1.podsjeća da, u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti utvrđenima u članku 5. UEU-a, EU ima obvezu da zakonodavno djeluje samo ako i u mjeri u kojoj je to potrebno; podsjeća da je cilj te obveze da donošenje zakonodavstva bude što je moguće bliže građanima EU-a;

2.podsjeća da se bolja izrada zakonodavstva temelji na međuinstitucijskoj ravnoteži između suzakonodavaca i zajedničkoj predanosti iskrenoj i transparentnoj suradnji tijekom cijelog zakonodavnog ciklusa; konstatira da se to treba odražavati u utvrđivanju ili preispitivanju višegodišnjih prioriteta i godišnjoj zajedničkoj izjavi o godišnjim međuinstitucijskim prioritetima; podsjeća da bilo kakva namjera Komisije da povuče zakonodavne akte koji su u postupku, kako je najavljeno u njezinim godišnjim programima rada, mora biti propisno obrazložena i potkrijepljena, čime se omogućuje odgovarajuće savjetovanje sa suzakonodavcima EU-a;

3.podsjeća da je pozivanje na druge pravne osnove, koje nisu redovni zakonodavni postupak, pažljivo uređeno Ugovorima; upozorava na to da se zakonodavni postupci posebno predviđeni za izvanredne situacije na temelju članka 122. UFEU-a ne bi smjeli primjenjivati izvan posebnih situacija koje iziskuju brze reakcije na aktualne krize;

4.podsjeća da su evaluacije, procjene učinka i savjetovanja s dionicima ključni stupovi učinkovitog, odgovornog i demokratskog regulatornog postupka;

5.konstatira da su nacionalni parlamenti 2023. podnijeli 22 obrazložena mišljenja, što je za trećinu manje nego 2022., u skladu s dugoročnim silaznim trendom broja obrazloženih mišljenja; konstatira da je došlo i do povećanja sudjelovanja nacionalnih parlamenata u širem političkom dijalogu s Komisijom, i to za više od 10 % u odnosu na 2022.;

6.konstatira da su nacionalni parlamenti od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. podnijeli samo 577 provjera supsidijarnosti i obrazloženih mišljenja, 3803 doprinosa, tri „žuta kartona” i nijedan „narančasti karton”;

7.konstatira da je, povrh mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti uspostavljenog Protokolom br. 2, Komisija 2006. uspostavila politički dijalog u okviru kojeg su 2023. podnesena 402 mišljenja; nadalje konstatira da su se u tim podnesenim mišljenjima nacionalni parlamenti usredotočili na program rada Komisije za 2023.;

8.konstatira da je 2024. godina bila 15. obljetnica stupanja na snagu i primjene Ugovora iz Lisabona, kojim su uvedene više razine parlamentarnog nadzora i demokratske odgovornosti u EU-u, posebno s pomoću načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

9.konstatira da je 2024. bila i prijelazna godina između dvaju mandata Komisije, što je period tijekom kojeg se intenzitet nacionalnog parlamentarnog nadzora obično smanjuje; konstatira da je to bio slučaj i 2024., kada su nacionalni parlamenti podnijeli 252 mišljenja, od kojih su 14 bila obrazložena mišljenja; konstatira da, iako je riječ o znatnom smanjenju u odnosu na 2023., to nije neuobičajeno za prijelaznu godinu te je to smanjenje bilo manje u usporedbi s prethodnom prijelaznom godinom, odnosno 2019.;

10.pozdravlja činjenicu da je Komisija 2024. znatno poboljšala način na koji se mišljenja nacionalnih parlamenata, kao i njezini odgovori na ta mišljenja, stavljaju javnosti na raspolaganje, i to pokretanjem nove internetske baze podataka s nizom opcija za filtriranje; nadalje pozdravlja činjenicu da se to poboljšanje odnosi i na mišljenja i odgovore prikupljene od 2014.;

