1.zabrinut je zbog toga što je 93,3 milijuna ljudi u EU-u 2024. još uvijek bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, uključujući 20 milijuna djece, što odgovara svakom četvrtom djetetu u EU-u, te zbog toga što je 27 milijuna ljudi u EU-u bilo pogođeno teškom materijalnom i socijalnom oskudicom;

2.ističe da je siromaštvo složen fenomen koji utječe na sva područja života, ukorijenjen u sustavnoj i strukturnoj nepravdi, te se preklapa s povijesnim nejednakostima koje se temelje na rodu i rodnom izražavanju, rasi i etničkoj pripadnosti, vjeri, migrantskom statusu, dobi, seksualnoj orijentaciji i invaliditetu;

3.naglašava da je najodrživija politika za borbu protiv siromaštva ona kojom se prije svega sprečava nastanak siromaštva; poziva na sveobuhvatan pristup prevenciji kojim se rješavaju temeljni uzroci i višedimenzionalni aspekti siromaštva i socijalne isključenosti, kao i točke u kojima se oni preklapaju, u pogledu pristupa kvalitetnim poslovima, socijalne zaštite i minimalnog dohotka, javnih usluga, obrazovanja, intervencija u rano djetinjstvo, zdravstvene skrbi, hrane, stanovanja, energije i oporezivanja; naglašava da se borba protiv siromaštva može ostvariti samo promicanjem politika kojima se osigurava nedjeljivost i univerzalnost političkih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava;

4.podsjeća da su siromaštvom nerazmjerno pogođene marginalizirane i ranjive skupine društva, kao što su žene, obitelji, osobe različitog rasnog i etničkog podrijetla, Romi i Putnici, beskućnici, djeca u institucijskoj skrbi, pripadnici skupine LGBTQIA+, starije i mlađe osobe, osobe s invaliditetom, osobe koje se suočavaju s diskriminacijom na temelju vjere ili uvjerenja, osobe koje se suočavaju s kroničnim bolestima i ovisnosti, neformalni pružatelji skrbi i samohrani roditelji; naglašava potrebu za ciljanim mjerama za rješavanje tog problema, uz posvećivanje posebne pozornosti onima koji su najizloženiji ekstremnom siromaštvu;

5.podsjeća da se EU u Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava obvezao smanjiti broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti za najmanje 15 milijuna do 2030. godine, uključujući pritom i najmanje 5 milijuna djece; naglašava da bez promjene paradigme u pristupu borbi protiv siromaštva i odgovarajućeg financiranja, EU i njegove države članice neće ostvariti te ciljeve smanjenja siromaštva;

6.poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatnu, ambicioznu i odgovarajuće financiranu strategiju za borbu protiv siromaštva, koja uključuje sljedeće smjernice i opće ciljeve:(a)priznavanje siromaštva kao kršenja ljudskog dostojanstva koje ugrožava potpuno ostvarenje ljudskih prava i kao temelja za promicanje pristupa utemeljenog na pravima u skladu s međunarodnim pravnim okvirima, posebno člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima;(b)postavljanje cilja hitnog iskorjenjivanja siromaštva najkasnije do 2035., nadovezujući se na standarde UN-ovih ciljeva održivog razvoja i europskog stupa socijalnih prava, uz istodobni razvoj privremenih pokazatelja napretka, jasnih ključnih etapa i okvira za praćenje kojim se omogućuje odgovarajuća koordinacija politika i potreba za financiranjem;(c)postizanje odgovarajuće koordinacije između Komisije i država članica, te, prema potrebi, regionalnih vlasti, uz poštovanje načela supsidijarnosti;(d)primjenjivanje sveobuhvatnog i integriranog pristupa dugoročnim politikama za borbu protiv siromaštva koji je usmjeren na ljude i kojim se kombiniraju univerzalne i ciljane mjere, počevši od djetinjstva i tijekom svih faza života, s ciljem iskorjenjivanja siromaštva i promicanja socijalne uključenosti kao međusektorskog kriterija za sektorske politike;(e)uključivanje osoba koje su živjele u siromaštvu u definiranje, provedbu i evaluaciju politika koje su im namijenjene na uključiv, učinkovit i transparentan način koji se nadopunjuje s metodologijom i izgradnjom kapaciteta;(f)postavljanje načela nediskriminacije kao temeljnog i horizontalnog načela u cijeloj strategiji za borbu protiv siromaštva radi rješavanja strukturnih nejednakosti i društvene stigmatizacije ukorijenjenih u diskriminaciji koji pojačavaju siromaštvo i socijalnu isključenost;(g)dodjela odgovarajućih i trajnih proračunskih sredstava za mjere za borbu protiv siromaštva putem VFO-a i nacionalnih proračunskih mehanizama, kako bi se poduprla potpuna provedba strategije za borbu protiv siromaštva i osigurao njezin dugoročni učinak;

7.poziva Komisiju da prizna strukturne veze između siromaštva i rodno uvjetovanog nasilja te da se pozabavi rodno uvjetovanim nasiljem kao ključnom strategijom za iskorjenjivanje siromaštva, naročito među ženama i djecom, prepoznajući da je uklanjanje svih vrsta nasilja ključno za sposobnost žena da u potpunosti sudjeluju u svojim zajednicama i gospodarstvu, da imaju pristup obrazovanju, zapošljavanju i socijalnim uslugama i na taj način postignu financijsku neovisnost; potiče Komisiju i države članice da povećaju javna ulaganja u politike koje se bave rodno uvjetovanim nasiljem; pozdravlja činjenicu da je EU ratificirao Istanbulsku konvenciju i potiče Bugarsku, Češku, Mađarsku, Litvu i Slovačku da bez daljnje odgode dovrše postupke ratifikacije; poziva Komisiju da osigura učinkovitu provedbu Direktive o borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, jamčeći ženama koje žive u siromaštvu i drugim vrstama nasilja odgovarajući i bezuvjetan pristup skloništima, uslugama potpore žrtvama, pravnoj pomoći i socijalnoj skrbi, bez obzira na njihovo boravište ili migrantski status;

8.poziva Komisiju i države članice da provedu cilj pune i dostojanstvene zaposlenosti, kao i odgovarajuće socijalne zaštite, usluga za sve i pravedne raspodjele dohotka i bogatstva kao smjernice za gospodarske i socijalne politike; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da ojačaju svoje aktivne politike tržišta rada, posebno za one koji su najudaljeniji od zapošljavanja; naglašava da bi djelotvorne aktivne politike tržišta rada trebale nadilaziti puki pristup zapošljavanju i također uključiti poticaje da osobe ostanu zaposlene;

