1.predlaže da se transnacionalna represija definira kao napadi i prijetnje država, uključujući autoritarne režime i njihove posrednike, čiji je cilj obraniti i unaprijediti svoje interese prelaskom nacionalnih granica radi prisile, kontrole ili ušutkavanja disidenata, političkih protivnika, novinara, aktivista, boraca za ljudska prava i članova dijaspore koristeći široki raspon fizičkih metoda, kao što su ciljana ubojstva, otmice, nasilje, uznemiravanje i prisilno vraćanje, nestanci i deportacije te stratešku zlouporabu pravnih instrumenata, uključujući zlouporabu konzularnih usluga, postupke izručenja ili crvene tjeralice i uhićenja, kao i nefizičke metode, kao što su digitalni nadzor, zastrašivanje, ucjena i prijetnje obiteljima boraca za ljudska prava;

2.osuđuje svaki oblik transnacionalne represije kao ozbiljnu prijetnju međunarodnom pravu o ljudskim pravima i kršenje suvereniteta zemalja domaćina uz pomoć taktike vanjskog upletanja; u tom kontekstu naglašava potrebu za usvajanjem opće dogovorene definicije transnacionalne represije i za jačanjem zajedničke borbe protiv te pojave s pomoću dobro ustaljenog pravnog okvira na multilateralnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

3.izražava ozbiljnu zabrinutost zbog eskalacije transnacionalne represije; prima na znanje da je broj slučajeva transnacionalne represije najvjerojatnije podcijenjen jer se ona često provodi na prikriveni način;

4.ističe da transnacionalna represija, koju podržavaju različite države, poprima sve podmuklije oblike, uključujući tjelesne ozljede, mučenje, deportaciju, nadzor, pravni pritisak, kampanje klevete, digitalne prijetnje, prisilne nestanke i otmice, prisilnu repatrijaciju, zahtjeve za izručenje, zamrzavanje imovine, prijetnje članovima obitelji i nezakonita ubojstva;

5.ističe i osuđuje činjenicu da je bivši potpredsjednik Europskog parlamenta Alejo Vidal-Quadras bio žrtva transnacionalne represije koju je počinio Iran terorističkim napadom u državi članici EU-a;

6.osuđuje autoritarne režime i druge počinitelje te njihove posrednike diljem svijeta zbog činjenice da sve više upotrebljavaju digitalnu transnacionalnu represiju; prima na znanje upotrebu tehnologija koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, špijunskog softvera, hakiranja i javnog objavljivanja osobnih informacija radi uznemiravanja, nadziranja, diskreditiranja i zastrašivanja boraca za ljudska prava i ciljanih pojedinaca; naglašava da digitalna transnacionalna represija obuhvaća i cenzuru koja se temelji na sadržaju, uključujući upotrebu zahtjeva za uklanjanje sadržaja, pravne prijetnje, pritisak moderiranja sadržaja i blokiranje medijskih kuća koje se upravljaju u egzilu kako bi se suzbile ili uklonile informacije koje su kritične prema autoritarnim režimima;

7.osuđuje taktike digitalne transnacionalne represije na temelju spola koje su nerazmjerno usmjerene na borkinje za ljudska prava koje borave izvan svojih zemalja podrijetla; duboko je zabrinut zbog porasta seksualnog zlostavljanja i prijetnji s pomoću digitalnih tehnologija čiji je cilj diskreditirati borkinje za ljudska prava i odvratiti ih od nastavka njihovih aktivnosti;

8.osuđuje počinitelje koji provode pravni i diplomatski pritisak, uključujući preko politički motivirane crvene tjeralice Interpola i međunarodne institucionalne strukture za borbu protiv terorizma, kako bi zatražili uhićenje i izručenje boraca za ljudska prava u egzilu i ciljanih pojedinaca; nadalje osuđuje zlouporabu oznake „terorizma”, kaznene postupke u odsutnosti i druge administrativne mjere, kao što su ukidanje državljanstva, uskraćivanje izdavanja vizne dokumentacije, zabrane putovanja i ulaska te uskraćivanje osobnih isprava i konzularnih ili bankovnih usluga;

9.izražava ozbiljnu zabrinutost zbog uloge nekih zemalja domaćina, uključujući neke države članice EU-a, i nedržavnih aktera, kao što su pružatelji digitalnih usluga i drugi tehnološki posrednici, privatna industrija špijunskog softvera, ugovaratelji u području sigurnosti, privatni istražitelji, kriminalne organizacije i posrednici, uključujući članove dijaspore, u omogućavanju transnacionalne represije, među ostalim suradnjom s državnim graničnim i sigurnosnim snagama;