11.poziva na ranije, strukturirano i smisleno sudjelovanje nacionalnih parlamenata u ciklusu donošenja politika EU-a, među ostalim tijekom faza savjetovanja i utvrđivanja programa, a ne samo nakon što Komisija donese prijedlog; naglašava da bi se omogućivanjem pravodobnog uvida nacionalnim parlamentima u nacrte inicijativa, pozadinske analize i materijale za procjenu učinka omogućio učinkovitiji nadzor u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti te bi se osiguralo da se nacionalno stručno znanje odražava u višim fazama zakonodavnog postupka EU-a;

12.prima na znanje pozive nekoliko nacionalnih parlamenata na veću uključenost u nadzor delegiranih i provedbenih akata; naglašava važnost prethodnog nadzora nacionalnih parlamenata nad takvim aktima kako bi se osiguralo poštovanje i pridržavanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

13.poziva na pojačanu suradnju s nacionalnim parlamentima putem strukturiranih platformi za digitalni dijalog kako bi se osigurala pravodobna razmjena informacija o novim inicijativama EU-a; potiče na to da se razmotre mogućnosti kojima bi se nacionalnim parlamentima omogućilo da imaju proaktivniju ulogu u izradi politika EU-a, među ostalim putem strukturiranog mehanizma „zelenog kartona”, kojim bi se omogućili kolektivni prijedlozi za inicijative Komisije i koji bi funkcionirao na temelju razumnih i ostvarivih pragova; naglašava da bi međuparlamentarne razmjene trebale uključivati lokalne i regionalne predstavnike kako bi se poboljšala transparentnost i javna odgovornost u izradi zakonodavstva EU-a; konstatira da bi se davanjem snažnije uloge parlamentima, koja bi nadilazila reaktivnu ulogu, ojačala odgovornost i demokratski legitimitet djelovanja EU-a;

14.konstatira da je Sud Europske unije 2024. poništio odredbu uredbe koja je dodana tijekom zakonodavnih pregovora zbog toga što nije bilo dovoljno informacija za procjenu i nedvosmisleno utvrđivanje njezine proporcionalnosti; ponovno potvrđuje da načela supsidijarnosti i proporcionalnosti ostaju ključna za legitimnost EU-a te poziva na bližu suradnju i pojačani strukturirani dijalog s nacionalnim parlamentima;

15.ističe da je, unatoč zajedničkom cilju lojalne suradnje kojom se vodi oblikovanje politika i izrada zakonodavstva EU-a, uključujući ulogu država članica u poduzimanju svih odgovarajućih mjera kako bi se osiguralo ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovorâ ili akata institucija EU-a, situacija u pogledu pravodobnog prenošenja direktiva i provedbe prava EU-a i dalje znatno varira; potiče na daljnju potporu izgradnji administrativnih i tehničkih kapaciteta država članica u tom pogledu te apelira na Komisiju da osigura odlučnu provedbu u slučaju neuspješne suradnje;

16.prima na znanje uspostavu „dijaloga o provedbi”, koje Komisija provodi u okviru napora koje ulaže u transparentnost i participativnu demokraciju u cilju bolje izrade zakonodavstva; potiče, općenito gledano, inicijative kojima se promiče smisleno sudjelovanje civilnog društva i poduzeća u donošenju politika; u tom pogledu konstatira da bi se mogla uvesti poboljšanja kako bi se osiguralo da zakonodavni postupak EU-a bude transparentniji, da uključuje sve doprinose dionika i da ga je lakše pratiti;

17.naglašava da, unatoč napretku postignutom u okviru agende za bolju regulativu, zakonodavstvo EU-a i dalje stvara veliko regulatorno opterećenje te da se stoga mogu uvesti poboljšanja kojima bi se osiguralo da zakonodavni postupak EU-a bude transparentniji, da uključuje doprinose relevantnih dionika te da ga je lakše pratiti i provoditi;

18.poziva Komisiju i suzakonodavce da sustavno primjenjuju dobre tehnike izrade zakonodavstva i upotrebljavaju jasan i pristupačan pravni jezik, osiguravajući usklađenost u cijeloj pravnoj stečevini EU-a i izbjegavajući udvostručavanje ili proturječnosti koje dovode do nepotrebne složenosti i ometaju provedbu; ponavlja da se jasnom i dosljednom izradom zakonodavstva povećava pravna sigurnost i smanjuje administrativno opterećenje za građane, poduzeća i javne uprave;

