1.ponovno potvrđuje temeljnu važnost načela supsidijarnosti i proporcionalnosti za pravni i institucijski okvir EU-a; podsjeća da bi načela supsidijarnosti i proporcionalnosti trebala biti ključni elementi Komisijina pristupa boljoj regulativi koji se temelji na trima temeljnim postupcima evaluacije, procjene učinka i savjetovanja s dionicima; ponovno ističe da su ta načela ključna za očuvanje podjele ovlasti i jamčenje nužnosti i primjerenosti djelovanja EU-a;

2.naglašava da se načelo supsidijarnosti temelji na tome da se osigura da se odluke donose što bliže građanima, štiteći pritom sposobnost država članica da donose odluke i djeluju te odobravaju intervenciju EU-a kada države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve nekog djelovanja, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini EU-a zbog opsega i učinaka predloženog djelovanja, pri čemu je glavni cilj da djelovanje bude najučinkovitije moguće i da se provodi što bliže građanima;

3.podsjeća da načela supsidijarnosti i proporcionalnosti zahtijevaju da mjere koje donose institucije EU-a ne prelaze granice onoga što je primjereno i nužno za postizanje legitimnih ciljeva zakonodavstva EU-a;

4.naglašava da se koncept „aktivne supsidijarnosti” koji je razvila Radna skupina za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije” („Radna skupina”) temelji na konstruktivnoj suradnji među svim razinama upravljanja tijekom svih faza životnog ciklusa zakonodavstva EU-a u korist građana EU-a;

5.poziva Komisiju da postupa s dužnom pažnjom i primjenjuje diskrecijsko pravo pri predlaganju zakonodavstva koje je u podijeljenoj nadležnosti; poziva Komisiju da jasno i temeljito definira pravnu osnovu za djelovanje EU-a, osiguravajući potpuno poštovanje nadležnosti država članica i odgovarajuću upotrebu pravnih osnova; naglašava da cijeli institucionalni okvir EU-a mora uložiti dosljedne i trajne napore kako bi se osiguralo aktivno sudjelovanje nacionalnih parlamenata u europskom postupku donošenja odluka;

6.sa zabrinutošću prima na znanje da je Komisija odabrala članak 122. UFEU-a kao pravnu osnovu za raspoređivanje 800 milijardi EUR za plan ReArm Europe; poziva Komisiju da revidira pravnu osnovu te inicijative; potiče Komisiju da članak 122. UFEU-a u svim budućim prijedlozima tumači u svjetlu njegova početnog oblika kao izvanredno rješenje za upravljanje krizama te u duhu načela supsidijarnosti;

7.naglašava da se svaka zakonodavna inicijativa Komisije koja je u podijeljenoj nadležnosti mora strogo temeljiti na temeljitoj ex ante procjeni učinka kojom se na kvantificiran i obrazložen način dokazuje potreba za učinkovitim djelovanjem i obrazlaže odabir instrumenata; zahtijeva od Komisije da komparativnom analizom među državama članicama izrijekom dokaže da usklađivanje zakonodavstva na razini EU-a donosi znatnu dodanu vrijednost i ne predstavlja prikriveno proširenje nadležnosti; podsjeća na namjeru Komisije, izraženu u njezinoj komunikaciji iz 2018., da uključi tablicu za procjenu u svoje smjernice za bolju regulativu i da je koristi kao dio procjena učinka, evaluacija i obrazloženja koji se prilažu njezinim zakonodavnim prijedlozima; žali zbog toga što to dosad nije postignuto u praksi; u tom pogledu pozdravlja tablicu supsidijarnosti koju je razvio Europski odbor regija i potiče Komisiju da je koristi kao osnovu za svoje procjene supsidijarnosti; ustraje u tome da je potrebna stroža kontrola primjene članaka 122. i 352. UFEU-a kao pravne osnove i poziva na pojačano prethodno savjetovanje s nacionalnim i regionalnim parlamentima koji imaju zakonodavne ovlasti prije predlaganja zakonodavstva na razini EU-a;