10.nadalje ističe da transnacionalna represija kao izravna prijetnja suverenitetu i sigurnosti država, uključujući države članice EU-a, stranim državnim akterima omogućuje da provode zastrašivanje, prisilu i kontrolu izvan svojih granica; podsjeća da, iako je nacionalna sigurnost i dalje isključiva odgovornost država članica, razmjer i prekogranična priroda tih praksi zahtijevaju koordinirani odgovor na razini EU-a, uključujući inicijative za suradnju među nacionalnim tijelima, institucijama EU-a i akterima civilnog društva;

11.duboko je zabrinut zbog sužavanja građanskog prostora i ušutkavanja egzilanata, čiji su glasovi ključni za dokumentiranje stanja u području ljudskih prava i zlouporabe u autoritarnim državama; podsjeća da je obrana i podupiranje slobodnih i demokratskih društava, među ostalim u neposrednom susjedstvu EU-a, u vlastitom strateškom interesu EU-a;

12.ističe trajne psihološke posljedice transnacionalne represije na mentalno zdravlje i opću dobrobit žrtava i njihovih obitelji, uključujući njihov osjećaj sigurnosti, psihološki integritet, društvene odnose i sposobnost nastavka javnih aktivnosti, što u mnogim slučajevima dovodi do dugotrajne traume, izolacije i isključenosti; oštro osuđuje da se odmazda počinitelja protiv obitelji boraca za ljudska prava koji žive u inozemstvu koristi kao sredstvo transnacionalne represije; napominje da transnacionalna represija ima posebno zastrašujući učinak i među dijasporom i civilnim društvom koje živi u egzilu;

13.ističe da je važno prepoznati da transnacionalna represija nad borcima za ljudska prava nerazmjerno utječe na osobe koje se nalaze u ranjivom položaju zbog svoje rase, etničke pripadnosti, vjere, roda, seksualnosti, invaliditeta ili socioekonomskog statusa;

14.ističe da u nekim dijelovima svijeta novinari mogu biti izloženi transnacionalnim obrascima represije, što ima dugotrajne posljedice na njihovu karijeru i osobnu sigurnost;

15.poziva Komisiju, države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da se sustavno bave transnacionalnom represijom u kontekstu klauzula o ljudskim pravima u sporazumima EU-a, prema potrebi, te dijalozima o ljudskim pravima sa zemljama koje nisu članice EU-a i drugim forumima za bilateralnu i multilateralnu suradnju, kao što je Vijeće UN-a za ljudska prava;

16.potiče ESVD da pomogne borcima za ljudska prava i ciljanim pojedincima, uključujući disidente, koji su žrtve transnacionalne represije u zemljama koje nisu članice EU-a putem namjenskih programa čiji je cilj omogućiti im da nastave svoj rad u egzilu, a da pritom budu sigurni od odmazde i agresije;

17.poziva Komisiju i ESVD da transnacionalnu represiju uključe u Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje nakon 2027. i u Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava kao sve veću prijetnju borcima za ljudska prava i ciljanim pojedincima te da uključe konkretne odredbe za zaštitu i sigurnost boraca za ljudska prava;

18.ustraje na hitnoj potrebi za rješavanjem, i na nacionalnoj i na europskoj razini, nedostataka u zaštiti s kojima se suočavaju borci za ljudska prava kada su meta transnacionalne represije; poziva na to da im se pruži brza, fleksibilna, pristupačna i trajna potpora, uključujući hitnu potporu, privremeno premještanje te alate i osposobljavanje kako bi im se omogućilo da se bolje zaštite od svih vrsta prijetnji i nezakonitog nadzora koji mogu predstavljati transnacionalnu represiju; naglašava potrebu za pružanjem osposobljavanja u području digitalne sigurnosti i kibersigurnosti, pravne pomoći i psihosocijalne potpore borcima za ljudska prava pogođenima transnacionalnom represijom; smatra da je ključno da politike i programi zaštite budu usmjereni na žrtve, rodno osjetljivi, intersekcijski, uključivi i nediskriminirajući;

19.poziva EU i njegove države članice da poštuju svoje međunarodne obveze i naglašava da je pravo na traženje azila ključno za zaštitu osoba kojima prijeti progon u skladu sa Ženevskom konvencijom;

20.poziva države članice da na najbolji način iskoriste svoje nacionalne politike i raspoložive granice kako bi oblikovale dosljedniju, usklađeniju i predvidljiviju politiku za pojedince na koje se odnosi transnacionalna represija;