19.prepoznaje ključnu ulogu izvršavanja zakonodavstva u poštovanju vladavine prava i zaštiti temeljnih prava; podsjeća da su pravna sigurnost, dostupnost i predvidljivost zakonodavstva ključni zahtjevi za vladavinu prava; poziva Komisiju i suzakonodavce da se pobrinu za to da alati za bolju regulativu, što uključuje procjene učinka, savjetovanja i evaluacije, doprinose jasnijem, dosljednijem i predvidljivijem zakonodavstvu EU-a; poziva države članice da se pobrinu za to da sve ustavne ili zakonodavne reforme koje utječu na diobu vlasti budu u potpunosti u skladu s temeljnim vrijednostima i pravnim načelima EU-a te da se paket instrumenata EU-a za vladavinu prava u potpunosti iskoristi, jer bi to imalo goleme posljedice za koheziju EU-a i živote građana;

20.duboko žali zbog toga što Komisija u sve većoj mjeri ne provodi procjene učinka, koje čine sastavni dio njezina vlastitog okvira za bolju regulativu; smatra da je za postizanje ciljeva agende za bolju regulativu potrebno znatno poboljšati kvalitetu i primjenu procjena učinka;

21.ističe potrebu za odgovarajućim, neovisnim i transparentnim procjenama učinka svih zakonodavnih prijedloga, kao i za odgovarajućim ex post evaluacijama inicijativa Unije; podsjeća na to da je Parlament u nekoliko navrata proveo vlastite procjene učinka, umjesto da je to učinila Komisija; nadalje podsjeća na to da je Parlament uspostavio posebnu Upravu za procjenu učinka i europsku dodanu vrijednost kako bi mogao provoditi ex ante procjene učinka i ex post evaluacije te tako doprinijeti donošenju politika na temelju dokaza; podsjeća, međutim, na to da procjene učinka pomažu u informiranju pri donošenju političkih odluka, ali ga ne zamjenjuju;

22.naglašava da bi sve važne zakonodavne i političke inicijative trebale biti popraćene analizom troškova i koristi u okviru procjene učinka, među ostalim u pogledu njihovih socijalnih, gospodarskih i okolišnih učinaka; smatra da su takve analize neophodne za donošenje politika na temelju dokaza i za održavanje povjerenja građana i poduzeća u zakonodavstvo EU-a;

23.ponovno poziva na to da se prava djece uključe u svo zakonodavstvo EU-a i to uvođenjem ispitivanja utjecaja na prava djece u okviru paketa instrumenata za procjenu učinka, čime bi se osiguralo da se svi zakonodavni prijedlozi EU-a ocijene s obzirom na njihov mogući učinak na prava djeteta, da se utvrde relevantna područja i da se, prema potrebi, predvidi procjena alternativnih mjera; naglašava da bi taj proces trebao uključivati Platformu EU-a za sudjelovanje djece kako bi se osnažio glas djece u postupku donošenja odluka;

24.podsjeća na to da potreba za novim zakonodavstvom ne bi smjela automatski podrazumijevati da postojeće zakonodavstvo više nije potrebno; u tom pogledu smatra da se i za svako potencijalno stavljanje izvan snage mora provesti temeljita procjena učinka kako bi se izbjegle neočekivane posljedice i neželjeni učinci; poziva na to da taj pristup bude utemeljen na transparentnoj metodologiji utemeljenoj na dokazima;

25.naglašava da Komisija tijekom cijelog zakonodavnog ciklusa mora sustavno obavješćivati Parlament i Vijeće, a po potrebi i nacionalne parlamente, te se s njima savjetovati kako bi se zajamčila demokratska odgovornost, institucionalna ravnoteža i transparentnost u donošenju politika EU-a;

