1.ponovno potvrđuje da se vladavina prava temelji na obvezujućoj prirodi prava za sva javna tijela i na djelotvornom pravu pristupa neovisnom i nepristranom sudu za svaku osobu te da su te dvije dimenzije neodvojive i da se uzajamno osnažuju;

2.ističe da je pravedno i pristupačno pravosuđe temeljno načelo vladavine prava koje zahtijeva neovisno pravosuđe; ponovno ističe da je jednak pristup pravosuđu za sve građane neophodan;

3.naglašava važnost neovisnih pravosudnih sustava i pristupa besplatnoj pravnoj pomoći za osiguravanje jednakog pristupa pravosuđu; ponavlja da su za poboljšanje pravosudnih sustava ključni dostatni resursi, uključujući infrastrukturu i osoblje;

4.poziva države članice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale strukturno neovisne, učinkovite i nepristrane pravosudne sustave, kao i pristup besplatnoj pravnoj pomoći, u skladu sa svojim obvezama na temelju prava EU-a i nacionalnog prava, čime bi se zajamčio jednak pristup pravosuđu za sve, što je ključno kako bi građani mogli ostvariti svoja prava, suzbiti diskriminaciju i pozvati donositelje odluka na odgovornost; ponovno ističe da su potrebne konkretne mjere za poboljšanje tog pristupa, posebno za marginalizirane i ranjive skupine;

5.naglašava da su za jamčenje neovisnosti pravosuđa i učinkovitog pristupa pravosuđu potrebni barem automatizirani i nasumični sustavi dodjele predmeta s usko definiranim osnovama za odstupanje koje se mogu preispitati; transparentni, pravno utemeljeni i depolitizirani postupci imenovanja i promaknuća, čime se osigurava da pravosudna vijeća ili jednakovrijedna tijela pretežno sastoje od članova koje biraju njihovi kolege, u skladu sa standardima Venecijanske komisije, te da izvršna vlast ne može provoditi diskrecijsku kontrolu nad imenovanjima, među ostalim u predsjedništvima sudova i vrhovnim sudovima; stabilna i objektivna pravila o naknadama za pravosudne dužnosnike; odgovarajući resursi, uključujući financiranje, infrastrukturu i kvalificirano osoblje;

6.podsjeća da su pouzdani nacionalni pravni sustavi u državama članicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama neophodni s obzirom na to da se Komisija oslanja na nacionalna pravosudna tijela za provedbu prava EU-a i da su oni ključni za pravosudnu suradnju u cijelom EU-u i poticanje uzajamnog povjerenja;

7.napominje da je Komisija zaključila da postoje strukturni izazovi u pogledu poboljšanja učinkovitosti, dostupnosti i kvalitete pravosuđa u nekim državama članicama te zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama; naglašava da je potrebno poboljšati praćenje tih izazova, posebno u zemljama koje su u naprednoj fazi pristupnog procesa; čvrsto vjeruje da je osposobljavanje jedan od ključnih čimbenika kojima se jamči neovisnost sudaca, kao i kvaliteta i učinkovitost pravosudnog sustava; poziva države članice da ulože u pravosudno osposobljavanje, digitalizaciju, pravnu pomoć i pristup pravosuđu za marginalizirane i ranjive skupine; potiče države članice da sucima osiguraju prilike za usavršavanje; čvrsto smatra da bi osposobljavanje trebalo biti multidisciplinarno; ponavlja da su odgovarajući resursi, uključujući financiranje, infrastrukturu i kvalificirano osoblje, ključni za učinkovitost i poboljšanje pravosudnih sustava; naglašava iznimnu važnost snažne potpore EU-a u tom području;

8.poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje nudi digitalizacija kako bi omogućile pojednostavnjenje, poboljšanje učinkovitosti i pristupačnosti, uštede vremena i smanjenje troškova skladištenja podataka;

9.ističe ozbiljne probleme povezane s političkim utjecajem nad imenovanjem sudaca, stegovnim vijećima, promaknućima i dodjelom predmeta, među ostalim u okviru novouspostavljenih pravosudnih struktura kojima se zaobilaze postojeće zaštitne mjere i olakšava upletanje izvršne vlasti, posebno u Mađarskoj;

10.podsjeća da je iz Izvješća o vladavini prava za 2025. vidljivo da u Mađarskoj i dalje postoje brojni duboko ukorijenjeni nedostaci utvrđeni prethodnih godina, odnosno da se neovisnost pravosuđa i dalje dovodi u pitanje, da državnom odvjetništvu i dalje nedostaju snažne zaštitne mjere protiv političkog utjecaja, da su zakonodavni postupci i dalje netransparentni uz ograničeno javno savjetovanje te da napori za obranu slobode medija, pluralizma i prostora za građansko djelovanje nisu polučili značajne rezultate;

11.naglašava potrebu za nepristranošću sudaca; podsjeća da se imenovanje i promaknuće sudaca mora određivati isključivo na temelju njihovih kvalifikacija jer su suci od presudne važnosti za jamčenje neovisnosti pravosuđa; podsjeća da kriteriji za predlaganje kandidata i njihovo imenovanje na visoke sudačke položaje moraju biti potpuno transparentni te bez neprimjerenog političkog ili vanjskog upletanja, podsjeća da se transparentni i nepristrani postupci također moraju primjenjivati na razrješenje sudaca; poziva Komisiju da prati i osigura da države članice u potpunosti poštuju načelo zabrane regresije, kako je pojašnjeno sudskom praksom Suda Europske unije, osobito u pogledu imenovanja sudaca, kako bi se spriječilo nazadovanje u području neovisnosti pravosuđa;

12.podsjeća da je potrebno zajamčiti autonomiju službe tužiteljstva, čime bi se spriječilo svako političko upletanje u njegov rad; poziva države članice da dodatno ojačaju zaštitne mjere za osiguravanje nepristranosti tužitelja, s obzirom na različite strukture nacionalnih javnih tužiteljstava; potiče ih da provode reforme u skladu s preporukama iz Izvješća o vladavini prava za 2025., uključujući pojačanu zaštitu neovisnosti pravosuđa i autonomiju tužitelja u kontekstu parlamentarnih istraga te mjere kao što su razdvajanje mandata glavnog tužitelja od mandata vlade; poziva Komisiju da preispita reforme provedene u tom pogledu i da prati njihovu djelotvornost; poziva na provedbu reformi stegovnih postupaka za suce i tužitelje kako bi se spriječilo da ih politička tijela upotrebljavaju za vršenje kontrole nad pravosuđem te kako bi se osiguralo da ih provode neovisna tijela;

13.osuđuje zlouporabu pravosudnog sustava u političke svrhe, uključujući progon političkih protivnika i upletanje u istrage korupcije; naglašava da politički motivirani kazneni progoni smanjuju povjerenje javnosti u ustavna načela i standarde EU-a; ističe važnost jamčenja autonomije i neovisnosti službe tužiteljstva, čime bi se spriječilo političko upletanje u njegov rad, posebno političko upletanje vlade; ističe ulogu transparentnih postupaka imenovanja tužitelja kao ključnog čimbenika za održavanje povjerenja javnosti u kazneno pravosuđe; osuđuje zlouporabu oprosta i pomilovanja u korist političara jer se time ugrožava načelo jednakosti pred zakonom; ističe svoju zabrinutost zbog opetovanih napada na suce i tužitelje koji provode istaknute političke istrage u vezi sa slučajevima korupcije i zlouporabe ovlasti protiv političkih protivnika;

14.naglašava važnu ulogu nacionalnih sudbenih vijeća u zaštiti neovisnosti pravosuđa jer služe kao zaštitni sloj između pravosuđa i drugih grana vlasti, među ostalim u pogledu pitanja kao što su imenovanja, napredovanje i upravljanje pravosudnim sustavom;

15.ističe da bi, ako postoje sudbena vijeća, njihov sastav i funkcioniranje trebali biti u skladu sa standardima koje su uspostavili Venecijanska komisija i Vijeće Europe, uključujući zahtjev prema koje se vijeće mora sastojati isključivo od sudaca ili prema kojem, ako se miješa s osobama koje nisu suci, znatnu većinu članova trebaju činiti suci koje biraju njihovi kolege, dok se članovi koji nisu suci mogu imenovati transparentnim demokratskim postupcima kako bi se osigurali pluralizam i legitimitet te da izvršna vlast ne može provoditi diskrecijsku kontrolu nad imenovanjima kako bi se osigurala neovisnost i spriječio neprimjeren utjecaj, što je podržao Sud Europske unije;

16.pozdravlja procjenu poduzetih reformi koju je Komisija iznijela u izvješću i napominje da su određene države članice ostvarile napredak i da poduzimaju zakonodavne inicijative za jačanje neovisnosti i djelotvornosti sudbenih vijeća, ako postoje;

17.naglašava da djelotvoran i funkcionalan pravosudni sustav u državama članicama iziskuje neovisne odvjetničke komore i odvjetnike koji mogu slobodno vršiti svoju dužnost bez neprimjerenog pritiska ili upletanja, s obzirom na njihovu ključnu ulogu u zaštiti vladavine prava i temeljnih prava i sloboda; nadalje, naglašava da je nužno potpuno poštovanje temeljnih načela odvjetništva, koja uključuju povjerljivost između odvjetnika i klijenta;

18.žali zbog činjenice da i dalje postoji zabrinutost u pogledu razina plaća sudaca i sudskog osoblja u nekoliko država članica, zbog čega radna mjesta nisu privlačna pa ih je teško popuniti;

19.izražava ozbiljnu zabrinutost zbog rastućeg trenda strukturnog preispitivanja uloge i legitimiteta neovisnog pravosuđa, čime se osporava pravilno funkcioniranje pravosudnog sustava kao takvog, te naglašava da je neovisnost pravosuđa preduvjet za legitimitet pravosudnog tijela, izvršivost sudskih odluka i povjerenje javnosti u pravdu; podsjeća da načelo ravnoteže ovlasti podrazumijeva da su sva javna tijela podložna sudskom preispitivanju i te žali zbog diskursa kojima se nastoji narušiti legitimitet sudskog nadzora kao takvog; podsjeća da je kritika sudaca neprihvatljiva ako se njome nastoji spriječiti ili diskreditirati izvršavanje te ustavne funkcije; jasno razlikuje legitimne kritike sudskih odluka i napade na legitimitet nacionalnih i međunarodnih sudova kao institucija; osuđuje svaki izravni ili neizravni pokušaj zastrašivanja ili ometanja sudaca te utjecanja na njih u izvršavanju njihove dužnosti, među ostalim prijetnjom stegovnim postupcima ili javnim napadima kojima se narušava njihov autoritet; ponovno potvrđuje da legitimitet međunarodnih sudova proizlazi iz suverene volji država koje su ih osnovale i iz demokratskih postupaka kojima se regulira izbor sudaca te da je njihova uloga ključna za djelotvornu zaštitu temeljnih prava;

20.poziva Komisiju da pronađe rješenje za problem političkih napada na suce i pravosudnog zastrašivanja te da osigura neovisne pravosudne sustave, što uključuje zaštitu od političkog upletanja; naglašava da znatan broj prijetnji i napada na pravosudne stručnjake, a posebno na odvjetnike Vijeće odvjetničkih komora Europe (CCBE), „CCBE report on threatening behaviour and aggression towards lawyers” (Izvješće CCBE-a o prijetećem ponašanju i agresiji prema odvjetnicima), 2024., predstavlja izravnu prijetnju demokraciji i vladavini prava; poziva države članice da potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti odvjetničke profesije i da upotrebljavaju sva primjerena sredstva kako bi osigurale zaštitu i slobodu izražavanja odvjetnika; poziva Komisiju da bez odgode predloži nacrt odluke Vijeća kojom bi se EU-u omogućilo potpisivanje i sklapanje Konvencije te ističe potrebu za brzim dogovorom u vezi s tom odlukom;

21.podsjeća da strukovna udruženja sudaca i tužitelja, zajedno s akterima civilnog društva, imaju važnu ulogu u poticanju vladavine prava na terenu, obrani neovisnosti pravosuđa i doprinosu javnoj raspravi;

22.poziva države članice da se suzdrže od prekomjerne primjene ubrzanih postupaka ili izvanrednih uredaba jer oni negativno utječu na stabilnost i kvalitetu izrade zakonodavstva i demokraciju; poziva države članice da uspostave transparentne zakonodavne postupke nakon sustavnog savjetovanja s različitim dionicima;

23.pozdravlja nacionalne reforme koje su određene države članice poduzele za jačanje neovisnosti pravosuđa i poziva države članice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje da i dalje poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale neovisnost pravosudnih sustava i pristup besplatnoj pravnoj pomoći te tako osigurale jednak pristup pravosuđu;

24.pozdravlja ulogu Europske mreže pučkih pravobranitelja i ističe da bi suradnja trebala nadilaziti razmjenu informacija, posebno sustavnom primjenom postupka upita, čime se nacionalnim uredima pravobranitelja omogućuje da zatraže autoritativne odgovore na razini EU-a ako naiđu na prepreke u primjeni prava EU-a, čime se jača njihov utjecaj u odnosu na nacionalna tijela; žali zbog toga što se u izradi izvješća o vladavini prava ponekad ne provodi savjetovanje s uredima pravobranitelja, unatoč njihovoj ključnoj ulozi u utvrđivanju nedostataka u provedbi prava EU-a; stoga poziva na strukturiranije i dosljednije sudjelovanje nacionalnih pravobranitelja u procesima EU-a u svrhu boljeg utvrđivanja sustavnih problema koji zahvaćaju nekoliko država članica i podupiranja Komisije pri uklanjanju nedostataka u djelotvornoj primjeni prava EU-a;

25.poziva države članice da ojačaju neovisnost nacionalnih nadzornih tijela;

26.poziva EU i njegove države članice da nastave jačati svoju potporu europskim i međunarodnim pravosudnim institucijama, počevši s jačanjem unutarnjih mehanizama pravosudne suradnje koji se temelje na uzajamnom povjerenju između pravosudnih sustava različitih država članica te zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja;

27.pozdravlja reviziju Direktive o pravima žrtava Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012., str. 57., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2012/29/oj). kako bi se otklonili pravni nedostaci, čime bi se osiguralo da žrtve mogu pristupiti pravosuđu i dobiti potporu, uključujući načine preispitivanja odluka u kaznenim postupcima koji se odnose na žrtve, odredbe o potpori i zaštiti žrtava, pristupu naknadi, kao i djelotvorno prikupljanje podataka, bolju raspodjelu resursa za poštovanje prava žrtava kaznenih djela te poštovanje njihove privatnosti i zaštitu njihovih osobnih podataka prilikom prijave kaznenog djela, bez obzira na boravišni status, te kako bi se osiguralo da se osobni podaci ne dijele s počiniteljem;