21.izražava zabrinutost zbog uloge veleposlanstava država uključenih u transnacionalnu represiju; ističe povećani rizik za borce za ljudska prava kojima su potrebne konzularne službe kada su prisiljeni surađivati s tim veleposlanstvima; poziva države članice da povećaju pritisak na veleposlanstva zemalja povezanih s transnacionalnom represijom smještenih na njihovim državnim područjima te da ne koriste svoje diplomatske predstavništva za ušutkavanje neistomišljenika u inozemstvu, u skladu s Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima;

22.poziva ESVD i države članice da u suradnji s relevantnim institucijama, kao što je Europol, koordiniraju napore i uspostave dostupne informacije, podatke, mehanizme praćenja i izvješćivanja kako bi se poboljšalo dokumentiranje slučajeva transnacionalne represije na njihovim državnim područjima i po potrebi olakšala brza reakcija i istraga; poziva ESVD da poboljša mrežu kontaktnih točaka za ciljane borce za ljudska prava i pojedince u delegacijama EU-a koji su zaduženi za upućivanje slučajeva nadležnim tijelima u relevantnom glavnom gradu; smatra da bi takvi mehanizmi trebali biti dostupni civilnom društvu, čime bi se omogućilo da se njihov doprinos propisno registrira;

23.poziva Komisiju da uspostavi centralizirani mehanizam mapiranja za utvrđivanje, praćenje i procjenu incidenata i razmjenu upozorenja o transnacionalnoj represiji protiv boraca za ljudska prava koji se nalaze u EU-u, što će pomoći u utvrđivanju nedostataka u politici EU-a, oblikovanju odgovarajućih strateških odgovora i podupiranju koordiniranog djelovanja među državama članicama;

24.poziva države članice da u svojem nacionalnom zakonodavstvu kodificiraju transnacionalnu represiju kako bi se vladinim institucijama pružila podrška u utvrđivanju i sprečavanju transnacionalne represije; poziva države članice da u okviru svojih vlada uspostave nacionalne kontaktne točke za potencijalne i stvarne žrtve transnacionalne represije te da osiguraju skup alata u kojima će objasniti kako prijaviti slučajeve takve represije;

25.poziva države članice, Europol i Agenciju EU-a za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) da osiguraju osposobljavanje o osviještenosti o transnacionalnoj represiji, protustrategijama i posebnim protokolima za procjenu rizika za relevantne vladine agencije, vanjske pružatelje usluga i njihovo osoblje, posebno u području kibersigurnosti, službenike za izvršavanje zakonodavstva i imigraciju te osoblje zaduženo za obradu viznih zahtjeva i preispitivanje zahtjeva za izručenje i drugih oblika pravne suradnje sa zemljama koje nisu članice EU-a, s naglaskom na digitalnom nadzoru, rizicima od odmazde i zlouporabi pravnih mehanizama;

26.poziva EU i njegove države članice da prepoznaju, spriječe i suzbiju digitalne oblike transnacionalne represije, uključujući kampanje dezinformiranja usmjerene na borce za ljudska prava, te da zajamče da su borci za ljudska prava zaštićeni od uznemiravanja, zastrašivanja i cenzure na internetu, neovisno o podrijetlu pružatelja usluga, lokaciji digitalne infrastrukture ili korištenim alatima; poziva države članice EU-a da kriminaliziraju strane obavještajne aktivnosti usmjerene na disidente u egzilu kao oblik digitalne transnacionalne represije;

27.traži od država članica da primjenjuju strogi nadzor nad tržištima špijunskih i nadzornih softvera i operacijama na tim tržištima, među ostalim primjenom obvezne dužne pažnje u pogledu ljudskih prava i Uredbe EU-a o robi s dvojnom namjenom Uredba (EU) 2021/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi režima Unije za kontrolu izvoza, brokeringa, tehničke pomoći, provoza i prijenosa robe s dvojnom namjenom (SL L 206, 11.6.2021., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2021/821/oj). za sve izvoznike tehnologije sa sjedištem u EU-u, te oduzmu dozvole za izvoz špijunskih softvera u zemlje s dokumentiranim praksama transnacionalne represije i kršenja ljudskih prava ako postoji predvidljiv rizik da će se ti alati upotrijebiti za ušutkavanje ili kažnjavanje boraca za ljudska prava ili disidenata; podsjeća na Smjernice Komisije o izvozu robe za kibernetički nadzor iz 2024., čiji je cilj podići razinu osviještenosti o rizicima povezanima sa zlouporabom tehnologija za kibernetički nadzor i pružiti izvoznicima praktične alate za evaluaciju situacija u području ljudskih prava;

