(1)U Uniji trenutačno ne postoji zajednički pristup izračunu porezne osnovice za poduzeća. Stoga su poduzeća iz Unije dužna pridržavati se različitih pravila sustava oporezivanja dobiti u svakoj državi članici u kojoj posluju. Na primjer, prema Godišnjem izvješću o oporezivanju za 2024., zakonske stope poreza na dobit 2023. godine u državama članicama iznosile su od 10 % do 31,5 % (te od 9 % do 29 % uzimajući u obzir programe fiskalne potpore koje su uspostavile vlade).

(2)Postojanje 27 različitih sustava poreza na dobit u Uniji otežava ispunjavanje poreznih pravila i dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja za poduzeća te može dovesti do dvostrukog oporezivanja, izbjegavanja plaćanja poreza i dvostrukog neoporezivanja. Prema Godišnjem izvješću o oporezivanju za 2024. gubici prihoda zbog premještanja dobiti poduzeća procijenjeni su na 20 % svih prihoda od poreza na dobit prikupljenih 2022. u Uniji, što bi nominalno iznosilo oko 100 milijardi EUR. Te su pojave postale još očitije jer su globalizacija i digitalizacija gospodarstva znatno promijenile percepciju kopnenih granica i poslovnih modela. Države su se pokušale prilagoditi toj novoj stvarnosti, što je dovelo do fragmentiranog odgovora među državama članicama i rezultiralo daljnjim poremećajima na unutarnjem tržištu. Različiti pravni okviri također neizbježno dovode i do različitih praksi poreznih uprava u državama članicama. To često podrazumijeva dugotrajne postupke koje karakteriziraju nepredvidivost i nedosljednost te visoki troškovi usklađivanja, što može utjecati na prekogranična ulaganja. Takva složenost može otežati širenje poduzeća na unutarnjem tržištu, što negativno utječe na inovacije, konkurentnost i radna mjesta. Stoga je potreban zajednički pristup kako bi se osiguralo pravedno i učinkovito oporezivanje, ali i kako bi se ojačali integritet i konkurentnost trgovačkih društava koja djeluju na unutarnjem tržištu.

(3)Iako se njihova struktura razlikuje, temeljne značajke sustava poreza na dobit slične su jer se njima utvrđuju pravila čiji je cilj isti, tj. utvrđivanje porezne osnovice za poduzeća. U tom smislu, kako bi se pružila potpora pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, okruženje u pogledu oporezivanja dobiti trgovačkih društava u Uniji trebalo bi biti oblikovano u skladu s načelom da trgovačka društva plaćaju svoj pravedni udio poreza u jurisdikciji/jurisdikcijama u kojoj/kojima ostvaruju dobit. Stoga bi za poduzeća koja posluju na unutarnjem tržištu bilo važno da države članice uvedu zajednički pravni okvir za usklađivanje temeljnih značajki sustava poreza na dobit kako bi se pojednostavnila porezna pravila, smanjilo administrativno opterećenje, osiguralo pošteno tržišno natjecanje, povećala pravna sigurnost za trgovačka društva koja posluju prekogranično i borilo protiv izbjegavanja plaćanja poreza. Područje primjene takvog usklađivanja trebalo bi biti strogo ograničeno na kriterije i subjekte iz ove Direktive, dok porezne stope i provedbene politike ostaju na državama članicama, u okviru Direktive Vijeća (EU) 2022/25231a.

(5)Okruženje za poslovanje na unutarnjem tržištu trebalo bi učiniti privlačnijim radi poticanja rasta i ulaganja u Uniji. U tu bi svrhu trebalo dati prednost donošenju zajedničkog okvira pravila o oporezivanju dobiti kako bi se poduzećima olakšalo usklađivanje prekograničnog poslovanja s takvim pravilima te kako bi se potaknulo poduzeća koja žele poslovanje dodatno proširiti u inozemstvo i potaknuti poduzetništvo na unutarnjem tržištu. Očekuje se da će jedinstveni skup pravila o porezu na dobit za međunarodno poslovanje dovesti do veće porezne sigurnosti i manjeg broja poreznih sporova jer bi se time uklonili poremećaji i smanjio broj slučajeva dvostrukog oporezivanja i neoporezivanja. Nadalje, to podrazumijeva manje prilika za zloupotrebu određenih nacionalnih poreznih odredaba u paneuropskom kontekstu. Nadalje, budući da je održivost poreznih prihoda ključna za proračune država članica, među ostalim za ulaganja u infrastrukturu, istraživanje i razvoj, sigurnost i obranu te zelenu i socijalnu tranziciju te za pružanje javnih usluga, posebice za najranjivija kućanstva, ključno je osmisliti pravila za utvrđivanje dobiti u Uniji koja neće dovesti do nižih prihoda za države članice. Osim toga, presudno je u budućnosti osigurati da se raspodjela prihoda provodi u skladu s alatom koji se temelji na pouzdanim parametrima koji se ne mogu zloupotrijebiti.