28.naglašava da je neprovođenje presuda donesenih na državnoj i međunarodnoj razini i dalje sustavan problem u određenim državama članicama, kako je istaknuto u nedavnim nalazima Agencije Europske unije za temeljna prava podnescima dionika; s ozbiljnom zabrinutošću prima na znanje sve veći zaostatak i usporavanje napretka u provedbi vodećih presuda Europskog suda za ljudska prava u cijelom EU-u, što dokazuje činjenica da je 1. siječnja 2025. u državama članicama EU-a bilo 650 presuda ESLJP-a čija potpuna provedba još nije ostvarena, u usporedbi sa 624 takvih presuda u siječnju 2024. i 616 prethodne godine; nadalje, napominje da i dalje nije provedeno 45,7 % vodećih presuda koje se odnose na države članice EU-a tijekom proteklih deset godina, u usporedbi s 44 % takvih presuda na kraju 2023. i 40 % na kraju 2022.; nadalje, napominje da je do kraja 2024. prosječno vrijeme za provedbu vodećih presuda ESLJP-a koje se odnose na države članice iznosilo pet godina i četiri mjeseca, u usporedbi s pet godina i dva mjeseca, koliko je to vrijeme iznosilo 2023., te pet godina i jedan mjesec, koliko je to vrijeme iznosilo 2022.; na temelju toga ističe sve gori strukturni manjak usklađenosti Europska mreža za provedbu, Izvješće za 2025.; smatra da bi Komisija ozbiljne slučajeve neprovođenja trebala smatrati prioritetnom temom u političkom dijalogu s nacionalnim vladama i parlamentima;

29.ističe ključnu ulogu Suda EU-a u očuvanju vladavine prava u cijelom EU-u; podržava daljnje inicijative za povećanje resursa i kapaciteta Suda EU-a kako bi se mogao djelotvorno suočavati s daljnjim izazovima u području vladavine prava;

30.poziva države članice da brzo provedu neprovedene presude Suda EU-a i Europskog suda za ljudska prava; predlaže da institucije EU-a uspostave odjel za praćenje koji bi se nadovezao na relevantne postojeće strukture i resurse institucija i agencija Unije i prema potrebi ih ojačao, u svrhu praćenja provedbe presuda Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava u vezi s demokracijom, vladavinom prava i temeljnim pravima u EU-u i zemljama kandidatkinjama, te poziva Komisiju da izradi javni pregled stanja ili jednakovrijedan alat za praćenje takve provedbe, da u potpunosti integrira relevantne nalaze u godišnje izvješće o vladavini prava i da sustavno izdaje prilagođene preporuke za pojedine zemlje, s posebnim naglaskom na državama članicama koje opetovano ne provode presude Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava; poziva Komisiju da analizira podatke o nepoštovanju stajališta ugovornih tijela UN-a za pojedine zemlje, oslanjajući se na podatke koje su prikupile agencije EU-a, posebno Agencija za temeljna prava; ponavlja da je djelotvorna provedba presuda ključna za jamčenje zaštite temeljnih prava sadržanih u UEU-u, UFEU-u, Povelji i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima;

31.poziva Komisiju da odlučnije primjenjuje provedbene instrumente u slučaju ustrajnog neprovođenja, pri čemu treba ocijeniti je li potrebno pokrenuti postupke u skladu s člankom 258. UFEU-a, člankom 260. UFEU-a i, ako je to primjenjivo, proračunskim uvjetovanjem;

32.poziva države članice da donesu mjere kojima će pružiti potporu provedbi s jasnim vremenskim okvirom, odgovornostima i parlamentarnim nadzorom te da štite neovisnost pravosuđa i osiguraju da nacionalni sudovi mogu neometano i dosljedno primjenjivati sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava i Suda EU-a;

33.podsjeća da je vladavina prava ugrožena kada postoje institucionalne prepreke ili otpor određenih pravosudnih ili upravnih sektora koji nadilaze legitimnu reviziju ili nadzor zbog kojih nije moguća pravilna provedba demokratski donesenih zakona; naglašava da demokratske države moraju osigurati mehanizme za političko i socijalno pomirenje, spriječiti prekomjernu judicijalizaciju političkih sukoba i ojačati demokratski dijalog;

34.ističe da postoji jasna veza između nazadovanja u pogledu vladavine prava i ozbiljnog kršenja temeljnih prava, uključujući nedostatak pravičnog postupka za pritvorenike, zlouporabu istražnog zatvora, poticanje na mržnju u političkom ili institucijskom diskursu i restriktivne mjere usmjerene na organizacije civilnog društva; čvrsto vjeruje da bi Komisija trebala procjenjivati kako države članice rješavaju te slučajeve kršenja načela vladavine prava i temeljnih prava te uložiti veći napor kako bi se osigurao pristupačan, učinkovit i nepristran pravosudni sustav; sa zabrinutošću primjećuje upotrebu izvanrednih pravnih postupaka i izvršnih uredaba za preoblikovanje pravosudnog okruženja izvan opsega uobičajenog parlamentarnog nadzora, što odražava obrasce za koje je prethodno utvrđeno da nisu u skladu s diobom vlasti;

35.poziva Komisiju da se pitanjem zatvorskih uvjeta pozabavi kao pitanjem vladavine prava s obzirom na raširenu prenapučenost, neprimjerene životne uvjete i sve veće stope samoubojstava, kojima se ugrožavaju temeljna prava zatvorenika u zatvorskim sustavima država članica; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi osigurale da su uvjeti pritvora u zatvorima, uključujući ustanove za maloljetnike, u skladu sa standardima u području temeljnih prava, rješavanjem problema prenapučenosti, osiguravanjem pristupa zdravstvenoj skrbi i psihološkoj potpori te jačanjem mjera za sprečavanje samoubojstava; pozdravlja inicijative koje su poduzele neke države članice za rješavanje problema prenapučenosti i naglašava potrebu za daljnjim strukturnim mjerama, uključujući dosljedne strategije za smanjenje broja zatvorenika i davanje prednosti mjerama koje ne uključuju oduzimanje slobode i drugim alternativama zatvorskoj kazni;

36.ponavlja da korupcija predstavlja ozbiljnu prijetnju demokraciji, vladavini prava i pravednom postupanju prema svim građanima, da ugrožava gospodarski razvoj, narušava povjerenje javnosti u institucije i stvara ranjivosti koje vanjski akteri mogu iskoristiti i na nacionalnoj razini i na razini EU-a;

37.žali zbog toga što je povjerenje javnosti u borbu protiv korupcije i dalje nisko, s obzirom na to da dvije trećine Europljana smatra da se slučajevi korupcije na visokoj razini ne rješavaju u dovoljnoj mjeri, da više od polovine smatra da su djelovanja vlade nedjelotvorna te da gotovo polovina sumnja u nepristranu primjenu mjera za borbu protiv korupcije; ističe znatne nedostatke u mehanizmima za prijavljivanje i osvješćivanju javnosti; smatra da je to jasan poziv EU-u da intenzivnije radi na sprečavanju i borbi protiv korupcije;

38.duboko je zabrinut zbog slučajeva korupcije koji su se pojavili u europskim institucijama i naglašava da vladavina prava iziskuje da osobe koje obnašaju javne dužnosti ne mogu djelovati proizvoljno ili zloupotrebljavati svoje ovlasti za osobnu korist; poziva institucije EU-a da u potpunosti primjenjuju načela dobrog upravljanja, uključujući transparentnost, odgovornost i integritet;

39.naglašava da je punopravno članstvo EU-a u GRECO-u, koje nadilazi trenutačni status promatrača, nužno za otklanjanje postojeće asimetrije koja nastaje zbog toga što GRECO ocjenjuje sve države članice EU-a, ali ne i same institucije EU-a, čime se ograničava usklađenost u europskom okviru za integritet; naglašava da se ne može razumno očekivati od Komisije da obavlja samoprocjenu u pogledu integriteta i borbe protiv korupcije i da je mogućnost da se procjena prepusti priznatom i neovisnom vanjskom nadzornom tijelu neophodna kako bi se osigurala vjerodostojnost, transparentnost i povjerenje javnosti; naglašava važnost slanja jasnog političkog signala da su institucije EU-a same podložne istoj razini nadzora i standarda kao i nacionalna tijela; podsjeća da bi se članstvom EU-a u GRECO-u ojačalo usklađivanje pravila, osigurala metodološka dosljednost, poboljšala transparentnost, odgovornost i učinkovitost u upravljanju sredstvima EU-a, zakonodavnom postupku i radu institucija EU-a, uz istodobno jačanje suradnje s državama članicama, zemljama kandidatkinjama i susjednim zemljama u borbi protiv korupcije;

40.poziva Komisiju da brzo zaključi pregovore o punopravnom članstvu EU-a u GRECO-u; napominje da pristupanje EU-u može slijediti dva pravna pristupa, odnosno da EU može podnijeti izravni zahtjev za pristupanje Sporazumu o GRECO-u ili da, jednostavnije, može pristupiti jednoj ili objema konvencijama Vijeća Europe o borbi protiv korupcije (ETS br. 173 i/ili 174), što bi automatski podrazumijevalo članstvo u GRECO-u; stoga poziva Komisiju da bez odgode pokrene najučinkovitiji zakoniti postupak za punopravno članstvo u GRECO-u i da osigura da godišnjim izvješćem o vladavini prava također budu obuhvaćene institucije EU-a;

41.potiče države članice da potpuno provedu sve preporuke GRECO-a Vijeća Europe;

42.poziva države članice da objave, donesu, ažuriraju, prate, provedu i revidiraju svoje nacionalne strategije za sprečavanje i borbu protiv korupcije, utvrde ciljeve, prioritete i odgovarajuće mjere te sredstva za postizanje tih ciljeva kako bi osigurale uključivanje borbe protiv korupcije u sve relevantne sektore politike;

43.priznaje ključnu ulogu Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) u zaštiti vladavine prava i borbi protiv korupcije u EU-u, kao i u učinkovitoj zaštiti financijskih interesa Unije od kriminalnih aktivnosti; poziva Komisiju da u narednim izvješćima pomno prati razinu suradnje država članica sudionica s EPPO-om te da u slučaju nedostatne suradnje u potpunosti iskoristi svoje alate; podržava jačanje ovlasti EPPO-a u pogledu praćenja, koordinacije i djelovanja u svrhu jačanja njegova kapaciteta za istragu i kazneni progon slučajeva korupcije u državama članicama; poziva Komisiju da ubrza reviziju Uredbe o EPPO-u kako bi se poboljšala operativna suradnja i potpora za analizu podataka između EPPO-a i Europola; potiče sve države članice koje to još nisu učinile da se pridruže EPPO-u kako bi se poboljšala učinkovitost borbe protiv korupcije, posebno u pogledu zaštite sredstava EU-a;

44.poziva države članice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje, kao i institucije, tijela, urede i agencije EU-a, da uspostave ili ojačaju preventivne mjere protiv korupcije, kao što su specijalizirane i neovisne institucije za borbu protiv korupcije, transparentno upravljanje sredstvima EU-a, ojačana ili pravilna provedba zahtjeva u pogledu transparentnosti u donošenju odluka, kao što su registri lobista i obveze izvješćivanja o političkom financiranju, osiguravanje visoke razine transparentnosti u relevantnim područjima politika EU-a, kodeksi ponašanja za javne dužnosnike, obvezne imovinske kartice i njihova provjera, sustavi ranog upozoravanja te jasna pravila o sukobu interesa i praksama „kružnih vrata”;

45.poziva sve institucije, tijela, urede i agencije EU-a da ojačaju svoje mjere borbe protiv korupcije u pogledu otkrivanja slučajeva sukoba interesa i postupanja u tim slučajevima, otvorenog pristupa informacijama, kao i pravila kojima se uređuje interakcija institucija, tijela, ureda i agencija EU-a s privatnim sektorom;

46.poziva agencije, urede i institucije EU-a, kao što su Europol, Eurojust, Europski revizorski sud, EPPO i Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), da poboljšaju svoju suradnju, posebno preispitivanjem i jačanjem strukture EU-a za borbu protiv prijevara, među ostalim osiguravanjem odgovarajućih resursa OLAF-u, kako bi se osiguralo djelotvornije otkrivanje, sprečavanje i kazneni progon kršenja vladavine prava koji izravno ili neizravno utječu na financijske interese Unije;

47.poziva na jačanje preventivnih mjera protiv praksi „kružnih vrata” u pravosudnim sustavima, posebno u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama, kako bi se suce i tužitelje spriječilo da zauzmu vladina i politička stajališta koja bi mogla dovesti do sukoba interesa te naštetiti integritetu i nepristranosti pravosudnog sustava;

48.izražava ozbiljnu zabrinutost zbog stanja u nekim državama članicama u kojima su specijalizirana tijela za borbu protiv korupcije ukinuta, apsorbirana u manje neovisne strukture ili su njihove nadležnosti preraspodijeljene na načine kojima se smanjuje njihova neovisnost ili omogućuje da se tužiteljske ili policijske ovlasti koriste u političke svrhe; napominje da su ta kretanja dovela do naglog smanjenja broja istraga i kaznenih progona slučajeva korupcije, uključujući slučajeve na visokoj razini, te su ugrozila učinkovitost nacionalnih okvira za borbu protiv korupcije, što je vidljivo iz nedavnih stručnih analiza; ističe da je služba tužiteljstva ključan element koji državama članicama omogućuje borbu protiv kriminala i korupcije; žali zbog svakog uplitanja vlade ili politike u kaznene istrage, uključujući korupciju i povezana kaznena djela;

49.poziva države članice da zajamče neovisnost, nepristranost, specijalizaciju i odgovarajuće resurse stegovnih odbora, službi tužiteljstva, agencija za borbu protiv korupcije i pravosuđa, u skladu s obvezama iz Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije (UNCAC) i GRECO-a;

