sadržava seksualno zlostavljanje djece, uključujući utvrđivanje lokacije na kojoj je materijal iz prijava smješten na poslužitelju, koje im podnose internetski korisnici ili druge organizacije koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece, kao i provedbu pretraživanja radi otkrivanja širenja materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece.

(22)Mamljenje djece u seksualne svrhe predstavlja prijetnju koja u kontekstu interneta ima posebna svojstva, budući da internet omogućuje besprimjernu anonimnost, a s tim i mogućnost prikrivanja identiteta i osobnih obilježja, kao što je recimo dob. U posljednjem desetljeću upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija počiniteljima kaznenih djela omogućuje sve lakši pristup djeci, pri čemu kontakt često počinje s počiniteljem koji mami dijete u kompromitirajuće situacije, i u stvarnom i u virtualnom svijetu, primjerice pretvaranjem da je vršnjak ili drugim obmanjujućim ili laskavim ponašanjem. Zbog toga povećanog pristupa djeci sve su češće pojave kao što je seksualna iznuda. Seksualna iznuda djece odnosi se na čin prijetnje distribucijom intimnog materijala s djetetom žrtvom radi dobivanja novca, materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece ili drugih oblika dobiti, pod prijetnjom dijeljenja tog materijala bez pristanka prikazane osobe, koje pogađaju djecu mlađu i stariju od dobi za pristanak na spolni odnos. Posljednjih je godina došlo do porasta broja slučajeva financijski motivirane seksualne iznude kojom se bave organizirane kriminalne skupine, a posebno su usmjerene na dječake tinejdžere, što je rezultiralo nizom samoubojstava te djece. Stoga je neophodno da sve te pojave budu primjereno obuhvaćene pravom država članica. Države članice istodobno priznaju važnost suzbijanja mamljenja djece izvan okvira interneta, posebno kada se to ne vrši uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Države članice potiču se da kao kazneno djelo odrede mamljenje djece za seksualne potrebe s počiniteljem u prisutnosti ili blizini djeteta, na primjer u obliku posebno pripremljenog kaznenog djela, pokušaja počinjenja kaznenog djela iz ove Direktive ili u obliku seksualnog zlostavljanja. Neovisno o tome kakva pravna rješenja se izaberu za određivanje mamljenja djece izvan interneta kao kaznenog djela, države članice bi trebale osigurati progon počinitelja takvih kaznenih djela.

(23)S obzirom na nedavna tehnološka dostignuća, a posebno razvoj umjetne inteligencije i okruženja proširene, produljene i virtualne stvarnosti, hitno je potrebno učinkovitije se pozabaviti mamljenjem djece i provoditi periodične evaluacije pravnog okvira: kriminalizacija mamljenja djece ne bi trebala biti ograničena na govornu komunikaciju, komunikaciju tekstualnim porukama ili e-porukama, nego bi trebala uključivati i kontakte, razmjene ili sastanke koji se odvijaju u stvarnom ili virtualnom svijetu, među ostalim u proširenoj, produljenoj ili virtualnoj stvarnosti, kao i mamljenje djece u velikim razmjerima upotrebom razgovornih robota pripremljenih za tu svrhu, s obzirom na to da se zbog predvidljivog razvoja aplikacija umjetne inteligencije očekuje veća učestalost te pojave. Stoga bi izraz „uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije” trebalo tumačiti dovoljno široko da se obuhvati cjelokupni razvoj te tehnologije.

(24)Ovom se Direktivom ne uređuju politike država članica u vezi sa seksualnim aktivnostima uz uzajamni pristanak, u koje mogu biti uključena i djeca i koje se mogu smatrati kao uobičajeno upoznavanje spolnosti u okviru ljudskog razvoja, vodeći računa o različitim kulturnim i pravnim tradicijama kao i o novim oblicima uspostavljanja i održavanja odnosa između djece i mladih, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije. Države članice koje koriste mogućnosti iz ove Direktive izvršavaju vlastite nadležnosti. Konkretno, države članice trebale bi moći izuzeti od kriminalizacije seksualne aktivnosti uz uzajamni pristanak koje uključuju isključivo djecu stariju od dobi za pristanak na spolni odnos, kao i seksualne aktivnosti uz uzajamni pristanak koje uključuju vršnjake. Države članice trebale bi se pobrinuti za to da vršnjaci budu zaštićeni od kaznenog progona zbog neiskorištavajućih seksualnih aktivnosti uz uzajamni pristanak, pod uvjetom da među vršnjacima ne postoji element prisile, zlouporabe povjerenja ili ovisnosti. Izmjenama tog članka nastoji se pojasniti područje primjene odstupanja jer se čini da su neke države članice preširoko protumačile njegov izvorni tekst (npr. izuzimanjem od kriminalizacije aktivnosti uz uzajamni pristanak između maloljetnika starijih od dobi za pristanak i odraslih osoba bilo koje dobi, koje su se unatoč znatnoj razlici u dobi smatrale njihovim „vršnjacima”). Odredbe koje se odnose na dob za pristanak ne bi se smjele tumačiti na način kojim se bilo kako ograničava kriminalizacija seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece koja su dosegla dob za pristanak jer nijedno dijete ne može pristati na seksualno zlostavljanje.

(25)Države članice u svojim nacionalnim propisima trebale bi predvidjeti odredbe o otegotnim okolnostima, u skladu s odredbama važećih pravnih propisa svojeg pravnog sustava o otegotnim okolnostima. Kao otegotnu okolnost trebalo bi smatrati dob žrtve, liječenje usmjereno na promjenu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta osobe (takozvana „konverzijska terapija”) i činjenicu da je kazneno djelo motivirano jednom ili više osnova zaštićenih člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. One bi trebale osigurati da te otegotne okolnosti budu dostupne sucima za razmatranje prilikom izricanja kazni počiniteljima kaznenih djela, iako suci nisu obvezni uzeti u obzir te otegotne okolnosti. Kada te otegotne okolnosti, zbog naravi dotičnog kaznenog djela, nisu važne, države članice ih u svom zakonodavstvu ne trebaju predvidjeti. Na nacionalnoj razini bi trebala biti donesena ocjena o tome jesu li otegotne okolnosti koje su predviđene u ovoj Direktivi važne za svako kazneno djelo iz ove Direktive.

(26)Tjelesnu i duševnu nesposobnost iz ove Direktive treba razumjeti tako da uključuje i stanje tjelesne ili duševne nesposobnosti koju izazove utjecaj droga, lijekova, alkohola ili bilo koje druge supstance koja može utjecati na slobodnu volju. Pojedinci u stanju nesposobnosti ne mogu dati informiran i dobrovoljan pristanak, što znači da je svaka seksualna radnja u takvim okolnostima inherentno bez pristanka.

(31)Žrtve seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece često zbog srama, krivnje i samookrivljavanja ne mogu prijaviti to kazneno djelo više desetljeća nakon njegova počinjenja, što može biti povezano, među ostalim, s društvenom i kulturnom stigmatizacijom seksualnog zlostavljanja, tajnošću u kojoj se zlostavljanje odvija, time da počinitelj prijeti žrtvi ili je okrivljava za svoje ponašanje i/ili traumom. Zbog specifičnih ranjivosti i razvojnih ograničenja djeca možda nisu u stanju u potpunosti shvatiti da je ono što im se dogodilo bilo zlostavljanje, posebno ako je zlostavljač odrasla osoba od povjerenja. Osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje ponekad tek u odrasloj dobi razviju emocionalnu zrelost i shvate da je ono što im se dogodilo bilo zlostavljanje i tek tada razumiju njegove dugoročne učinke. Trauma može dovesti do toga da žrtve godinama potiskuju ili blokiraju sjećanja kao zaštitni mehanizam. Počinitelji seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece, za razliku od počinitelja drugih nasilnih kaznenih djela, obično ostaju aktivni do starosti te su i dalje prijetnja djeci. S obzirom na to, učinkovita istraga i kazneni progon kaznenih djela koja uključuju seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece, kao i odgovarajuća pomoć i potpora žrtvama, mogući su samo ako se ukinu propisi o zastari.

