1.naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom EU-a suzbijanju iskorištavanja radne snage, uključujući nezakonit rad i s njime povezani organizirani kriminal, kao i oblika zlouporabe poslovnih praksi, posebno zlouporabe podugovaranja i posredovanja na tržištu rada; stoga poziva na donošenje strategije EU-a za borbu protiv tih problema, čiji se učinak može razlikovati među državama članicama i sektorima; naglašava da iskorištavanje radne snage ne predstavlja samo kršenje prava radnika i ljudskih prava, nego se njime narušava i pošteno tržišno natjecanje poduzetnika; u tom kontekstu pozdravlja predanost Komisije da 2026. predstavi paket za pravednu mobilnost; podsjeća da opći ciljevi jačanja konkurentnosti europskih poduzeća, pojednostavnjenja i smanjenja nepotrebnih administrativnih opterećenja ne smiju dovesti do niže razine zaštite radnika; naglašava potrebu za boljom provedbom trenutačnih zakona o radu radi osiguravanja učinkovite zaštite prava radnika i jednakih uvjeta za sve na jedinstvenom tržištu;

2.podsjeća na izazove s kojima se suočavaju neke države članice zbog različitih tumačenja pravila jedinstvenog tržišta u pogledu reguliranja podugovaranja na nacionalnoj razini, na primjer ograničavanjem duljine lanaca podugovaranja, solidarne odgovornosti i zahtjeva za izravno zapošljavanje; poziva Komisiju da pojasni mogućnosti država članica da donesu zakonodavstvo koje je razmjerno za rješavanje rizika i problema koji proizlaze iz dugih i složenih lanaca podugovaranja; poziva Komisiju da pojača napore u borbi protiv iskorištavanja radne snage;

3.ponavlja svoj poziv Komisiji da u cilju okončanja zlouporabe podugovaranja i zaštite prava radnika poveća transparentnost i odgovornost u cijelom lancu opskrbe Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2025. o javnoj nabavi.;

4.naglašava da bi u okviru svake inicijative na razini EU-a kojom se nastoji riješiti problem iskorištavanja radnika i složenih lanaca podugovaranja trebalo uzeti u obzir najbolje prakse država članica, da bi takve inicijative trebalo razvijati u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima, uključujući europske odbore za sektorski socijalni dijalog, te da bi trebale biti prilagođene konkretnim sektorskim okolnostima; podsjeća da sve sektorske mjere i inicijative, uključujući solidarnu odgovornost u visokorizičnim sektorima, moraju biti u skladu s pravom EU-a i ne smiju stvarati nepotrebne prepreke za prekogranične poslovne aktivnosti; ističe da se sektorskim mjerama i inicijativama mogu predvidjeti i niži regulatorni zahtjevi za trgovačka društva u niskorizičnim sektorima;

5.ističe da je načelo solidarne odgovornosti način da se osigura da glavni ugovaratelj preuzme cjelokupnu odgovornost za usluge koje se pružaju u cijelom lancu podugovaranja; smatra da se takvim načelom može osigurati da kvaliteta, učinkovitost i usklađenost sa standardima rada te socijalnim i sigurnosnim standardima budu ugovorno zajamčeni na svakoj razini lanca podugovaranja; primjećuje da je nekoliko država članica odlučilo donijeti stroža pravila o odgovornosti u lancima podugovaranja od onih minimalnih utvrđenih u članku 12. Direktive 2014/67/EU;

6.poziva Komisiju i države članice da se pozabave praksama u okviru kojih glavni ugovaratelj sklapa podugovore za sav posao, a da sam ne obavlja nikakav posao, što je poznato i kao „financijsko podugovaranje”; ističe da bi glavni ugovaratelji trebali sami izvršiti određeni dio ugovora; u tom kontekstu ponavlja svoj poziv Komisiji da procijeni učinak ugovora o javnoj nabavi koje uglavnom izvršavaju izravni zaposlenici uspješnog ponuditelja te preporučuje da se pravilima o javnoj nabavi trgovačka društva potaknu na zapošljavanje dostatnog broja internog osoblja za provedbu projekata za koje su im dodijeljeni ugovori o javnoj nabavi Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2025. o javnoj nabavi.;