50.pozdravlja novu Direktivu o borbi protiv korupcije kojom se ažurira i jača pravni okvir EU-a u skladu s UNCAC-om; posebno pozdravlja usklađivanje definicije najtežih kaznenih djela korupcije na razini EU-a, uključujući mita u javnom i privatnom sektoru, pronevjeru, trgovanje utjecajem, ometanje pravde, nezakonito bogaćenje, prikrivanje i tešku zlouporabu javne funkcije; podsjeća da je kazneno djelo zlouporabe položaja i drugih sličnih kaznenih djela obuhvaćeno područjem primjene Direktive, da čini sastavni dio regulatornog okvira za borbu protiv korupcije i transparentnost te da je u suprotnosti s međunarodnim konvencijama o borbi protiv korupcije; pozdravlja postroživanje kaznenih sankcija za fizičke i pravne osobe, što uključuje kaznu zatvora od barem tri do pet godina, zabranu obavljanja javne dužnosti i isključenje iz pristupa javnom financiranju te novčane kazne za poduzeća na temelju prometa; prima na znanje ojačana pravila o nadležnosti, koja omogućuju državama članicama kazneni progon određenih kaznenih djela počinjenih u inozemstvu; pozdravlja poboljšanje preventivnog okvira, uključujući obvezu uspostave tijela ili organizacijskih jedinica ili tijela namijenjenih za borbu protiv korupcije, redovitu provedbu procjena rizika i osiguravanje zaštite zviždača i osoba koje surađuju u kaznenom postupku; ističe da se u Direktivi o borbi protiv korupcije naglašava da bi se, uz potpuno poštovanje svih relevantnih pravila u nacionalnim ustavima, ustavnim načelima i zakonima, neopravdanom zaštitom pojedinaca, posebno javnih dužnosnika, od odgovornosti za kaznena djela korupcije moglo narušiti povjerenje javnosti na način koji nije u skladu s ciljevima te direktive; nadalje naglašava da bi države članice trebale imati uspostavljen sustav za bilježenje, izradu i pružanje anonimiziranih statističkih podataka o broju pomilovanja povezanih s osuđujućim presudama u vezi s člancima 7., 8., 9. i 10. Direktive; potiče sve države članice da brzo i u potpunosti provedu Direktivu o borbi protiv korupcije;

51.naglašava da vladavina prava zahtijeva da javni dužnosnici, u institucijama EU-a i u državama članicama, djeluju transparentno i u javnom interesu, bez zlouporabe ovlasti ili proizvoljnog donošenja odluka; poziva države članice te zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje da promiču kulturu integriteta u vidu redovitih edukacija službenika javnih tijela, tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudnih tijela u području borbe protiv korupcije te aktivnog uključivanja civilnog društva;

52.ističe da su sloboda informiranja i pristup informacijama od javnog interesa temeljno pravo i ključan element transparentnosti, demokratske odgovornosti i borbe protiv korupcije; napominje da je to područje sustavno obuhvaćeno izvješćem Komisije o vladavini prava, uključujući neopravdana ograničenja, kašnjenja ili prepreke pristupu javnim informacijama; poziva države članice da zajamče pravodoban, djelotvoran i nediskriminirajući pristup informacijama koje posjeduju javna tijela te da se suzdrže od zakonodavnih ili administrativnih mjera kojima se ograničava transparentnost ili ometa nadzor javnosti ako te mjere nisu u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima;

53.izražava zabrinutost zbog toga što su reforme kaznenog prava kojima su smanjene sankcije i rokovi zastare za kaznena djela povezana s korupcijom dovele do prekida stotine slučajeva povezanih s korupcijom, uključujući slučajeve teških kaznenih djela, slabljenja odvraćajućeg učinka, poticanja ozračja nekažnjavanja i narušenog povjerenja u javne institucije;

54.napominje da u Mađarskoj koncentracija utjecaja izvršne vlasti nad tužiteljima, zajedno sa zakonodavnim reformama kojima se omogućuju zatvaranje slučajeva korupcije i manje kazne, odgovara obrascima sustavnog nazadovanja koje je prethodno utvrdio Parlament u kontekstu postupka u skladu s člankom 7. UEU-a;

55.potiče države članice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje da osiguraju brze, temeljite i nepristrane istrage slučajeva korupcije, s posebnim naglaskom na slučajevima koji uključuju visoke dužnosnike, kako bi se zaštitila vladavina prava, očuvalo povjerenje javnosti i osigurala odgovornost na svim razinama vlasti; nadalje poziva države članice da u razumnom roku poduzmu daljnje mjere u vezi s takvim slučajevima kako se među građanima ne bi poticao osjećaj nekažnjivosti;

56.poziva države članice da usklade svoje pravne odredbe o kaznenoj odgovornosti visokih dužnosnika, kako je definirano u Direktivi o borbi protiv korupcije, te da smanje pravne i postupovne prepreke koje pravosudnim tijelima onemogućuju brzo razmatranje relevantnih predmeta;

57.poziva Komisiju da sustavno izvještava o rezultatima istraga, optužnica i pravomoćnih presuda u slučajevima korupcije na visokoj razini u svakoj državi članici te da ih razlikuje; nadalje poziva Komisiju da utvrdi slučajeve trajnog nekažnjavanja kao strukturne slabosti sa znatnim posljedicama za zaštitu proračuna EU-a te da te zaključke uključi u poglavlje o borbi protiv korupcije u izvješću o vladavini prava;

58.prepoznaje ključnu ulogu zviždača u otkrivanju korupcije i promicanju transparentnosti u javnom i privatnom sektoru; naglašava da je potrebno osigurati njihovu djelotvornu zaštitu od odmazde i uznemiravanja; poziva na daljnje osnaživanje neovisnih i autonomnih tijela za zaštitu zviždača te na njihovu integraciju u šire nacionalne okvire za borbu protiv korupcije; potiče države članice i zemlje kandidatkinje da zaštite i dodatno ojačaju zaštitu zviždača i novinara koji izvješćuju o korupciji ili lošem upravljanju sredstvima EU-a osiguravanjem povjerljivih kanala za izvješćivanje, učinkovitih pravnih sredstava protiv odmazde te zaštite istraživačkog novinarstva i slobode izražavanja; poziva na uvođenje posebnih otegotnih okolnosti u kazneno pravo za kaznena djela počinjena protiv novinara ako su takva djela počinjena zbog njihovih profesionalnih aktivnosti ili povezana s njima;

59.navodi da su ubojstva istraživačkih novinara izravan napad na vladavinu prava jer se time građanima i institucijama otežava da osobe na vlasti pozovu na odgovornost, ali je također riječ o jednom od najekstremnijih oblika cenzure, koji izravno prijeti slobodi izražavanja i funkcioniranju demokratskih institucija; naglašava da prijetnje, uznemiravanje i kampanje protiv novinara, uključujući politički motivirane kampanje, imaju odvraćajući učinak na istraživačko novinarstvo te da je nužno odmah provesti temeljitu, neovisnu i djelotvornu istragu svih takvih slučajeva;

60.snažno osuđuje nadzor novinara, posebno špijunskim softverom, uključujući slučaj Paragon Graphite, kao i napade na novinare i aktere civilnog društva u nekoliko država članica, koji predstavljaju kršenje slobode izražavanja i slobode medija te ugrožavaju načela demokracije; ističe važnost zaštite novinara i povjerljivosti njihove komunikacije od svih oblika nezakonitog ili proizvoljnog nadzora; pozdravlja nastojanja da se ojačaju zaštitne mjere protiv takvih praksi; naglašava potrebu za jačanjem postojećih zaštitnih mjera, uključujući sudsko preispitivanje, procjene nužnosti i proporcionalnosti te učinkovite mehanizme pravne zaštite, kao i provedbu prava EU-a;

61.i dalje je zabrinut zbog ograničenog daljnjeg postupanja Komisije na temelju preporuka Istražnog odbora Parlamenta u vezi s uporabom Pegasusa i sličnog špijunskog softvera, smatra da bi se potpunom i pravodobnom provedbom preporuka znatno ojačala sposobnost EU-a za sprečavanje zlouporaba i poštovanje temeljnih prava; poziva Komisiju da izvijesti Parlament, točnije njegov Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE), o konkretnom stanju provedbe tih preporuka; poziva Komisiju da u svojem budućem izvješću o vladavini prava prida pozornost pitanju upotrebe špijunskog softvera protiv novinara jer to izravno utječe na slobodu medija, medijski pluralizam i sigurnost novinara; uviđa da su, nakon što je na razini EU-a izražena zabrinutost, određene države članice uvele reforme namijenjene poboljšanju nadzora, transparentnosti i odgovornosti u upotrebi tehnologija nadzora;

62.sa zabrinutošću primjećuje upotrebu sve nametljivijih tehnologija nadzora, uključujući alate koji se temelje na umjetnoj inteligenciji, posebno u slučajevima kad njihovo uvođenje može nerazmjerno utjecati na temeljna prava, kao što su privatnost, sloboda okupljanja ili sloboda medija; naglašava da tehnologije nadzora koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, uključujući biometrijske sustave kao što je prepoznavanje lica, predstavljaju visok rizik za poštovanje temeljnih prava te da, ako se upotrebljavaju, moraju podlijegati prethodnom sudskom odobrenju i transparentnom nadzoru; poziva Komisiju da procijeni predstavljaju li nacionalne prakse koje uključuju biometrijski nadzor ili opsežno prikupljanje podataka sustavne rizike za vladavinu prava;

63.izražava duboku zabrinutost zbog sve bolje dokumentiranih navoda o nezakonitom nadzoru i špijunaži usmjerenoj na institucije EU-a; naglašava da bi takve prakse, ako se potvrde, predstavljale ozbiljnu prijetnju vladavini prava, diobi vlasti, demokratskom nadzoru i integritetu postupaka donošenja odluka na razini EU-a:

64.podsjeća da uvođenje špijunskog softvera, s obzirom na njegovu vrlo nametljivu prirodu, predstavlja ozbiljno zadiranje u temeljna prava, potkopava uzajamno povjerenje među državama članicama i može narušiti funkcioniranje jedinstvenog tržišta i politika EU-a; poziva na potpunu transparentnost, učinkovit i neovisan nadzor nad takvim praksama i konkretne korektivne mjere, među ostalim na razini EU-a, kako bi se osigurala odgovornost; ponavlja da se nadzor mora provoditi u skladu sa zakonom, služiti legitimnom cilju, biti strogo nužan i razmjeran te podlijegati snažnim zaštitnim mjerama; ističe da svaka zloupotreba alata za nadzor dokazana u skladu s propisanim postupkom mora imati konkretne posljedice u okviru pravnih i proračunskih instrumenata EU-a;

65.i dalje je duboko zabrinut zbog toga što je vlasništvo nad medijima, javno ili privatno, u mnogim državama članicama te zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama i dalje vrlo koncentrirano, što predstavlja rizik u smislu raznolikosti informacija i stajališta; izražava zabrinutost zbog sve većeg političkog upletanja u upravljanje i zapošljavanje osoblja u javnim medijima, čime se narušava njihova neovisnost i pluralizam; naglašava demokratsku važnost neovisnih i dobro financiranih javnih medija; poziva države članice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje da donesu zakonodavne okvire za sprečavanje horizontalne koncentracije, da osiguraju transparentnost vlasništva i upravljanja, među ostalim putem registara javnog vlasništva, da zajamče transparentnu dodjelu javnih sredstava te da uspostave neovisne mehanizme nadzora i usklađenosti kako bi se zaštitila urednička i novinarska neovisnost te uloga medija kao javnog nadzornika;

66.osuđuje svako neopravdano političko uplitanje u upravljanje javnim medijima i sa zabrinutošću primjećuje strukturne reforme u određenim državama članicama kojima se povećava politički utjecaj na postupke imenovanja i razrješenja, kao i upotrebu oglašavanja pod kontrolom države, regulatorna tijela pod političkim utjecajem i konsolidaciju medija u provladine konglomerate, čime se narušava medijski pluralizam i ograničava pristup neovisnim informacijama; poziva države članice da osiguraju transparentne, otvorene, učinkovite i nediskriminirajuće postupke imenovanja za upravljačka tijela, na temelju unaprijed utvrđenih objektivnih i razmjernih kriterija, u skladu s člankom 5. Europskog akta o slobodi medija, te potiče Komisiju da pomno prati nacionalne reforme koje mogu ugroziti medijski pluralizam i neovisnost javnih medija; naglašava da su neovisni i pouzdani mediji, uključujući javne medije bez političke kontrole, neophodni za demokratsku odgovornost jer građanima omogućuju nadzor nad osobama na vlasti te otkrivanje korupcije i zlouporabe položaja;

67.podsjeća da su internetske platforme kao što su Instagram, TikTok i X značajan izvor vijesti, posebno za mlade; izražava zabrinutost zbog toga što sustavi za preporučivanje mogu povećati polarizirajući sadržaj i stvoriti informacijske zatvorene sustave istomišljenika, što predstavlja ozbiljan rizik za demokratsku raspravu i medijski pluralizam; poziva Komisiju da osigura učinkovitu provedbu Akta o digitalnim uslugama Uredba (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (SL L 277, 27.10.2022., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2022/2065/oj)., posebno u pogledu obveza platformi da ublaže sistemske rizike za medijski pluralizam i građanski diskurs;

68.pozdravlja inicijative za promicanje slobodnih, neovisnih i pluralističkih medija, kao što je Europski akt o slobodi medija (EMFA); međutim, žali zbog toga što je u većini država članica Europski akt o slobodi medija i dalje daleko od djelotvorne provedbe; poziva države članice da odmah ispune svoje obveze kako bi osigurale njegovu brzu i potpunu provedbu, uključujući transparentnost u raspodjeli državnog oglašavanja na internetu i izvan njega te zaštitu medijskog pluralizma i uredničke neovisnosti; poziva Komisiju da pruži potporu državama članicama u prenošenju Europskog akta o slobodi medija u nacionalno pravo, da prati njegovu provedbu i da razmotri postupke zbog povrede ako obveze nisu ispunjene; poziva Komisiju da aktivno pomaže državama članicama u primjeni Europskog akta o slobodi medija, među ostalim donošenjem smjernica za tumačenje kada je to potrebno, te da pomno prati njegovu učinkovitu provedbu, posebno u državama članicama u kojima su neovisni izvori izrazili zabrinutost u pogledu slobode medija; naglašava da novinari i dionici već imaju pravo pozvati se na predmetnu uredbu pred nacionalnim sudovima i sudovima EU-a, s obzirom na njezinu izravnu primjenjivost;

69.poziva države članice i zemlje kandidatkinje da osiguraju zaštitu novinara i drugih medijskih djelatnika u EU-u u skladu s preporukama Komisije (EU) 2021/1534 Preporuka Komisije (EU) 2021/1534 od 16. rujna 2021. o jamčenju zaštite, sigurnosti i jačanja položaja novinara i drugih medijskih djelatnika u Europskoj uniji (SL L 331, 20.9.2021., str. 8., ELI: http://data.europa.eu/eli/reco/2021/1534/oj). i (EU) 2022/758 Preporuka Komisije (EU) 2022/758 od 27. travnja 2022. o zaštiti novinara i boraca za ljudska prava uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja”) (SL L 138, 17.5.2022., str. 30., ELI: http://data.europa.eu/eli/reco/2022/758/oj).; naglašava da zaštita novinara mora obuhvaćati ne samo učinkovite mjere fizičke sigurnosti, već i zaštitne mjere protiv prijetnji, uznemiravanja i digitalnih napada na internetu, kao i pristup informacijama bez nepotrebnih prepreka;