8.ističe zabrinutost koju je jednoglasno izrazio Odbor za europske poslove13 Le Sénat, Commission des affaires européenes, Dérive normative de l’Union européenne – Rapport d’information ° 190 (2024. – 2025.), 4. prosinca 2024. francuskog Senata u pogledu slabe pravne osnove za određene zakonodavne inicijative EU-a, sve veće sklonosti donošenju uredbi u odnosu na direktive i prekomjerne uporabe provedbenih ili delegiranih akata;

9.podsjeća da se člankom 5. Protokola br. 2 uz Ugovore od Komisije zahtijeva da pruži detaljnu procjenu usklađenosti s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti; potiče Komisiju, zajedno s Europskim parlamentom, da pri izradi zakonodavnih prijedloga provodi sustavniju analizu supsidijarnosti i proporcionalnosti; podsjeća da su provjere supsidijarnosti ključne za dobro upravljanje i da ih se ne bi smjelo gledati kao na nešto što se samo mora formalno odraditi; poziva na veću transparentnost u primjeni tih načela, pri čemu svaki zakonodavni prijedlog pruža detaljna obrazloženja za intervenciju EU-a, dodanu vrijednost djelovanja i proporcionalnost mjera u odnosu na ciljeve;

10.napominje da se odgovori Komisije na obrazložena mišljenja trebaju pažljivo razmotriti, čak i ako ih ne podupire velik broj nacionalnih parlamenata; ističe važnost specifičnih situacija u pojedinačnim državama članicama, uzimajući pritom u obzir raznolikost pravnih tradicija i regionalne razlike diljem EU-a; izražava zabrinutost zbog činjenice da nema mnogo dokaza da Komisija znatno mijenja svoje prijedloge zbog obrazloženih mišljenja koja su podnijeli nacionalni parlamenti;

11.ističe da provedba novog zakonodavstva EU-a može dovesti do vrlo visokih troškova za općine, posebno u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima; smatra da općine moraju raspolagati dostatnim financijskim sredstvima za provedbu prava EU-a kako bi mogle ispunjavati nove zakonodavne norme EU-a; ističe da bi ta financijska sredstva trebala odgovarati troškovima provedbe koje snose općine;

12.ističe da nacionalni parlamenti rijetko primjenjuju postupke „žutog” ili „narančastog kartona”; naglašava da to nije posljedica nezainteresiranosti nacionalnih parlamenata; napominje da postoji niz mogućih objašnjenja za ograničenu primjenu postupka „žutog kartona”, uključujući nedovoljnu transparentnost u izradi zakonodavstva EU-a, nedovoljno znanje o zakonodavnom postupku EU-a i vremenska ograničenja; smatra da parlamenti koji ne se ne koriste tim instrumentom otežavaju dosezanje potrebnog praga; uviđa da je sadašnji postupak previše složen i da ima prostora za poboljšanje; u tom kontekstu podsjeća na svoje ranije prijedloge o produljenju roka za postupke „žutog kartona” na 12 tjedana i za šire promišljanje o mogućnosti nadogradnje sustava ranog upozoravanja kako bi se dobio alat kojim bi se nacionalnim parlamentima omogućilo da oblikuju politike EU-a; u tom smislu podsjeća na svoju posljednju rezoluciju o provedbi odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima, u kojoj je pozvao države članice da osiguraju da nacionalni parlamenti imaju dovoljno resursa za ispunjavanje svoje ustavne uloge nadzora i preporučio da nacionalni parlamenti učinkovitije upotrebljavaju platformu EU-a za međuparlamentarnu razmjenu (IPEX) te uključe svoje regionalne parlamente u provedbu mehanizma ranog upozoravanja;

13.pozdravlja uspostavu neformalnih postupaka za poboljšanje koordinacije između Komisije, Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, kao što su politički dijalog, dijalog izvjestitelja i internetska stranica s mišljenjima nacionalnih parlamenata i odgovorima Komisije14 https://national-parliaments-opinions.ec.europa.eu/home.; potiče Komisiju da istraži načine za daljnje poboljšanje savjetovanja s nacionalnim parlamentima o pitanjima supsidijarnosti, primjerice uspostavom „jedinstvenog centra za supsidijarnost” na temelju platforme IPEX, sa slobodnim pristupom i u kojem bi se prikupljala obrazložena mišljenja kao i, primjerice, doprinosi, mišljenja Europskog odbora regija, odgovori Komisije i Parlamenta te rezolucije Parlamenta; smatra da bi jedinstveni centar za supsidijarnost bio prikladno mjesto na kojem bi države članice mogle zatražiti od Komisije da predloži zakonodavnu potporu ili koordinaciju u području isključive nadležnosti država članica;