9.poziva Komisiju i države članice da potiču politike za zaštitu i promicanje radničkih prava, kvalitetnih radnih mjesta, stabilnih radnih odnosa i zaštite od neopravdanog otkaza, pravednih plaća, uključujući jednaku plaću za jednak rad i jednaku plaću za žene i muškarce, cjeloživotnog učenja, usavršavanja i prekvalifikacije, zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, nediskriminacije i pristupa odgovarajućoj socijalnoj zaštiti; u tom pogledu pozdravlja najavu Plana za kvalitetna radna mjesta kako bi se osigurala pravedna tranzicija za sve radnike i samozaposlene osobe, posebno povećanjem obuhvata kolektivnog pregovaranja; naglašava da taj plan predstavlja priliku za uspostavu individualnog prava na osposobljavanje i cjeloživotno učenje; naglašava da je siromaštvo unatoč zaposlenju trajna okolnost za svakog dvanaestog radnika diljem EU-a; u tom kontekstu inzistira na tome da u EU-u ne bi trebalo postojati siromaštvo unatoč zaposlenju te poziva Komisiju i države članice da ozbiljno pokušaju riješiti taj problem uklanjanjem strukturnih prepreka koje nadilaze kvalitetu radnih mjesta, uključujući pristup uslugama skrbi o djeci i potporu tim uslugama, poboljšanjem priznavanja kvalifikacija i rješavanjem problema nedostatka prilagođenog profesionalnog usmjeravanja i potpore osposobljavanju; naglašava da će prenošenje Direktive (EU) 2022/2041 o primjerenim minimalnim plaćama biti ključno za sprečavanje i suzbijanje rizika od siromaštva među radnicima i jačanje poticaja za rad;

10.naglašava potrebu za jačanjem demokratskog sudjelovanja na radnom mjestu kao alata za borbu protiv siromaštva unatoč zaposlenju, putem prava na organiziranje, kolektivnih mjera i pojačanog kolektivnog pregovaranja, putem sindikalnih prava, odnosno slobode osnivanja sindikata i pridruživanja sindikatima, poboljšanjem ravnoteže između poslovnog i privatnog života i osiguravanjem pravednih radnih uvjeta, uključujući radno vrijeme, te prilagodbom radnih uvjeta ljudskim potrebama;

11.naglašava potrebu za jačanjem javnih službi za zapošljavanje, planova osposobljavanja i sustava potpore pri traženju posla za osobe koje žive u siromaštvu i ranjive skupine, posebno dugotrajno nezaposlene i niskokvalificirane osobe; naglašava važnost individualiziranog usmjeravanja, priznavanja neformalnih vještina i povezivanja osposobljavanja s kvalitetnim mogućnostima zapošljavanja; poziva države članice da osiguraju razvoj i širenje nacionalnih okvira za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, čime bi se omogućilo priznavanje praktičnog iskustva u sektorima kao što su građevinarstvo, poljoprivreda, zdravstvo i socijalna skrb, ugostiteljstvo, proizvodnja, obrtništvo, logistika i informacijske i komunikacijske tehnologije, nadovezujući se na Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja SL C 398, 22.12.2012., str. 1.;

12.naglašava važnost pružanja potpore ženskom poduzetništvu i mogućnostima samozapošljavanja, posebno u ruralnim, otočnim i drugim geografski udaljenim područjima, kao sredstva za postizanje bolje ekonomske uključenosti i rodne ravnopravnosti i borbu protiv siromaštva, otvaranje lokalnih radnih mjesta i poticanje uključivog gospodarskog razvoja; poziva Komisiju i države članice da osiguraju ciljanu potporu poduzetnicama poboljšanjem pristupa financiranju, poslovnom osposobljavanju, digitalnim alatima i tržištima; poziva Komisiju da razvije politike kojima se ženama olakšava pristup kvalitetnim radnim mjestima i poduzetničkim putovima poticanjem poduzeća da zapošljavaju i promiču žene, posebno samohrane majke, te da osiguraju fleksibilne radne uvjete;

13.ističe da segregacija u pristupu redovnom obrazovanju za djecu s invaliditetom dovodi do socijalne isključenosti te i dalje predstavlja izazov diljem EU-a; poziva da se strategijom za borbu protiv siromaštva djeci s invaliditetom osiguraju pristup obrazovanju uspostavom fizičke infrastrukture i stavljanjem na raspolaganje obrazovnih resursa, kako bi se zajamčile jednake mogućnosti za sve učenike; naglašava potencijal cjenovno pristupačnih asistivnih tehnologija i umjetne inteligencije za poboljšanje uključivog poučavanja za učenike s invaliditetom, pružanjem personalizirane potpore, prilagodljivih alata i bolje komunikacije; potiče države članice da ulože u te tehnologije i osiguraju da nastavnici budu osposobljeni za njihovu učinkovitu integraciju; nadalje poziva Komisiju i države članice da osiguraju snažne zaštitne mjere protiv pogrešne dijagnoze intelektualnih teškoća ili posebnih obrazovnih potreba među romskom djecom, koji dovode do segregacije u obrazovanju; naglašava važnost praksi nediskriminirajuće procjene, kao i uključivih obrazovnih politika kojima se poštuju prava i dostojanstvo sve djece;

14.preporučuje da Komisija i države članice uzmu u obzir pristup iz izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za 2023. o ekstremnom siromaštvu i ljudskim pravima u borbi protiv siromaštva stvarnim pristupom radu i ciljem pune zaposlenosti i kvalitetnih radnih mjesta, posebno stvaranjem ili jačanjem posebnih instrumenata usmjerenih prvenstveno na borbu protiv nezaposlenosti i podzaposlenosti, pružanjem personalizirane potpore i povećanjem zapošljivosti osoba koje su najudaljenije od tržišta rada, posebno osoba iz skupina u nepovoljnom položaju i ranjivih skupina, kao što su Romi i osobe s invaliditetom; smatra da bi se tim instrumentima trebala uzeti u obzir uloga privatnog i javnog sektora te društvena odgovornost država članica;