70.osuđuje govor mržnje, na internetu i izvan njega, uključujući u tradicionalnim medijima, na društvenim medijima i na javnim mjestima, jer predstavlja ozbiljnu prijetnju demokraciji i vladavini prava; poziva na snažniju provedbu propisa o medijima kako bi se zaštitilo raznoliko i uključivo medijsko okruženje; ističe da javne osobe moraju služiti kao primjer u osiguravanju rasprave utemeljene na poštovanju; podsjeća da je sloboda izražavanja temeljno pravo i da se ne bi smjela neopravdano ograničavati; naglašava da se sloboda izražavanja ne smije koristiti za opravdavanje govora mržnje ili zločina iz mržnje; poziva države članice da stave izvan snage ili izmijene zakonodavstvo koje nije u skladu s europskim i međunarodnim standardima u pogledu slobode izražavanja i javne rasprave;

71.podsjeća da je sloboda izražavanja temelj demokratskih društava i temeljni element vladavine prava; sa zabrinutošću prima na znanje povećanje broja administrativnih kaznenih mjera usmjerenih protiv pripadnika akademske zajednice, novinara i boraca za ljudska prava;

72.poziva države članice da u potpunosti i pravodobno provedu Direktivu protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja Direktiva (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe usmjerene protiv javnog djelovanja”) (SL L, 2024/1069, 16.4.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/1069/oj). i Preporuku Komisije (EU) 2022/758; potiče države članice da ne prenesu samo minimalne propisane zahtjeve, već da donesu sveobuhvatne nacionalne mjere protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja kako bi zaštitile novinare i druge mete od zastrašivanja, klevete ili ograničenja u obavljanju njihova zanimanja;

73.preporučuje da države članice pri prenošenju Direktive prošire njezinu primjenu na nacionalne slučajeve, s obzirom na to da se većina strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja odvija na nacionalnoj razini; potiče uspostavu mehanizama ranog odbacivanja, učinkovitih pravila o prijenosu troškova, odvraćajućih sankcija protiv zlonamjernih stranaka u sporu i snažnih mjera potpore za pogođene novinare i druge mete;

74.poziva Komisiju da hitno razmotri prijedloge ili dopunske instrumente za rješavanje pitanja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja koje nisu obuhvaćene postojećim okvirom EU-a te da istraži izmjene kojima se područje primjene Direktive proširuje izvan prekograničnih slučajeva, osiguravajući visoku i ujednačenu razinu zaštite u čitavom EU-u;

75.poziva Komisiju da procijeni jesu li sankcije EU-a u svrhu borbe protiv dezinformacija u skladu sa zahtjevom proporcionalnosti u skladu s pravom EU-a i člankom 11. Povelje, uz potpuno priznavanje legitimnog cilja donošenja politika za rješavanje problema dezinformacija i manipulacije informacijama; smatra da se, prije nego što Vijeće primijeni takve mjere, mora zajamčiti pravo na saslušanje i odgovarajuće pravne zaštitne mjere, posebno ako postoji rizik od ugrožavanja prava građana EU-a, osobito novinara;

76.potiče države članice da osiguraju da manjine mogu učinkovito sudjelovati u medijima i pristupiti im te da osiguraju da audiovizualne medijske usluge ne sadržavaju poticanje na nasilje ili mržnju prema manjinama;

77.poziva države članice da uspostave okvire kojima se ljudima jamči sloboda traženja, primanja i širenja informacija te da osiguraju da nacionalni koordinatori u skladu s Aktom o digitalnim uslugama mogu u potpunosti ispuniti svoju ulogu u olakšavanju razmjene informacija i suradnje u čitavom EU-u; naglašava važnost pravodobne i učinkovite provedbe Akta o digitalnim uslugama kako bi se osiguralo sigurno, transparentno i odgovorno internetsko okruženje; poziva države članice da osiguraju da se prenošenjem Direktive (EU) 2016/343 o pretpostavci nedužnosti u potpunosti poštuje sloboda izražavanja i informiranja zajamčena člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te da se ne uvode ograničenja izvješćivanja o pitanjima od javnog interesa;

78.podsjeća na važnost praćenja velikih internetskih platformi i provedbe Akta o digitalnim uslugama, uključujući istrage algoritamske manipulacije, umnožavanja govora mržnje, političke propagande ili nedostatka nadzora; naglašava važnost transparentnosti algoritama platformi, neovisnih revizija i mehanizama za provjeru činjenica za borbu protiv dezinformacija te naglašava da bi te mjere trebalo dopuniti zajamčenim pristupom informacijama i promicanjem medijske pismenosti među svim građanima;

79.naglašava da dezinformacije i manipulacija informacijama velikih razmjera, kojima sve više doprinose napredni sustavi umjetne inteligencije, predstavljaju ozbiljan rizik za vladavinu prava i demokratske procese; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti provedu Akt o digitalnim uslugama i Akt o umjetnoj inteligenciji Uredba (EU) 2024/1689 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji i o izmjeni uredaba (EZ) br. 300/2008, (EU) br. 167/2013, (EU) br. 168/2013, (EU) 2018/858, (EU) 2018/1139 i (EU) 2019/2144 te direktiva 2014/90/EU, (EU) 2016/797 i (EU) 2020/1828 (Akt o umjetnoj inteligenciji) (SL L, 2024/1689, 12.7.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1689/oj). kako bi zajamčile transparentnost, odgovornost i djelotvorno ublažavanje sustavnih rizika za vladavinu prava koji se temelje na umjetnoj inteligenciji, posebno u kontekstu izbora;

80.naglašava ključnu ulogu snažnog i neometanog civilnog društva, uključujući organizacije na lokalnoj razini i razini zajednice, sindikate, skupine aktivista, borce za ljudska prava i nevladine organizacije, kao i neovisna tijela i pravobranitelje, u promicanju i podupiranju demokracije, jednakosti, vladavine prava i temeljnih prava te u jamčenju odgovornosti državnih i privatnih aktera u okviru njihove uloge nadzornika; podsjeća da u tom kontekstu Komisija priznaje da u nekim državama članicama i dalje postoje prepreke stvaranju okruženja pogodnog za rad aktera civilnog društva, kao i potrebu za dodatnim mjerama za njih, kao što su namjensko osposobljavanje, podizanje razine osviještenosti i mehanizmi zaštite; potiče Komisiju da uloži veće napore u jačanje zaštite svih tih aktera i da zajamči uvjete potrebne za učinkovito obavljanje njihovih aktivnosti; podsjeća da im je potrebno sigurno, poticajno i povoljno okruženje; potiče angažman i sudjelovanje građana u demokratskim procesima;

81.prepoznaje ulogu civilnog društva i nevladinih organizacija u zaštiti manjina i borbi protiv diskriminacije te poziva na pravičan i ravnopravan pristup potpori;

82.ponovno ističe važnost opsežnog savjetovanja prilikom izrade izvješća o vladavini prava; poziva Komisiju da prednost dâ provjerama na licu mjesta u državama članicama, koje omogućuju sveobuhvatniju i kontekstualnu procjenu stanja;

83.ističe važnost dinamičnog prostora za djelovanje civilnog društva i prava na mirno okupljanje i slobodu udruživanja u čitavom EU-u, naglašavajući da su ta prava, zaštićena međunarodnim pravom i Poveljom, ključna za demokraciju i odgovornost vlade; napominje da je u nekim državama članicama potrebno dodatno ojačati te slobode; poziva države članice da zajamče zaštitu slobode okupljanja za sve te da zajamče sigurno, poticajno i pravno sigurno okruženje za njezino ostvarivanje, u skladu s pravom EU-a te europskim i međunarodnim standardima u području ljudskih prava; sa zabrinutošću primjećuje sve veća ograničenja koja utječu na prostor za djelovanje civilnog društva u nekoliko država članica, uključujući prekomjerno administrativno opterećenje, kampanje ocrnjivanja i ograničenja pristupa resursima, što stvara odvraćajući učinak i ugrožava civilno društvo u vršenju uloge nadzornika;

84.ističe kritike Vijeća Europe, Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva u pogledu određenih zakona, uključujući relevantno zakonodavstvo u području sigurnosti, koji ne ispunjavaju zahtjev proporcionalnosti, što može oslabiti pravne zaštitne mjere i biti u suprotnosti s međunarodnim obvezama u području ljudskih prava; poziva države članice da ne donose zakone ili prakse kojima se preventivno ograničava pravo na mirno okupljanje, uključujući nametanje sankcija ili kazni sudionicima mirnih prosvjeda bez sudskog nadzora; podsjeća države članice da zakoni i prakse koji se odnose na okupljanja i prosvjede uvijek moraju biti u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava, što se među ostalim može postići odgovarajućim osposobljavanjem službenika za izvršavanje zakonodavstva u području ljudskih prava i upravljanja masama; potiče države članice da uvedu odgovarajuće postupke ili mehanizme za evidentiranje provjera identiteta te poziva države članice da objave podatke o ozljedama i smrtnim slučajevima tijekom prosvjeda kako bi se povećala transparentnost i odgovornost tijela za izvršavanje zakonodavstva;

85.prima na znanje Strategiju EU-a za civilno društvo i mjere za jačanje zaštite, sudjelovanja i održivog financiranja, uključujući Platformu civilnog društva, centar znanja o prostoru za građansko djelovanje i dodatne alate za zaštitu;

86.poziva države članice i Komisiju da nastave poboljšavati pravno i regulatorno okruženje za civilna društva te da istodobno osiguraju da su sva ograničenja financiranja i aktivnosti udruga jasno opravdana, razmjerna i potpuno usklađena s pravom EU-a i europskim standardima u području ljudskih prava, među ostalim Europskom konvencijom o ljudskim pravima;

87.izražava duboku zabrinutost zbog sužavanja prostora za djelovanje civilnog društva i sve većeg progona organizacija civilnog društva i boraca za ljudska prava u EU-u, posebno onih koji se bave borbom protiv rasizma, klimatskom pravdom, pravima LGBTIQ+ osoba, pravima žena, migracijama, uključujući humanitarnu pomoć i pomoć osobama u nevolji na moru, kao i borbom protiv korupcije; potiče Komisiju da sustavno prati stanje tih organizacija u svojim izvješćima o vladavini prava jer sužavanje prostora za djelovanje civilnog društva predstavlja strukturni problem u pogledu vladavine prava; poziva države članice da pruže djelotvornu zaštitu borcima za ljudska prava, uključujući mehanizme za brzi odgovor na prijetnje;

88.izražava zabrinutost zbog ustavnih izmjena kojima se ugrožavaju pravna sigurnost i nadređenost prava EU-a;

89.osuđuje prekomjernu i rutinsku primjenu ubrzanih zakonodavnih postupaka u Mađarskoj, u kojima se znatan udio zakona donosi bez odgovarajućeg savjetovanja, čime se narušavaju načela bolje izrade zakonodavstva, transparentnosti, uključivosti i demokratskog nadzora;

90.potiče države članice da osiguraju uravnotežen okvir kojim se podupiru odgovornost i transparentnost za sve subjekte koji žele utjecati na javnu politiku, istodobno omogućujući civilnom društvu da djeluje slobodno, sigurno i učinkovito; izražava zabrinutost zbog sve većih pravnih i financijskih ograničenja, kampanja ocrnjivanja i kriminalizacije organizacija civilnog društva i boraca za ljudska prava, uključujući neopravdanu kriminalizaciju aktivnosti civilnog društva; poziva države članice da se suzdrže od nerazmjernih ograničenja slobode okupljanja i udruživanja; ponovno ističe važnost potpune provedbe Direktive protiv strateških tužbi usmjerenih protiv javnog djelovanja i Preporuke Komisije (EU) 2022/758 za zaštitu organizacija civilnog društva; naglašava da zahtjevi u pogledu izvješćivanja za nevladine organizacije ne smiju nadilaziti zahtjeve koji su nužno potrebni i razmjerni za konkretne ciljeve koji se žele postići;

91.naglašava da su transparentnost i odgovornost pri korištenju sredstava EU-a ključne sastavnice vladavine prava; naglašava da bi trebalo uspostaviti obveze u pogledu izvješćivanja i transparentnosti kako bi se zajamčilo da se novac EU-a dobro troši, izbjegavajući pritom nepotrebna opterećenja za organizacije; smatra da postojeće zakonodavstvo EU-a o nadzoru, dužnoj pažnji i transparentnosti predstavlja čvrstu osnovu te naglašava da bi EU trebao ostati spreman preispitati i ojačati okvir ako se utvrde nedostaci; poziva države članice i Komisiju da osiguraju dodjelu odgovarajućih i održivih financijskih sredstava organizacijama civilnog društva i borcima za ljudska prava, u skladu s jasnim kriterijima prihvatljivosti i mehanizmima nadzora koji bi u potpunosti bili u skladu s postojećim pravilima o transparentnosti, odgovornosti i potrošnji, posebno u kontekstu sužavanja prostora za djelovanje civilnog društva i povećanja administrativnog opterećenja; u tom pogledu smatra da bi Komisija i države članice trebale osigurati odgovarajuće i dosljedno financiranje, usklađeno s njihovim ciljevima, za aktere koji rade na promicanju temeljnih prava, demokracije i vladavine prava te naglašava da pristup financiranju EU-a mora biti pravedan, transparentan i nediskriminirajući; podsjeća da se odluke o financiranju moraju temeljiti na nepristranim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima, u skladu s Ugovorima i Financijskom uredbom, čime se osiguravaju dobro financijsko upravljanje i zaštita financijskih interesa EU-a;

92.naglašava važnost akademske slobode kao sastavnog aspekta vladavine prava i potiče države članice da zaštite sveučilišta od neprimjerenog političkog utjecaja ili kontrole nad akademskim upravljanjem te da osiguraju institucionalnu autonomiju; potiče države članice da potiču kulturu vladavine prava provedbom kampanja za podizanje razine osviještenosti, informativnih inicijativa i drugih mjera usmjerenih na promicanje demokratskih vrijednosti i načela;

93.naglašava da zaštita i promicanje temeljnih prava predstavljaju temeljni stup vladavine prava i ključnu obvezu svih država članica u skladu s člankom 2. UEU-a; ističe da je potrebno osigurati jednaku zaštitu tih prava za sve osobe bez diskriminacije transparentnim zakonodavnim postupcima, djelotvornim pravnim lijekovima i mehanizmima neovisnog nadzora; ističe da se vladavina prava i temeljna prava međusobno nadopunjuju te da kršenja vladavine prava izravno ugrožavaju uživanje temeljnih prava;

94.naglašava da se svako ograničenje temeljnih prava i sloboda mora biti u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje i osuđuje zakonodavnu praksu koja dovodi do prekomjerne složenosti, pravne nesigurnosti ili nerazumljivosti za građane;