(7)Iako bi se prag odredio na temelju kombiniranih prihoda skupine na globalnoj razini, mjerodavnost odredbi trebala bi biti ograničena na članove skupine koja posluje na unutarnjem tržištu jer se pravo Unije primjenjuje samo unutar Unije i ne obvezuje države koje nisu članice EU-a. Stoga bi trebalo obuhvatiti samo podskup tih skupina u Uniji. To bi uključivalo trgovačka društva koja su u porezne svrhe rezidentna u državi članici i njihove stalne poslovne jedinice, uključujući bilo kakvu znatnu gospodarsku prisutnost, koje posluju u državi članici, kao i stalne poslovne jedinice u Uniji društava koja nisu iz Unije, ali pripadaju toj skupini.

(9)Cilj pojednostavnjenja postojećih pravila u središtu je predviđene inicijative, čime se poboljšava učinkovitost i konkurentnost unutarnjeg tržišta. Stoga bi pravila o izračunu porezne osnovice trebalo utvrditi primjenom ograničenog niza poreznih prilagodbi financijskih izvještaja svakog člana skupine. Te ograničene prilagodbe predstavljale bi zajedničke prilagodbe potrebne za dobivanje porezne osnovice iz financijskih računovodstvenih izvještaja. S obzirom na potrebu za usklađivanjem s Direktivom (EU) 2022/2523, prilagodbe bi trebale biti dosljedne tom okviru, čime bi se ujedno trebala olakšati provedba za države članice i poduzeća koji su već upoznati s općim načelima. U tom bi okviru trebalo razmotriti plaćanje dopunskog poreza koji treba platiti u skladu s Direktivom (EU) 2022/2523 ili primjenu kvalificiranog domaćeg dopunskog poreza iz te direktive ili bilo kojeg drugog alternativnog minimalnog poreza priznatog u međunarodnom forumu kao što je OECD.

(10)S obzirom na to da će se u cilju pojednostavnjenja financijski računi koristiti kao polazište za izračun porezne osnovice svakog člana skupine, potrebno je definirati porezna pravila tako da ostanu što sličnija financijskom računovodstvu. U slučajevima u kojima je to moguće, financijski računovodstveni tretman imovine ili obveze ne bi se promijenio u svrhu oporezivanja pa stoga ne bi bile potrebne prilagodbe. U skladu s tim potrebno je i da se, u skladu s obrazloženjem oporezivanja, i s drugim elementima porezne osnovice u porezne svrhe postupa drukčije nego kako se oni kvalificiraju u okviru financijskog računovodstva. Kako bi se osigurala dosljednost s međunarodnim poreznim praksama kao što su one u okviru drugog stupa, ovom bi se Direktivom trebala omogućiti veća fleksibilnost u odabiru standarda financijskog računovodstva koji se upotrebljavaju za utvrđivanje preliminarnog poreznog rezultata.