28.poziva države članice da uspostave lako dostupne i sigurne mehanizme izvješćivanja, osmišljene za poštovanje i zaštitu privatnosti korisnika, kako bi se borcima za ljudska prava koji žive u egzilu ili zajednicama dijaspore omogućilo da relevantnim vladinim agencijama izraze zabrinutost zbog digitalne transnacionalne represije; naglašava da je potrebno prepoznati specifičan izazov rodno utemeljene digitalne transnacionalne represije i specifične posljedice koje ta vrsta represije ima na borkinje za ljudska prava;

29.poziva EU i njegove države članice da osiguraju da privatni akteri, posebno u tehnološkom sektoru, odgovaraju za svoju ulogu u slučajevima kada omogućuju digitalnu transnacionalnu represiju; nadalje poziva na objavljivanje izvješća o transparentnosti i uspostavu učinkovitih mehanizama za pritužbe dostupnih borcima za ljudska prava i drugim ugroženim pojedincima;

30.poziva EU da od država i režima koji provode transnacionalnu represiju zahtijeva da preuzmu odgovornost za kršenja ljudskih prava u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima, Konvencijom protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencijom o statusu izbjeglica te da razmotri uvođenje ciljanih sankcija tim državama i počiniteljima transnacionalne represije nad borcima za ljudska prava; potiče EU da pruži potporu žrtvama transnacionalne represije u traženju pravne zaštite strateškim sudskim postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava;

31.osuđuje činjenicu da se transnacionalna represija provodi i na tlu država članica EU-a, a u nekim slučajevima i uz sudjelovanje država članica u transnacionalnoj represiji; napominje da je transnacionalna represija također omogućena suradnjom među vladama;

32.naglašava da EU i njegove države članice moraju poštovati dužnu pažnju u pogledu ljudskih prava u svojim odnosima s vladama za koje se zna da sudjeluju u transnacionalnoj represiji protiv boraca za ljudska prava ili je omogućuju;

33.poziva EU da poveća financijska sredstva za mehanizam ProtectDefenders.eu, da proširi njegov mandat kako bi uključio borce za ljudska prava kojima prijeti rizik od transnacionalne represije unutar EU-a te da poveća financiranje organizacija civilnog društva aktivnih u zaštiti ugroženih boraca za ljudska prava i pojedinaca;

34.poziva Komisiju da proaktivno surađuje i nastavi surađivati s Interpolom i UN-om, među ostalim razvojem zajedničkog sigurnosnog okvira za transnacionalnu represiju kako bi se stalo na kraj zloupotrebi i politički motiviranoj upotrebi crvenih tjeralica, plavih tjeralica, upita i zahtjeva za izručenje; poziva na to da se u mandat Europola uključe transnacionalna represija i procjena s tim povezanih incidenata i Interpolovih obavijesti, čija su meta borci za ljudska prava i drugi pojedinci; poziva države članice da postupaju s najvećim oprezom pri rješavanju zahtjeva za pritvaranje i izručenje koje su uputili režimi koji su u prošlosti zloupotrijebili crvene tjeralice;

35.poziva EU i njegove države članice da se koriste svim dostupnim alatima za zaštitu boraca za ljudska prava i ciljanih pojedinaca te da ojačaju nacionalni suverenitet i demokratske vrijednosti, uključujući sankcije u okviru globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava (EU GHRSR/Zakon Magnicki), zabrane izdavanja viza i izgon diplomata za koje je poznato da su sudjelovali u djelima transnacionalne represije; apelira na potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da u globalni režim sankcija EU-a uvrste transnacionalnu represiju kao kategoriju koja podliježe sankcijama te da navedu pojedince za koje je utvrđeno da su počinitelji transnacionalne represije; upozorava da bi neuspjeh u sprečavanju i reagiranju na transnacionalnu represiju mogao ugroziti vjerodostojnost EU-a kao sigurnog utočišta za osobe koje bježe od progona i brane ljudska prava;

36.poziva EU, njegove države članice, Komisiju i ESVD da mobiliziraju i koordiniraju sve svoje instrumente za rješavanje pitanja transnacionalne represije te da pojačaju diplomatske odnose, među ostalim putem delegacija EU-a, kako bi se spriječila i obeshrabrila transnacionalna taktika represije zemalja koje nisu članice EU-a te da te incidente istaknu u javnim izjavama, čime bi se povećala osviještenost javnosti; poziva na pojačanu koordinaciju s partnerskim zemljama istomišljenicama u kontekstu članica skupine G7 i drugih relevantnih međunarodnih foruma;

37.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.