A.budući da je njemačko Savezno ministarstvo pravosuđa proslijedilo zahtjev glavnog javnog tužitelja u Münchenu za ukidanje imuniteta Petru Bystronu, zastupniku u Europskom parlamentu, izabranom u Njemačkoj, u vezi s navodnim djelima koja mogu predstavljati prijevaru u skladu s člankom 263. stavkom 1. njemačkoga Kaznenog zakonika, u pogledu navodno lažne izjave u vezi s isplatom paušalne naknade;

B.budući da iz zahtjeva proizlazi da je Petr Bystron bio zastupnik u njemačkom Bundestagu od 2017. do srpnja 2024.; budući da je u svojstvu zastupnika u njemačkom Bundestagu u skladu s člankom 12. stavkom 3. Zakona o zastupnicima u Bundestagu (AbgG) imao pravo na paušalnu naknadu kojom se, među ostalim, pokriva zapošljavanje osoblja; budući da je Petr Bystron 10. studenoga 2021. potpisao ugovor o radu kako bi se član osoblja zaposlio kao „referent/daktilograf” u uredu u njegovoj izbornoj jedinici u Münchenu; budući da se tvrdi da je podnošenjem ugovora o radu upravi Bundestaga Petr Bystron izričito izjavio da će taj član osoblja raditi kao referent/daktilograf u njegovoj izbornoj jedinici; budući da se u zahtjevu navodi da taj član osoblja nije radio kao referent/daktilograf; budući da se tvrdi da je zbog netočnih informacija u ugovoru o radu uprava Bundestaga pogrešno pretpostavila da su ispunjeni uvjeti iz članka 12. stavka 3. AbgG-a za isplatu paušalne naknade te je stoga dala nalog za isplatu plaće članu osoblja (ukupno oko 14 850 EUR); budući da su prema zahtjevu te okolnosti Petru Bystronu bile poznate i da ga se stoga sumnjiči da je namjerno dao lažnu izjavu;

C.budući da je Petr Bystron izabran u Europski parlament na europskim izborima u lipnju 2024. i da u vrijeme navodnog počinjenja kaznenog djela nije bio zastupnik u Europskom parlamentu;

D.budući da navodno kazneno djelo i zahtjev za ukidanje imuniteta Petru Bystronu koji je uslijedio nisu povezani s izraženim mišljenjem ili glasanjem pri obnašanju njegovih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

E.budući da u skladu s člankom 9. prvim stavkom točkom (a) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, tijekom zasjedanja Europskog parlamenta, zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu svoje države članice;

F.budući da članak 46. stavci 2., 3. i 4. Temeljnog zakona Savezne Republike Njemačke glasi kako slijedi:

„(2) Zastupnik može biti pozvan na odgovornost ili uhićen zbog kažnjivog djela samo uz odobrenje Bundestaga, osim ako je zatečen prilikom počinjenja kaznenog djela ili tijekom idućeg dana.(3)Odobrenje Bundestaga potrebno je i za svako drugo ograničenje osobne slobode zastupnika ili za pokretanje postupka protiv zastupnika u skladu s člankom 18.(4)Svi kazneni postupci i postupci u skladu s člankom 18. pokrenuti protiv zastupnika, svako zadržavanje ili bilo koje drugo ograničenje njegove osobne slobode obustavljaju se na zahtjev Bundestaga.”;

G.budući da je svrha imuniteta propisanog Protokolom br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zaštititi Parlament i njegove zastupnike od sudskih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obnašanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

H.budući da zastupnički imunitet u skladu s člankom 5. stavkom 2. Poslovnika nije osobna povlastica zastupnika, već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika;

I.budući da u ovom slučaju Parlament nije utvrdio da postoji fumus persecutionis, odnosno činjenice koje upućuju na to da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja štete njegovu političkom radu u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu;

J.budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.;