15.smatra da je socijalna ekonomija ključna sastavnica socijalnog tržišnog gospodarstva EU-a i da djeluje kao pokretač provedbe europskog stupa socijalnih prava i njegovih ciljeva, s obzirom na to da često osigurava zaposlenost ranjivih i isključenih skupina; poziva da se strategijom za borbu protiv siromaštva ojača socijalna ekonomija u skladu s Akcijskim planom EU-a za socijalnu ekonomiju i Planom iz Liègea za socijalnu ekonomiju u Europskoj uniji; ponavlja svoj poziv Komisiji da istraži inovativne mehanizme financiranja kao što su obveznice sa socijalnim učinkom za financiranje projekata kojima se podupire razvoj socijalne ekonomije u EU-u Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2022. o akcijskom planu EU-a za socijalnu ekonomiju (SL C 47, 7.2.2023., str. 171.).;

16.poziva Komisiju i države članice da u svjetlu krize troškova života osiguraju pristup cjenovno pristupačnim osnovnim proizvodima i uslugama kao što su hrana, energija, voda, stanovanje, prijevoz i komunikacije;

17.poziva Komisiju i države članice da se bore protiv siromaštva promicanjem javnih politika kojima se osigurava nedjeljiva i univerzalna priroda političkih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava; ustraje u važnosti multidisciplinarnog pristupa i borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, posebno promicanjem pristupa stanovanju, javnim prostorima i uslugama, zdravstvenoj skrbi, dobrobiti i kvaliteti života; poziva države članice da razviju metodologije za procjenu strukturnih ili sustavnih prepreka za izlazak iz siromaštva i socijalne isključenosti te za potpuno sudjelovanje u društvu, bez obzira na to nalaze li se te prepreke u njihovim pravnim sustavima ili javnim politikama ili na razini provedbe na teritorijalnoj razini;

18.poziva na uključivanje kvalitativnih pokazatelja u strategiju EU-a za borbu protiv siromaštva kako bi se bolje odrazili višedimenzionalni aspekti siromaštva;

19.poziva Komisiju i države članice da znatno povećaju javna ulaganja u politike kojima se jamče socijalna prava pružanjem univerzalnog pristupa visokokvalitetnim javnim uslugama te robi i uslugama od općeg gospodarskog i socijalnog interesa kao što su pristojno stanovanje, hrana, voda, sanitarne usluge, energija, prijevoz, komunikacije te kulturne i slobodne aktivnosti; naglašava da je pristup zdravoj i cjenovno pristupačnoj prehrani ključna potreba, posebno za pojedince i obitelji koji se suočavaju s ekstremnim siromaštvom, djecu, starije osobe koje žive same i marginalizirane zajednice; ističe doprinos takvih ulaganja prekidanju međugeneracijskih ciklusa siromaštva i omogućavanju socijalne i radne uključenosti, među ostalim u područjima kao što su obrazovanje, uključujući rani i predškolski odgoj i obrazovanje, zdravstvena skrb, uključujući mentalnu zdravstvenu skrb, te socijalna zaštita;

20.poziva Komisiju da podrži države članice u promicanju stambene politike kojom se osigurava univerzalan pristup pristojnom i cjenovno pristupačnom stanovanju, u skladu s UN-ovim ciljevima održivog razvoja i Općom deklaracijom o ljudskim pravima, odnosno njezinim člankom 25., te koja uključuje posebne mjere za rješavanje problema beskućništva; poziva Komisiju da osigura da europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje zadovoljava stambene potrebe svih zemalja EU-a, uz poštovanje načela supsidijarnosti, s posebnim naglaskom na osobama koje žive u siromaštvu, ranjivoj djeci, mladima i marginaliziranim zajednicama; naglašava ključnu ulogu cjenovno pristupačnog i dostupnog stanovanja u pružanju potpore deinstitucionalizaciji i sprečavanju institucionalizacije zbog siromaštva, neodgovarajućeg smještaja ili nedostatka podrške Eurofound (2024.), Paths towards independent living and social inclusion in Europe (Put prema neovisnom življenju i socijalnoj uključenosti u Europi), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2024.; poziva na to da se u tom planu izdvoje znatna financijska sredstva EU-a za širenje i obnovu fonda javnih i socijalnih stanova; poziva na reviziju pravila o državnim potporama kako bi se omogućila veća ulaganja država članica u javno i socijalno stanovanje, mjere za potporu programima socijalnog i zadružnog stanovanja neprofitnog sektora i socijalne ekonomije te mjere za zaštitu stanara, kojima se osigurava stambena stabilnost, sprečavaju prisilne deložacije i suzbijaju špekulativne prakse;

21.potiče Komisiju da podrži države članice, uz poštovanje načela supsidijarnosti, u provedbi i proširenju programa i mjera, kao što je „stanovanje na prvom mjestu”, kako bi se riješio i spriječio problem beskućništva, s posebnim naglaskom na beskućništvu djece, prepoznajući beskućništvo kao jedan od najtežih i najvidljivijih oblika siromaštva i socijalne isključenosti; potiče Komisiju da predloži snažan akcijski plan s konkretnim ciljevima u cilju iskorjenjivanja beskućništva diljem EU-a do 2030., koji mora uključivati posebne mjere za sprečavanje beskućništva općenito, beskućništva djece i obitelji, a posebno beskućništva zbog gubitka radnog mjesta i nesigurnih uvjeta zaposlenja, te za rješavanje problema beskućništva žena, koje je često uzrokovano obiteljskim nasiljem i nasiljem u kućanstvu, kao i mjere za poboljšanje pristupačnosti stanovanja za osobe s invaliditetom i starije osobe;

22.poziva države članice da uspostave i podrže centre namijenjene beskućnicima koji nude osnovnu i specijaliziranu medicinsku skrb prilagođenu potrebama beskućnika, uključujući usluge povezane s fizičkim i mentalnim zdravljem, uz obrazovne programe usmjerene na sprečavanje zlouporabe droga, uključujući savjetovanje, kao i inicijative za razvoj vještina kako bi se potaknula njihova reintegracija u društvo; poziva Komisiju da pruži smjernice i olakša razmjenu najbolje prakse među državama članicama kako bi se osigurao djelotvoran i human rad tih centara;

23.poziva Komisiju i države članice da donesu učinkovite mjere i politike usmjerene na provedbu načela „jednake plaće za jednaki rad” te borbu protiv nejednakosti i diskriminacije na radnom mjestu, posebno onih koje se temelje na rodu, rasnom ili etničkom podrijetlu, invaliditetu, dobi, socioekonomskom položaju, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu ili migracijskom statusu; naglašava važnost brze provedbe Direktive (EU) 2023/970 o jednakoj plaći za jednak rad te informativnih kampanja i osposobljavanja o svjesnoj i nesvjesnoj pristranosti kako bi se spriječile takve nejednakosti i diskriminacija;