(34)Države članice trebaju potaknuti osobe koje znaju za ili sumnjaju na seksualno zlostavljanje ili seksualno iskorištavanje djece na prijavu nadležnim službama. Konkretno, države članice trebale bi djeci staviti na raspolaganje informacije o mogućnosti da prijave zlostavljanje, među ostalim putem telefonskih linija za pomoć i komunikacijskih platformi koje mladi najviše upotrebljavaju. Svaka država članica odgovorna je za određivanje nadležnih tijela kojima se takve sumnje mogu prijaviti. Ta nadležna tijela ne bi trebale biti samo službe za zaštitu djece ili relevantne socijalne službe. Zahtjevom da sumnja bude utemeljena „u dobroj vjeri” trebalo bi se spriječiti da se navedena odredba iskoristi za podnošenje zlonamjernih prijava temeljenih na posve izmišljenim ili netočnim činjenicama.

(35)Pravila o nadležnosti trebalo bi izmijeniti da bi se osiguralo da počiniteljima seksualnog zlostavljanja ili seksualnog iskorištavanja djece iz Unije prijeti kazneni progon, čak i ako kaznena djela počine izvan Unije, a posebno u okviru takozvanog seksualnog turizma. Seksualno iskorištavanje djece na putovanjima ili u turizmu trebalo bi smatrati seksualnim iskorištavanjem djece od strane jedne ili više osoba koje iz svog uobičajenog okruženja putuju u inozemno odredište, gdje imaju seksualni kontakt s djecom i sudjeluju u kaznenim djelima opisanima u ovoj Direktivi. Kada se seksualno iskorištavanje djece na putovanjima ili u turizmu događa izvan Unije, države članice potiče se da radi suzbijanja seksualnog iskorištavanja djece u inozemstvu putem raspoloživih nacionalnih i međunarodnih instrumenata, uključujući bilateralne ili multilateralne ugovore o izručenju, pojačaju uzajamnu pomoć ili prebacivanje postupaka, te suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama. Države članice trebale bi poticati otvoren dijalog i komunikaciju sa zemljama izvan Unije, kako bi, u skladu s relevantnim nacionalnim zakonodavstvom, bile sposobne kazneno progoniti počinitelje kaznenih djela, koji radi seksualnog iskorištavanja djece na putovanjima ili u turizmu putuju preko granica Unije.

(36)Mjere za cjelovitu zaštitu djece žrtava trebalo bi donijeti u njihovu najboljem interesu, vodeći računa o njihovim potrebama. Učinkovita zaštita djece zahtijeva pristup koji obuhvaća cijelo društvo. Sva relevantna tijela i službe trebali bi surađivati kako bi zaštitili i podupirali dijete i radili u najboljem interesu djeteta. Model „Barnahus” koji osigurava okruženje prilagođeno djeci sa stručnjacima iz svih relevantnih disciplina trenutačno je najnapredniji primjer pristupa pravosuđu prilagođenog djeci i izbjegavanja ponovne viktimizacije. Odgovarajuće odredbe ove Direktive temelje se na načelima tog modela. Cilj je tog modela da se svoj djeci uključenoj u istrage zlostavljanja ili seksualnog iskorištavanja pruže visokokvalitetna procjena u okruženjima prilagođenima djeci, odgovarajuća psihosocijalna potpora i pomoć službi za zaštitu djece. Ovom se Direktivom nastoji osigurati da sve države članice poštuju ta načela usmjerena na žrtve te uspostave multidisciplinarne i dobi primjerene sustave za zaštitu djece kako bi se djeci žrtvama pružila učinkovita skrb i pravna potpora, iako se njome od država članica ne zahtijeva da provedu model Barnahus kao takav. Ako su za potrebe kaznenih istraga nužni liječnički pregledi djeteta, na primjer radi prikupljanja dokaza o zlostavljanju, oni bi trebali biti ograničeni na strogo potrebne kako bi se ograničila ponovna traumatizacija. Zbog te obveze ne bi se smjeli uskratiti drugi liječnički pregledi potrebni za dobrobit djeteta. Djeca žrtve trebala bi imati jednostavan pristup pravosuđu prilagođenom djeci, pravnim sredstvima i mjerama za rješavanje sukoba interesa kada do seksualnog zlostavljanja ili seksualnog iskorištavanja dođe unutar obitelji. Kada tijekom kaznene istrage ili kaznenog postupka treba biti imenovan posebni predstavnik, ulogu posebnog predstavnika može vršiti pravna osoba, institucija ili tijelo. Osim toga, djecu žrtve koja o svom slučaju obavijeste nadležna tijela trebalo bi zaštititi od kažnjavanja, na primjer na temelju nacionalnog zakonodavstva o prostituciji. Potrebno je nadalje izbjeći, koliko je to moguće, da se djeci zbog sudjelovanja u kaznenom postupku, saslušavanja ili vizualnog doticaja s počiniteljima prouzroče nove traume. Sva tijela uključena u postupak trebala bi biti osposobljena za rad u pravosuđu prilagođenom djeci. Dobro razumijevanje djece i njihovog ponašanja u trenucima kada su suočena s traumatskim iskustvima bit će od pomoći da se osigura visoka kvaliteta dokazivanja i smanji stres kojem su djeca izložena prilikom izvršavanja potrebnih mjera. Ako djeca žrtve ili djeca svjedoci sudjeluju u kaznenom postupku, sud bi u vođenju postupka trebao u potpunosti uzeti u obzir njihovu dob i zrelost te osigurati da je postupak dostupan i razumljiv djetetu. Prioritet bi trebalo imati pravo djeteta da bude saslušano i da sudjeluje na smislen način, čime bi se osiguralo da se djetetovo stajalište čuje i poštuje tijekom cijelog postupka.

(37)Države članice trebale bi pružiti prilagođenu i sveobuhvatnu kratkoročnu i dugoročnu pomoć djeci žrtvama i osobama koje su preživjele seksualno zlostavljanje, bez obzira na to jesu li podnijele službenu prijavu. Osobu koja je preživjela seksualno zlostavljanje trebalo bi shvaćati kao osobu koja je kao dijete doživjela seksualno nasilje, bez obzira na njezin pravni status i na to je li priznata kao žrtva zločina u određenom pravnom sustavu. Svaka šteta prouzročena seksualnim zlostavljanjem i seksualnim iskorištavanjem djece je znatna i treba joj se posvetiti što prije nakon prvog kontakta žrtve s tijelima. Neposredna pomoć žrtvama prije i tijekom kaznenih istraga i postupaka neophodna je za ograničavanje posljedica dugotrajne traume povezane sa zlostavljanjem. Kako bi se olakšalo brzo pružanje pomoći, uključujući utvrđivanje relevantnih službi za potporu, države članice trebale bi izdati smjernice i protokole za stručnjake u zdravstvu, obrazovanju i socijalnim službama, uključujući osoblje na telefonskim linijama za pomoć. Zbog naravi štete prouzročene seksualnim zlostavljanjem i seksualnim iskorištavanjem s takvom pomoći treba nastaviti sve dok je to potrebno za fizički i psihološki oporavak djeteta te se može protegnuti i u odraslu dob, ako je to potrebno. Potrebno je razmotriti potrebu da se pomoć i savjetovanje osiguraju za roditelje, pružatelje skrbi ili skrbnike djece žrtava, ako oni nisu obuhvaćeni sumnjom za dotično kazneno djelo, kako bi im se pomoglo u davanju potpore djeci žrtvama tijekom postupka.