(12)Kako bi se postigao ključni cilj stvaranja pojednostavnjenog okvira za porez na dobit, preliminarni porezni rezultati za svakog člana skupine trebali bi se objediniti u jedinstvenu zajedničku poreznu osnovicu kako bi se ta osnovica naknadno raspodijelila članovima skupine koji ispunjavaju uvjete. Takav okvir trebao bi biti jednostavan za poduzeća i trebao bi izbjegavati nametanje bilo kakvog novog opterećenja poduzećima. Poreznim prilagodbama financijskih izvještaja dobili bi se preliminarni porezni rezultati za svakog člana skupine. Ti bi se rezultati tada objedinili, čime bi se omogućila ograničena olakšica za prekogranične gubitke među članovima skupine BEFIT-a, a zatim bi se objedinjena porezna osnovica raspodijelila članovima skupine na temelju prijelaznog pravila raspodjele; time bi se stvorila mogućnost za uspostavljanje trajnog mehanizma. Taj trajni mehanizam trebao bi se temeljiti na raspodjeli na temelju formule koja uključuje, ali nije ograničena na četiri skupa konkretnih čimbenika: rad, imovina, prodaja i digitalna prisutnost. Time bi postalo suvišno usklađivati transakcije unutar skupine BEFIT-a s načelom nepristrane transakcije. Prednost takvog pristupa bila bi upotreba novijih podataka o izvješćivanju po zemljama i informacija prikupljenih tijekom prijelaznog razdoblja. Time će se omogućiti i temeljitija procjena učinka koji bi provedba pristupa s dva stupa trebala imati na nacionalne porezne osnovice i porezne osnovice skupine BEFIT-a i posljedično smanjiti troškovi ispunjavanja poreznih obveza za trgovačka društva. Na taj bi način i dalje bilo moguće ostvariti poreznu neutralnost na unutarnjem tržištu, čime bi se smanjili slučajevi dvostrukog oporezivanja i dvostrukog neoporezivanja te povećala porezna sigurnost radi smanjenja broja poreznih sporova. S obzirom na razvoj međunarodnih poreznih kretanja i neizvjesnu provedbu prvog stupa od strane ključnih jurisdikcija, ključno je da Unija zadrži fleksibilnost za razvoj autonomnog, pravednog i gospodarski uravnoteženog mehanizma raspodjele.

(14)Kako bi se osigurao prostor za rast i ulaganja, državama članicama ujedno bi bilo dopušteno da pojedinačno primjenjuju dodatne prilagodbe nakon raspodjele (npr. porezni tretman doprinosa za mirovinsko osiguranje) u područjima koja nisu obuhvaćena zajedničkim okvirom. Države članice također bi mogle dodatno prilagoditi svoj dodijeljeni udio bez gornjeg ograničenja kako bi se osiguralo da države članice mogu donositi nacionalne političke odluke u tom području, kako bi, primjerice stvorile resursnu učinkovitost, potaknule ulaganja i stvorile radna mjesta. Takve dodatne prilagodbe mogu uključivati odbitke, naknade, porezne olakšice ili druge nacionalne mjere povezane s porezom na dobit, uključujući one kojima se promiču istraživanje i razvoj ili drugi ciljevi politike, pod uvjetom da se takve mjere primjenjuju samo na raspodijeljeni udio porezne osnovice i da ne utječu na konsolidiranu poreznu osnovicu ili mehanizam raspodjele na temelju ove Direktive. Međutim, prilagodba nakon raspodjele trebala bi biti usmjerena na porezne poticaje koji se temelje na uloženim sredstvima. Države članice trebale bi se suzdržati od nuđenja poreznih poticaja koji se temelje na rezultatima, kao što su povlašteni porezni režimi za patente i drugi sustavi intelektualnog vlasništva.

(15)Načela sustava poreza na dobit nekih država članica razlikuju se od najčešćeg pristupa, kao što su porezni sustavi koji se temelje na raspodjeli dobiti. Stoga je presudno uspostaviti potrebne prilagodbe kako bi se osigurala izvediva interakcija s tim sustavima i kako se ne bi uvela proturječnost između tih dvaju sustava koja bi obeshrabrila osnivanje poduzeća. Rješenje bi se moglo pronaći u određenim prilagodbama nakon raspodjele. To bi značilo da se dio koji bi bio dodijeljen članu skupine u okviru sustava koji se temelji na raspodjeli dobiti mora izmijeniti razmjerno raspodjelama izvršenima tijekom fiskalne godine. Suština poreznog sustava koji se temelji na raspodjeli dobiti u potpunosti bi se zadržala jer raspodjela označava trenutak za oporezivanje raspodijeljenog dijela i u skladu s time određuje koliki bi se dio tog sustava trebao oporezivati. U tom pogledu trebalo bi predvidjeti primjenu mehanizma prijenosa kako bi se osiguralo da raspodijeljeni dio koji se ne oporezuje u tekućoj godini bude oporeziv u narednim godinama. Moguće uključivanje poreznih sustava koji se temelje na raspodjeli dobiti u područje primjene ove Direktive trebalo bi procijeniti nakon pet godina.