24.poziva na ubrzane nove napore za uklanjanje rodno uvjetovanih razlika u zaposlenosti i razlika u mirovinama među spolovima i na povećanje ulaganja u javne usluge i socijalnu infrastrukturu; potiče Komisiju da potakne države članice na razvoj ciljanih mjera za osiguravanje odgovarajućih razina mirovina;

25.poziva države članice da razviju politike za jačanje prava na rodiljni, očinski i roditeljski dopust i druga prava skrbnika, promicanje usklađivanja poslovnog i obiteljskog života, među ostalim fleksibilnog radnog vremena, olakšavanje pristupa žena zajamčenom dohotku tijekom rodiljnog dopusta i podupiranje njihove reintegracije na posao nakon trudnoće i rodiljnog dopusta te osiguravanje odgovarajućih uvjeta za dojenje na radnom mjestu; potiče države članice da uvedu i promiču politike očinskog dopusta koje su pristupačne i osiguravaju primjerene naknade, čime bi se očevima omogućilo da uspostave snažnu povezanost sa svojom djecom, jednako podijele odgovornost u pogledu skrbi i iskoriste potrebno slobodno vrijeme kako bi podržali razvoj u ranom djetinjstvu i dobrobit obitelji;

26.ističe nerazmjeran učinak neplaćenog pružanja skrbi na žene i na njihovu gospodarsku sigurnost; poziva države članice da ojačaju svoje javne nacionalne i regionalne sustave skrbi kako bi se osiguralo da svi pojedinci, i stariji i mlađi, bez obzira na njihovo podrijetlo, imaju pristup profesionalnim uslugama skrbi kojima se jamče dobri radni uvjeti za profesionalne pružatelje skrbi; ističe da su usluge kućne njege ključne za pružanje kvalitetne skrbi usmjerene na pojedinca za osobe kojima je potrebna pomoć, među ostalim starije osobe, kao i za visokokvalitetnu skrb o djeci; potiče države članice da istraže mogućnost usvajanja praksi i mjera kojima se osiguravaju potpora neformalnim njegovateljima, posebno onima koji skrbe o pojedincima iz kućanstava s niskim dohotkom, za koje se na temelju stručne procjene utvrdi da ne mogu živjeti samostalno, kao sredstvo za poticanje dostojanstvene skrbi u zajednici;

27.poziva države članice da razviju politike i osiguraju pristup potporama za povratak za radnike, osobito žene koje niz godina ne rade zbog obiteljskih obveza;

28.potiče države članice da osiguraju univerzalan pristup cjenovno pristupačnoj i visokokvalitetnoj javnoj zdravstvenoj skrbi za sve, među ostalim prenatalnoj, majčinskoj, neonatalnoj i pedijatrijskoj zdravstvenoj skrbi, uključujući primarnu prevenciju, programe cijepljenja i primarnu skrb, pristup dijagnozi, liječenju i rehabilitaciji te pristup raznolikom rasponu specijalističkih medicinskih i terapijskih liječenja, čime bi se svim ženama zajamčilo pravo na spolnu i reproduktivnu zdravstvenu skrb, uz ciljane mjere za osiguravanje ranog otkrivanja i intervencije za osobe kojima prijeti rizik od zdravstvenih i razvojnih problema, te da poboljšaju ciljane usluge intervencije u ranom djetinjstvu usmjerene na promicanje razvoja, dobrobiti i socijalne uključenosti djece;

29.prepoznaje menstrualno siromaštvo kao strukturni oblik siromaštva i rodne neravnopravnosti u EU-u, koji prema procjenama pogađa 10 % stanovništva s menstruacijom; ističe njegov nerazmjeran utjecaj na žene i djevojčice s niskim prihodima, izbjeglice, tražitelje azila, mlade, beskućnike, osobe s invaliditetom i druge osobe u ranjivom položaju; naglašava da menstrualno siromaštvo ozbiljno ograničava sudjelovanje u društvenom, obrazovnom i profesionalnom životu; poziva Komisiju da razvije sveobuhvatan akcijski plan kao dio strategije EU-a za borbu protiv siromaštva, osiguravajući besplatan ili cjenovno pristupačan pristup proizvodima za menstrualnu higijenu, informacijama i odgovarajućim sanitarnim čvorovima, posebno na javnim mjestima kao što su obrazovne ustanove, radna mjesta, javne zgrade i prihvatni centri;

30.poziva države članice da ojačaju javne i univerzalne sustave socijalne sigurnosti koji se temelje na solidarnosti kako bi se osigurala potpuna i učinkovita socijalna zaštita svih, među ostalim radnika, samozaposlenih osoba i umirovljenika i spriječili i suzbili temeljni uzroci siromaštva i siromaštva unatoč zaposlenju u skladu s Preporukom Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti iz 2019.; inzistira na važnosti otklanjanja poteškoća s kojima se suočavaju osobe na nesigurnim ili nestandardnim radnim mjestima, posebno mladi koji se suočavaju s diskriminacijom na temelju dobi i koji nemaju dovoljno evidentiranih doprinosa za pristup socijalnim naknadama, uključujući umjetnike i radnike u kulturnom i kreativnom sektoru; poziva države članice da riješe problem siromaštva u starijoj dobi posebnim mjerama, osobito vodeći računa o ženama koje su nerazmjerno pogođene; poziva države članice da u svojim mirovinskim sustavima na odgovarajući način uzmu u obzir razdoblja odsutnosti s posla zbog roditeljskog dopusta;

31.naglašava da bi u strategiji za borbu protiv siromaštva trebalo razmotriti pitanje neformalne ekonomije, uzimajući u obzir da je ona i dalje široko rasprostranjena u cijelom EU-u, što dovodi do radnih mjesta bez pristupa pravima, odgovarajuće plaće, socijalne zaštite ili zdravstvenih i sigurnosnih standarda na poslu; potiče države članice da uspostave kanale kojima se potiče uključivost neformalne i formalne ekonomije, primjerice uvođenjem pojednostavnjenih postupaka registracije sezonskih i fizičkih radnika te radnika u kućanstvu;