95.naglašava da pravnim okvirima država članica moraju biti zajamčeni jednakost pred zakonom i pravo na nediskriminaciju, uključujući u sudskim postupcima; poziva Komisiju da odlučno djeluje u slučajevima neusklađenosti; naglašava da sve mjere koje utječu na slobodno kretanje osoba, prava boravka ili spajanje obitelji moraju biti u skladu s primjenjivim pravom EU-a i Poveljom, uključujući načelo nediskriminacije utvrđeno u njezinu članku 21.;

96.podsjeća da su djelotvoran pristup socijalnoj zaštiti, primjereni minimalni dohodak i nediskriminirajuće javne usluge neophodni za jednako ostvarivanje prava; poziva Komisiju da razmotri kako socijalna isključenost, ekstremno siromaštvo i nedostatak stanovanja ometaju učinkovit pristup pravosuđu i praktično uživanje prava;

97.pozdravlja Strategiju o ravnopravnosti LGBTIQ+ osoba za razdoblje 2026. – 2030. kao ključni okvir za promicanje ravnopravnosti i nediskriminacije diljem EU-a, posebno poboljšanom provedbom prava EU-a o ravnopravnosti, zaštitom i sigurnošću osoba i aktivista iz zajednice LGBTIQ+, jačanjem mehanizama praćenja i odgovornosti, podizanjem razine osviještenosti i osposobljavanjem ključnih stručnjaka; potiče Komisiju da predstavi prijedlog kojim bi se na razini EU-a uvela obvezujuća zabrana postupaka konverzije u svim državama članicama;

98.ozbiljno je zabrinut zbog diskriminirajućih mjera uvedenih u nekim državama članicama pod izlikom borbe protiv takozvane LGBTIQ propagande i rodne ideologije; podsjeća na mišljenje nezavisne odvjetnice u predmetu C-769/22 Mišljenje nezavisne odvjetnice Ćapeta od 5. lipnja 2025., ECLI:EU:C:2025:408., u kojem je zaključila da takvo zakonodavstvo, ako nije objektivno, znanstveno i proporcionalno opravdano, nije u skladu s pravom EU-a i Poveljom; ističe da se tim mjerama jača stigmatizacija, zadire u zabranu diskriminacije, slobodu izražavanja i informiranja te krši privatni i obiteljski život i ljudsko dostojanstvo te da se ne mogu opravdati razlozima koje je iznijela država članica; naglašava da sustavna diskriminacija LGBTIQ+ osoba dovodi u pitanje vrijednosti sadržane u članku 2. UEU-a i utječe na pravni poredak EU-a u cjelini; naglašava da Komisija mora djelovati brzo i odlučno kada države članice zaobilaze pravo EU-a, posebno Povelju o temeljnim pravima, među ostalim ubrzanim postupcima zbog povrede prava i privremenim mjerama; osuđuje diskriminirajuće ustavne reforme koje utječu na rodnu ravnopravnost i prava LGBTIQ+ osoba;

99.žali zbog nedostatka napretka u politikama jednakosti i nediskriminacije u nekim državama članicama i trajnih nedostataka u provedbi postojećeg antidiskriminacijskog zakonodavstva EU-a; ističe da je intersekcijska diskriminacija pojedinaca koji pripadaju više ranjivih skupina i dalje problem u nekoliko država članica, s različitim stupnjevima pravnog priznavanja i zaštite, te da nije dovoljno obuhvaćena postojećim okvirima EU-a za ravnopravnost i nediskriminaciju; potiče Vijeće da bez odgode postigne dogovor o horizontalnoj direktivi o suzbijanju diskriminacije; poziva EU da nastavi djelovati protiv diskriminacije i zločina iz mržnje usmjerenih protiv LGBTIQ+ osoba, žena, maloljetnika, osoba s invaliditetom, starijih osoba, migranata i pripadnika manjina kako bi se žrtvama osigurao učinkovit pristup pravosuđu i pravnim lijekovima;

100.poziva sve države članice da zaštite prava LGBTIQ+ osoba potpuno u skladu s pravom EU-a, Poveljom i relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava; podsjeća da u nekoliko država članica i dalje postoje pravne prepreke prekograničnom priznavanju istospolnih partnerstava ili istospolnog roditeljstva, čime se krše načela slobodnog kretanja i nediskriminacije; poziva Komisiju da pomno prati usklađenost država članica sa sudskom praksom Suda Europske unije, posebno s presudama u predmetima C-673/16 Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. lipnja 2018., Relu Adrian Coman i dr. protiv Inspectoratul General pentru Imigrări i Ministerul Afacerilor Interne, ECLI:EU:C:2018:385. i C-713/23 Presuda Suda (veliko vijeće) od 25. studenoga 2025., Jakub Cupriak-Trojan i Mateusz Trojan protiv Wojewoda Mazowiecki, ECLI:EU:C:2025:917., te da, ako je to potrebno, pokrene postupke zbog povrede prava; pozdravlja prijedlog Komisije o priznavanju roditeljstva i poziva Vijeće da ga brzo usvoji, u najboljem interesu djeteta i u cilju osiguravanja pravne sigurnosti u čitavom EU-u;

101.poziva sve države članice da uvedu pravno priznavanje istospolnih partnerstava, u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

102.naglašava da nedostatak pristupačnih postupaka pravnog priznavanja roda predstavlja kršenje temeljnih prava; poziva sve države članice da zajamče pravno priznavanje rodnog identiteta na temelju samoodređenja, osiguraju uzajamno prekogranično priznavanje i zaštite osobne podatke, u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

103.izražava zabrinutost zbog porasta svih oblika vjerske mržnje, rasizma, ksenofobije i drugih oblika diskriminacije diljem EU-a; poziva države članice da osiguraju jednaku zaštitu svih manjina pred zakonom;

104.izražava duboku zabrinutost zbog sve većih razina antisemitizma u EU-u i primjećuje da mnogi Židovi prijavljuju antisemitsko neprijateljstvo na internetu i izvan njega, što utječe na njihov svakodnevni život i osjećaj sigurnosti; poziva države članice da poduzmu učinkovite mjere za rješavanje i sprečavanje antisemitskih činova i retorike;

105.izražava duboku zabrinutost zbog sve većih razina islamofobije i mržnje prema muslimanima u EU-u, napominjući da se mnogi muslimani u svakodnevnom životu suočavaju s rasizmom, zločinima iz mržnje, uznemiravanjem i diskriminirajućim praksama; poziva države članice da poduzmu učinkovite mjere za sprečavanje i rješavanje takvih činova i retorike;

106.osuđuje slučajeve zločina iz mržnje i govora mržnje na internetu i izvan njega potaknute bilo kakvim osnovama za diskriminaciju; poziva Komisiju i države članice da donesu i provedu učinkovite mjere za borbu protiv svih oblika rasizma, uz potpuno uključivanje civilnog društva i doprinos relevantnih dionika, kao što je Agencija EU-a za temeljna prava; poziva na jačanje prevencije, istrage, kaznenog progona i potpore žrtvama, uz puno sudjelovanje civilnog društva i tijela za ravnopravnost; ističe nedostatak sveobuhvatnog zakonodavstva EU-a i poziva na uključivanje govora mržnje i zločina iz mržnje u kaznena djela u EU-u u skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a, među ostalim kad se temelje na seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu ili izražavanju;

107.zabrinut je zbog zaostataka u zaštiti prava pripadnika manjina, koji se sve više zanemaruju; poziva države članice da osiguraju da njihovi pravni okviri i politike ne dovode do diskriminacije; podsjeća na prijedlog Parlamenta da se zaštita prava manjina uključi u izvješće o vladavini prava i poziva Komisiju da predloži mjere EU-a za zaštitu prava manjina i jezičnih prava, među ostalim pristupanjem EU-a Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina i Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima;

108.ističe raširenu diskriminaciju s kojom se suočavaju romske zajednice, uključujući antiromizam, segregaciju u stanovanju, obrazovanju i pristupu uslugama te sekuritizacijske prakse; poziva na ciljane mjere, snažnije mehanizme praćenja i odgovornosti te smisleno sudjelovanje romskog civilnog društva, među ostalim u procesima pristupanja EU-u;

109.poziva Komisiju da se uhvati u koštac s rasnom i etničkom diskriminacijom, uključujući rasno profiliranje, u kontekstu procjene vladavine prava, među ostalim učinkovitim istragama, prikupljanjem i objavljivanjem raščlanjenih podataka u skladu sa standardima u području temeljnih prava te uključivanjem civilnog društva; ističe važnost rješavanja problema diskriminacije na intersekcijskoj osnovi unutar sveobuhvatnog okvira temeljnih prava;

110.poziva na uvođenje učinkovitih zaštitnih mjera kako bi se osigurao siguran internetski prostor i suzbila mržnja, diskriminacija i dezinformacije; naglašava potrebu za potpunom primjenom Akta o digitalnim uslugama, Akta o digitalnim tržištima Uredba (EU) 2022/1925 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2022. o pravednim tržištima s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru i izmjeni direktiva (EU) 2019/1937 i (EU) 2020/1828 (Akt o digitalnim tržištima) (SL L 265, 12.10.2022., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2022/1925/oj)., Akta o umjetnoj inteligenciji, Direktive protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i Europskog akta o slobodi medija koja se temelji na pravima;

111.ističe da nedostatak napretka prema uspostavi usluga u zajednici za osobe s invaliditetom izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu ispunjenja obveza u području temeljnih prava;

112.ponavlja obvezu država članica da poštuju pravo EU-a i međunarodno pravo u području migracija i azila na kopnu i moru; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se migracijske politike i politike azila, uključujući pakt o migracijama i azilu, provode u potpunosti u skladu s Poveljom, načelom nevraćanja i načelom podjele odgovornosti kako bi se osiguralo poštovanje prava ljudi na azil i međunarodnu zaštitu;

113.poziva države članice da provode migracijske politike i politike azila potpuno u skladu s Ugovorima, Poveljom i primjenjivim međunarodnim pravom; naglašava da sve osobe na području EU-a imaju pravo na poštovanje ljudskog dostojanstva, da ne smiju biti podvrgnute nečovječnom ili ponižavajućem postupanju te da su jednake pred zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, uključujući državljanstvo ili migracijski status;

114.smatra da zaključci Agencije EU-a za temeljna prava i sudska praksa Suda Europske unije pružaju pouzdanu osnovu za tumačenje članka 2. UEU-a i područja primjene prava iz Povelje;

115.pozdravlja odluku Komisije da ustraje na prijedlogu direktive o jednakom postupanju Prijedlog direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426). i apelira na Vijeće da dovrši postupak i donese direktivu bez daljnje odgode te pritom napominje da je direktiva neophodna za otklanjanje postojećih nedostataka u području zaštite od diskriminacije u EU-u;

116.poziva Komisiju i države članice da poduzmu učinkovite mjere protiv rodno uvjetovanog nasilja, na internetu i izvan njega, uključujući njegovo dodavanje na popis „područja kriminaliteta u EU-u”; poziva na donošenje zakonodavnog prijedloga EU-a o borbi protiv silovanja kako je definirano nedostatkom pristanka, potpunu provedbu pravila EU-a o nasilju nad ženama i ratifikaciju Istanbulske konvencije u svim državama članicama; izražava zabrinutost zbog antirodnih pokreta i dezinformacija kojima se ugrožava rodna ravnopravnost;

117.ponavlja svoj poziv da se pristup sigurnom i zakonitom pobačaju uvrsti u Povelju Europske unije o temeljnim pravima; ističe da su spolno i reproduktivno zdravlje i prava sastavni dio ravnopravnosti i borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja;

118.zabrinut je zbog izvješća organizacija civilnog društva u kojima se navodi da su određena kršenja vladavine prava i temeljnih prava možda povezana s upotrebom nekih sredstava EU-a u nekim državama članicama; poziva komisiju da temeljito istraži dolazi li do takvog kršenja u okviru programa ili projekata koje financira EU i, ako se takvo kršenje utvrdi, da smatra relevantne uvjete koji omogućuju provedbu i ključne etape Mehanizma za oporavak i otpornost neispunjenima; nadalje poziva Komisiju da u svoje godišnje izvješće o vladavini prava uključi preporuke za rješavanje tih kršenja te da, ako nedostaci i dalje postoje, obustavi daljnja plaćanja dok se utvrđeni nedostaci ne otklone;

119.poziva Komisiju i države članice da ojačaju mehanizme neovisnog praćenja mjera koje financira EU, među ostalim procjenama učinka na pravna i temeljna prava i neovisnim evaluacijama uz sudjelovanje civilnog društva, uz istodobnu zaštitu učinkovitog pristupa pravosuđu, kako bi se osigurala usklađenost s pravom EU-a i Poveljom; potiče dodjelu odgovarajućih sredstava za potporu takvom praćenju;

120.naglašava da je zaštita vladavine prava neophodna za zaštitu financijskih interesa Unije; ističe da su neovisni pravosudni sustavi, djelotvorni okviri za borbu protiv korupcije i transparentni administrativni postupci ključni kako bi se osiguralo da se financijska sredstva EU-a dodjeljuju i troše te da se njima upravlja u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja; poziva na odgovarajuće financiranje tijela kao što su Ured europskog javnog tužitelja i OLAF kako bi se osigurala njihova sposobnost za učinkovitu istragu, kazneni progon i privođenje pravdi kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, s obzirom na njihov učinak na vladavinu prava;

121.naglašava potrebu za jačanjem sinergija između različitih alata vladavine prava i njihove povezanosti s proračunom EU-a te za jačanjem veza između preporuka koje se odnose na najtrajnija kršenja u godišnjem izvješću o vladavini prava i proračunskih alata; žali zbog nedostatka pojedinosti u Izvješću o vladavini prava za 2025. o tome kako se uspostavlja ta veza, posebno u njegovim preporukama;