7.poziva Komisiju i države članice da riješe problem nezakonitih praksi u lancima podugovaranja kako bi se osigurala poslovna konkurentnost te pravedni i sigurni radni uvjeti; u tom kontekstu potiče sklapanje izravnih radnih odnosa u visokorizičnim sektorima, ako je to izvedivo, opravdano, razmjerno i utemeljeno na prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su zaštita radnika i njihovih prava;

8.poziva Komisiju i države članice da u okviru javne nabave i projekata koje financira EU potiču uključivanje odredbi o koristi za zajednicu, kao što je zahtjev da ugovaratelji i podugovaratelji doprinose razvoju lokalnih vještina ili inicijativama za socijalnu uključenost, čime se stvaraju pozitivni učinci prelijevanja javnih ulaganja;

9.naglašava da socijalni partneri, uključujući predstavnike MSP-ova, često zajednički pokreću nacionalne i regionalne inicijative za ograničavanje razina podugovaranja; naglašava da bi takve inicijative trebalo poštovati, dok ograničenja podugovaranja moraju biti razmjerna;

10.napominje da duljina i složenost lanaca podugovaranja inspektoratima rada znatno otežavaju utvrđivanje zakonske odgovornosti za kršenje zakona o radu, čime se treba pozabaviti;

11.ističe važnost uključivanja rodno osjetljivih odredbi u svaki novi okvir;

12.naglašava da bi, kako bi se ograničila fragmentacija jedinstvenog tržišta, visokorizične sektore trebala definirati Komisija u bliskoj suradnji s državama članicama i socijalnim partnerima, uključujući europske odbore za sektorski socijalni dijalog; naglašava da države članice mogu zatražiti od Komisije da im po potrebi dopusti da zajednički popis visokorizičnih sektora prilagode svojoj specifičnoj nacionalnoj situaciji kako bi se osigurao najbolji mogući pristup rješavanju problema zlouporabe podugovaranja, iskorištavanja radnika i kaznenih djela povezanih s radom; ističe da bi se svako utvrđivanje i prilagodba visokorizičnih sektora trebali temeljiti na točnim i ažuriranim podacima;

13.napominje da podugovaranje temeljnih poslovnih aktivnosti može dovesti do fragmentiranih i nesigurnih radnih mjesta, smanjene transparentnosti i odgovornosti te veće izloženosti radnika duljem radnom vremenu, nižim plaćama i ostalim kršenjima radnog prava, kao i nesigurnosti radnih mjesta Studija Europskog parlamenta, 2016., Precarious Employment in Europe: Volume 1: Patterns, Trends and Policy Strategies (Nesigurna radna mjesta u Europi: Svezak 1: uzorci, trendovi i političke strategije); Eurofound, 2010., Key elements of fair employment and decent work (Ključni elementi pravednog zapošljavanja i dostojanstvenog rada); Europska komisija, Zajednički istraživački centar, Outsourcing, working conditions and inequality, (Eksternalizacija aktivnosti, radni uvjeti i nejednakost), 2025.; naglašava da, u skladu s Direktivom 2002/14/EZ Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici – Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o zastupanju radnika (SL L 80, 23.3.2002., str. 29., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2002/14/oj)., predstavnici zaposlenika moraju biti obaviješteni i s njima se mora savjetovati o odlukama koje bi mogle dovesti do znatnih promjena u organizaciji rada ili u ugovornim odnosima; poziva Komisiju i države članice da zajamče načelo jednakog postupanja, kao i dobre radne uvjete za sve radnike;

14.zabrinut je zbog nedostatka pravne jasnoće u pogledu razlikovanja između stvarnih i prijevarnih upućivanja radnika koji nisu državljani EU-a, kao i zbog zlouporabe prava EU-a u području pružanja usluga kako bi se zaobišla migracijska pravila i nacionalno radno pravo; ističe da se prijevarnim upućivanjem radnika narušava socijalni aspekt jedinstvenog tržišta i iskorištava položaj najugroženijih osoba; poziva Komisiju da u skladu s Lettinim izvješćem preispita probleme pri provedbi, posebno u pogledu prekogranične suradnje, i da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se zaustavilo upućivanje radnika koji nisu istinski povezani s državom članicom koja ih šalje; podsjeća na opći zaključak iz izvješća Enrica Lette i Marija Draghija o potrebi za povećanjem konkurentnosti jedinstvenog tržišta;