(39)Direktivom 2012/29/EU određuje se skup prava žrtava u kaznenom postupku, uključujući pravo na zaštitu i pravo na odluku o odšteti od strane počinitelja i bilo koje organizacije odgovorne za seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djece. Prijedlogom revizije Direktive o pravima žrtava predviđene su ciljane izmjene svih prava žrtava. Osim prava utvrđenih tom direktivom djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja, seksualnog iskorištavanja i materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece treba osigurati pristup pravnom savjetovanju i, u skladu s ulogom žrtve u relevantnim pravosudnim sustavima, pravnom zastupanju, pa i u svrhu potraživanja odštete. Takvo pravno savjetovanje i zastupanje mogla bi osigurati nadležna tijela s ciljem potraživanja odštete od države. Svrha pravnog savjetovanja je omogućiti žrtvama da budu obaviještene i da dobiju savjet o različitim mogućnostima koje imaju na raspolaganju . Pravno savjetovanje trebala bi pružati osoba koja ne mora nužno biti pravnik, ali koja je prošla kroz odgovarajuće pravno osposobljavanje. Pravno savjetovanje i, u skladu s ulogom žrtve u relevantnom pravosudnom sustavu, pravno zastupanje morali bi biti besplatni barem u slučaju kada žrtva nema dovoljno financijskih sredstava i na način koji je u skladu s unutarnjim postupcima država članica. Na pravo žrtava na odštetu ne bi smjela primjenjivati zastara.

(40)EU-ov centar za zaštitu djece („EU‑ov centar”), osnovan Uredbom [.../.../EU o utvrđivanju pravila za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece]16, trebao bi podupirati države članice u poduzimanju mjera za prevenciju i pomoć te u ispunjavanju njihovih obveza na temelju ove Direktive. Utvrđivanje tih pravila i osnivanje EU-ova centra bez nepotrebne odgode od ključne je važnosti za pojednostavnjenje i jačanje višestrukih napora da se spriječi i suzbije seksualno zlostavljanje djece širom Unije. Također bi trebao olakšati razmjenu najbolje prakse u Uniji i izvan nje. EU-ov centar trebao bi poticati dijalog među svim relevantnim dionicima kako bi pomogao u razvoju najsuvremenijih programa prevencije. Nadalje, svojom suradnjom s državama članicama i svojim doprinosom standardizaciji prikupljanja podataka o seksualnom zlostavljanju i seksualnom iskorištavanju djece u cijeloj Uniji EU-ov centar trebao bi biti vrlo koristan u oblikovanju politike prevencije koja se temelji na dokazima i pružanju pomoći žrtvama. Države članice trebale bi osnovati nacionalna tijela ili ekvivalentne subjekte koje smatraju najprikladnijima s obzirom na njihov unutarnji ustroj, uzimajući u obzir potrebu za minimalnom strukturom s definiranim zadaćama, koja bi bila sposobna za procjenu trendova u pogledu seksualnog zlostavljanja djece, prikupljanje statističkih podataka, vrednovanje rezultata mjera za prevenciju i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece te redovito izvješćivanje o tim trendovima, statističkim podacima i rezultatima. Takva nacionalna tijela trebala bi služiti kao nacionalne kontaktne točke i imati integralan pristup radu uz uključivanje više dionika. Osim toga, države članice trebale bi uspostaviti potrebne mehanizme na nacionalnoj razini za učinkovitu koordinaciju i suradnju u izradi i provedbi mjera za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece i seksualnog iskorištavanja djece, na internetu i izvan njega, među svim relevantnim javnim i privatnim akterima, te za poticanje suradnje s EU-ovim centrom i Komisijom. Budući da je EU-ov centar osnovan Uredbom [../../EU o utvrđivanju pravila za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece], sve odredbe ove Direktive koje se na njega odnose trebale bi se primjenjivati od dana stupanja na snagu te uredbe.

__________________

16 COM (2022) 209 od 11.5.2022.

(42)Države članice trebale bi poduzeti mjere za sprečavanje ili zabranu djelatnosti koje su povezane s promicanjem seksualnog zlostavljanja djece i seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece na putovanjima ili u turizmu. Mogle bi se razmotriti različite preventivne mjere, kao što su oblikovanje i poticanje kodeksa ponašanja i regulativnih mehanizama u turističkoj industriji, uspostavljanje etičkog kodeksa ili oznake kvalitete ili uvođenje jasne politike za turističke organizacije da djeluju na suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece na putovanjima ili u turizmu. Države članice trebale bi iskoristiti alate koji su im na raspolaganju u skladu s pravom EU-a, nacionalnim pravom i međunarodnim sporazumima za sprečavanje seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece na putovanjima ili u turizmu sa svojeg državnog područja, preko njega ili prema njemu, posebno tako da poduzmu odgovarajuće mjere nakon primitka relevantnih informacija iz trećih zemalja, uključujući daljnje provjere ili odbijanje ulaska u kontekstu Uredbe (EU) 2018/1861 o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području granične kontrole17.

__________________

17 Uredba (EU) 2018/1861 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. studenoga 2018. o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području granične kontrole i o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma te o izmjeni i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1987/2006, SL L 312, 7.12.2018., str. 14., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/1861/oj.

(43)Države članice trebaju uspostaviti odnosno pojačati politike za sprečavanje seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece, uključujući i mjere za odvraćanje i smanjivanje potražnje koja potiče sve oblike seksualnog iskorištavanja djece, te mjere kojima se smanjuje rizik da djeca postanu žrtve i to putem informativne kampanje i kampanje za širenje svijesti, među ostalim za roditelje, volontere, pružatelje skrbi, učitelje, odgojno-obrazovne djelatnike, stručnjake za zaštitu djece, socijalne radnike, stručnjake u području udomiteljstva, voditelje osposobljavanja, instruktore, pravne stručnjake, suce obiteljskih sudova, policijske službenike na terenu, voditelje vjerskih zajednica i društvo u cjelini, te putem istraživačkih i obrazovnih programa, uključujući spolni odgoj. U takvim bi inicijativama države članice trebale zauzeti pristup koji se temelji na pravima djece. Posebnu pozornost treba posvetiti osiguravanju da kampanje za širenje svijesti koje su namijenjene djeci budu primjerene i dostatno razumljive te prilagođene posebnim potrebama različitih dobnih skupina, uključujući predškolsku djecu te djecu koja su posebno ranjiva, uključujući djecu s mentalnim, intelektualnim, osjetilnim ili tjelesnim poteškoćama, djecu u kontekstu migracija, bilo bez pratnje bilo s pratnjom, ili djecu koja ne prate konvencionalne norme po pitanju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i izričaja ili spolnih obilježja. Preventivne mjere trebale bi se temeljiti na holističkom pristupu pojavi seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece tako što će uzeti u obzir njegovu prisutnost na internetu i izvan njega te mobilizirati sve relevantne dionike. Posebno kad je riječ o internetu, mjere bi trebale uključivati razvoj vještina digitalne pismenosti, uključujući kritičku interakciju s digitalnim svijetom, kako bi se korisnicima pomoglo da prepoznaju i reagiraju na pokušaje seksualnog zlostavljanja djece na internetu, traže potporu i spriječe njegovo počinjenje. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti sprečavanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece o kojoj se skrbi u skupini unutar ustanove, a ne u okviru obiteljske skrbi. Ako već ne postoje, potrebno je razmotriti mogućnost uspostavljanja namjenskih otvorenih telefonskih linija ili linija za pomoć. Djeca bi putem tih kanala trebala imati mogućnost doći do informacija i savjeta o kaznenim djelima iz članaka od 3. do 8.b.

Briše se.