14.pozdravlja nedavne napore koje je Komisija uložila u proširenje i poboljšanje tablice supsidijarnosti u okviru ex ante procjene učinka zakonodavstva EU-a, koristeći se paketom instrumenata za bolju regulativu; poziva Komisiju da reviziju supsidijarnosti dodatno integrira u svoj politički ciklus, među ostalim, provođenjem ocjene supsidijarnosti i nakon međuinstitucijskih pregovora, ako to bude potrebno zbog dogovorenih izmjena;

15.prima na znanje da je suradnja Komisije s nacionalnim parlamentima ograničena i da se odvija prekasno u zakonodavnom postupku, što ograničava mogućnost nacionalnih parlamenata da utječu na zakonodavne prijedloge; potiče Komisiju da pozove nacionalne parlamente da daju svoj doprinos u ranijoj fazi, točnije, kada se održavaju savjetovanja;

16.smatra da je formalni i neformalni međuparlamentarni dijalog u ranijoj fazi zakonodavnog postupka ključan za pravilno prenošenje načela supsidijarnosti; napominje da bi se to moglo odvijati u obliku sastanaka zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima na mjesečnoj ili tromjesečnoj osnovi u duhu članka 9. Protokola br. 1;

17.poziva Komisiju da uvijek pažljivo razmotri bi li povećana koordinacija s nacionalnim tijelima bila bolje rješenje u određenim područjima od osnivanja novih transnacionalnih agencija;

18.naglašava ključnu ulogu parlamenata u samoj srži demokracije i potrebu da se poštuje jasna podjela nadležnosti među različitim razinama europske liberalne demokracije, tj. lokalnom, regionalnom, nacionalnom i europskom razinom, u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a, kako bi se osigurao demokratski legitimitet i učinkovit postupak donošenja odluka te povećalo povjerenje i suradnja među parlamentima na različitim razinama;

19.poziva Komisiju da u većoj mjeri uzme u obzir mišljenja Europskog odbora regija u okviru Mreže za praćenje primjene načela supsidijarnosti, koja je uspostavljena kako bi se olakšala razmjena informacija između regionalnih i lokalnih tijela i EU-a o različitim zakonodavnim prijedlozima koji će, nakon usvajanja, izravno utjecati na ta tijela i na politike za koje su odgovorna;

20.naglašava da nacionalni parlamenti imaju ključnu ulogu u usklađenosti EU-a s načelom supsidijarnosti te da će zakonodavni postupak poboljšati valjanost i demokratski legitimitet EU-a i njegovih zakonodavnih inicijativa; naglašava potrebu za kontinuiranim nadzorom zakonodavstva EU-a i aktivnijim sudjelovanjem nacionalnih parlamenata putem mehanizama predviđenih Ugovorima, uključujući postupke „žutog kartona” i „narančastog kartona”; potiče nacionalne parlamente da povećaju svoje kapacitete za učinkovit nadzor i propitivanje djelovanja EU-a u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, izvršavajući stroži i pravodobniji nadzor nad zakonodavnim prijedlozima i osiguravajući da se zakonodavnim inicijativama EU-a poštuje ravnoteža i raspodjela nadležnosti između EU-a i njegovih država članica;

21.podsjeća na to da nacionalni parlamenti provode demokratski nadzor nad svojim nacionalnim vladama, koje predstavljaju interese država članica u Vijeću; ističe da neke države članice osiguravaju aktivnije sudjelovanje svojih nacionalnih i/ili regionalnih parlamenata u europskom zakonodavnom postupku, primjerice u vidu izražavanja parlamentarne zadrške; potiče sve države članice da provedu mjere kojima se osigurava aktivnije sudjelovanje nacionalnih parlamenata u oblikovanju njihovih nacionalnih stajališta kako bi se ojačala demokratska legitimnost rasprava Vijeća;