122.ustraje u tome da se mjere potrebne za oslobađanje sredstava EU-a, kako su definirane relevantnim odlukama donesenima u skladu s Uredbom o zajedničkim odredbama, Uredbom o Mehanizmu za oporavak i otpornost Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i odgovornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2021/241/oj). i Uredbom o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava, moraju dosljedno ocjenjivati kao dio istog, jedinstvenog i usklađenog skupa instrumenata te da se plaćanja ne bi trebala izvršavati sve dok postoje nedostaci; ustraje u tome da bi također trebalo uzeti u obzir svako nazadovanje i riješiti taj problem kako bi se spriječila pojava sličnih situacija ili daljnje nazadovanje u budućnosti; poziva Komisiju da osigura da takve procjene ostanu strogo nepristrane, da ne uključuju instrumentalizaciju i da se temelje isključivo na usklađenosti sa standardima u području vladavine prava; podsjeća da bi se svaki prijedlog za ukidanje proračunskih mjera trebao temeljiti na pouzdanim, sveobuhvatnim i ažuriranim informacijama u skladu s mišljenjem nezavisne odvjetnice u predmetu C-225/24 Mišljenje nezavisne odvjetnice Ćapeta od 12. veljače 2026., predmet C-225/24 Europski parlament protiv Europske komisije, ECLI:EU:C:2026:88., u kojem je istaknuto da bi svaki uvjet za isplatu trebao biti objavljen kako bi se osigurala transparentnost i odgovornost; napominje da Komisijino godišnje izvješće o vladavini prava predstavlja ključnu činjeničnu osnovu za utvrđivanje sustavnih problema koji mogu utjecati na pravilno izvršenje proračuna EU-a; poziva Komisiju da utvrdi i objavi jasne i detaljne kriterije za procjenu utjecaja koji nedostaci u pogledu vladavine prava imaju na proračun, među ostalim za prekide, obustave i reprogramiranje financiranja sredstvima EU-a, te da osigura pravodobno i neselektivno donošenje odluka u svim državama članicama;

123.ponavlja da je mehanizam uvjetovanosti u pogledu vladavine prava sastavni dio paketa instrumenata Unije za financijsko upravljanje; podsjeća da je Uredba o uvjetovanosti ključan alat za zaštitu financijskih interesa EU-a od povreda vladavine prava i da bi se trebala primjenjivati kad god su ispunjeni njezini pravni uvjeti u cijelom proračunu EU-a; poziva na dosljednu, učinkovitu, pravodobnu i nepristranu primjenu Uredbe o uvjetovanosti, uključujući proaktivnu primjenu njezina članka 6. stavka 4., ako je to opravdano, uz poštovanje načela proporcionalnosti; žali zbog Komisijina tumačenja da bi se Uredba o uvjetovanosti trebala upotrebljavati samo kao krajnja mjera;

124.poziva Komisiju da pojasni što predstavlja dovoljno izravnu vezu između povreda načela vladavine prava i financijskih interesa EU-a te da uspostavi jasne, objektivne i predvidljive kriterije za procjenu učinkovitosti proračunskih i korektivnih mjera, kako je zatražio Europski revizorski sud; poziva Komisiju da u svojem izvješću o vladavini prava navede je li primjena Uredbe o uvjetovanosti opravdana ozbiljnim rizicima ili povredama utvrđenim u državama članicama te da preporuke za pojedine zemlje koje se odnose na najtrajnija kršenja u državama članicama pretoči u konkretne ključne etape koje države članice trebaju provesti i koje, ako je to primjenjivo, služe kao dokaz kojim se opravdava aktivacija Uredbe o uvjetovanosti;

125.poziva Komisiju i Vijeće da poduzmu hitne i potpuno transparentne mjere u slučajevima u kojima se utvrdi veza između povrede načela vladavine prava ili ozbiljnog rizika od povrede tih načela i rizika za proračun EU-a, a dotična država članica u tom pogledu propusti učinkovito, održivo i pravodobno riješiti situaciju;

126.potiče Komisiju da poduzme daljnje mjere u skladu s Uredbom o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava u slučaju Mađarske u pogledu drugih povreda vladavine prava, kao što su one povezane s pravosuđem; ističe da slabljenje pravosudnog sustava te neovisnosti i nepristranosti javne uprave i neopravdana koncentracija dobavljača u postupcima javne nabave predstavljaju sistemske rizike za vladavinu prava koji ugrožavaju dobro financijsko upravljanje; naglašava da kršenje pravila, manipulacija njima ili favoriziranje u pozivima na podnošenje ponuda i prijavama koji uključuju financijska sredstva EU-a, kao i administrativno uznemiravanje kojim se krši načelo jednakog postupanja s lokalnim i regionalnim vlastima, poduzećima ili drugim krajnjim primateljima i korisnicima, te njihov pristup sredstvima EU-a, kao i javnu nabavu, revizijska tijela, zaštitne mjere protiv korupcije ili kontrolne sustave, predstavljaju izravne rizike za proračun EU-a i iziskuju dosljednu i strogu primjenu načela uvjetovanosti;

127.podsjeća da krajnji primatelji ili korisnici sredstava EU-a koji nisu državna tijela ne bi trebali trpjeti negativne posljedice zbog problema koje uzrokuju nacionalna tijela u slučajevima u kojima se poduzimaju proračunske mjere; ponavlja svoj poziv Komisiji da zajamči da krajnji primatelji ili korisnici sredstava EU-a ne budu lišeni tih sredstava, kako je utvrđeno u Uredbi o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava; podsjeća na obvezu država članica na koje se primjenjuju mjere u skladu s Uredbom o uvjetovanosti da nastave ispunjavati sve obveze prema krajnjim primateljima ili korisnicima; poziva Komisiju da istraži načine kojima bi se osiguralo da sredstva EU-a dođu do lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva ako dotična vlada ne surađuje u pogledu nedostataka; navodi da je moguće rješenje staviti na raspolaganje odobrena sredstva koja odgovaraju opozivima u okviru režima uvjetovanosti za upotrebu u okviru drugih instrumenata ili programa EU-a koji se provode u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja, posebno onih kojima se doprinosi podupiranju demokracije, civilnog društva, vrijednosti sadržanih u članku 2. UEU-a ili borbi protiv korupcije; ističe da se pri takvoj preraspodjeli trebaju potpuno poštovati načela dobrog financijskog upravljanja i jednakog postupanja;

128.ističe da se provjerljivo poštovanje vladavine prava i Povelje od strane država članica mora smatrati ključnim preduvjetom za primanje sredstava EU-a; ističe da potpuna usklađenost s tim uvjetima mora prethoditi odobrenju svih programa i projekata koje financira EU i koje podnesu javna tijela; poziva Komisiju da osigura da se sve odluke o obustavi, smanjenju ili blokiranju svih isplata ili dijela isplata temelje na jasno definiranim, transparentnim i predvidljivim točkama procjene tijekom izvršenja sredstava EU-a, u skladu s načelom proporcionalnosti i uzimanjem u obzir vrste, trajanja, ozbiljnosti i opsega utvrđene povrede; naglašava da se kontinuirano praćenje mora dopuniti barem redovitim i službeno uspostavljenim periodičnim pregledima, među ostalim godišnjom procjenom usklađenosti koja je izričito povezana sa zaključcima iz izvješća Komisije o vladavini prava, kako bi se zajamčila pravna sigurnost i stvarno preuzimanje odgovornosti za korektivnu mjeru;

129.pozdravlja prijedlog iz prijedloga Komisije za višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2028. – 2034. da se gotovo polovica sredstava uvjetuje poštovanjem vladavine prava i Povelje prije njihova odobrenja jer se time jača sposobnost EU-a da osigura da se financijskim sredstvima EU-a podupiru politike utemeljene na temeljnim pravima i demokratskim načelima; napominje da se u prijedlogu zadržavaju i uvode horizontalni uvjeti za poštovanje načela vladavine prava i Povelje u svim relevantnim programima; smatra da bi se takvim pristupom uvjetovanosti mogla otkloniti zabrinutost u pogledu zaštite krajnjih primatelja ili korisnika, posebno omogućavanjem ponovnog stavljanja na raspolaganje sredstava u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja, osobito instrumenata i programa kojima se doprinosi podupiranju demokracije, civilnog društva, vrijednosti sadržanih u članku 2. UEU-a ili borbi protiv korupcije prvenstveno u državi članici u kojoj je došlo do kršenja; sa zabrinutošću primjećuje moguća preklapanja novopredložene uvjetovanosti u predstojećem višegodišnjem financijskom okviru i postojeće Uredbe o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava; smatra, međutim, da bi horizontalni uvjeti trebali obuhvaćati sve vrijednosti sadržane u članku 2. UEU-a te da bi postupak donošenja odluka trebao biti identičan i dovesti do odluka Komisije; poziva na ujednačen, dosljedan i sveobuhvatan okvir za sve programe EU-a te traži od Komisije da osigura jasne, objektivne i transparentne kriterije za primjenu uvjetovanosti u pogledu vladavine prava, kao i učinkovitu koordinaciju među različitim instrumentima;

130.zahtijeva da se sredstva koja su suspendirana ili zamrznuta zbog povreda vrijednosti iz članka 2. UEU-a ne smiju ponovno staviti na raspolaganje predmetnim tijelima država članica;

131.napominje da bi se predloženim nacionalnim i regionalnim partnerskim planovima veliki fondovi EU-a konsolidirali u jedinstveni strateški okvir za svaku državu članicu, zbog čega bi se isplate sve više izvršavale na temelju uspješnosti; nadalje poziva Komisiju da osigura jasne, transparentne i provjerljive kriterije za procjenu postojanja i učinkovitosti „odgovarajućih mehanizama” potrebnih za odobrenje nacionalnih i regionalnih planova, kao preduvjet za njihovu učinkovitu primjenu, kako bi se osigurala pravna sigurnost i usklađenost s vladavinom prava i Poveljom pri provedbi fondova EU-a;

132.naglašava da djelotvorna zaštita proračuna EU-a ovisi i o stabilnim sustavima financijskog upravljanja i kontrole; poziva Komisiju da u svojim godišnjim izvješćima o vladavini prava uzme u obzir procjene relevantnih tijela, ureda i agencija EU-a te nacionalnih revizijskih tijela kako bi se procijenili rizici za fondove EU-a povezani s vladavinom prava; ističe da bi se sustavni nedostaci koje utvrde ta nadzorna tijela trebali na odgovarajući način odražavati u načinu na koji Komisija upotrebljava alate za zaštitu proračuna;

133.pozdravlja činjenicu da je u izvješće o vladavini prava uključena dimenzija jedinstvenog tržišta jer se time naglašava veza između standardâ u području vladavine prava i općeg zdravlja gospodarskog okruženja EU-a; naglašava da taj pristup pomaže u utvrđivanju strukturnih prepreka koje utječu na poduzeća, radnike i prekograničnu gospodarsku aktivnost, čime se doprinosi predvidljivom, transparentnom i pravednom tržišnom okruženju, u cilju jamčenja zaštite prava, kažnjavanja korupcije i provedbe ugovora; napominje da pravna nesigurnost, proizvoljno donošenje administrativnih odluka i nedosljedna sudska zaštita ugrožavaju gospodarsku predvidljivost i utječu na sposobnost gospodarskih aktera da djeluju na unutarnjem tržištu, kako su istaknuli relevantni dionici s kojima je provedeno savjetovanje za Izvješće o vladavini prava za 2025.; naglašava da su funkcionalan pravosudni sustav, pouzdan okvir za borbu protiv korupcije, medijski pluralizam i učinkovit sustav provjere i ravnoteže neophodni za neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta; naglašava da su pravna sigurnost, poštena i transparentna pravila javne nabave, djelotvorne mjere za borbu protiv korupcije, sloboda medija, uravnotežene demokratske ovlasti te snažna radna i socijalna zaštita ključni pokretači održive konkurentnosti, socijalne kohezije i jedinstvenog tržišta koje dobro funkcionira;

134.predlaže da Komisija nastavi poticati dimenziju jedinstvenog tržišta jer je od ključne važnosti osigurati funkcionalno jedinstveno tržište i otporan demokratski sustav te produbiti suradnju s dionicima i organizacijama civilnog društva, uključujući sindikate, pravosudna udruženja, novinarske organizacije, odvjetničke komore i druge stručne skupine čije je stručno znanje ključno za rano utvrđivanje sistemskih rizika u pogledu vladavine prava u budućim procjenama; naglašava da Komisija treba poduzeti ciljane mjere kako bi podigla razinu osviještenosti o vladavini prava i potaknula aktere da pruže svoj doprinos u svim državama članicama;

135.pozdravlja činjenicu da je Komisija prepoznala da je poštovanje vladavine prava preduvjet za stabilno i pouzdano ulagačko okruženje; ističe da predvidljivi pravni okviri, nepristrani sudovi i djelotvorni mehanizmi izvršenja dovode do većeg povjerenja ulagača i doprinose održivom gospodarskom rastu čitavog jedinstvenog tržišta;

136.zabrinut je zbog nedostataka utvrđenih u nekoliko država članica, među ostalim u pogledu jednakosti i pravednosti u javnoj nabavi i izravnom sklapanju ugovora; poziva Komisiju da zajamči da se nedostaci utvrđeni u okviru te dimenzije na odgovarajući način obuhvate konkretnim i ciljanim preporukama u njezinu izvješću o vladavini prava;

137.poziva Komisiju i države članice da, u okviru procjene dimenzije jedinstvenog tržišta u izvješću o vladavini prava, pronađu rješenje za strukturne poremećaje u javnoj nabavi i upotrebi sredstava EU-a i nacionalnih sredstava; ističe da su dosljedna provedba pravila EU-a o tržišnom natjecanju, državnim potporama i javnoj nabavi, zajedno s potporom povećanju diversifikacije lokalnih gospodarstava i pravednim pristupom sredstvima, neophodni za pokretanje pozitivnog kruga u kojem otvorena i konkurentna tržišta počivaju na vladavini prava;

138.ističe potrebu za jačanjem Komisijine uporabe analize temeljene na podacima u okviru procjene učinka uvjeta povezanih s vladavinom prava na jedinstveno tržište; napominje da su pouzdani i usporedivi pokazatelji učinkovitosti pravosuđa, rizika od korupcije, administrativne uspješnosti i regulatorne stabilnosti neophodni za utvrđivanje strukturnih nedostataka koji otežavaju gospodarsku aktivnost; potiče Komisiju da uspostavi metodologije utemeljene na dokazima i poveća dostupnost visokokvalitetnih skupova podataka u svrhu povećanja razine detalja u analizi i političke relevantnosti budućih izvješća o vladavini prava;

139.poziva Komisiju da u poglavljima o pojedinačnim zemljama utvrdi one države članice u kojima kašnjenja u pravosuđu, slabo izvršavanje ugovora ili sustavna korupcija stvaraju učinkovite necarinske prepreke za poduzeća iz drugih država članica te da usporedi napredak s utvrđenim pokazateljima uspješnosti; naglašava da se utvrđivanje tih država članica mora temeljiti na transparentnim podacima i metodologijama te da bi trebalo izričito povezati nedostatke u pogledu vladavine prava s gubitkom uloženih sredstava, većim troškovima transakcija i manjim sudjelovanjem malih i srednjih poduzeća na jedinstvenom tržištu;