26.prepoznaje da aktualni mehanizmi koji su namijenjeni za kontrolu zakonodavnog opterećenja, kao što je pristup „jedan za jedan”, teško učinkovito funkcioniraju zbog nedostatka odgovarajućih ex post evaluacija stvarnih troškova zakonodavstva; konstatira, posebno kada je riječ o pristupu „jedan za jedan”, da je on ograničen na temeljne zakonodavne akte; naglašava da provedba tog pristupa ne bi smjela utjecati na političke imperative ili ciljeve bolje regulative te ističe da on ne bi smio dovesti do mehaničkih ili matematičkih odluka o stavljanju zakonodavstva izvan snage; nadalje smatra da je nedostatak učinkovitih mehanizama za uklanjanje zastarjelih ili suvišnih mjera ozbiljan nedostatak; naglašava da je potrebno usredotočiti se na poboljšanje zakonodavstva EU-a kako bi se osiguralo da ono i dalje bude svrsishodno;

27.prima na znanje ciljeve Komisije u pogledu smanjenja opterećenja kao korak prema pametnijoj regulativi; podsjeća da sustavna evaluacija zakonodavstva utemeljena na dokazima, kako je predviđena u paketu instrumenata za bolju regulativu, mora ostati temelj tog procesa;

28.podsjeća da se delegiranim aktima samo dopunjuju ili izmjenjuju određeni elementi temeljnog akta koji nisu ključni, dok se provedbenim aktima osiguravaju jedinstveni uvjeti za provedbu, te bi se stoga obje navedene vrste akata trebale upotrebljavati u skladu s time i na razmjeran način te biti ograničene na tehničke aspekte potrebne za primjenu temeljnih akata, izbjegavajući pritom dupliciranja, preklapanja ili proturječnosti, čime se stvara nepotrebna složenost; ističe da je važno da delegirani i provedbeni akti podliježu transparentnim postupcima, s jasnim rokovima kojima se suzakonodavcima omogućuje dovoljno vremena za smislen i učinkovit nadzor; poziva na to da se delegirani i provedbeni akti objavljuju dovoljno unaprijed kako bi se dionicima omogućilo da se pripreme za usklađivanje s njima; ustraje u tome da, kad god je to moguće, delegirani i provedbeni akti postanu dostupni istodobno sa stupanjem na snagu temeljnog akta kako bi se zajamčila pravna sigurnost i provedivost; poziva Komisiju da u okviru ukupne procjene regulatornog opterećenja razmotri i troškove i koristi, kao i pravilnu provedbu i primjenu delegiranih i provedbenih akata;

29.poziva Komisiju da dodatno pojača napore koje ulaže u smanjenje regulatornih obveza za građane i poduzeća te da poboljša kvalitetu i učinkovitost zakonodavstva EU-a na način da se pobrine za to da regulatorne mjere budu razmjerne i utemeljene na dokazima te da pružaju jasnu dodanu vrijednost za građane i poduzeća EU-a; smatra da je trenutačni pristup „jedan za jedan” u tom pogledu neadekvatan; stoga poziva na uspostavu ambicioznijeg sveobuhvatnog pristupa, među ostalim u slučajevima u kojima se nekoliko zakonodavnih instrumenata može istodobno zamijeniti, staviti izvan snage ili povući, npr. da bi se izbjegla fragmentacija, udvostručavanje, preklapanja ili suvišnost te smanjili troškovi; konstatira da bi taj pristup trebao uključivati jasnu metodologiju te neovisan i transparentan mehanizam praćenja kako bi se postiglo neto smanjenje regulatornih troškova, uzimajući pritom u obzir trošak nedonošenja zakonodavstva kada se očekuje dodana vrijednost EU-a; naglašava da bi naglasak trebao biti na smanjenju nepotrebnih administrativnih opterećenja uz istodobno postizanje ciljeva politike EU-a, uključujući socijalnu zaštitu, zaštitu okoliša i zaštitu potrošača; nadalje, poziva na to da Parlament preuzme snažniju ulogu u ex post evaluaciji zakonodavstva EU-a i praćenju provedbe spomenutog pristupa pojednostavnjenja;