15.sa zabrinutošću ističe rizike povezane s upućivanjem radnika kad se ono kombinira sa zlouporabnim oblicima podugovaranja i posredovanja na tržištu rada; poziva ELA-u da preispita upotrebu posrednika pri upućivanju radnika, uključujući rizik od toga da se ti aranžmani upotrebljavaju kako bi se izbjegla odgovornost, zaobišlo plaćanje obveza iz sustava socijalne sigurnosti te narušili zdravstveni i sigurnosni standardi; poziva Komisiju da riješi problem svake moguće zlouporabe Direktive o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL L 327, 5.12.2008., str. 9., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2008/104/oj). u kontekstu upućivanja radnika;

16.naglašava da smještaj koji radniku osigurava poslodavac ili posrednik na tržištu rada mora biti u skladu s primjenjivim standardima kvalitete, higijene i sigurnosti; ističe da najamnina za takav smještaj mora biti razmjerna i nediskriminirajuća; poziva na to da se u inspekcije rada u visokorizičnim sektorima uključe i inspekcije smještaja kako bi se spriječilo da poslodavci ili posrednici radnicima pružaju ponižavajući, nesiguran ili prenapučen smještaj; naglašava da ugovorne odredbe kojima se uređuje smještaj radnika ne smiju dovesti do nesigurne stambene situacije u slučaju raskida radnog odnosa;

17.poziva Komisiju da surađuje s državama članicama kako bi se osigurala učinkovita provedba i primjena postojećeg zakonodavstva o upućivanju radnika; podsjeća da je EU donio niz pravnih instrumenata za borbu protiv iskorištavanja radnika i nezakonitog rada, čiju provedbu treba poboljšati na nacionalnoj razini; poziva Komisiju da razmotri situaciju, osigura učinkovitu i djelotvornu provedbu i primjenu relevantnih pravnih instrumenata u državama članicama te da po potrebi pokrene postupke zbog povrede prava protiv država članica koje ne poštuju primjenjivo pravo EU-a;

18.ističe dodanu vrijednost javnih, interoperabilnih registara licenciranih posrednika na tržištu rada; ističe da bi svako licenciranje ili registracija trebali podlijegati minimalnim kriterijima u pogledu integriteta; poziva Komisiju da razmotri nacionalne prakse i zakonodavstvo u pogledu posrednika na tržištu rada te da osigura da oni posrednici koji posluju u EU-u ne naplaćuju nikakve naknade i da ni izravno ni neizravno, ni u cijelosti ni djelomično ne prenose nikakve troškove na radnike; ističe da bi posrednicima na tržištu rada koji krše primjenjivo pravo ili kolektivne ugovore trebalo izreći odvraćajuće sankcije, kao što su njihovo uklanjanje iz javnih registara i isključenje iz ugovora o javnoj nabavi;

19.poziva na predstojeće preispitivanje direktiva o javnoj nabavi kako bi se osiguralo da se kriterijima za isključenje bolje uklanjaju specifični sektorski rizici povezani s prijevarom, korupcijom i infiltracijom kriminala; naglašava da su za različite sektore potrebni zasebni, prilagođeni kriteriji za isključenje koji odražavaju njihove specifične ranjivosti; ističe da bi javni naručitelji trebali biti ovlašteni za prilagodbu postupaka javne nabave borbi i djelovanju protiv kriminalnih aktivnosti; ističe da bi radi promicanja veće učinkovitosti i pojednostavljenja trebalo pojednostaviti odredbe koje se odnose na osnove za isključenje; naglašava da bi svaki gospodarski subjekt koji krši svoje obveze iz primjenjivog zakonodavstva o radu i okolišu u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive 2014/24/EU trebao biti učinkovito isključen iz predmetnog postupka javne nabave;

20.ističe vrijednost nacionalnih poslovnih registara i Europskog sustava povezivanja poslovnih registara za poduzetnike koji traže informacije o podugovarateljima, za sindikate koji žele kolektivno pregovarati te za provedbena tijela; žali zbog toga što je razina informacija dostupnih u nacionalnim poslovnim registrima izrazito različita; poziva Komisiju da na temelju najboljih praksi u državama članicama preispita kako se može poboljšati razina javno dostupnih informacija;