(17)Zajednički okvir za oporezivanje dobiti nužno bi uključivao administrativni sustav, koji bi u idealnom slučaju trebao osigurati određenu razinu porezne sigurnosti i pojednostavnjenja. Kako bi se promicala ujednačenost, administrativni sustav trebao bi se temeljiti na važnosti uspostavljanja središnje referentne točke za rješavanje niza zajedničkih pitanja, kao što je prijava s informacijama za cijelu skupinu, te osiguravanja odgovarajućeg stupnja povjerljivosti, sigurnosti, kao i koordinacije i suradnje nacionalnih poreznih uprava. Administrativni sustav bi istodobno i tijekom prijelaznog razdoblja trebao u potpunosti poštovati nacionalni porezni suverenitet jer bi lokalne porezne prijave, revizije i rješavanje sporova morali ostati prvenstveno na razini država članica.

(18)Kako bi se osiguralo pravilno uvođenje i provedba pravila zajedničkog okvira, države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom. Takve sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Te bi sankcije trebalo utvrditi u iznosu od najmanje 0,1 % prometa skupine BEFIT-a u slučaju nepodnošenja prijave s informacijama o BEFIT-u na odgovarajući način i u slučaju namjernog pogrešnog izvješćivanja pri podnošenju prijave s informacijama o BEFIT-u.

(19)Kako bi se optimizirale koristi od zajedničkog pravnog okvira za izračun osnovice poreza na dobit na unutarnjem tržištu, primjena pravila trebala bi biti neobvezna za skupine, uključujući skupine MSP-ova, koje ostvaruju kombinirane godišnje prihode manje od 750 000 000 EUR sve dok sastavljaju konsolidirane financijske izvještaje i imaju poreznu obvezu u Uniji. Zadržavanjem otvorenosti primjene pravila za skupine manjih veličina, koristi od pojednostavnjenja koje nudi zajednički okvir može imati veći broj skupina s prekograničnim strukturama i aktivnostima. Trgovačka društva koja odluče biti obuhvaćena ovom Direktivom trebala bi imati koristi od tehničke pomoći država članica i Komisije kako bi se uskladila s novim pravilima i kako bi se poticale njihove prekogranične aktivnosti.

8.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 74. radi izmjene Priloga I. i II. isključivo kako bi se u odrazile izmjene zakona država članica u pogledu oblika trgovačkog društva i poreza na dobit.

(a)društvo je krajnje matično društvo skupine ili bilo koje drugo društvo skupine u kojem krajnje matično društvo izravno ili neizravno drži najmanje 50 % vlasničkih prava ili prava na temelju kojih ostvaruje pravo na dobit;

(b)sjedište stalne poslovne jedinice krajnje je matično društvo skupine ili bilo koji drugi član (društvo ili subjekt) skupine u kojoj krajnje matično društvo izravno ili neizravno drži najmanje 50 % vlasničkih prava ili prava na temelju kojih se ostvaruje pravo na dobit.

Neto računovodstvena dobit ili gubitak člana skupine BEFIT-a prilagođava se u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom (e) Direktive (EU) 2022/2523.

Briše se.

Briše se.

1.Neto računovodstvena dobit ili gubitak člana skupine BEFIT prilagođava se kako bi se u fiskalnoj godini stjecanja isključila sva dugotrajna materijalna imovina čija je knjigovodstvena vrijednost prije amortizacije manja od 7 500 EUR.

(a)sve zgrade, kao i sve druge vrste nepokretne imovine i objekata koji se upotrebljavaju za poslovanje, osim industrijskih zgrada i struktura: 30 godina;

(b)sva ostala dugotrajna materijalna imovina: njihov korisni vijek uporabe kako je procijenjen u skladu s prihvatljivim računovodstvenim standardom u Uniji iz članka 7., ali najmanje 10 godina;

1.Troškovi stjecanja, troškovi gradnje ili troškovi poboljšanja, zajedno s datumom početka uporabe nakon stjecanja, izgradnje ili poboljšanja, upisuju se u registar dugotrajne imovine unutar skupine BEFIT-a zasebno za svaku dugotrajnu imovinu.