(50)Kada je to primjereno s obzirom na opasnost koju počinitelji kaznenih djela predstavljaju i s obzirom na moguće ponavljanje kaznenog djela, trebalo bi osuđene počinitelje kaznenih djela privremeno ili trajno spriječiti da obavljaju barem one stručne i dobrovoljne djelatnosti koje uključuju izravan i redovit doticaj s djecom ili djelatnosti u organizacijama za djecu ili organizacijama koje djeluju u javnom interesu u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece. Poslodavci prilikom zapošljavanja na radna mjesta koja uključuju izravan i redovit doticaj s djecom trebali bi zahtijevati informacije o postojećim osudama za seksualna kaznena djela protiv djece, koje su upisane u kaznenu evidenciju, ili o postojećim zabranama obavljanja određenih djelatnosti. Za potrebe ove Direktive, izraz „poslodavac” trebao bi obuhvaćati i osobe koje vode volonterske organizacije u području supervizije ili skrbi za djecu, koje u radu izravno i redovito dolaze u doticaj s djecom, među ostalim u zajednicama kao što su škole, bolnice, službe socijalne skrbi, sportski klubovi ili vjerske zajednice. Način na koji se takve informacije dostavljaju, kao što je to na primjer pristup preko dotične osobe i točan sadržaj informacija, smisao organiziranih volonterskih djelatnosti te pojam izravnog i redovitog doticaja s djecom trebalo bi odrediti u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, informacije koje jedno nadležno tijelo prenosi drugom trebale bi sadržavati barem sve relevantne podatke koje je država članica pohranila u nacionalnim kaznenim evidencijama i sve relevantne podatke koji se mogu lako dobiti od trećih zemalja, kao što su informacije koje se mogu dobiti od Ujedinjene Kraljevine putem kanala uspostavljenog u skladu s dijelom trećim glavom IX. Sporazuma o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane19.

__________________

19 SL L 149, 30.4.2021., str. 10., ELI: http://data.europa.eu/eli/agree_internation/2021/689(1)/ojhttp://data.europa.eu/eli/agree_internation/2021/689(1)/oj.

(52)Kad je riječ o informacijama koje nisu ili još nisu dostupne u Europskom informacijskom sustavu kaznene evidencije (ECRIS), na primjer informacije o državljanima trećih zemalja koji su počinili kazneno djelo prije potpune provedbe Uredbe (EU) 2019/816 Europskog parlamenta i Vijeća20, države članice trebale bi upotrebljavati druge kanale kako bi poslodavcima koji zapošljavaju radnike na radno mjesto koje uključuje izravan i redovit kontakt s djecom pružile sve relevantne informacije. Cilj ove Direktive nije usklađivanje pravila o pristanku dotične osobe prilikom razmjene informacija iz kaznenih evidencija, npr. treba li pristanak te osobe tražiti ili ne. Neovisno o tome treba li ili ne u skladu s nacionalnim zakonodavstvom tražiti pristanak, ovom se Direktivom ne uspostavljaju nikakve nove obveze mijenjanja s tim povezanog nacionalnog prava ni nacionalnih postupaka.

__________________

20 Uredba (EU) 2019/816 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o uspostavi centraliziranog sustava za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva (sustav ECRIS-TCN) za dopunu Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije te o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1726, SL L 135, 22.5.2019., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/816/oj.

Ovom se Direktivom utvrđuju minimalna pravila za određivanje kaznenih djela i sankcija u području seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece, materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece i mamljenja djece za seksualne potrebe, uključujući ako su počinjena korištenjem informacijske i komunikacijske tehnologije. Njome se također uvode odredbe za jačanje sprečavanja takvih kaznenih djela i za zaštitu žrtava tih djela.

(a)materijal koji prikazuje dijete u stvarnom ili simuliranom seksualnom činu;

(b)svako prikazivanje, na bilo koji način, intimnih dijelova djeteta prije svega za seksualne potrebe;

(c)materijal koji prikazuje bilo koju osobu koja izgleda kao dijete u stvarnom ili simuliranom seksualnom činu, ili prikazivanje intimnih dijelova osobe koja izgleda kao dijete, prije svega za seksualne potrebe;

(d)realistične slike, pseudofotografije, reprodukcije ili prikaze djeteta u seksualnom činu ili intimnih dijelova djeteta, prije svega za seksualne potrebe, bez obzira na način stvaranja ili manipulacije, među ostalim upotrebom umjetne inteligencije, deepfake tehnologija ili proširene, produljene ili virtualne stvarnosti;

(e)materijal, bez obzira na oblik, namijenjen pružanju savjeta, smjernica ili uputa o tome kako počiniti bilo koje od kaznenih djela iz članaka od 3. do 8.b, uključujući upute za sustave umjetne inteligencije;

(4)„iskorištavanje djece u prostituciji” znači korištenje djeteta za seksualne aktivnosti, za koje je isplaćen ili obećan novac ili drugi oblik plaćanja, dobiti, koristi ili naknade u zamjenu za sudjelovanje djeteta u seksualnim aktivnostima, neovisno o tome daje li se plaćanje, obećanje, dobit, korist ili naknada djetetu ili trećoj osobi;

(5)„prikazivanje seksualnog zlostavljanja djece” znači prikazivanje za publiku od jedne ili više osoba uživo, uključujući i uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije, sljedećeg:

(a)djeteta koje sudjeluje u stvarnom ili simuliranom seksualnom činu ili postupanju; ili

(b)intimnih dijelova djeteta prije svega za seksualne potrebe;

(8)„vršnjaci” znači osobe koje su približno iste dobi i istog stupnja psihičkog i fizičkog razvoja te zrelosti.

Kaznena djela seksualnog zlostavljanja djece

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da namjerno postupanje iz stavaka od 2. do 8. bude kažnjivo.

2.Osoba koja prouzroči da dijete, koje još nije dosegnulo dob za pristanak na spolni odnos, ili dijete koje je starije od dobi za pristanak na spolni odnos i koje ne pristane da bude svjedok seksualnih aktivnosti, uključujući izlaganje tog djeteta pornografskom sadržaju, čak i ako u njima ne sudjeluje, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje jedne godine zatvora.

3.Osoba koja prouzroči da dijete, koje još nije dosegnulo dob za pristanak na spolni odnos, ili dijete koje je starije od dobi za pristanak na spolni odnos i koje ne pristane da bude svjedok seksualnog zlostavljanja, čak i ako u njemu ne sudjeluje, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje dvije godine zatvora.

4.Osoba koja sudjeluje u seksualnim aktivnostima s djetetom koje još nije dosegnulo dob za pristanak na spolni odnos ili navede dijete na sudjelovanje u seksualnim aktivnostima s drugom osobom ili sa samim sobom kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje deset godina zatvora.

(a)zlouporabe priznatog položaja povjerenja, autoriteta ili utjecaja na dijete kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 12 godina; ili

(b)zlouporabe posebno osjetljivog stanja djeteta, posebno zbog poteškoća u duševnom, intelektualnom, osjetilnom ili tjelesnom razvoju ili stanja ovisnosti o drugima kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 12 godina; ili

(c)uporabe prisile, sile, fizičkog ili psihološkog nasilja, ucjene ili drugih oblika prijetnje kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 14 godina zatvora;

6.Osoba koja dijete sili ili prisili na seksualnu aktivnost s trećom osobom ili sa samim sobom ili mu u tu svrhu prijeti, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 14 godina zatvora.

7.Sljedeće namjerno postupanje kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 16 godina:

8.Vrste postupanja iz stavka 7. kažnjive su najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 16 godina zatvora u slučaju kad je dijete starije od dobi za pristanak na spolni odnos i nije dalo svoj pristanak.

9.Za potrebe stavaka 2., 3., 4. i 8. države članice osiguravaju:

(a)čin bez pristanka smatra se činom koji se obavlja bez dobrovoljnog pristanka djeteta ili ako dijete ne može izraziti slobodnu volju zbog okolnosti iz stavka 5. ili zbog drugih okolnosti, uključujući djetetovo tjelesno ili duševno stanje, kao što je stanje nesvjesnosti, sna, opijenosti, iznenađenja, obamrlosti, bolesti ili tjelesne ozljede;

(c)izostanak pristanka ne može se opovrgnuti djetetovom šutnjom, nepružanjem verbalnog ili tjelesnog otpora ili prošlim ili sadašnjim seksualnim ponašanjem ili bilo kojim prošlim ili sadašnjim odnosom s počiniteljem.

