A.budući da je europska građanska inicijativa instrument s pomoću kojeg građani EU-a mogu pozvati Komisiju da predloži novo zakonodavstvo; budući da, kad europska građanska inicijativa prikupi najmanje milijun potpisa, Komisija u roku od šest mjeseci od njezina potvrđivanja mora navesti koje mjere namjerava poduzeti kao odgovor na tu inicijativu;

B.budući da je „My Voice, My Choice” građanski pokret koji okuplja više od 300 organizacija diljem Europe; budući da taj pokret poziva EU da osigura siguran i dostupan pobačaj za sve i zahtijeva od EU-a da donese zakonodavstvo kojim bi se stvorio financijski mehanizam za pomoć državama članicama koje se dobrovoljno priključe mehanizmu za pružanje sigurne skrbi u vezi s pobačajem za sve one koji mu nemaju pristup;

C.budući da je u Odluci (EU) 2024/1158 o registraciji te europske građanske inicijative Komisija navela da se „čini da sama činjenica pružanja financijske potpore za pružanje te vrste zdravstvenih usluga ne bi bila izravno ciljano zadiranje u nadležnosti država članica za utvrđivanje vlastite zdravstvene politike i organizaciju pružanja zdravstvenih usluga”;

D.budući da je pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući sigurnu, univerzalno dostupnu i zakonitu skrb u vezi s pobačajem, jedno od temeljnih prava; budući da se zabranom pristupa reproduktivnoj skrbi ne smanjuje potreba za skrbi u vezi s pobačajem, već se povećava učestalost pribjegavanja nesigurnom pobačaju, što negativno utječe na mnoga područja života žena i djevojčica, uključujući njihovu plodnost i smrtnost, ili prisiljava pacijentice da putuju u inozemstvo kako bi dobile zakonitu skrb u vezi s pobačajem;

E.budući da se mora zajamčiti pravo pojedinaca da ostvaruju svoju reproduktivnu autonomiju, uključujući pravo da slobodno i odgovorno odlučuju o tome hoće li, kada i kako imati djecu, kako bi se postigla rodna ravnopravnost i potpuno uživanje ljudskih prava za sve u Europi; budući da se pravo na tjelesni integritet i autonomiju mora u potpunosti poštovati i jamčiti;

F.budući da, prema Odboru UN-a za ukidanje diskriminacije žena, pravo žena na zdravlje uključuje njihova spolna i reproduktivna prava te da Odbor u svojoj Općoj preporuci br. 35 navodi da su „kršenja spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena, kao što su prisilna sterilizacija, prisilni pobačaj, prisilna trudnoća, kriminalizacija pobačaja, uskraćivanje ili odgoda sigurnog pobačaja ili skrbi nakon pobačaja, prisilni nastavak trudnoće te zlostavljanje i maltretiranje žena i djevojčica koje traže informacije, robu i usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, oblici rodno uvjetovanog nasilja koji se, ovisno o okolnostima, mogu smatrati mučenjem ili okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupanjem”; budući da taj odbor poziva države da stave izvan snage zakone kojima se kriminalizira pobačaj; budući da SZO i međunarodna tijela za ljudska prava pozivaju zemlje da legaliziraju pobačaj na zahtjev i uklone nepotrebne i štetne prepreke kojima se odgađa ili sprečava pravodoban pristup skrbi povezanoj s pobačajem;

G.budući da su spolno i reproduktivno zdravlje i prava uključeni u ciljeve održivog razvoja UN-a, posebno cilj 3.7. o osiguravanju univerzalnog pristupa uslugama zdravstvene skrbi u području spolnog i reproduktivnog zdravlja te cilj 5.6. o osiguravanju univerzalnog pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima;

H.budući da je ostvarenje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava ključno za poštovanje ljudskog dostojanstva te je neodvojivo povezano s borbom protiv seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, postizanjem rodne ravnopravnosti i poštovanjem drugih ljudskih prava, kao što su prava na život, zdravlje, privatnost i sigurnost osobe, nediskriminacija, jednakost pred zakonom i sloboda od mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja;

I.budući da nemogućnost pristupa univerzalno dostupnom, sigurnom i zakonitom pobačaju izravno ograničava prava žena, uključujući njihova prava na samoodređenje, tjelesni i mentalni integritet, zdravlje, obrazovanje i rad; budući da ograničavanje takvih prava svodi žene na njihovu reproduktivnu ulogu i time stvara diskriminaciju na temelju spola;