32.poziva države članice da riješe problem siromaštva mladih i socioekonomske nejednakosti, uzimajući u obzir da su mladi nerazmjerno pogođeni nezaposlenošću, nesigurnim radnim mjestima, stambenom isključenošću i socijalnom ranjivošću; naglašava da previše mladih radi u sektorima koje karakteriziraju rad na nepuno radno vrijeme, sezonski, nesigurni i neprijavljeni rad te da je stopa mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih i dalje visoka u nekoliko država članica i više je nego dvostruko veća od ukupne stope nezaposlenosti u EU-u; ističe potrebu za jačanjem programa Garancija za mlade kao ključnog instrumenta za promicanje uključivanja mladih u tržište rada, kao i potrebu za korištenjem strategije za razvoj više sinergija između tog instrumenta i Europskog jamstva za djecu te za jačanjem obaju instrumenata donošenjem ciljanih mjera, unapređujući cjenovno pristupačna stambena rješenja za mlade u okviru predstojećeg plana za cjenovno pristupačno stanovanje te poboljšavajući prilagođene usluge potpore mentalnom zdravlju i usluge socijalne uključenosti posebno osmišljene za mlade; poziva na pojačanu potporu mladima koji prelaze iz alternativne skrbi kako bi se osigurao stabilan i dostojanstven put u odraslu dob, posebno pružanjem boljeg pristupa osposobljavanju i mogućnostima zapošljavanja ili potporom sveučilišnom ili strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, kako bi se smanjio rizik od siromaštva, socijalne isključenosti i beskućništva tijekom tog kritičnog razdoblja;

33.poziva Komisiju i države članice da razmotre skrivene oblike siromaštva, da se bore protiv stigmatizacije osoba koje žive u siromaštvu i nekorištenja dostupnih socijalnih naknada;

34.naglašava koliko je važno premostiti administrativne prepreke kojim bi se ranjivim skupinama, uključujući Rome, mogao onemogućiti pristup osnovnim uslugama i socijalnoj zaštiti jer te prepreke perpetuiraju i produbljuju siromaštvo i isključenost; ističe da bi nacionalni identifikacijski brojevi mogli olakšati jednak pristup osnovnim uslugama uz istodobno održavanje administrativne jasnoće i odgovornosti;

35.poziva Komisiju i države članice da revidiraju relevantno zakonodavstvo kako bi se izričito zabranila diskriminacija na temelju socioekonomskog statusa te da uzmu u obzir njezinu povezanost s drugim oblicima diskriminacije; ističe da je potrebna jasna pravna osnova kako bi se osigurala ostvariva prava i zaštita osoba koje se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom isključenošću; nadalje poziva Vijeće da donese stajalište o horizontalnoj direktivi o suzbijanju diskriminacije kako bi se pokrenuli međuinstitucijski pregovori;

36.poziva države članice da preispitaju politike i mjere kojima se kažnjavaju osobe koje žive u ekstremnom siromaštvu i sankcije protiv onih koji im pružaju potporu; naglašava da takve mjere često ugrožavaju dostojanstvo, pogoršavaju isključenost i da su kontraproduktivne za dugoročne ciljeve u pogledu socijalne uključenosti;

37.potiče države članice da istraže i provedu proaktivne mehanizme kako bi se osiguralo da su svi pojedinci koji ispunjavaju uvjete za socijalne naknade, posebno oni u skupinama usmjerenima na socijalnu pomoć, učinkovito informirani o njima i da im je odobren pristup, čime bi se smanjilo njihovo nekorištenje, među ostalim smanjenjem administrativnog opterećenja zahtjeva za naknade, osiguravanjem veće transparentnosti i osiguravanjem da je osoblje osposobljeno za dopiranje do osoba koje žive u siromaštvu i pružanje pomoći tim osobama, kako bi se izgradilo povjerenje u relevantne institucije;

38.žali zbog toga što je cilj strateškog okvira EU-a za Rome za razdoblje 2021. – 2030. o smanjenju jaza u siromaštvu između romskih zajednica i općeg stanovništva za barem 50 % još uvijek daleko od ostvarenja; ističe da bi strategija EU-a za borbu protiv siromaštva trebala dijeliti zajednički cilj promicanja temeljnih prava, smanjenja nejednakosti i rješavanja problema strukturne diskriminacije sa strateškim okvirom EU-a za Rome i europskim jamstvom za djecu; naglašava da je važno osigurati da se te inicijative provode u sinergiji, posebno kad je riječ o borbi protiv siromaštva djece i prekidanju ciklusa međugeneracijske prikraćenosti među romskim obiteljima i zajednicama Putnika;

39.naglašava sve veći digitalni jaz, koji može produbiti siromaštvo ograničavanjem pristupa informacijama, i potrebu za mjerama za rješavanje problema digitalne isključenosti za skupine s niskim dohotkom i marginalizirane skupine, među ostalim starije osobe; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da potiču digitalnu uključenost ranjivih skupina mjerama i programima potpore kojima se osigurava njihov pristup digitalnim tehnologijama, infrastrukturi i povezivosti te osposobljavanjem u području osnovnih digitalnih vještina; preporučuje uključivanje jasnih pokazatelja za praćenje digitalne uključenosti, posebno među djecom, uz nastavak zaštite njihovih aktivnosti na internetu i aktivnosti tinejdžera;

40.smatra da cilj potpune digitalizacije ključnih javnih usluga utvrđen u programu politike EU-a za digitalno desetljeće može povećati nejednakosti, posebno između urbanih i ruralnih područja, dobnih skupina i socioekonomskih skupina, napuštanjem individualizirane potpore; u tom pogledu naglašava potrebu za postizanjem ravnoteže između procesa digitalizacije javnih usluga i administracije i potreba ranjivih skupina; poziva Komisiju i države članice da se pozabave tim pitanjem u kontekstu strategije za borbu protiv siromaštva i nacionalnih akcijskih planova, osiguravajući potrebne resurse, osobnu potporu i odgovarajuće osposobljavanje osoblja u ključnim službama javne uprave, kako bi se osigurao jednak pristup javnim uslugama i spriječilo širenje digitalnog jaza;

41.podsjeća da sve veća upotreba algoritama i sustava umjetne inteligencije u osnovnim javnim uslugama može predstavljati znatan rizik od jačanja postojećih oblika diskriminacije, posebno protiv osoba koje se suočavaju sa siromaštvom; u tom pogledu potiče Komisiju da promiče sustave umjetne inteligencije koji su etički po naravi i da osigura horizontalno načelo nediskriminacije u svim propisima EU-a koji se odnose na umjetnu inteligenciju;

42.naglašava činjenicu da su siromaštvo i mentalno zdravlje usko povezani i da jedno može negativno utjecati na drugo; preporučuje državama članicama da pojačaju potporu osobama, među ostalim obiteljima i djeci u ranjivom položaju, pomoću socijalnih usluga za mentalno zdravlje i psihološku skrb te da osiguraju dostatne resurse i primjereno osposobljene stručnjake za učinkovito pružanje tih usluga;