Kaznena djela seksualnog iskorištavanja djece

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da namjerno postupanje iz stavaka od 2. do 7.a bude kažnjivo.

2.Osoba koja prouzroči sudjelovanje djeteta u prikazivanju seksualnog zlostavljanja djece ili ga na to potiče, ostvarujući zaradu na taj način ili na neki drugi način iskorištava dijete u te svrhe, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje šest godina zatvora.

3.Osoba koja dijete sili ili prisili na sudjelovanje u prikazivanju seksualnog zlostavljanja djece ili mu u te svrhe prijeti, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje devet godina zatvora.

4.Osoba koja svjesno posjećuje prikazivanja seksualnog zlostavljanja djece u kojima sudjeluju djeca kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje tri godine zatvora.

5.Osoba koja prouzroči sudjelovanje djeteta u iskorištavanju u prostituciji ili ga na to potiče, ostvarujući zaradu na taj način ili na neki drugi način iskorištava dijete u te svrhe, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 12 godina zatvora.

6.Osoba koja dijete sili ili prisili na iskorištavanje u prostituciji ili mu u te svrhe prijeti, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 14 godina zatvora.

7.Osoba koja sudjeluje u seksualnim aktivnostima s djetetom, koristeći se iskorištavanjem u prostituciji, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 12 godina zatvora.

2.Osoba koja nabavi ili posjeduje materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, uključujući posjedovanje materijala iz članka 2. točke 3.d, za privatnu upotrebu, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje dvije godine zatvora.

3.Osoba koja svjesno dobije pristup materijalu koji sadržava seksualno zlostavljanje djece uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje dvije godine zatvora.

4.Osoba koja distribuira, širi ili posreduje materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje četiri godine zatvora.

5.Osoba koja nudi, dobavlja ili čini raspoloživom materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje četiri godine zatvora.

6.Osoba koja proizvede materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, uključujući proizvodnju materijala iz članka 2. točke 3.d, za privatnu upotrebu, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje osam godina zatvora.

Za potrebe stavka 1. ne smatra se da su postupanja iz stavaka 2., 3. i 4. i posredovanje iz stavka 4. počinjeni protupravno, posebice ako ih provodi organizacija, kao što je dežurna telefonska linija s poslovnim nastanom u državi članici koja djeluje u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece ili ako se ta postupanja provode u njezino ime i pod njezinom odgovornošću, pod uvjetom da ta organizacija ima odobrenje nadležnih tijela te države članice i da su takve radnje provedene u skladu s uvjetima utvrđenima u takvom odobrenju.

Ti uvjeti uključuju zahtjev da organizacije koje dobiju takva odobrenja imaju potrebno stručno znanje i neovisnost, da postoje odgovarajući mehanizmi izvješćivanja i nadzora kako bi se osiguralo da organizacije djeluju brzo, s dužnom pažnjom i u javnom interesu te da se za provedbu mjera obuhvaćenih odobrenjem služe sigurnim komunikacijskim kanalima.

8.Države članice pružaju pravni okvir za organizacije koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece iz stavka 7. i osiguravaju da odobrenja koja takve organizacije prime od nadležnih tijela države članice omogućuju sve sljedeće aktivnosti:

a.zaprimanje i analizu prijave materijala koji sadržava moguće seksualno zlostavljanje djece, a koje su prijavile žrtve, korisnici na internetu ili druge organizacije koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece;

b.obavješćivanje bez odgode relevantnog tijela kaznenog progona države članice u kojoj je materijal smješten o prijavljenom nezakonitom sadržaju;

c.suradnju s organizacijama koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece i koje imaju odobrenje za primanje prijava materijala koji sadržava moguće seksualno zlostavljanje djece u skladu s točkom (a) u državi članici ili trećoj zemlji u kojoj je materijal smješten na poslužitelju

d.provedbu pretraživanja javno dostupnog materijala na uslugama smještaja na poslužitelju kako bi se otkrilo širenje materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, koristeći se prijavama materijala koji sadržava moguće seksualno zlostavljanje djece iz točke (a) ili na zahtjev žrtve.

(a)predlaganje, uključujući uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije susreta djetetu, bilo putem interneta ili uživo, radi počinjenja kaznenog djela iz članka 3. stavaka 4. , 5., 6. i 7., članka 4. i članka 5. stavka 6., a taj prijedlog je popraćen i drugim materijalnim postupanjem koje bi moglo voditi prema takvom susretu, kažnjava se najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje godinu dana zatvora.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pokušaj počinjenja kaznenog djela iz članka 5. stavaka 2. i 3. u kojem odrasla osoba, uključujući uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije, mami dijete, radi osiguravanja materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, bude kažnjiv najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje godinu dana zatvora.

Postupanje iz prvog podstavka kažnjivo je najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje dvije godine zatvora u slučaju primjene prisile, sile ili prijetnji.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pokušaj odrasle osobe da, među ostalim uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije, počini kaznena djela iz članka 4. stavaka 2. i 5. time da navede dijete da sudjeluje u prikazivanju seksualnog zlostavljanja djece i u seksualnom iskorištavanju kažnjiv najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje tri godine zatvora.

Postupanje iz prvog podstavka kažnjivo je najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje šest godina zatvora u slučaju primjene prisile, sile ili prijetnji.

Mamljenje s ciljem počinjenja seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući prijenos uživo

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je namjerno isplaćivanje ili obećavanje novca ili drugog oblika plaćanja ili naknade bilo kojoj osobi kako bi je se navelo na počinjenje bilo kojeg od kaznenih djela navedenih u članku 3. stavcima 4., 5., 6., 7. i 8., članku 4. stavcima 2. i 3. te članku 5. stavku 6., uključujući prijenos uživo, kažnjivo najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje pet godina.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je namjerno pružanje usluge ili upravljanje uslugom informacijskog društva koja je osmišljena kako bi se olakšalo ili potaknulo počinjenje bilo kojeg kaznenog djela iz članaka od 3. do 7. kažnjivo najvišom kaznom zatvora u trajanju od najmanje deset godina.

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da poticanje na počinjenje kaznenih djela iz članaka od 3. do 8.b, kao i pomaganje u njihovu počinjenu, budu kažnjivi.

2.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pokušaj počinjenja kaznenih djela iz članka 3. stavaka 4., 5. , 6., 7. i 8., članka 4. stavaka 2., 3., 5., 6. i 7., članka 5. stavaka 4., 5. i 6., članka 7. i članka 8.b bude kažnjiv.

1.Države članice osiguravaju da je, u kontekstu članka 3. stavaka 2., 4. i 7. predviđeno izuzeće od kriminalizacije za sporazumne seksualne aktivnosti među vršnjacima, pod uvjetom da ne dođe do zlouporabe povjerenja ili ovisnosti među vršnjacima.

2.Države članice osiguravaju da se u kontekstu članka 4. stavka 4. omogući izuzeće od kriminalizacije za prikazivanja u okviru odnosa uz uzajamni pristanak, kada je dijete dosegnulo dob za pristanak na spolni odnos ili između vršnjaka, pod uvjetom da ti čini ne uključuju zlostavljanje ili iskorištavanje, te da za to prikazivanje nije bilo plaćeno novcem ni drugim oblikom naknade.

Države članice osiguravaju da se u kontekstu članka 5. stavaka 2., 3., 4. i 6. omogući izuzeće od kriminalizacije za proizvodnju, nabavu ili posjedovanje materijala odnosno pristup materijalu koji isključivo uključuje:

kada je taj materijal proizveden i kada ga se posjeduje uz pristanak uključene djece i samo za privatnu uporabu uključenih osoba, pod uvjetom da ne postoji element zlouporabe povjerenja ili ovisnosti među vršnjacima.

4.Države članice osiguravaju da je u kontekstu članka 6. predviđeno izuzeće od kriminalizacije za prijedloge, razgovore, kontakte ili razmjene među vršnjacima, pod uvjetom da ne dođe do zlouporabe povjerenja ili ovisnosti među vršnjacima.