22.pozdravlja doprinose sa 72. plenarne sjednice Konferencija parlamentarnih odbora za poslove Unije (COSAC)15 https://secure.ipex.eu/IPEXL-WEB/download/file/8a8629a8930500d90193061cc8e70006/LXXII%20COSAC%20Contribution%20EN.pdf., u kojima je preporučeno da nacionalni parlamenti ojačaju reviziju supsidijarnosti produljenjem roka od osam tjedana za podnošenje mišljenja na deset tjedana i snižavanjem praga za pokretanje postupka „žutog kartona” na četvrtinu danih glasova;

23.poziva na jačanje uloge nacionalnih parlamenata u EU-u jačanjem transparentnosti, dijaloga i mehanizama suradnje između nacionalnih parlamenata i Komisije; naglašava da bi, iako nacionalni parlamenti nemaju službene izravne ovlasti nad Komisijom slične onima Europskog parlamenta, trebalo ojačati njihov politički utjecaj kako bi se osigurala veća transparentnost i legitimitet djelovanja Komisije;

24.smatra da bi nacionalnim parlamentima trebalo dati pozitivniju i proaktivniju ulogu, primjerice stvaranjem „zelenog kartona” koji bi bi funkcionirao s nižim pragovima; nadalje, u kontekstu sljedeće revizije Ugovorâ, poziva na produljenje trenutačnog roka od osam tjedana u kojem nacionalni parlamenti moraju podnijeti obrazložena mišljenja u skladu s člankom 4. Protokola br. 1 na 12 tjedana; podsjeća na to da je Komisija već predvidjela određenu fleksibilnost u pogledu rokova isključivanjem razdoblja od 20. prosinca do 10. siječnja;

25.ponavlja da treba ojačati strukturnu suradnju suzakonodavaca EU-a s nacionalnim, regionalnim i lokalnim zakonodavcima; ističe da su u tom pogledu ključni Europski parlamentarni tjedan i međuparlamentarne sjednice odbora; smatra da bi se daljnjim razvojem proširenog godišnjeg Europskog parlamentarnog tjedna zastupnicima, povjerenicima i ministrima koji sjede u predsjedništvima Vijeća omogućilo da se pojave pred svim nacionalnim i, prema potrebi, regionalnim parlamentima kako bi zajedno s nacionalnim parlamentarnim zastupnicima raspravljali o europskoj agendi i kako bi je pojasnili;

26.predlaže otvaranje rasprave o pripremi zajedničke političke izjave ili okvirnog sporazuma između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta o organizaciji predloženog Europskog parlamentarnog tjedna kako bi se osigurao usklađeniji okvir suradnje na političkoj, institucijskoj i administrativnoj razini; smatra da bi predloženi Europski parlamentarni tjedan trebao biti temeljen na saznanjima iz aktualnih i prethodnih foruma, kao što su parlamentarni tjedan koji se održava na Konferenciji o Europskom semestru i Međuparlamentarnoj konferenciji o stabilnosti, gospodarskoj koordinaciji i upravljanju u Europskoj uniji kao i Konferenciji o budućnosti Europe; nadalje, smatra da bi sastanci političkih obitelji i stranački skupovi između i unutar nacionalnih i europskih klubova zastupnika u okviru međuparlamentarne suradnje EU-a mogli predstavljati dodanu vrijednost u obliku autentične europske političke rasprave;

27.smatra da su ograničena upotreba postupka „žutog kartona” i neučinkovitost postupka „narančastog kartonaˮ dokaz da još ima prostora za poboljšanje i da je njihova primjena ograničena jer nisu obvezujući za zakonodavne prijedloge Komisije; smatra da je u tom pogledu moguća bolja koordinacija među nacionalnim parlamentima; naglašava da bi bolja suradnja između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta dovela do aktivnije suradnje na zakonodavnim prijedlozima EU-a te da bi suradnja putem nacionalnih vlada kao posrednika dovela do jačanja uloge nacionalnih parlamenata u oblikovanju zakonodavstva EU-a;