30.prima na znanje sudjelovanje Odbora za nadzor regulative u procjenama učinka, provjerama primjerenosti i važnim evaluacijama postojećeg zakonodavstva; poziva Komisiju da istraži načine za poboljšanje neovisnosti, kapaciteta, mandata i postupaka Odbora za nadzor regulative, među ostalim na način da mu se osiguraju odgovarajući resursi za preispitivanje većeg udjela zakonodavnih inicijativa Komisije; poziva na to da se poboljša transparentnost Odbora za nadzor regulative, među ostalim bržim objavljivanjem njegovih mišljenja i jasnijim praćenjem daljnjeg djelovanja na temelju njegovih preporuka; ističe da rad Odbora za nadzor regulative ne bi smio rezultirati neopravdanim odgodama donošenja zakonodavnih prijedloga;

31.smatra da bi, u slučajevima kada Odbor za nadzor regulative izda negativno mišljenje o procjeni učinka, Parlament trebao biti propisno i pravodobno obaviješten kako bi ocijenio hoće li nastaviti s prijedlogom ili ga odbiti;

32.konstatira da Komisijin godišnji pregled opterećenosti ima središnju ulogu u praćenju napretka u smanjenju opterećenja; naglašava, međutim, da je potrebna veća transparentnost u pogledu izračuna i metodologije koji se koriste za mjerenje troškova i kumulativnih učinaka kako bi se osigurala odgovornost i usporedivost u svim područjima politika;

33.pozdravlja ideju predloženu u Draghijevu izvješću da se razvije jedinstvena, jasna metodologija za kvantificiranje troškova novog zakonodavstva te smatra da bi Komisija trebala razviti takvu metodologiju;

34.konstatira da obveze izvješćivanja često stvaraju znatne administrativne troškove za poduzeća, a posebno MSP-ove; smatra da bi takve obveze trebalo racionalizirati i da bi trebalo pružiti veću potporu za digitaliziranje izvješćivanja; prepoznaje, međutim, važnost učinkovitog izvješćivanja za praćenje legitimnih ciljeva javne politike i provedbu zakonodavstva, čime se služi općem interesu; stoga poziva Komisiju i države članice da u izvješću procijene moguće mjere potpore koje bi poduzećima omogućile da troškove povezane s izvješćivanjem pri provedbi zakonodavstva EU-a svedu na najmanju moguću mjeru te da isto tako procijene izvedivost uspostave mehanizama za kompenzaciju poduzećima za propisno obavljene zadaće izvješćivanja;

35.poziva Komisiju da sustavno integrira podatke odozdo prema gore o tome kako građani percipiraju, razumiju i ostvaruju svoja prava u praksi, uključujući njihovo iskustvo s mehanizmima provedbe i pravne zaštite; poziva na to da se ti podaci bolje odraze u smjernicama i paketu instrumenata za bolju regulativu; poziva Komisiju i suzakonodavce da povećaju praktičnu primjenjivost zakonodavstva EU-a u svim fazama ciklusa politika, među ostalim istinskim uključivanjem građana i poduzeća tijekom osmišljavanja politika, izrađivanjem zakonodavstva usmjerenog na korisnike, ispitivanjem nacrta akata od strane korisnika i savjetovanjem nakon zakonodavnog procesa;

36.poziva na češću primjenu postupaka kao što su evaluacije i Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT), čiji je cilj pojednostavnjenje zakonodavstva; također smatra da se razne zakonodavne tehnike koje bi mogle pomoći sa zastarjelim ili suvišnim mjerama nedovoljno koriste ili se, ako se pak koriste, koriste neadekvatno;

37.podsjeća da je u Draghijevu izvješću pojednostavnjenje pravila istaknuto kao jedan od triju glavnih ciljeva obnovljenog europskog partnerstva8 Draghi M., The future of European competitiveness – a competitiveness strategy for Europe (Budućnost europske konkurentnosti – strategija konkurentnosti za Europu), Europska komisija, 9. rujna 2024., dio A, str. 67. – 68.; ističe da je za pojednostavnjenje potrebno usredotočiti se i na pametne strategije za provedbu, zauzeti pragmatičan, pravno utemeljen i učinkovit pristup smanjenju administrativnog opterećenja za poduzeća, a posebno MSP-ove, te u najvećoj mogućoj mjeri pojednostavniti provedbu dogovorenih pravila; nadalje podsjeća da se u Lettinom izvješću u sličnom tonu naglašava da bi propisi trebali olakšati gospodarsku aktivnost i inovacije na jedinstvenom tržištu, a ne ih ometati9 Letta E., Much more than a Market (Više od tržišta), Europsko vijeće, travanj 2024., str. 130.;