Za potrebe stavaka od 1. do 4. ovog članka može se smatrati da je dijete koje je navršilo dob za pristanak na spolni odnos pristalo na aktivnost samo ako je pristanak dan dobrovoljno i jasno te na informiran i nedvosmislen način, kao rezultat slobodne volje djeteta koja se procjenjuje u kontekstu okolnosti slučaja, kako je definirano u članku 2. točki 2.a. Za dijete koje je navršilo dob za pristanak na spolni odnos ne smatra se da je pristalo na spolni odnos ako dijete nije moglo izraziti slobodnu volju zbog okolnosti iz članka 3. stavka 5. ili zbog drugih okolnosti, uključujući djetetovo tjelesno ili duševno stanje, kao što su stanje nesvjesnosti, sna, opijenosti, iznenađenja, obamrlosti, bolest ili tjelesna ozljeda.

Izostanak pristanka ne može se opovrgnuti isključivo djetetovom šutnjom, nepružanjem verbalnog ili tjelesnog otpora, prošlim seksualnim ponašanjem ili bilo kojim prošlim ili sadašnjim odnosom s počiniteljem.

6.Dijeljenje intimnih slika, videozapisa ili sličnog materijala uz uzajamni pristanak ne može se tumačiti kao pristanak na daljnje dijeljenje ili širenje istih slika, videozapisa ili sličnog materijala, među ostalim u obrađenom ili izmijenjenom obliku. Svako naknadno dijeljenje ili širenje, od strane izvornog primatelja ili bilo kojeg drugog aktera, iziskuje izričit i informiran pristanak prikazanog pojedinca.

(a)kazneno djelo je počinjeno nad djetetom koje se nalazi u bilo kakvom posebno osjetljivom stanju, kao što je to dijete rane dobi, mentalnim, intelektualnim, osjetilnim ili tjelesnim invaliditetom, lišeno slobode ili čija je sloboda ograničena, u stanju ovisnosti o drugima ili stanju duševne ili tjelesne nesposobnosti;

1.Kako bi se izbjegao rizik od ponavljanja kaznenih djela države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da fizička osoba, koja je bila osuđena zbog počinjenja bilo kojeg kaznenog djela iz članaka od 3. do 9. privremeno ili trajno bude spriječena u obavljanju barem onih profesionalnih i organiziranih dobrovoljnih djelatnosti koje uključuju ili olakšavaju izravan i redovit doticaj s djecom.

2.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da poslodavci prilikom zapošljavanja osobe za obavljanje profesionalnih ili dobrovoljnih djelatnosti koje uključuju izravne i redovite doticaje s djecom i organizacije koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece, prilikom zapošljavanja ili ugovaranja osoblja, savjetnika i volontera, moraju, u skladu s nacionalnim pravom i na odgovarajući način, primjerice pristupom na zahtjev ili od dotične osobe, tražiti informacije o postojanju kaznenih osuda za kaznena djela iz članaka od 3. do 9., koje su unesene u kaznenu evidenciju, ili o postojanju bilo kakve zabrane obavljanja djelatnosti koje uključuju izravne i redovite doticaje s djecom, koja proizlazi iz tih kaznenih osuda.

3.Radi primjene stavaka 1. i 2. ovog članka, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi, na zahtjev nadležnih tijela, osigurale prijenos informacija od tijela do stranke koja je podnijela zahtjev o postojanju kaznenih osuda za bilo koje kazneno djelo iz članaka od 3. do 9. ili o bilo kakvoj zabrani obavljanja djelatnosti koje uključuju izravne i redovite doticaje s djecom, koja proizlazi iz tih kaznenih osuda i da su proslijeđene informacije što potpunije, a uključuju barem informacije o kaznenim osudama ili zabranama koje proizlaze iz kaznenih osuda koje pohranjuje bilo koja država članica. U tu se svrhu takve informacije prenose putem ECRIS-a ili mehanizma za razmjenu informacija iz kaznene evidencije uspostavljenog s trećim zemljama.

Kazne za pravne osobe

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pravna osoba odgovorna na temelju članka 13. bude kažnjena učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznama, koje uključuju kaznene i nekaznene novčane kazne, a mogu obuhvaćati i druge kazne, kao što su:

2.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se pravne osobe koje se smatraju odgovornima u skladu s člankom 13. za kaznena djela za koja je propisana najviša kazna zatvora u trajanju od najmanje dvije godine za fizičke osobe kažnjavaju novčanim kaznama čija najviša razina ne bi trebala biti manja od 1 % ukupnog globalnog prometa pravne osobe u poslovnoj godini koja prethodi godini u kojoj je počinjeno kazneno djelo ili u poslovnoj godini koja prethodi odluci o izricanju novčane kazne ili iznosa od 8 000 000 EUR, ovisno o tome koji je od ta dva iznosa viši.

3.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pravne osobe odgovorne na temelju članka 13. za kaznena djela za koja je propisana najviša kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine zatvora za fizičke osobe budu kažnjene novčanim kaznama čija najviša granica ne bi trebala biti manja od 5 % ukupnog globalnog prometa pravne osobe u poslovnoj godini koja prethodi godini u kojoj je počinjeno kazneno djelo ili u poslovnoj godini koja prethodi odluci o novčanoj kazni ili iznosa od 40 000 000 EUR, ovisno o tome koji je od ta dva iznosa viši.

Istraga i kazneni progon

Briše se.

Briše se.

Briše se.

Briše se.

Briše se.

3.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da osobe, jedinice ili službe su nadležne za istragu i progon kaznenih djela iz članaka od 3. do 9. na raspolaganju imaju učinkovite istražne alate, kao što su alati koji se koriste kada je riječ o organiziranom kriminalu ili o drugim slučajevima teških kaznenih djela. Prema potrebi, ti alati uključuju posebne istražne alate, kao što su oni koji se upotrebljavaju u borbi protiv organiziranog kriminala ili drugih slučajeva teških kaznenih djela, kao što je mogućnost provođenja tajnih istraga, upotreba takozvanih „mamaca”, presretanje komunikacija, prikriveno nadziranje, uključujući elektronički nadzor i praćenje bankovnih računa i druge financijske istrage u skladu s nacionalnim pravom.

4.Države članice osiguravaju da osobe, jedinice ili službe koje istražuju i kazneno gone kaznena djela iz članaka od 3. do 9. imaju dovoljno osoblja i stručnog znanja za učinkovitu istragu i kazneni progon takvih kaznenih djela, uključujući ona počinjena uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, u skladu s primjenjivim pravilima prava Unije i nacionalnog prava.

(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)

3.Države članice osiguravaju da su barem svi stručnjaci i volonteri koji rade u bliskom kontaktu s djecom, među ostalim u sektorima zaštite djece, obrazovanja, sporta, skrbi o djeci i zdravstvene skrbi, kao i pravni stručnjaci, nastavnici i drugi odgojno-obrazovni djelatnici, suci obiteljskih sudova i policijski službenici na terenu informirani i osposobljeni za prepoznavanje seksualnog zlostavljanja djece.

4.Države članice izuzimaju stručnjake koji rade u kontekstu programa namijenjenih osobama koje su osuđene za kazneno djelo kažnjivo na temelju ove Direktive ili osobama koje se boje da bi mogle počiniti bilo koje od kaznenih djela kažnjivih na temelju ove Direktive od obveze prijavljivanja propisane u stavku 3.

1.Uz prava žrtava pri podnošenju prijave na temelju članka 5. Direktive 2012/29/EU i članka 5.a Direktive (EU) …/… [predložena direktiva o izmjeni Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela], države članice osiguravaju da žrtve mogu nadležnim tijelima besplatno i na jednostavan, siguran, povjerljiv i lako dostupan način prijaviti kaznena djela iz članaka od 3. do 9. ove Direktive. To uključuje mogućnost prijavljivanja tih kaznenih djela i podnošenja dokaza, ako je to izvedivo, uporabom lako dostupnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija prilagođenih korisnicima.