28.naglašava važnu ulogu regionalnih i lokalnih zajednica te potiče Komisiju da istraži načine na koje se njihov doprinos može bolje uključiti u zakonodavne prijedloge, kao i u evaluaciju postojećeg zakonodavstva EU-a; u tom pogledu smatra da bi Komisija trebala olakšati organizaciju javnih savjetovanja na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi se intenziviralo djelovanje i sudjelovanje građana u donošenju politika EU-a;

29.potiče institucije EU-a i regionalne parlamente sa zakonodavnim ovlastima na aktivniji angažman i izravnu međusobnu interakciju, uz potpuno poštovanje uloge i nadležnosti nacionalnih parlamenata; poziva nacionalne parlamente da u svoja konačna obrazložena mišljenja koja se šalju predsjednicima Parlamenta, Vijeća i Komisije sustavno uključuju obrazložena mišljenja regionalnih parlamenata sa zakonodavnim ovlastima kada prijedlog utječe na isključivu regionalnu nadležnost; ponovno potvrđuje da članak 12. UEU-a i Protokol br. 1 daju nacionalnim parlamentima pravo na izravno primanje informacija od institucija EU-a; predlaže da se pravo na informiranost proširi i na regionalne parlamente sa zakonodavnim ovlastima;

30.poziva Komisiju da u skladu s preporukama iz Draghijeva izvješća pokrene istragu na razini EU-a kako bi se utvrdili i analizirali razlozi za ograničenu provedbu nadzornih kapaciteta nacionalnih parlamenata u pogledu supsidijarnosti; potiče Komisiju da iskoristi stručno znanje i iskustvo nacionalnih i regionalnih vlasti u pogledu prenošenja i provedbe zakonodavstva EU-a;

31.naglašava da Sud Europske unije ima ključnu ulogu u primjeni i tumačenju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u pravnom okviru EU-a; naglašava da od uvođenja načela supsidijarnosti kao općeg načela Sud Europske Unije nije intenzivno sudski preispitao to načelo; primjećuje da nezavisni odvjetnici u svojim mišljenjima nisu dovoljno angažirani u pogledu argumenata o supsidijarnosti;

32.upozorava da bi ono što se čini kao nevoljkost Suda EU-a da zajamči provedbu pravila o supsidijarnosti moglo dovesti do nevoljkosti država članica da se uopće obrate Sudu EU-a;

33.preporučuje Komisiji da se u svojim savjetovanjima s državama članicama pobrine za to da vlade dostave dokaze o tome da uzimaju u obzir stajališta nacionalnih i regionalnih parlamenata sa zakonodavnim ovlastima;

34.prima na znanje ono što se čini kao nevoljkost Suda Europske unije da strogo provodi supsidijarnost kao bitno ograničenje zakonodavnog djelovanja EU-a;

35.napominje da je Sud EU-a vezan načelima supsidijarnosti pri tumačenju pitanja u okviru podijeljene nadležnosti, s obzirom na to da se sudskim tumačenjem zakonodavstva zapravo donosi zakonodavstvo;

36.prima na znanje tumačenje Suda da neuzimanje u obzir posebne situacije jedne ili više država članica pri procjeni zakonodavne inicijative ne predstavlja kršenje načela proporcionalnosti16 Presuda Suda od 18. lipnja 2015., Republika Estonija / Europski parlament i Vijeće Europske unije, predmet C-508/13, ECLI:EU:C:2015:403.; ustraje u tome da su pojedinačne posebnosti država članica relevantne za izradu zakonodavstva za EU kao cjelinu;

37.izražava zabrinutost zbog presude Suda u kojoj stoji da se neprovođenje procjene učinka ne može smatrati kršenjem načela proporcionalnosti17 Presuda Suda od 3. prosinca 2019., Češka Republika / Europski parlament i Vijeće Europske unije, predmet C-482/17, ECLI:EU:C:2019:1035.; poziva Komisiju da bez iznimke provodi procjene učinka i da osigura da, kada dođe do promjene područja primjene zakonodavnog prijedloga, Komisija predstavi novu procjenu učinka;

38.naglašava da je poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti ključno za povjerenje građana u EU i njegovo zakonodavstvo te da bi ga trebalo jasnije priopćiti javnosti tijekom komunikacije o jedinstvenim zakonodavnim inicijativama;