3.Registar dugotrajne imovine vodi se na način kojim se pruža dovoljno informacija, uključujući podatke o amortizaciji, za izračun preliminarnog poreznog rezultata. Primjerak registra dugotrajne imovine skupina BEFIT-a čuva pet godina od datuma nakon prestanka amortizacije takve imovine. Registar dugotrajne imovine uključuje barem sljedeće informacije:

Pri ulasku trgovačkog društva ili stalne poslovne jedinice u skupinu BEFIT-a, svi neodbijeni gubici nastali do pet godina prije datuma ulaska, u skladu s pravom o porezu na dobit države članice u kojoj ima poreznu rezidentnost ili se u njoj nalazi, odbijaju se od njihova udjela u poreznoj osnovici BEFIT-a kako je utvrđeno u skladu s poglavljem III.

(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)

Prvi podstavak ne primjenjuje se ako član skupine BEFIT-a dokaže da je transakcija unutar skupine BEFIT-a izvršena iz valjanih komercijalnih razloga u smislu članka 15. stavka 1. točke (a) Direktive 2009/133/EZ.

(b)negativan iznos, gubitak prebija se s oporezivom dobiti krajnjeg matičnog društva i prenosi se u buduće razdoblje od najviše pet godina i prebija se sa sljedećom pozitivnom poreznom osnovicom BEFIT-a. Odbitak je razmjeran udjelu krajnjeg matičnog društva u njegovim društvima kćerima koja ispunjavaju uvjete, kako je navedeno u članku 3. stavku 1., te u cijelosti za stalne poslovne jedinice. Smanjenje porezne osnovice poreznog obveznika rezidenta ne smije imati za rezultat negativan iznos.

Za svaku fiskalnu godinu od 1. srpnja 2028. do najkasnije 30. lipnja 2033. („prijelazno razdoblje”) porezna osnovica BEFIT-a raspodjeljuje se članovima skupine BEFIT-a u skladu s postotkom osnovne raspodjele.

Za skupine koje počnu podlijegati ovoj Direktivi nakon isteka prve fiskalne godine u kojoj se ova Direktiva počinje primjenjivati, prijelazno razdoblje iz prvog podstavka završava najkasnije do 30. lipnja 2033.

(a)zona niskog rizika: ako se nastali rashodi ili prihodi koje je član skupine BEFIT-a ostvario u transakcijama unutar skupine BEFIT-a u fiskalnoj godini povećavaju za manje od 15 % u usporedbi s prosječnim rashodom ili prihodom iz prethodne tri fiskalne godine od transakcija unutar BEFIT-a;

(b)zona visokog rizika: ako se nastali rashodi ili prihodi koje je član skupine BEFIT-a ostvario u transakcijama unutar skupine BEFIT-a u fiskalnoj godini povećavaju za više od 15 % u usporedbi s prosječnim rashodom ili prihodom iz prethodne tri fiskalne godine od transakcija unutar skupine BEFIT-a;

5.Neovisno o članku 13. stavku 2., prekoračeni troškovi zaduživanja iz članka 2. Direktive Vijeća (EU) 2016/1164 koji proizlaze iz transakcije između članova skupine BEFIT-a ne priznaju se za potrebe izračuna postotka osnovne raspodjele člana skupine BEFIT-a koji snosi takve troškove. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi potaknule poduzeća da smanje te rizike.

Briše se.

10.Pravila utvrđena u stavcima od 1. do 8. nastavljaju se primjenjivati sve do stupanja na snage bilo koje izmjene predložene u skladu s člankom 77. stavkom 1.b.

2.Uz prilagodbe navedene u stavku 1. država članica može, podložno Direktivi (EU) 2022/2523, dopustiti povećanje ili smanjenje, putem dodatnih stavki, dodijeljenog dijela članova skupine BEFIT-a koji su rezidenti u porezne svrhe ili se nalaze u obliku stalne poslovne jedinice u toj državi članici.

2.Prijava s informacijama o BEFIT-u podnosi se tijelu primatelju prijave najkasnije šest mjeseci nakon isteka fiskalne godine.

1.Podnositelj prijave obavješćuje tijelo primatelja prijave o pogreškama u prijavi s informacijama o BEFIT-u u roku od tri mjeseca od pravodobnog podnošenja takve prijave.

3.Informacije koje se razmjenjuju između članova tima BEFIT-a dostavljaju se elektroničkim putem preko sigurne veze ili sigurne mreže u mjeri u kojoj je to moguće upotrebom alata za suradnju BEFIT-a.