43.naglašava važnost jamčenja prava na pristup kulturi, stvaranje kulture i sudjelovanje u kulturi te uklanjanja gospodarske, socijalne i teritorijalne diskriminacije u pristupu kulturi;

44.ističe da klimatske promjene nerazmjerno utječu na osobe izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti; ponavlja da zelena i digitalna tranzicija moraju biti socijalno pravedne i uključive; poziva na to da se u strategiju EU-a za borbu protiv siromaštva uključe odgovarajuće i ciljane mjere kojima se jača i dopunjuje trud uložen u pravednu tranziciju, osiguravajući sveobuhvatan pristup rješavanju problema socijalnih i gospodarskih nejednakosti; potiče Komisiju da u VFO-u za razdoblje 2028. – 2034. izdvoji dostatna sredstva za ulaganja u potporu osobama tijekom tih tranzicija, s posebnim naglaskom na kućanstvima s niskim prihodima;

45.naglašava da su osobe koje žive u ruralnim područjima, udaljenim zajednicama i područjima s niskom gustoćom javnih usluga izloženije siromaštvu i socijalnoj isključenosti zbog nedostatka mogućnosti zapošljavanja, javnih usluga (uključujući obrazovanje i javni prijevoz), digitalne povezivosti te visokih cijena energije i prijevoza; poziva na to da se u strategiji za borbu protiv siromaštva uzmu u obzir posebne potrebe ljudi koji žive u tim područjima;

46.žali zbog činjenice da je broj djece kojoj prijete siromaštvo i socijalna isključenost porastao; poziva Komisiju da osigura da se strategija za borbu protiv siromaštva aktivno bori protiv siromaštva djece pristupom koji se temelji na životnom ciklusu, s obzirom na to da su prve godine života djece ključne za njihov fizički, mentalni, kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj te za njihov osjećaj ispunjenosti tijekom cijelog života kako bi se prekinuo ciklus međugeneracijskog siromaštva;

47.podsjeća na obvezu predsjednice Komisije Ursule von der Leyen iz 2019. prema kojoj treba osigurati da svako dijete u Europi koje je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti ima pristup najosnovnijim pravima, kao što su pravo na zdravstvena skrb i pravo na obrazovanje, nakon koje je, 2021., donesena preporuka Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu; naglašava da se ciljevi Europskog jamstva za djecu ne mogu postići bez ambicioznog namjenskog proračuna na razini EU-a i nacionalnoj razini; u tom kontekstu ponavlja svoj poziv na izdvajanje izdašnog namjenskog proračuna od najmanje 20 milijardi EUR za Europsko jamstvo za djecu; ističe hitnu potrebu da se taj namjenski proračun dodijeli u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru kako bi se odgovorilo na sve veći izazov siromaštva i socijalne isključenosti djece;

48.poziva Komisiju da podrži države članice u jačanju i potpunoj provedbi Europskog jamstva za djecu bez odgode, kako bi se osigurao pristup djelotvornoj i besplatnoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te djelotvoran pristup odgovarajućem i pristojnom stanovanju i zdravoj prehrani za svu djecu kojoj je to potrebno; u tom kontekstu naglašava važnost učinkovitog i univerzalnog pristupa cjenovno pristupačnim školskim obrocima; ističe središnju ulogu Europskog jamstva za djecu u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti djece te preporučuje odgovarajuću koordinaciju i vezu između tog instrumenta i strategije za borbu protiv siromaštva; naglašava važnost njegove potpune i pravodobne provedbe u državama članicama; poziva Komisiju i države članice da stave na raspolaganje i u potpunosti iskoriste sva sredstva, uključujući ESF+ i Mehanizam za oporavak i otpornost, za učinkovitu provedbu Europskog jamstva za djecu, uz istodobno osiguravanje povećanih sredstava za poticanje obrazovne uključenosti;

49.pozdravlja nedavno ažuriranje okvira za praćenje Europskog jamstva za djecu Odbor za socijalnu zaštitu, „Update of the monitoring framework for the European Child Guarantee (Autumn 2025)” (Ažuriranje okvira za praćenje Europskog jamstva za djecu (jesen 2025.)), 4. veljače 2026., https://webgate.ec.europa.eu/circabc-ewpp/ui/group/bab664d7-1188-47b2-9fa6-869902320ba2/library/d7064b47-8a07-47b6-8d9f-0dc08849f2b7/details. i uključivanje, unutar tog okvira, novih pokazatelja za poboljšanje učinkovitosti praćenja napretka u provedbi tog instrumenta u državama članicama; ističe važnu ulogu sustava za prikupljanje i praćenje podataka u razumijevanju prepreka s kojima se suočavaju ranjiva djeca te omogućavanju prilagođenih intervencija i dodjele resursa; poziva Odbor za socijalnu zaštitu da nastavi s radom na poboljšanju okvira za praćenje kako bi se zadržala njegova relevantnost i otklonili preostali nedostaci u podacima te poziva države članice da se koriste tim zajedničkim okvirom za praćenje i da ga prilagode svojim posebnim okolnostima u pogledu siromaštva djece;

50.naglašava važnost skrbi nakon nastave i borbe protiv ranog napuštanja školovanja; smatra da je strategija za borbu protiv siromaštva prilika za promicanje poboljšanja kvalitete usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja odgovarajućim financijskim i ljudskim resursima, osposobljavanjem osoblja, poboljšanim sustavima ranog upozoravanja te mjerama za evaluaciju i stalno poboljšanje pedagoške kvalitete, kao što su pismenost i matematičke vještine, kako bi se osigurao opći razvoj djece; naglašava važnost uklanjanja trajnih nejednakosti u području pismenosti i matematičkih vještina ciljanim intervencijama u formalnim i neformalnim obrazovnim okruženjima kako bi se smanjile znatne prepreke prevladavanju siromaštva;