21.zabrinut je zbog toga što se upućeni radnici i radnici u lancima podugovaranja suočavaju s nerazmjernim rizicima za zdravlje i sigurnost na radu zbog fragmentiranih lanaca odgovornosti i nejasne koordinacije, posebno u sektoru građevinarstva; u tom kontekstu ističe važnost obavješćivanja i savjetovanja upućenih radnika i radnika u lancima podugovaranja, kao i važnost učinkovite provedbe odredbi o zdravlju i sigurnosti utvrđenih Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 167; u tom kontekstu smatra da je u sklopu sljedećeg strateškog okvira EU-a za zdravlje i sigurnost na radu važno ojačati ulogu socijalnih partnera u razvoju instrumenata i osposobljavanja za radnike te dodatno promicati zdrave radne uvjete; poziva Komisiju da procijeni obuhvaća li postojeće zakonodavstvo o sigurnosti i zdravlju na radu na odgovarajući način provedbu minimalnih sigurnosnih i zdravstvenih zahtjeva u lancima podugovaranja;

22.podsjeća na važnost prekogranične suradnje, učinkovite provedbe i transparentnosti u borbi protiv kriminalnih mreža povezanih s kriminalom u području rada; u tom pogledu podržava pojačanu suradnju između Europskog nadzornog tijela za rad, Europola, nacionalnih tijela i socijalnih partnera; ističe potrebu za učinkovitim i dobro financiranim sustavima provedbe u borbi protiv iskorištavanja radne snage i promicanju poštenog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu; ističe potrebu za rješavanjem problema zlouporabe podugovaranja u okviru kojeg se koriste umjetni aranžmani kao što su fiktivna trgovačka društva i lažna poduzeća za privremeno zapošljavanje; naglašava da se Direktivom 2009/52/EZ od država članica zahtijeva da osiguraju učinkovite i prikladne inspekcijske preglede kako bi se kontroliralo zapošljavanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom te poziva Komisiju i države članice da osiguraju valjanu provedbu;

23.pozdravlja izvješće Komisije o evaluaciji Europskog nadzornog tijela za rad i ponavlja svoj poziv Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2024. o reviziji mandata Europskog nadzornog tijela za rad. Komisiji da znatno ojača mandat ELA-e, pri čemu će joj se dopustiti da istražuje navodna kršenja zakonodavstva EU-a u području rada te da pokreće i provodi inspekcije na vlastitu inicijativu u prekograničnim slučajevima, i to proširenjem opsega mandata tog tijela tako da se obuhvati mobilnost radnika državljana trećih zemalja, jačanjem njegovih kapaciteta za analizu operativnog rizika, kao i osiguravanjem dostatnih sredstava za obavljanje njegovih zadaća; ističe potrebu za daljnjim usklađivanjem i pojednostavljenjem propisa i postupaka kontrole u području mobilnosti radnika, uključujući jedinstvene standarde kontrole i bolju razmjenu informacija, pod vodstvom ELA-e; preporučuje uspostavu sektorskih provedbenih jedinica u okviru ELA-e, posebno za građevinarstvo, promet i poljoprivredu, te poboljšanje suradnje sa socijalnim partnerima u odgovarajućim sektorima;

24.ističe ključnu ulogu inspekcija rada u otkrivanju i prevenciji iskorištavanja radnika te općenito u poštovanju zakonodavstva o radu; potiče države članice da povećaju broj inspektora rada i potporu inspektoratima rada; podsjeća na to da su Direktivom 2006/22/EZ Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 o socijalnom zakonodavstvu koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prijevoza i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ (SL L 102, 11.4.2006., str. 35., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2006/22/oj). već utvrđena minimalna pravila za provjeru usklađenosti sa socijalnim zakonodavstvom u cestovnom prometu te poziva Komisiju i države članice da poboljšaju kvalitetu i učestalost inspekcija rada, kao i da osiguraju odgovarajući minimalni kapacitet inspekcije rada, u skladu s referentnom vrijednošću Međunarodne organizacije rada od najmanje jednog inspektora rada na 10 000 radnika; naglašava da su, unatoč svojoj važnosti za pokretanje ciljanih inspekcija, mehanizmi za podnošenje pritužbi i dalje nedovoljno iskorišteni i nedostupni, posebno za mobilne radnike i radnike iz država koje nisu članice EU-a; podsjeća da, u skladu s Direktivom 2009/52/EZ države članice moraju osigurati postojanje djelotvornih mehanizama preko kojih nezakonito zaposleni radnici koji nisu građani EU-a mogu podnositi pritužbe protiv svojih poslodavaca;