140.smatra da se izvješće Komisije o vladavini prava temelji na dimenziji jedinstvenog tržišta, dok su pravosudni sustav, okvir za borbu protiv korupcije, medijski pluralizam i sloboda medija te druga institucionalna pitanja povezana sa sustavom provjere i ravnoteže prepoznati kao ključni stupovi u izvješću; u tom kontekstu ističe važnost rješavanja učinka gospodarske nejednakosti i socijalne isključenosti na demokratsko sudjelovanje i funkcioniranje vladavine prava;

141.ponavlja da vrijednosti sadržane u članku 2. UEU-a moraju u potpunosti i nedvosmisleno poštovati ne samo sadašnje države članice nego i zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje tijekom cijelog procesa pristupanja, te neprestano nakon toga; naglašava da vjerodostojnost i legitimitet EU-a u procesu proširenja ovisi o osiguravanju da se države članice EU-a i zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje pridržavaju istih visokih standarda u području demokracije, ljudskih prava i vladavine prava te naglašava da dvostruki standardi u tim područjima mogu naštetiti takvoj vjerodostojnosti, legitimitetu i povjerenju u obveze EU-a; naglašava da je faza pristupanja odlučujući trenutak o kojem se ne može pregovarati kako bi se uspostavili čvrsti, nepovratni i održivi temelji za zaštitu vladavine prava, temeljnih prava i demokratskih standarda, koji su temelji za pristupanje EU-u; napominje da i dalje postoje znatni problemi u pogledu praćenja temeljnih prava nacionalnih manjina u zemljama kandidatkinjama;

142.poziva na strogu, kontinuiranu i temeljitu evaluaciju vladavine prava u svim zemljama u procesu pristupanja; potiče Komisiju da pruži jasne, konkretne i mjerljive preporuke o nedostacima i napretku u području vladavine prava te ustraje na potpunoj dosljednosti, komplementarnosti i uzajamnom jačanju izvješća o vladavini prava i izvješća o proširenju kako ne bi došlo do različitih ocjena i kako bi se osigurala usklađena i vjerodostojna politika proširenja;

143.pozdravlja činjenicu da izvješće o vladavini prava sadržava posebna poglavlja o Albaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji; poziva Komisiju da proširi geografsko područje primjene budućih izvješća kako bi se obuhvatile sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje te da pruži konkretne i mjerljive preporuke za potporu reformama i osiguravanje poštovanja visokih standarda nakon pristupanja;

144.poziva EU i njegove države članice da pruže snažnu potporu zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama u provedbi njihovih reformi u području demokracije, ljudskih prava i vladavine prava;

145.naglašava da se vrijednosti sadržane u članku 2. UEU-a također moraju poštovati prilikom dodjele sredstava EU-a zemljama izvan EU-a koje sudjeluju u programima EU-a te tijekom svih daljnjih praćenja upotrebe sredstava; podsjeća da je zaštita tih vrijednosti ključna za osiguravanje dosljednog i dobrog financijskog upravljanja cjelokupnom potrošnjom EU-a, unutar EU-a i u suradnji s trećim zemljama;

146.poziva na dosljednu primjenu načela vladavine prava u svim rashodima EU-a, uključujući vanjsko djelovanje općenito, a posebno pretpristupnu pomoć za zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje, u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) III i Instrumenta za reforme i rast za zapadni Balkan; naglašava da takva potrošnja mora biti transparentna, utemeljena na dokazima i uspješnosti te popraćena učinkovitim praćenjem i sudskim zaštitnim mjerama, u skladu s vrijednostima EU-a sadržanima u članku 2. UEU-a; poziva na to da se isplate u okviru instrumenta IPA III povežu s konkretnim rezultatima te da se sredstva preraspodijele, obustave ili smanje u slučajevima trajnog nazadovanja u pogledu neovisnosti pravosuđa, napora u borbi protiv korupcije i temeljnih prava;

147.naglašava važnost održavanja međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima kako bi se očuvale univerzalne vrijednosti u skladu s kojima je EU osnovan; upozorava da sve veće prijetnje multilateralnim institucijama, uključujući pokušaje delegitimizacije Međunarodnog suda i Međunarodnog kaznenog suda, te sve veće nepoštovanje međunarodnog prava predstavljaju ozbiljnu prijetnju globalnom poretku utemeljenom na pravilima; žali zbog dosad nezabilježenih prijetnji s kojima se suočava Međunarodni kazneni sud, uključujući sankcije nametnute njegovim sucima i drugim dužnosnicima; poziva na aktiviranje statuta EU-a o blokiranju Uredba Vijeća (EZ) br. 2271/96 od 22. studenoga 1996. o zaštiti od učinaka izvanteritorijalne primjene zakonodavstva koje donese treća zemlja i djelovanja koja se temelje na tom zakonodavstvu ili iz njega proizlaze (SL L 309, 29.11.1996., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/1996/2271/oj). kako bi se zaštitio Međunarodni kazneni sud te akteri koji surađuju sa sudom i podupiru ga, uključujući organizacije civilnog društva i borce za ljudska prava; poziva EU i njegove države članice te zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje da nastave podupirati Međunarodni kazneni sud i da se koriste svim dostupnim instrumentima za jačanje borbe protiv nekažnjavanja diljem svijeta;

148.ponovno ističe snažnu potporu EU-a Međunarodnom sudu i Međunarodnom kaznenom sudu kao ključnim neovisnim i nepristranim institucijama; podsjeća da je potpuno poštovanje odluka Međunarodnog kaznenog suda, uključujući izvršenje uhidbenih naloga, obveza država članica EU-a; poziva Komisiju da u svojim izvješćima o vladavini prava navede slučajeve neizvršenja uhidbenih naloga Međunarodnog kaznenog suda; potiče države članice da se u potpunosti pridržavaju presuda međunarodnih sudova i da primjenjuju univerzalnu nadležnost za borbu protiv nekažnjavanja; poziva EU da potakne zemlje koje nisu članice EU-a, uključujući glavne partnere te zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje, da postanu stranke Rimskog statuta;

149.pozdravlja nastojanja Komisije da poboljša metodologiju izvješća o vladavini prava; poziva Komisiju da u budućim izdanjima definira i objavi jasne i operativne referentne vrijednosti i pokazatelje u okviru svakog stupa te da ih primjenjuje dosljedno i transparentno za sve države članice na način kojim se omogućuje smislena usporedba i osigurava jasnoća u pogledu primijenjenih standarda;

150.potvrđuje da je izvješće Komisije o vladavini prava postalo sveobuhvatnije od njegova začetka 2020.; međutim, žali zbog činjenice da ključni elementi iz rezolucija Parlamenta, uključujući preporuke, upućenih Komisiji i Vijeću u kontekstu izvješćivanja o vladavini prava nisu u potpunosti uzeti u obzir; poziva Komisiju i Vijeće da te preporuke uzmu u obzir;

151.poziva Komisiju da bude transparentnija u pogledu kriterija za odabir informacija koje dobiva od civilnog društva, međunarodnih i nacionalnih tijela i drugih dionika u procesu izvješćivanja, naglašava važnost osiguravanja dosljednosti i jasnoće u pogledu načina na koji se tim informacijama pristupa i načina na koji su one odražene u konačnim poglavljima o pojedinačnim zemljama; napominje da bi, u okviru dostupnih resursa, svim doprinositeljima trebalo pružiti odgovarajuće povratne informacije i informacije o daljnjem postupanju u pogledu upotrebe njihovih doprinosa te ustraje u tome da postupak izvješćivanja bude utemeljen na dokazima, transparentan i nepristran;

152.poziva Komisiju da osigura transparentnu metodologiju za odabir problema u izvješću o vladavini prava tako da definira jasne i ključne kriterije, koji uključuju definiciju „znatnog pomaka”, te zajamči da se novonastali problemi sustavno uzimaju u obzir; potiče Komisiju da se koristi jasnijim jezikom pri procjeni usklađenosti s vrijednostima sadržanima u članku 2. UEU-a;

153.poziva Komisiju da u postupku izrade izvješća o vladavini prava nastoji ostvariti snažniju suradnju i da provede prethodno savjetovanje s Parlamentom;

154.naglašava da je Skupina za praćenje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava pri Odboru Parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove posljednjih godina poslala nekoliko ad hoc izaslanstava te da je u nekoliko slučajeva ocijenjeno da stanje vladavine prava, demokracije i temeljnih prava pokazuje veće nedostatke od onih istaknutih u izvješćima Komisije; smatra da bi tijekom postupka savjetovanja i kasnijeg sastavljanja izvješća trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir praćenje koje provodi navedena skupina; poziva na snažniji i strukturiraniji međuinstitucijski odnos između Parlamenta i Komisije, među ostalim redovitim razmjenama, transparentnim mehanizmima povratnih informacija i pravodobnom integracijom parlamentarnih procjena;

155.ponavlja potrebu za uspostavom sveobuhvatnog međuinstitucijskog mehanizma za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava kojim bi se obuhvatile sve vrijednosti utvrđene u članku 2. UEU-a;

156.smatra da bi Komisija trebala jasnije utvrditi i opisati smjer u kojem ide svaka država članica i zemlja kandidatkinja, uključujući rane znakove upozorenja i prepoznavanje ozbiljnih i sustavnih problema, te naglašava da bi Komisija trebala osigurati dosljednost između utvrđenih problema i preporuka koje iznosi, kao i veću jasnoću i transparentnost o tome kako su dobiveni rezultati tih procjena; poziva Komisiju da pojasni da sustavna, namjerna i ozbiljna kršenja vrijednosti sadržanih u članku 2. UEU-a tijekom duljeg razdoblja ugrožavaju strukturne uvjete članstva u Uniji koja se temelji na vladavini prava; naglašava da u takvim okolnostima postoji rizik da države članice ne ispune obveze koje su svojstvene njihovu statusu u skladu s Ugovorima; podsjeća da institucije moraju aktivirati mehanizme predviđene Ugovorima;

157.naglašava da je ključno ne ograničiti procjenu na prethodno utvrđene nedostatke, već sustavno ažurirati analizu kako bi odražavala nova kretanja, nove rizike i nove oblike nazadovanja; naglašava da su upravo zbog toga nužne veća metodološka preciznost i jasnoća kako bi se zajamčilo da preporuke ostanu relevantne, prilagodljive i usklađene sa stvarnim stanjem vladavine prava u svakoj državi članici;

158.poziva Komisiju da donese preporuke koje su operativnije, pri čemu treba jasno razlikovati preporuke koje se odnose na ozbiljna i sustavna pitanja od onih koje se odnose na manje važna pitanja, kako bi se izbjegao rizik od trivijalizacije najozbiljnijih povreda vladavine prava te kako bi se utvrdile konkretne mjere, rokovi i referentne vrijednosti za njihovu provedbu u državama članicama i zemljama kandidatkinjama; naglašava da se preporuke ne bi trebale jednako odnositi na sve države članice, već bi trebale biti razmjerne specifičnoj situaciji u pogledu vladavine prava u svakoj zemlji; navodi da bi preporuke trebale bolje odražavati negativne nalaze u izvješću i biti detaljnije; smatra da bi procjena ispunjavanja prethodnih preporuka trebala biti preciznija i kvalitativnija te da se ne bi trebala oslanjati samo na zakonodavne promjene, već i na provjerljive dokaze o njihovoj provedbi u praksi;

159.poziva Komisiju da osigura da se svim stupovima izvješća o vladavini prava pri izdavanju preporuka prida jednaka pozornost kako bi se riješili trajni i dobro dokumentirani izazovi te kako bi se zaštitili strukturni aspekti ključni za pravilno funkcioniranje demokratskih sustava, uključujući prostor za građansko djelovanje i temeljna prava;

160.poziva Komisiju da zajamči da se problemi utvrđeni u izvješću o vladavini prava dosljedno pretoče u preporuke; nadalje, poziva Komisiju da osigura da se sa sličnim pitanjima postupa na isti način u svim državama članicama kako nijedna država članica koja se suočava s usporedivim ili ozbiljnijim nedostacima ne bi ostala bez odgovarajućih preporuka;

161.traži od Komisije da ojača mehanizam za praćenje neprovedenih preporuka uvođenjem mjerljivih referentnih vrijednosti, napominjući da se 93 % preporuka ponavlja iz prethodnih godina te da je u 2025. u potpunosti provedeno samo 6 % preporuka Unija za građanske slobode za Europu, „European Commission’s Rule of Law Report 2025 – Gap Analysis” (Izvješće Europske komisije o vladavini prava za 2025. – Analiza nedostataka).; poziva na jačanje upotrebe svih dostupnih provedbenih alata, prema potrebi, uključujući postupke zbog povrede i proračunsku uvjetovanost, kako je predviđeno Financijskom uredbom, Uredbom o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava i Uredbom o zajedničkim odredbama; poziva Komisiju da sustavno primjenjuje ubrzane postupke i zahtjeve za privremene mjere pred Sudom Europske unije u postupcima zbog povrede prava te da pokrene postupke u vezi s neprovedbom presuda Suda Europske unije; sa zabrinutošću napominje da su u najnovijem izvješću samo dvije države članice primile dodatnu preporuku u usporedbi s prethodnim ciklusom izvješćivanja, unatoč činjenici da stanje u području vladavine prava u nekoliko država članica zahtijeva hitno djelovanje, dok u drugim državama članicama zahtijeva hitnu provedbu preporuka;

162.žali zbog činjenice da Mađarska sustavno ne provodi preporuke Komisije, pri čemu od 2022. i dalje uopće nije provela šest preporuka;

163.naglašava da politika navedena u komunikaciji Komisije iz 2022. o provedbi prava EU-a, u kojoj se pojašnjava da postupci zbog povrede prava nisu namijenjeni tome da služe kao mehanizmi za pojedinačnu pravnu zaštitu, ograničava pristup učinkovitim pravnim lijekovima u situacijama trajne ili sustavne neusklađenosti država članica s pravom EU-a, uključujući presude Suda EU-a; poziva Komisiju da svake godine izvješćuje o primjeni i učinkovitosti dostupnih instrumenata za rješavanje kršenja načela vladavine prava u državama članicama; podsjeća na nedavno mišljenje nezavisne odvjetnice Ćapeta u predmetu C-769/22, u kojem je potvrđeno da članak 2. UEU-a može poslužiti kao zasebna pravna osnova za postupke zbog povrede u slučajevima u kojima je negiranje vrijednosti temeljni uzrok drugih povreda prava EU-a; ističe da bi predstojeća presuda u tom predmetu mogla pružiti važnu priliku koju bi Komisija trebala iskoristiti kako bi osigurala sustavnije i pouzdanije postupke zbog povrede prava, podložno konačnoj odluci Suda Europske unije;