51.poziva Komisiju da osigura dodjelu znatnog namjenskog proračuna Europskom jamstvu za djecu, koji bi se provodio u okviru fonda ESF+, kako bi se odgovorilo na sve veće izazove siromaštva i socijalne isključenosti djece te poziva države članice da najmanje 5 % sredstava iz fonda ESF+ dodijele posebnim projektima i strukturnim ulaganjima za borbu protiv siromaštva djece, pri čemu bi 10 % bilo namijenjeno državama članicama u kojima su razine siromaštva i socijalne isključenosti djece iznad prosjeka EU-a; naglašava da bi to ulaganje u sljedeću generaciju, osim što bi se njime osigurala dobrobit djece, bilo dobra odluka kojom bi se spriječili budući društveni troškovi Europska komisija, „Ažuriranje okvira EU-a za praćenje provedbe Europskog jamstva za djecu”, 2. lipnja 2025.; naglašava da bi upotreba tih sredstava trebala biti transparentna i zahtijevati sudjelovanje društvenih organizacija u planiranju, provedbi i evaluaciji;

52.ponavlja svoj poziv Komisiji da u kontekstu europskog semestra i preporuka za pojedine zemlje pažljivo prati provedbu Europskog jamstva za djecu u svim državama članicama; smatra da bi preporuke za pojedine zemlje trebale odražavati proračunsku usklađenost države članice s minimalnim zahtjevom za dodjelu sredstava za suzbijanje siromaštva djece utvrđenim u Uredbi o fondu ESF+;

53.potiče države članice da osiguraju pružanje kvalitetne skrbi za djecu koja je dostupna svima, s ciljem podupiranja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kao ključnog pokretača prekida kruga siromaštva te povećanja sudjelovanja roditelja na tržištu rada, pri čemu je potrebno prepoznati da odgovornosti u pogledu skrbi nerazmjerno snose žene;

54.poziva države članice da osiguraju da su njihovi sustavi socijalne zaštite usmjereni na djecu i da ih ojačaju uvođenjem posebnih naknada za djecu kojoj je potrebna pomoć kako bi se podržao njihov razvoj i dobrobit, kao što su dječji doplatci, školski obroci i programi za smanjenje troškova kulturnih, sportskih, rekreacijskih i izvannastavnih aktivnosti;

55.naglašava da se djeca pogođena siromaštvom i socijalnom isključenošću suočavaju s poteškoćama u raznim područjima svojeg razvoja; u tom pogledu naglašava važnost višesektorskog pristupa u kojem svi relevantni dionici surađuju kako bi razvili integriranu strategiju za utvrđivanje poteškoća i borbu protiv nejednakosti u djetinjstvu, uz pružanje usluga zaštite djece i potpore obitelji; ističe da bi za neku djecu i njihove obitelji pogođene siromaštvom mogla biti potrebna posebna potpora, npr. logopeda, oftalmologa, psihologa, radnih terapeuta i nutricionista; poziva na to da se strategijom za borbu protiv siromaštva aktivno promiču partnerstva između obrazovnih, zdravstvenih i socijalnih službi kako bi se olakšao pristup skrbi i prijenos informacija među službama u cilju poboljšanja integriranih mehanizama potpore i koordinacije za djecu kojoj je potrebna pomoć;

56.poziva Komisiju i države članice da osiguraju pravo svakog djeteta na obiteljski život, odnosno da siromaštvo, stambena nestabilnost ili nedostatak pristupa odgovarajućim javnim uslugama nikada ne budu upotrijebljeni kao jedini razlozi za nepotrebno smještanje djece u institucionalnu skrb; preporučuje državama članicama da izrade nacionalne strategije prevencije i proaktivne socijalne politike za sprečavanje odvođenja djece iz njihova obiteljskog okruženja; poziva države članice da osiguraju da se institucionalizacija djece i mladih tretira kao krajnja mjera te da ulažu u sigurne sustave udomiteljske skrbi za djecu i mlade kako bi se olakšao prijelaz s institucionalne skrbi na obiteljsku skrb i skrb u zajednici; preporučuje državama članicama da osmisle i provedu mehanizme praćenja za identifikaciju obitelji razdvojenih zbog siromaštva;

57.podsjeća na Unijin cilj prelaska s institucijske skrbi na skrb u zajednici ili obiteljsku skrb; uviđa priliku koju pruža strategija za borbu protiv siromaštva u pogledu jačanja veze s Europskim jamstvom za djecu, posebno s mjerama za potporu ciljnoj skupini djece u institucijskoj skrbi; poziva države članice da u potpunosti iskoriste sredstva iz fonda ESF+, kao i sredstva iz drugih relevantnih europskih i nacionalnih fondova, kako bi se dovršio postupak deinstitucionalizacije i osiguralo da djeca mogu živjeti u obiteljskom okruženju ili u zajednici;

58.osuđuje sve oblike nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja i zanemarivanja djece; poziva Komisiju i države članice da osiguraju ulaganja u sustave za zaštitu djece, uključujući borbu protiv nasilja nad djecom i nasilja među djecom, npr. kibernetičkog nasilja i maltretiranja, posebno u slučajevima kad se temelje na socioekonomskim razlozima i utječu na ranjivu djecu, kako bi se potaknula razmjena najboljih praksi u tom području u cilju iskorjenjivanja nasilja i uznemiravanja;

59.poziva Komisiju i države članice da osiguraju odgovarajuće, učinkovite i transparentne mehanizme za omogućavanje smislenog i kontinuiranog sudjelovanja osoba koje su živjele u siromaštvu u svim fazama donošenja politika, uključujući osmišljavanje, provedbu i evaluaciju politika koje utječu na osobe koje žive u siromaštvu, a koje će biti popraćene metodologijom i izgradnjom kapaciteta kojima će se omogućiti takvo sudjelovanje, što bi trebalo dovesti do zajedničkog stvaranja, a ne samo savjetovanja, u skladu s načelom „ništa o nama bez nas”;

60.preporučuje održavanje godišnje konferencije na kojoj bi se ocijenila provedba strategije za borbu protiv siromaštva, sa širokim i raznolikim sastavom koji će uključivati osobe koje su živjele u siromaštvu, osobito žene; ističe da bi konferencija trebala doprinositi službenom praćenju strategije za borbu protiv siromaštva u EU-u pružanjem prostora za preispitivanje napretka u odnosu na jasna mjerila i pokazatelje; u tom pogledu poziva na to da se izravno sudjelovanje osoba koje su živjele u siromaštvu aktivno podupire i prepozna kao ključno za evaluaciju stvarnog učinka strategije za borbu protiv siromaštva;

61.prepoznaje važnost raznih socijalnih organizacija, uključujući neprofitne organizacije, uključenih u suzbijanje i sprečavanje siromaštva te ulogu koju te organizacije imaju u borbi protiv siromaštva te naglašava potrebu za njihovim smislenim uključivanjem i povećanjem sredstava dodijeljenih za potporu njihovu radu;