2.Države članice osiguravaju da su postupci prijavljivanja iz stavka 1. sigurni, povjerljivi i osmišljeni na način i na jeziku prilagođenima djeci, u skladu s njihovom dobi i zrelošću. Države članice osiguravaju da prijavljivanje nije uvjetovano pristankom roditelja i da se pružaju odgovarajuće informacije o postupcima prijavljivanja i službama za potporu.

3.Države članice osiguravaju da se nadležnim tijelima koja dolaze u kontakt sa žrtvama koje prijavljuju kaznena djela seksualnog zlostavljanja ili seksualnog iskorištavanja djece zabrani prijenos osobnih podataka koji se odnose na boravišni status žrtve tijelima nadležnima za migracije, kao i njihova upotreba u svrhu provedbe postupaka vraćanja.

6.Ako je kazneno djelo iz članaka od 3. do 9. u nadležnosti više država članica, te države članice surađuju kako bi utvrdile koja država članica treba provesti kazneni postupak. Predmet se prema potrebi i u skladu s člankom 12. Okvirne odluke 2009/948/PUP upućuje Eurojustu, a sva nadležna nacionalna tijela obavješćuju se na odgovarajući način kako bi se olakšala prekogranična suradnja.

1.Države članice osiguravaju da se djeci žrtvama kaznenih djela iz članaka od 3. do 9. osigurava pomoć, potpora i zaštita u skladu s člancima 21. i 22., vodeći računa o najboljim interesima djeteta, neovisno o tome jesu li podnijela službenu pritužbu.

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se žrtvama osigura pomoć i specijalizirana i primjerena potpora prije kaznenog postupka, za vrijeme tog postupka i odgovarajuće vrijeme nakon zaključivanja toga postupka, kako bi im se omogućilo ostvarivanje prava iz Direktive 2012/29/EU , Direktive (EU) …/… [predložena direktiva o izmjeni Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela] i iz ove Direktive. Države članice žrtvama kaznenih djela iz članaka od 3. do 9. posebno pružaju lako dostupne referentne centre, koji mogu biti dio nacionalnog zdravstvenog sustava, kako bi se osigurala učinkovita potpora djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja te kako bi se osiguralo kliničko upravljanje posljedicama seksualnog nasilja, uključujući pomoć u čuvanju i dokumentiranju dokaza, u skladu s člankom 9.a Direktive (EU) .../... [predložena Direktiva o izmjeni Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela]. Ti centri osiguravaju potporu prilagođenu proživljenim traumama i, prema potrebi, upućivanje na specijaliziranu potporu i savjetovanje u slučaju traume kada je riječ o djeci žrtvama. Države članice osiguravaju da djeca žrtve seksualnog zlostavljanja ili seksualnog iskorištavanja imaju pristup liječničkim i forenzičkim pregledima koji se mogu pružiti u tim centrima ili upućivanjem na specijalizirane centre ili jedinice. Države članice osiguravaju koordinaciju između referentnih centara i nadležnih liječničkih i forenzičkih centara. Sve usluge iz ovog članka pružaju se na način prilagođen djeci. Države članice mogu predvidjeti da su ti centri povezani s centrima uspostavljenima na temelju članka 28. Direktive (EU) 2024/1385 o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Države članice u prvom redu poduzimaju potrebne korake kako bi osigurale zaštitu djece koja prijave slučajeve zlostavljanja unutar svoje obitelji, u skladu s najboljim interesima djeteta.

2.Države članice osiguravaju da se žrtvama i njihovim obiteljima pruža pristupačna, sveobuhvatna, specijalizirana, koordinirana zdravstvena skrb prilagođena potrebama i dobi, uključujući pristup uslugama zdravstvene skrbi u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, emocionalna, psihosocijalna, psihološka, pravna i obrazovna i administrativna potpora, kao i sva druga odgovarajuća potpora posebno prilagođena situacijama seksualnog zlostavljanja, s posebnim naglaskom na dugoročnom oporavku žrtava. Takva potpora mora biti dostupna na jednom mjestu, na temelju modela Barnahus.

3.Ako je to potrebno, države članice djeci osiguravaju privremeni smještaj. Djeca se prioritetno smještaju kod drugih članova obitelji, uzimajući u obzir njihov najbolji interes, prema potrebi u privremeni ili trajni stambeni prostor, uz dostupnost službi za potporu.

4.Države članice osiguravaju da žrtve kaznenih djela kažnjivih na temelju ove Direktive imaju pristup referentnim centrima osnovanima u skladu s člankom 26. Direktive […/…/EU predložena Direktiva o suzbijanju nasilja nad ženama]26.

__________________

26 COM(2022) 105 od 8.3.2022.

7.Djeca žrtve bilo kojeg kaznenog djela iz članaka od 3. do 9. smatraju se posebno osjetljivim žrtvama u smislu članka 22. stavkom 2. Direktive 2012/29/EU i Direktive (EU) …/… [predložena Direktiva o izmjeni Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela].

9.EU-ov centar proaktivno podupire mjere država članica u pogledu pomoći žrtvama, nakon što ga uspostavi:

Zaštita djece u kaznenim istragama i postupcima

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da u kaznenim istragama i postupcima, u skladu s ulogom žrtava u relevantnom pravosudnom sustavu, nadležna tijela imenuju posebnog predstavnika za dijete žrtvu, ako su na temelju nacionalnog prava nositelji roditeljske odgovornosti isključeni od zastupanja djeteta zbog sukoba interesa između roditelja i djeteta žrtve ili ako dijete nema pratnju ili je odvojeno od svoje obitelji. Sva tijela uključena u postupak osposobljena su za rad u pravosuđu prilagođenom djeci.

(a)da se saslušanja s djetetom žrtvom ili, prema potrebi, s djetetom svjedokom, izvedu bez neopravdane odgode, nakon što su nadležna tijela obaviještena o činjenicama;

(b)da se saslušanja djeteta žrtve ili, prema potrebi, djeteta svjedoka, izvode u prostorijama koje su za tu svrhu namijenjene ili prilagođene;

(c)da saslušanja djeteta žrtve ili, prema potrebi, djeteta svjedoka, obavljaju u tu svrhu osposobljeni stručnjaci ili da se ta saslušanja obavljaju uz njihovu pomoć;

(d)da sva saslušanja djeteta žrtve ili, prema potrebi, djeteta svjedoka, provode iste osobe, ako je to moguće i kada je to primjereno;

(f)da dijete žrtva ili, prema potrebi, dijete svjedok, može biti u pratnji svojeg pravnog zastupnika ili, kada je to primjereno, odrasle osobe koju odabere, osim ako je u odnosu na tu osobu donesena obrazložena odluka koja je s tim u suprotnosti;

(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)

(b)saslušanje u sudnici djeteta žrtve ili, prema potrebi, djeteta svjedoka, u odsutnosti, posebno uporabom odgovarajuće komunikacijske tehnologije.

6.Države članice poduzimaju potrebne mjere, ako je to u interesu djece žrtava ili, prema potrebi, djeteta svjedoka, i vodeći računa o drugim prevladavajućim interesima, da zaštite privatnost, identitet i sliku djece žrtava i djeteta svjedoka te da spriječe javno širenje bilo koje informacije koja bi mogla dovesti do njihove identifikacije.

7.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da u slučajevima kad je potrebno sudjelovanje djeteta u kaznenom postupku zbog bilo kojeg kaznenog djela iz članaka od 3. do 9. sud u relevantnim sudskim postupcima uzima u obzir ranjivosti djeteta, uključujući one povezane s njegovom dobi, zrelosti te duševnim i tjelesnim zdravljem. Države članice osiguravaju da se to primjenjuje na svu djecu, uključujući onu koju se sumnjiči ili koja su optužena ili osuđena za kazneno djelo.