25.ističe važnost točnih i ažuriranih podataka; naglašava da se razina informacija o sastavu lanaca podugovaranja i kaznenim djelima u području rada razlikuje diljem Europe te da je to izazov i za donošenje i za provedbu politika; poziva Komisiju da poboljša prikupljanje podataka u tom pogledu i ističe ulogu Europskog nadzornog tijela za rad u pružanju pouzdanih informacija o općim trendovima i zlouporabi u prekograničnim situacijama;

26.ističe uspjeh inicijativa za identifikaciju na radnom mjestu na nacionalnoj i sektorskoj razini, kao što su socijalne osobne iskaznice; u tom kontekstu pozdravlja uključivanje europske propusnice socijalne sigurnosti u program rada Komisije za 2026.; ponavlja svoj poziv Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o uvođenju europske iskaznice socijalne sigurnosti radi poboljšanja digitalne primjene prava iz sustava socijalne sigurnosti i pravedne mobilnosti. na brzo uvođenje sustava europske propusnice socijalne sigurnosti te na poboljšanje zaštite i digitalne provedbe prava iz sustava socijalne sigurnosti i pravedne mobilnosti, uključujući provjeru u stvarnom vremenu i razmjenu informacija među provedbenim tijelima; poziva na integraciju europske propusnice socijalne sigurnosti u nacionalne i sektorske sustave radnih iskaznica kako bi se osigurala interoperabilnost i minimalni poremećaji; naglašava da bi europskom propusnicom socijalne sigurnosti trebalo smanjiti nepotrebno administrativno opterećenje, pojednostaviti usklađenost za poduzetnike uz minimalne troškove usklađivanja za MSP-ove te poduprijeti Europsko nadzorno tijelo za rad i nacionalna tijela u borbi protiv zlouporabe i kaznenih djela; ističe važnost velike sigurnosti i zaštite podataka za europsku propusnicu socijalne sigurnosti te važnost uključivanja socijalnih partnera u osmišljavanje i uvođenje tog sustava; nadalje prima na znanje aktualni rad na ostalim inicijativama EU-a, kao što je lisnica za digitalni identitet, kojima bi se mogla poboljšati sposobnost nadležnih tijela da se bore protiv kriminalnog ponašanja bez opterećivanja MSP-ova ili povećanja troškova za potrošače;

27.sa zabrinutošću napominje da pojedinci koji podliježu zabranama trgovanja u jednoj državi članici mogu zaobići nacionalna ograničenja registracijom poduzeća i poslovanjem u drugoj državi članici, čime se ugrožava borba protiv iskorištavanja radnika na cijelom jedinstvenom tržištu; poziva Komisiju da osigura učinkovitiju razmjenu informacija i suradnju među državama članicama, kao i uzajamno priznavanje zabrane trgovanja i kaznenih sankcija, u skladu s Ugovorima, kako bi se spriječilo zaobilaženje ograničenja; ističe važnost poštovanja vladavine prava i mjera zaštite načela poštenog suđenja u tom kontekstu; preporučuje upotrebu Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) za pravodobnu i sigurnu razmjenu relevantnih informacija među državama članicama;

28.prima na znanje razlike u režimima kazni i sankcija u područjima politika EU-a; naglašava da kazne i sankcije za kaznena djela povezana s radom te za kršenje prava radnika moraju biti učinkovite, odvraćajuće i razmjerne prirodi, težini i trajanju kršenja koje provodi trgovačko društvo te broju pogođenih radnika; poziva Komisiju da ispita mogućnost povezivanja sankcija s veličinom ili prometom trgovačkog društva kako bi se osigurala proporcionalnost, odvraćanje i jednaki uvjeti za sve; ističe potrebu za mehanizmom za povrat neizmirenih plaća, doprinosa za socijalno osiguranje, novčanih kazni i odštete u prekograničnim slučajevima;

29.ističe problem prijevarnih i kriminalnih aktera na tržištu rada koji se koriste strateškim stečajevima i nestankom poduzeća kako bi izbjegli odgovornost za neizmirena plaćanja i sankcije; poziva Komisiju i države članice da analiziraju probleme povezane sa strateškim stečajnim postupcima i zatvaranjem društava, posebno u prekograničnim slučajevima, te da poduzmu potrebne inicijative kako bi se smanjila njihova učestalost;

30.podsjeća da je povezivanje javne potrošnje s poštovanjem prava radnika i pristojnim radnim uvjetima jedno od dostupnih sredstava za borbu protiv zlouporabe podugovaranja i kaznenih djela povezanih s radom;

31.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.