J.budući da su mnoge države članice EU-a poduzele smislene zakonodavne korake kako bi unaprijedile pristup pobačaju uklanjanjem štetnih postupovnih i regulatornih prepreka te ukidanjem kaznenih sankcija; budući da, međutim, dvije države članice i dalje ne dopuštaju pobačaj na zahtjev, osam država članica i dalje ima obvezno razdoblje čekanja, a nekoliko država članica ne nadoknađuje ni ne subvencionira skrb povezanu s pobačajem ili nudi samo ograničenu financijsku pokrivenost; budući da 11 zemalja u Europi ne pruža mogućnost medicinskog pobačaja (tj. nekirurškog pobačaja), a samo pet zemalja dopušta skrb u vezi s pobačajem putem telemedicine; budući da se rokovi za pobačaj na zahtjev znatno razlikuju unutar Europe, odnosno variraju od 10 tjedana do 24 tjedna;

K.budući da neke države članice i dalje zadržavaju regresivne prepreke pristupu pobačaju, uključujući obvezno savjetovanje, mogućnost da zdravstveni djelatnici odbiju pružiti skrb povezanu s pobačajem, obvezne ultrazvuke, nedovoljnu pokrivenost financijskih troškova, obvezna odobrenja trećih strana, ograničenja razloga za odobravanje skrbi povezane s pobačajem i ograničenja metoda pobačaja; budući da su neke države članice čak nedavno uvele takve prepreke;

L.budući da podaci pokazuju da se većina pobačaja obavlja u prvom tromjesečju i da većina žena koje imaju pobačaj već ima djecu, da su u braku ili u dugoročnoj vezi ili da su u to vrijeme upotrebljavale kontracepciju;

M.budući da oko 20 milijuna žena u Europi Ta se brojka temelji na broju žena koje žive u Poljskoj i Malti i koje nemaju pristup pobačaju zbog restriktivnih zakona u njihovim zemljama boravišta te ograničenja u drugim državama članicama EU-a. nema pristup sigurnoj i zakonitoj skrbi povezanoj s pobačajem te da je njihovo zdravlje i dalje ugroženo; budući da ta brojka uključuje žene koje bježe od sukoba i ratova te migrantice;

N.budući da su mnoge žene prisiljene putovati preko granica kako bi pristupile skrbi povezanoj s pobačajem u drugoj zemlji EU-a, pri čemu se često suočavaju s financijskim, logističkim i psihološkim preprekama, unatoč tome što postoje pravila EU-a o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi;

O.budući da prema Ugovoru o funkcioniranju Europske unije „Unija uzima u obzir zahtjeve povezane sa ... zaštitom zdravlja ljudi” (članak 9.) i da može „usvajati i poticajne mjere čiji je cilj štititi i poboljšati zdravlje ljudi” (članak 168.);

P.budući da bi sve žene i djevojčice trebale imati jednak pristup zdravstvenim uslugama bez obzira na to gdje borave, bez diskriminacije; budući da se marginalizirane osobe, uključujući rasne, etničke i vjerske manjine, migrante, osobe u nepovoljnom socioekonomskom položaju, osobe koje žive u ruralnim područjima, osobe s invaliditetom, pripadnike zajednice LGBTQI+ i žrtve nasilja, često suočavaju s dodatnim preprekama, intersekcijskom diskriminacijom i nasiljem u pristupu zdravstvenoj skrbi;

Q.budući da samo biološke žene mogu zatrudnjeti i rađati djecu;

R.budući da su razlike u skrbi povezanoj s pobačajem u Europi stvarnost; budući da zdravstveni sustavi nekih država članica već moraju obuhvatiti pacijentice iz drugih država članica koje traže skrb u vezi s pobačajem zbog ograničenja koja ondje postoje, stoga se ovom europskom građanskom inicijativom predlaže financijska kompenzacija za te države članice;

S.budući da neke žene ne mogu putovati radi pristupa skrbi povezanoj s pobačajem zbog financijskih ograničenja;

T.budući da postojeće zakonodavstvo EU-a nije prikladno za odgovor na izazove prekogranične skrbi povezane s pobačajem;