62.naglašava da uspjeh strategije za borbu protiv siromaštva ovisi i o intersekcijskom pristupu, odgovarajućem financiranju, kao i pravilnoj horizontalnoj i višerazinskoj koordinaciji između svih razina upravljanja i tijela nadležnih za donošenje odluka uključenih u njezinu provedbu; ponovno ističe potrebu za sveobuhvatnim uključivanjem strategije za borbu protiv siromaštva u sve relevantne politike kako bi se osigurala dosljednost, učinak i dugoročna održivost;

63.smatra da bi opseg odgovornosti za postizanje cilja iskorjenjivanja siromaštva na razini EU-a i država članica kao i na regionalnoj razini stoga trebao biti jasno i primjereno definiran, uz poštovanje načela supsidijarnosti;

64.poziva Komisiju da u strategiju za borbu protiv siromaštva uključi horizontalno načelo kojim se za sve relevantne sektorske politike EU-a zahtijeva da se provede ex ante analiza učinka na siromaštvo i nejednakost, među ostalim procjenama distribucijskog učinka Komunikacija Komisije od 28. rujna 2022. naslovljena „Bolja procjena distribucijskog učinka politika država članica” (COM(2022)0494)., vodeći posebno računa o učincima na one kojima najviše prijeti socijalna isključenost i ekstremno siromaštvo;

65.naglašava potrebu da EU i dalje bude usredotočen na borbu protiv beskućništva, ekstremnog siromaštva i socijalne isključenosti pružanjem odgovarajuće financijske potpore, promicanjem uzajamnog učenja o strategijama i iskustvima država članica te uspostavom sustavnog pristupa praćenju napretka i učinkovitosti poduzetih mjera;

66.podsjeća da pokazatelj rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) ne obuhvaća glavne uzroke siromaštva, posebno jer isključuje osobe koje žive izvan privatnih kućanstava, kvalitativne aspekte siromaštva i proživljena iskustva povezana s marginalizacijom; ističe da siromaštvo nadilazi nedostatne prihode ili materijalnu oskudicu; poziva Odbor za socijalnu zaštitu da surađuje s relevantnim dionicima na obnovi statističke mjere AROPE kako bi se razvila u snažniju, raščlanjenu i višedimenzionalnu sliku siromaštva i socijalne isključenosti;

67.naglašava da će strategija za borbu protiv siromaštva donijeti rezultate samo ako bude popraćena odgovarajućim financiranjem na nacionalnoj razini i na razini EU-a; ustraje u tome da je potrebno zaštititi i ojačati kohezijsku politiku kako bi se u okviru sljedećeg VFO-a nastavila podupirati gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija te suzbijati asimetrije među državama članicama EU-a i unutar njih; u tom pogledu poziva na odgovarajuću i namjensku dodjelu sredstava kako bi se ojačale politike kojima se doprinosi iskorjenjivanju siromaštva i osigurala ciljana potpora marginaliziranim i ranjivim skupinama; u tom kontekstu ističe ključnu ulogu fonda ESF+ u promicanju socijalne uključenosti i borbi protiv siromaštva, posebno pružanjem pomoći najpotrebitijima i Europskog jamstva za djecu, kao i Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Fonda za azil, migracije i integraciju; naglašava važnost optimizacije upotrebe sredstava EU-a, uključujući Mehanizam za oporavak i otpornost, za financiranje konkretnih mjera protiv siromaštva kao što su cjenovno pristupačno i energetski učinkovito stanovanje, pristup kvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, primjerice putem EU-ova programa u školama, dostupnost javnog prijevoza te ciljana potpora za energiju za kućanstva s niskim dohotkom; naglašava da je potrebno osigurati namjensku i dostatno financiranu dodjelu sredstava bankama hrane koje pružaju materijalnu potporu, uključujući pomoć u hrani, kako bi imale odgovarajuće operativne kapacitete i sposobnost brzog reagiranja na sve veće razine nesigurnosti opskrbe hranom i materijalne oskudice; naglašava da se takva potpora mora dopuniti popratnim mjerama kojima se potiču socijalna uključenost i načini izlaska iz siromaštva, u skladu s pravilima fonda ESF+;

68.podsjeća na tematske uvjete koji omogućuju provedbu primjenjive na EFRR, ESF+ i Kohezijski fond utvrđene u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2021/1060 Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2021/1060/oj). Europskog parlamenta o utvrđivanju zajedničkih odredbi za te fondove, posebno uvjet koji omogućuje provedbu 4.4., naslovljen „Nacionalni strateški okvir za socijalnu uključenost i smanjenje siromaštva”; naglašava važnost povezivanja strategije za borbu protiv siromaštva i njezina financiranja s prethodno definiranim posebnim ciljevima; poziva Komisiju i Vijeće da osiguraju da zajedničke odredbe EFRR-a i ESF-a plus bolje odražavaju te posebne ciljeve te da ugrade strategiju za borbu protiv siromaštva u sljedeći višegodišnji financijski okvir, kao i rodno osviještenu politiku;

69.podsjeća da su energija i promet, među ostalim, ključne osnovne usluge kojima bi svi trebali imati pristup te stoga ustraje u tome da se dodatna pozornost posveti socijalnim planovima za klimatsku politiku koje su države članice dužne izraditi i provesti u okviru Socijalnog fonda za klimatsku politiku, uz ulaganje u energetsku učinkovitost, obnovu stambenih objekata te dostupnost i cjenovnu pristupačnost obnovljivih izvora energije i prometnih sustava; poziva države članice da aktivno uključe osobe u ranjivom položaju kako bi potpora mogla djelotvorno doprijeti do onih kojima je najpotrebnija; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse u borbi protiv energetskog siromaštva, kao što su vaučeri za energiju i regulacija cijena energije;

70.naglašava da je organizacijama s manje tehničkih resursa zbog njihove složenosti teško pristupiti sredstvima EU-a na lokalnoj razini; naglašava potrebu za pojednostavljenjem provedbe mehanizama financiranja EU-a i mehanizama za pružanje tih sredstava krajnjim korisnicima te za osposobljavanjem osoblja u relevantnim javnim tijelima i organizacijama; ističe da se u skladu s Uredbom o fondu ESF+ stopa sufinanciranja za potporu najugroženijim osobama mora nastaviti na razini od 90 % ili sličnoj, čime bi se trebao olakšati pristup tom financiranju za programe i aktivnosti osmišljene za iskorjenjivanje siromaštva;

71.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.