38.pozdravlja to da je 2023. uvedena nova provjera utjecaja propisa na MSP-ove i konkurentnost, koja je postala obvezni prilog procjenama učinka; pozdravlja obećanje predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da će ta nova provjera utjecaja propisa na MSP-ove i konkurentnost doprinijeti sprečavanju regulatornih opterećenja uz istodobno održavanje visokih standarda; konstatira da se sada s riječi mora prijeći na djela, usmjerena na to da se MSP-ovima pruži potpora i da im se stave na raspolaganje alati za postizanje ciljeva EU-a i provedbu zakonodavstva EU-a;

39.poziva na to da sveukupna provjera utjecaja na konkurentnost postane standardna praksa, uključujući procjenu kumulativnog učinka velikih zakonodavnih paketa, umjesto zasebne evaluacije pojedinačnih akata; potvrđuje da je, kako bi se ojačala europska konkurentnost i suverenitet, nužno oduprijeti se vanjskim pritiscima kojima se želi oslabiti pravni okvir EU-a;

40.ponovno ističe važnost načela „počnimo od malih” kao temelja bolje regulative, čime se osigurava da se potrebe i kapaciteti MSP-ova sustavno uzimaju u obzir u svim fazama ciklusa politike, od osmišljavanja do provedbe i evaluacije; naglašava važnost utvrđivanja uzročno-posljedičnih veza između regulatornih odredbi, ponašanja poduzeća i koristi za korisnike te procjene mogućih neželjenih posljedica i nerazmjernih opterećenja za MSP-ove u pogledu usklađenosti;

41.pozdravlja i potiče širu upotrebu regulatornih izoliranih okruženja u sektorima usmjerenima na budućnost kako bi se poduprle inovacije, smanjili troškovi usklađivanja i pružila pravna sigurnost za MSP-ove;

42.prima na znanje činjenicu da se Komisija obvezala smanjiti obveze izvješćivanja za 25 %, ali naglašava da taj cilj ne smije ugroziti transparentnost i nadzor pri postizanju ciljeva politike EU-a; primjećuje, nadalje, uključivanje smanjenja administrativnih troškova i izvješćivanja za MSP-ove za 35 %; nadalje podsjeća da obveze izvješćivanja čine samo mali dio ukupnog regulatornog opterećenja, koje uključuje i administrativne troškove, troškove provedbe i troškove usklađivanja, koji proizlaze i iz zakonodavstva EU-a i iz nacionalnog zakonodavstva; konstatira da bi se na Komisijin cilj smanjenja od 25 % stoga trebalo gledati kao na dio šireg cilja smanjenja ukupnih troškova i složenosti, uključujući, prema potrebi, s pomoću daljnjeg usklađivanja nacionalnih pravila; stoga poziva na ambiciozniji i kvalitetniji pristup s ciljem još većeg smanjenja svih regulatornih troškova, uključujući pilot-projekt za procjenu učinaka propisa na inovacije, primjerice identificiranjem prepreka za start-up poduzeća i nove tehnologije u ranim zakonodavnim fazama;

43.nadalje, pozdravlja imenovanje potpredsjednika Komisije izričito zaduženog za provedbu i pojednostavnjenje; pozdravlja upotrebu dijaloga o provedbi i potiče redovite provjere stvarnog stanja i testiranja otpornosti pravne stečevine Unije na stres kako bi se procijenili kumulativni učinci na konkurentnost, inovacije i MSP-ove te na postizanje ciljeva politike EU-a i utvrdile mogućnosti za učinkovito pojednostavnjenje; u tom pogledu naglašava važnost sveobuhvatnih procjena učinka, pri čemu se sustavno integriraju provjere primjerenosti, provjere utjecaja na konkurentnost i testovi za MSP-ove;