39.ponavlja da bi se procjene učinka trebale temeljiti na točnim, objektivnim i potpunim informacijama; stoga smatra da je ključno da suzakonodavci EU-a prikupljaju informacije od lokalnih i regionalnih vlasti, koje mogu pružiti najpreciznije informacije o različitim pitanjima;

40.poziva na provođenje istraživanja među nacionalnim parlamentima kako bi se procijenilo koji čimbenici utječu na njihovu primjenu postupka „žutog kartona” i kako oni doživljavaju poštovanje načela supsidijarnosti u donošenju odluka EU-a;

41.smatra da je važno provesti anketu među nacionalnim zakonodavnim tijelima kako bi se prikupile njihove povratne informacije o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; stoga predlaže da Komisija provede takvo istraživanje kako bi utvrdila u kojim područjima i u kojoj mjeri nacionalna zakonodavna tijela moraju biti pokretači promjena;

42.poziva na jasniju i dosljedniju definiciju i primjenu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, uzimajući u obzir pristup aktivne supsidijarnosti koji je razvila Radna skupina i osiguravajući da sve institucije EU-a u zakonodavnom postupku primjenjuju zajedničko razumijevanje tih temeljnih načela; predlaže da se pokrene rasprava o osnivanju „suda za supsidijarnost” u kontekstu buduće revizije Ugovora;

43.zahtijeva popunjavanje svih rupa u zakonima radi veće transparentnosti u pripremi zakonodavnih prijedloga Komisije, uključujući suradnju s nacionalnim parlamentima u ranijoj fazi kako bi se osiguralo primjereno rješavanje pitanja supsidijarnosti;

44.podržava zaključak iz Draghijeva izvješće o tome da bi se politike i zakonodavne mjere EU-a trebale usmjeriti na područja u kojima EU zaista ima veću dodanu vrijednost u odnosu na nacionalne ili podnacionalne mjere politike; nadalje potiče institucije EU-a da usvoje načelo suzdržavanja u donošenju politika pažljivijim odabirom budućih inicijativa i pojednostavnjenjem postojećeg zakonodavstva;

45.smatra da bi postojeće zakonodavstvo EU-a trebalo redovito ocjenjivati u pogledu proporcionalnosti i primjerenosti u odnosu na suvremene okolnosti; naglašava da umjetna inteligencija može biti ključna za pronalaženje pravnih nedosljednosti ili nerazmjernih učinaka te tako olakšati usklađenost i, prema potrebi, riješiti problem eventualnog nedostatka proporcionalnosti;

46.predlaže da se sve međuparlamentarne aktivnosti koje nacionalni parlamenti i Europski parlament razvijaju u okviru Protokola 1. Ugovora iz Lisabona (uključujući COSAC, IPEX, ECPRD itd.) bolje koriste te sinergijski integriraju, kako bi se bolje primijenila načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

47.ističe da zastupnici u Europskom parlamentu, budući da ih izravno biraju europski građani, imaju velike ovlasti za utvrđivanje zakonodavnog programa EU-a; obvezuje se da će iskoristiti pravo inicijative iz članka 225. UFEU-a kako bi se predložilo stavljanje izvan snage zakonodavstva radi smanjenja regulatornog opterećenja, uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

48.ponavlja da će poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti olakšati bolju izradu zakonodavstva te smanjiti regulatorno i birokratsko opterećenje; ustraje u tome da bi Komisija, prije iznošenja zakonodavnog prijedloga, trebala procijeniti može li se željeni pozitivni učinak postići na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini, a u slučaju da nije jasno koja je razina djelovanja najprikladnija, trebala bi postojati oboriva pretpostavka u korist nižih razina vlasti;

49.ističe zaključke Radne skupine da bi Komisija i suzakonodavci trebali svoj rad usmjeriti na postizanje učinkovitije provedbe, a ne uvođenje novog zakonodavstva ili stalnih izmjena postojećeg zakonodavstva u područjima u kojima je postojeće zakonodavstvo zastarjelo i/ili je nedavno znatno revidirano;

50.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.