2.Uz njihova prava iz članka 16.a Direktive (EU) …/… [predložena Direktiva o izmjeni Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela] žrtvama mora biti omogućeno da zatraže odštetu u okviru kaznenog i građanskog postupka za svu štetu koja im je prouzročena bilo kojim od kaznenih djela kažnjivih na temelju ove Direktive. Države članice osiguravaju da se na pravo žrtve na naknadu štete ne primjenjuje rok zastare.

Briše se.

Briše se.

Briše se.

Briše se.

Države članice osnivaju ili imenuju nacionalna tijela ili ekvivalentne subjekte koji provode sljedeće aktivnosti:

Nacionalna tijela posebno su odgovorna za obveze prikupljanja podataka, istraživanja i izvješćivanja iz članka 31.

Države članice uspostavljaju odgovarajuće mehanizme kako bi osigurale djelotvornu koordinaciju i suradnju u izradi i provedbi mjera za borbu protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, na internetu i izvan njega, na nacionalnoj razini među relevantnim tijelima i agencijama, uključujući lokalna i regionalna tijela, tijela kaznenog progona, pravosuđe, javne tužitelje, pružatelje usluga potpore kao i pružatelje usluga informacijskog društva, nevladine organizacije, među ostalim one koje vode dežurne telefonske linije i telefonske linije za pomoć, socijalne službe, uključujući tijela za zaštitu djece ili socijalnu skrb, pružatelje obrazovanja i zdravstvene skrbi, socijalne partnere, ne dovodeći u pitanje njihovu autonomiju, te druge relevantne organizacije i subjekte. Ti mehanizmi moraju osiguravati i učinkovitu koordinaciju i suradnju među državama članicama, s EU-ovim centrom i Komisijom te s ostalim institucijama, agencijama i tijelima Unije.

Briše se.

1.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da osobe koje se boje da bi mogle počiniti bilo koje kazneno djelo iz članaka od 3. do 9. imaju jednostavan i anoniman pristup posebnim i učinkovitim interventnim programima ili mjerama namijenjenima ocjeni i sprečavanju rizika od počinjenja takvih kaznenih djela, kao i pristupačnim, jednostavnim, sigurnim i lako dostupnim kanalima kao što su telefonske linije za pomoć i internetski razgovori, kojima upravlja odgovarajuće osposobljeno osoblje.

2.Države članice osiguravaju da su programi ili mjere iz stavka 1. dostupni bez nepotrebnih ograničenja, u skladu s nacionalnim standardima koji se odnose na zdravstvenu zaštitu te da programi kontinuirano raspolažu odgovarajućim sredstvima.

1.Kako bi obeshrabrile i smanjile potražnju koja potiče sve oblike seksualnog iskorištavanja djece, države članice poduzimaju potrebne mjere, kao što su obrazovanje i osposobljavanje, kampanje za informiranje i širenje svijesti o cjeloživotnim posljedicama seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, njihovoj protuzakonitoj prirodi, i mogućnostima da osobe koje se boje da bi mogle počiniti povezana kaznena djela imaju pristup posebnim i učinkovitim interventnim programima ili mjerama. Države članice razvijaju komunikacijsku strategiju i nacionalne akcijske planove te promiču dijalog i suradnju s organizacijama civilnog društva, dežurnim telefonskim linijama, telefonskim linijama za pomoć, javnim tijelima i relevantnim službama informacijskog društva.

2.Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere, uključujući i one preko interneta, kao što su informativne kampanje i kampanje za širenje svijesti, istraživački i obrazovni programi te programi ili materijal za osposobljavanje, među ostalim o digitalnoj pismenosti, seksualnom obrazovanju prilagođenom uzrastu u čijem je središtu pojam pristanka, sigurnim praksama na internetu i izvan njega, kao i o pravilnoj upotrebi interneta i novih tehnologija, prema potrebi u suradnji s relevantnim organizacijama civilnog društva i drugim dionicima, namijenjene širenju svijesti i smanjivanju rizika da djeca postanu žrtve seksualnog zlostavljanja ili seksualnog iskorištavanja.

3.Države članice osiguravaju da se redovito i specijalizirano osposobljavanje, među ostalim u pravosuđu prilagođenom djeci, promiče ili nudi stručnjacima, sucima i službenicima koji bi u svom radu mogli doći u doticaj s djecom žrtvama seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući, među ostalim, stručnjake za zaštitu djece, pravne stručnjake, stručnjake za skrb o djeci i zdravstvenu skrb, učitelje, nastavnike i druge odgojno-obrazovne djelatnike, zdravstvene djelatnike, volontere i trenere, suce obiteljskih sudova i policijske službenike na terenu, kako bi bili sposobni otkriti rane znakove zlostavljanja ili mogućeg zlostavljanja ili seksualnog iskorištavanja, prepoznati ih te postupati s djecom žrtvama i s djecom potencijalnim žrtvama seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere u cilju osiguravanja prevencije seksualnog zlostavljanja djece u zajednici, uključujući škole, bolnice, službe socijalne skrbi, udomiteljsku skrb, dnevnu skrb, sportske klubove ili vjerske zajednice kako bi djeca i odrasli, uključujući roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike, stekli odgovarajuće vještine za otkrivanje mogućeg zlonamjernog ponašanja.

(a)posebne aktivnosti osposobljavanja i informiranja za osoblje, savjetnike i volontere koji rade u bliskom kontaktu s djecom, među ostalim o tome kako spriječiti, utvrditi i pružiti odgovor na seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djece koji je primjeren dobi, rodno osjetljiv i utemeljen na znanju o traumi;

(b)obvezne politike za zaštitu djece, posebne smjernice, interne protokole i standarde u kojima se utvrđuje dobra praksa, kao što je uspostava mehanizama nadzora i odgovornosti za osoblje koje radi u bliskom kontaktu s djecom u takvim okruženjima;

(c)stvaranje sigurnih i pristupačnih prostora kojima upravlja posebno i odgovarajuće osposobljeno osoblje u kojima djeca, roditelji, pružatelji skrbi i članovi zajednice mogu prijaviti neprimjereno ponašanje.

Preventivne mjere posebno se usmjeravaju na zaštitu djece koja su posebno ranjiva, uključujući djecu s mentalnim, intelektualnim, osjetilnim ili tjelesnim invaliditetom.

5.Za potrebe ove Direktive EU-ov centar proaktivno podupire države članice nakon što ga uspostave tako što:

(c)olakšava stvaranje i razmjenu znanja, smjernica za stručnjake na terenu, najbolje prakse i stručnog znanja među državama članicama, institucijama Unije, tijelima, uredima i agencijama i trećim zemljama vođenjem javne baze podataka o mjerama i programima koji se provode u svakoj državi članici i u trećim zemljama;

(b)slože se s tim da sudjeluju u programima ili mjerama na temelju potpunog uvida u činjenice;

2.Države članice mogu poduzeti mjere žurnog sprečavanja pristupa internetskim stranicama koje sadrže materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece ili ga šire prema korisnicima interneta unutar njihova državnog područja. Te mjere treba odrediti transparentnim postupcima i osigurati odgovarajuće zaštitne mjere, posebno kako bi se osiguralo da ograničenje bude svedeno samo na ono što je potrebno i razmjerno, te da korisnici budu obaviješteni o razlozima ograničenja. Te zaštitne mjere uključuju i mogućnost sudske zaštite.

1.Države članice uspostavljaju sustav za bilježenje, izradu i dostavljanje anonimiziranih statističkih podataka o fazama prijavljivanja, istrage i sudskog postupka u vezi s kaznenim djelima iz članaka od 3. do 9. kako bi se pratila djelotvornost njihovih mjera u borbi protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece.

2.Statistički podaci uključuju sljedeće podatke razvrstane prema spolu, rodu, dobi žrtve i počinitelja, odnosu između žrtve i počinitelja te vrsti kaznenog djela:

(b)godišnji broj prijavljenih kaznenih dijela osoba koje su kazneno gonjene i osuđene za kaznena djela iz članaka od 3. do 9., dobiven iz nacionalnih administrativnih izvora;