44.poziva Komisiju i države članice da pitanja konkurentnosti sustavno integriraju u inicijative za pojednostavnjenje, osiguravajući pritom da administrativni postupci koji utječu na građane i poduzeća budu pojednostavnjeni bez ugrožavanja osnovnih zaštitnih mjera; naglašava da smanjenje nepotrebne birokracije, širenje digitalnih rješenja i poboljšanje uzajamnog priznavanja može smanjiti troškove usklađivanja, olakšati mobilnost te ojačati konkurentnost i privlačnost jedinstvenog tržišta;

45.smatra da pojednostavnjenje u korist konkurentnosti i daljnje integracije jedinstvenog tržišta iziskuje sveobuhvatan pristup relevantnom zakonodavstvu EU-a i nacionalnom zakonodavstvu; ističe da razlike u nacionalnim pravilima u različitim državama članicama također mogu dovesti do pravne nesigurnosti i dodatnih administrativnih troškova; u tom pogledu poziva Komisiju da izradi pregled cjelokupnog postojećeg financijskog i nefinancijskog zakonodavstva i administrativnih obveza za poduzeća na temelju prava EU-a, kao i obveza na temelju nacionalnih pravila o pravu trgovačkih društava; poziva na to da taj pregled bude temelj sveobuhvatne procjene, među ostalim u pogledu troškova i koristi, različitih javnih interesa kojima zakonodavstvo služi, preklapanja među zakonodavstvima, kao i prilika za usklađivanje i približavanje; poziva Komisiju da na temelju te procjene, ako je to potrebno i uz učinkovito sudjelovanje svih relevantnih aktera i dionika te na temelju odgovarajuće procjene učinka, iznese prijedloge za ažuriranje zastarjelih odredaba i uklanjanje neopravdanih prepreka s pomoću razmjernih mjera u cilju postizanja uzlazne konvergencije;

46.naglašava da upotreba digitalnih alata i rješenja koja se temelje na umjetnoj inteligenciji ima velik potencijal za pojednostavnjenje usklađenosti, smanjenje regulatornih troškova i povećanje dostupnosti informacija; smatra da je potrebno dodatno istražiti potencijal digitalnih alata za pronalaženje boljih i bržih rješenja u tom pogledu te da se nedavno doneseno zakonodavstvo treba provesti; naglašava da su za to potrebne mjere za izgradnju kapaciteta i mjere potpore kako bi se poduzećima svih veličina, upravama i građanima stavila na raspolaganje potrebna digitalna infrastruktura i vještine;

47.poziva Komisiju da ispita i razmotri uvođenje novih alata umjetne inteligencije, uključujući velike jezične modele dopunjene generiranjem s proširenim dohvaćanjem, kako bi se poboljšala učinkovitost i točnost praćenja provedbe prava EU-a, a čime bi se omogućilo brže otkrivanje neusklađenosti, pravodobniji odgovori na pritužbe i proaktivna rješenja za novonastale probleme;

48.apelira na države članice da se suzdrže od stvaranja nepotrebnih dodatnih administrativnih opterećenja ili opterećenja povezanih s usklađivanjem pri prenošenju zakonodavstva EU-a (prekomjerna regulacija) te poziva Komisiju da u svojim godišnjim izvješćima o provedbi utvrdi i objavi slučajeve takvih praksi; ističe potrebu za dosljednim i učinkovitim prenošenjem direktiva u državama članicama kako bi se osigurala pravna sigurnost i jednaki uvjeti za sve; apelira na države članice da se suzdrže od kasnog, nepotpunog ili netočnog prenošenja direktiva te ih potiče na suradnju i sudjelovanje u razmjenama dobrih praksi kako bi provedba direktiva bila razmjerna i učinkovita;

49.poziva Komisiju i države članice da odgovore na problem regulatorne rascjepkanosti koja utječe na MSP-ove na jedinstvenom tržištu, uključujući nepotrebne nacionalne formalnosti, te da prednost daju okvirima za uzajamno priznavanje i interoperabilnost;

50.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.