4.Kako bi olakšala rad i komunikaciju tima BEFIT-a, Komisija provedbenim aktima donosi potrebne mjere za standardizaciju razmjene informacija među članovima tima BEFIT-a upotrebom namjenskog alata za suradnju i podupire sigurno prenošenje informacija. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 73.

1.Član skupine BEFIT-a obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj je rezident u porezne svrhe ili se nalazi u obliku stalne poslovne jedinice o pogreškama u pojedinačnoj poreznoj prijavi u roku od tri mjeseca od pravodobnog podnošenja takve prijave.

1.Nadležno tijelo države članice može pokrenuti i koordinirati revizije članova skupine BEFIT-a koji su rezidenti u porezne svrhe ili se nalaze u obliku stalne poslovne jedinice u toj državi članici. Nadležno tijelo obavješćuje ostale članove tima BEFIT-a u roku od mjesec dana od pokretanja takve revizije.

1.Član skupine BEFIT-a može podnijeti žalbu na sadržaj pojedinačnog poreznog rješenja donesenog u skladu s člankom 64. pred nadležnim tijelom države članice u kojoj je taj član skupine BEFIT-a rezident u porezne svrhe ili se nalazi u obliku stalne poslovne jedinice u roku od tri mjeseca nakon što je obaviješten o rješenju. Upravnu žalbu saslušava upravno tijelo koje je u skladu s pravom države članice člana skupine BEFIT-a nadležno za saslušanje žalbi na prvom stupnju. Upravna žalba je uređena pravom države članice u kojoj je član skupine BEFIT-a rezident u porezne svrhe ili se nalazi u obliku stalne poslovne jedinice. Ako takvo upravno tijelo ne postoji u državi članici u kojoj je član skupine BEFIT-a rezident u porezne svrhe ili se nalazi u obliku stalne poslovne jedinice, član skupine BEFIT-a može izravno podnijeti sudsku žalbu.

1.Ako je odluka u skladu s člankom 66. potvrđena ili izmijenjena, podnositelj prijave ima pravo izravne žalbe pred sudovima države članice u kojoj je rezident u porezne svrhe ili se nalazi u obliku stalne poslovne jedinice u roku od tri mjeseca nakon primitka odluke upravnog žalbenog tijela. Sudska žalba je uređena pravom države članice u kojoj je podnositelj prijave rezident u porezne svrhe ili se nalazi u obliku stalne poslovne jedinice.

1.Ako je odluka u skladu s člankom 67. potvrđena ili izmijenjena, član skupine BEFIT-a ima pravo žalbe pred sudovima države članice u kojoj je rezident u porezne svrhe ili se nalazi u obliku stalne poslovne jedinice u roku od tri mjeseca nakon što je obaviješten o odluci upravnog žalbenog tijela iz članka 67. Sudska žalba je uređena pravom države članice u kojoj je član skupine BEFIT-a rezident u porezne svrhe ili se nalazi u obliku stalne poslovne jedinice.

Ako su zbog ishoda upravne ili sudske žalbe potrebne izmjene poreznog rješenja skupine BEFIT-a ili pojedinačnog poreznog rješenja jednog ili više članova skupine BEFIT-a, države članice u roku od 10 godina poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da su takve izmjene moguće.

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije i mjere usklađivanja moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće. Sankcije se utvrđuju u iznosu od najmanje 0,1 % prometa grupe BEFIT u slučaju nepodnošenja prijave s informacijama o BEFIT-u u skladu s člankom 59. i u slučaju namjernog pogrešnog izvješćivanja u prijavi s informacijama o BEFIT-u.

2.Države članice Europskom parlamentu i Komisiji dostavljaju relevantne informacije za evaluaciju Direktive u skladu sa stavkom 3., uključujući objedinjene podatke o članovima skupine BEFIT-a koji su u porezne svrhe rezidenti u njihovoj jurisdikciji i njihovim stalnim poslovnim jedinicama koje posluju u njihovoj jurisdikciji, kako bi pravilno procijenili:

4.Komisija čuva informacije dostavljene Europskom parlamentu u skladu sa stavkom 2. kao povjerljive informacije u skladu s odredbama koje se primjenjuju na institucije Unije i s člankom 76. ove Direktive.