164.ističe da sama izrada izvješća o vladavini prava nije dovoljna za jačanje vrijednosti sadržanih u članku 2. UEU-a, već bi izvješće trebalo dovesti do konkretnih mjera; naglašava da bi trebalo provoditi sustavno daljnje postupanje po zaključcima godišnjeg izvješća o vladavini prava, ako je to primjereno, upotrebom dostupnih provedbenih instrumenata, u skladu s ovlastima Komisije; poziva na transparentno praćenje usklađenosti država članica s presudama Suda Europske unije i, ako je to potrebno, presudama Europskog suda za ljudska prava, među ostalim uzimanjem u obzir slučajeva trajne neusklađenosti pri primjeni takvih instrumenata;

165.smatra da bi referentne vrijednosti iz izvješća o vladavini prava također trebale obuhvaćati neovisnost i djelotvoran rad ključnih neovisnih i regulatornih tijela; naglašava da ta tijela moraju osigurati na zaslugama utemeljene transparentne i otvorene postupke za imenovanje i razrješenje njihova vodstva;

166.podsjeća na komunikaciju Komisije od 3. travnja 2019. naslovljenu „Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji: trenutačno stanje i mogući sljedeći koraci” i komunikaciju od 7. kolovoza 2019. naslovljenu „Jačanje vladavine prava u Uniji – Nacrt za djelovanje”; poziva na ažuriranje tih komunikacija kako bi se uzeli u obzir trenutačni izazovi i osigurala potpuna operacionalizacija;

167.ističe potrebu za procjenom zahtjeva u pogledu ljudskih resursa i kapaciteta s obzirom na poziv na proaktivnije praćenje vladavine prava; naglašava važnost međuresorne koordinacije među relevantnim nadležnim glavnim upravama u Komisiji;

168.smatra da bi trebalo ojačati međuinstitucijski dijalog i suradnju u području vladavine prava na razini EU-a; žali zbog toga što su Komisija i Vijeće dosad odbijali ponudu Parlamenta da sklope međuinstitucijski sporazum o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima; ponovno potvrđuje svoju spremnost da nastavi pregovore o tom sporazumu, naglašavajući dodanu vrijednost strukturiranog i predvidljivog okvira; naglašava da se izostanak djelovanja ne može opravdati argumentom da bi takav sporazum bio prestrog; poziva na pragmatična rješenja za poboljšanje suradnje; poziva Vijeće da svoj dijalog o vladavini prava učini uključivijim pozivanjem predstavnika drugih institucija, kao što su Venecijanska komisija i Parlament; naglašava da učinkovitost proširenog paketa instrumenata EU-a ovisi o dosljednoj i usklađenoj primjeni u svim institucijama;

169.predlaže da, dok se međuinstitucijskim sporazumom ne uspostavi mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, institucije EU-a dodatno razviju mehanizme za suradnju u tom kontekstu uvođenjem godišnjeg ciklusa o vladavini prava koji je strukturiran u različitim fazama, kojim će se poboljšati kontinuitet, koordinacija i učinak među institucijama te koji će biti osmišljen na način da se omogući njegovo postupno proširenje kako bi se obuhvatile sve vrijednosti sadržane u članku 2. UEU-a, čime bi se osigurao sveobuhvatan i dosljedan pristup njihovoj zaštiti;

170.podsjeća da bi preporuke trebale biti razmjerne utvrđenim izazovima i dovoljno konkretne kako bi se državama članicama omogućilo konkretno i provedivo daljnje postupanje te da bi se trebale sustavno ocjenjivati u narednim izdanjima izvješća; poziva na uravnoteženiji, transparentniji i vjerodostojniji pristup kako bi se osiguralo jednako postupanje i učinkovito daljnje postupanje; naglašava da bi dosljednija primjena pristupa Komisije, posebno izdvajanjem preporuka koje ostaju neprovedene tijekom nekoliko ciklusa, povećala transparentnost, točnost i vjerodostojnost okvira za praćenje;

171.naglašava da bi u budućnosti posebnu pozornost trebalo pridati državama članicama u kojima je Komisija utvrdila slučajeve ozbiljnog i sustavnog kršenja te poziva Komisiju da jasno izdvoji takve slučajeve u svojim preporukama;

172.ponavlja poziv Komisiji da proširi opseg izvješća kako bi se obuhvatili svi aspekti članka 2. UEU-a;

173.potiče Komisiju da u svoja buduća izvješća o vladavini prava uključi stup o civilnom društvu i stup o borbi protiv svih oblika mržnje i diskriminacije, kako je utvrđeno u članku 21. Povelje;

174.poziva Komisiju da u svoja buduća izvješća o vladavini prava uključi zaštitu slobode znanosti i umjetnosti te mjere za borbu protiv dezinformacija na internetskim platformama koje provode domaći ili vanjski akteri u okviru stupa slobode medija; nadalje, poziva Komisiju da uključi evidentiranje i praćenje zločina iz mržnje u stup pravosudnih sustava;

175.ponavlja svoj poziv na šire pokazatelje, kao što su temeljna prava, rodna ravnopravnost, zaštita manjina i ranjivih skupina te poštovanje međunarodnog prava;

176.podsjeća da je zaštita manjina dio kopenhaških kriterija za pristupanje; ističe nedostatak pravnih jamstava na razini EU-a kojima bi se osiguralo da države članice poštuju obveze preuzete tijekom procesa pristupanja povezane sa zaštitom manjina;

177.poziva Komisiju da u okviru stupa provjere i ravnoteže i u poglavljima o pojedinačnim zemljama osigura dosljedniju i sveobuhvatniju procjenu integriteta izbora, koja obuhvaća pravni i institucijski okvir, njegovu praktičnu provedbu i ključne rizike; naglašava potrebu za nadzorom nad korupcijom, zlouporabom državnih sredstava i manipulacijom izborima; poziva na sustavnu suradnju s Venecijanskom komisijom, OESS-om/Uredom za demokratske institucije i ljudska prava i drugim relevantnim međunarodnim tijelima te na to da se njihove preporuke na odgovarajući način uzmu u obzir u procjenama i preporukama za pojedine zemlje u izvješćima o vladavini prava;

178.napominje da se u ažuriranom popisu kriterija za vladavinu prava Venecijanske komisije prepoznaje da umjetna inteligencija i digitalne tehnologije mogu povećati učinkovitost i dostupnost u javnoj upravi i pravosudnim sustavima; istodobno naglašava da, u nedostatku jasne pravne osnove, ljudskog nadzora i snažnih zaštitnih mjera, njihova upotreba od strane javnih tijela može predstavljati znatan rizik za pravnu sigurnost, jednakost pred zakonom, transparentnost i učinkovitu sudsku zaštitu; poziva Komisiju da se uhvati u koštac s tim rizicima te da osigura da se sustavi umjetne inteligencije upotrebljavaju u potpunosti u skladu sa zahtjevima u pogledu vladavine prava, uključujući transparentnost, odgovornost, nediskriminaciju, proporcionalnost i učinkovite pravne lijekove;

179.poziva Komisiju da prilikom izrade izvješća o vladavini prava provodi strukturirani dijalog i opsežno savjetovanje s civilnim društvom i neovisnim nadzornim tijelima i institucijama koje djeluju u područjima demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

180.poziva Komisiju da, umjesto virtualnih posjeta, u državama članicama u najvećoj mogućoj mjeri provodi posjete na licu mjesta jer bi oni mogli dati potpuniju i sveobuhvatniju sliku lokalnog stanja;

181.naglašava ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u funkcioniranju demokracije i kao dijela sustava provjere i ravnoteže na kojem se temelji vladavina prava; uviđa da su lokalne i regionalne vlasti na prvoj liniji jer se izravno suočavaju s izazovima koji mogu utjecati na vladavinu prava i provedivost temeljnih prava; naglašava važnost sprečavanja neopravdanog uplitanja u lokalne i regionalne vlasti i osiguranja njihove autonomije, kako je zaštićena člankom 4. stavkom 2. i člankom 5. stavkom 3. UEU-a, kojima se regionalna i lokalna samouprava priznaje kao dio ustavnog identiteta država članica, te člankom 41. Povelje o pravu na dobru upravu;

182.čvrsto vjeruje da institucije EU-a moraju ispuniti svoje obveze u pogledu vladavine prava i naglašava da je procjena usklađenosti institucija EU-a s vrijednostima sadržanima u članku 2. UEU-a, uključujući internu dosljednost Unije u poštovanju tih vrijednosti u svim njezinim politikama i vanjskim djelovanjima, ključna za zaštitu vjerodostojnosti i legitimiteta EU-a; smatra da institucije EU-a moraju biti primjer u poštovanju najviših standarda vladavine prava; kritizira činjenicu da status vladavine prava na razini EU-a nije obuhvaćen Izvješćem Komisije o vladavini prava za 2025.; traži da se u buduća izvješća o vladavini prava uvrsti posebno poglavlje o poštovanju standarda vladavine prava od strane EU-a, na temelju neovisnog mehanizma preispitivanja;

183.poziva Vijeće da svoj dijalog o vladavini prava, postupak iz članka 7. i provedbu Uredbe o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava učini potpuno transparentnima, interaktivnima i usmjerenima na rezultate te da među ostalim u tu svrhu iznosi detaljne zaključke i povratne informacije o nalazima Komisije i Parlamenta; žali zbog toga što Vijeće nije uspjelo ostvariti značajan napredak u tekućem postupku iz članka 7. stavka 1. UEU-a i smatra da bi svako daljnje odgađanje djelovanja Vijeća predstavljalo kršenje načela vladavine prava od strane samog Vijeća;

184.potiče Vijeće da zajamči da se saslušanja na temelju članka 7. stavka 1. UEU-a održavaju najmanje jednom tijekom svakog predsjedništva; naglašava, međutim, da se ta minimalna učestalost ne smije tumačiti kao gornja granica niti bi se takva saslušanja trebala svesti na puku formalnost kojom se predsjedništvu omogućava da se svoje odgovornosti riješi održavanjem samo jednog službenog sastanka, bez poduzimanja smislenih daljnjih mjera; poziva Vijeće da nakon svakog saslušanja objavi sveobuhvatne zapisnike te da pruži konkretne preporuke i rokove za njihovu provedbu; ustraje u tome da bi Parlament trebao biti u potpunosti uključen u sve postupke povezane s člankom 7. UEU-a; ističe da, čak i ako izostane jednoglasna odluka, Vijeće i dalje može nastaviti postupak, ponajprije donošenjem konkretnih preporuka za dotičnu državu članicu, posebno Mađarsku, te naglašava da se postupak ne bi smio svesti na periodična saslušanja bez poduzimanja daljnjih bitnih mjera ili konkretnih rezultata;

185.ponavlja zaključke i preporuke iz svoje Rezolucije od 25. studenoga 2025. o Prijedlogu odluke Vijeća o utvrđivanju, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, da postoji očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Unija; prima na znanje da je Komisija pokrenula postupak zbog povrede protiv Mađarske zbog nepoštovanja nekoliko odredbi Europskog akta o slobodi medija, kao i određenih zahtjeva iz direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama; ističe da je nezavisna odvjetnica Juliane Kokott u svojem mišljenju u predmetu C-829/24, Komisija protiv Mađarske, zaključila da je Mađarska prekršila pravo EU-a donošenjem zakonodavstva o zaštiti nacionalnog suvereniteta, što može ugroziti temeljna načela Unije, posebno u pogledu zaštite od vanjskog političkog uplitanja; ističe da je nezavisna odvjetnica Tamara Ćapeta u svojem mišljenju u predmetu C-225/24, Parlament protiv Komisije, predložila Sudu da poništi odluku Komisije o ukidanju suspenzije sredstava EU-a Mađarskoj, što izaziva zabrinutost u pogledu usklađenosti s uvjetima vladavine prava;

186.poziva Komisiju da ojača vezu između preventivnih i reaktivnih instrumenata te da iskoristi sve dostupne alate za otklanjanje nedostataka u pogledu vladavine prava, uključujući postupke zbog povrede prava, članak 7. UEU-a, opći mehanizam uvjetovanosti i horizontalne uvjete koji omogućuju provedbu iz Povelje;

187.pozdravlja ažurirani popis kriterija za vladavinu prava koji je donijela Venecijanska komisija te poziva Komisiju i Vijeće da ga potpuno integriraju u svoje postupke donošenja odluka; poziva Komisiju da istraži mogućnosti za bližu suradnju s Vijećem Europe na promicanju pravne stečevine Vijeća Europe i EU-a u području vladavine prava s državama članicama i unutar njih u četiri poglavlja godišnjeg izvješća o vladavini prava;

188.poziva Komisiju da osigura potpunu usklađenost i dosljednost svih instrumenata za izvješćivanje o vladavini prava, uključujući godišnje izvješće o vladavini prava, izvješća o proširenju i preporuke za pojedine zemlje u okviru europskog semestra; naglašava potrebu za jedinstvenom metodologijom i bliskom koordinacijom među glavnim upravama;

189.potiče države članice da promiču kulturu vladavine prava putem kampanja za podizanje razine osviještenosti, informativnih inicijativa i programa građanskog obrazovanja o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima; ističe mogući učinak pogrešnih informacija i dezinformacija na funkcioniranje demokracije i zaštitu temeljnih prava; potiče države članice da izrade i provode sveobuhvatne programe građanskog obrazovanja kojima se potiče razumijevanje demokratskih institucija, vladavine prava i temeljnih prava među građanima svih dobnih skupina;

190.traži od Komisije da istraži mogućnost da se sva izvješća povezana s vladavinom prava ili temeljnim pravima, kao što su godišnja izvješća o usklađenosti s Poveljom ili izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava, objavljuju u otprilike isto vrijeme kako bi se omogućila rasprava o tim pitanjima; ponavlja da je sličnu mjeru potrebno provesti u području demokracije; potiče Komisiju da osigura opsežno širenje svojih zaključaka u svim državama članicama;

191.naglašava da je EU osmislio sveobuhvatan skup instrumenata za zaštitu vladavine prava; ustraje u tome da su veća komplementarnost između rada svake institucije EU-a i veća odgovornost za provedbu tih instrumenata od ključne važnosti; ističe da neprestano pozivanje na potrebu za novim sredstvima ili dodatnim postupovnim elementima ne smije služiti kao izgovor za odsustvo djelovanja i ne smije odvraćati od potpune primjene već dostupnih instrumenata; naglašava da vjerodostojnost okvira EU-a za vladavinu prava ne ovisi o povećanju broja mehanizama, već o političkoj volji i operativnoj sposobnosti da se postojeći mehanizmi u potpunosti iskoriste te o tome da same institucije EU-a u potpunosti poštuju i podržavaju vladavinu prava u vlastitom djelovanju;

192.napominje da su prijedlog za integrirani godišnji ciklus u području vladavine prava, koji je predsjednica Komisije spomenula u govoru o stanju Unije 2025., i jačanje veze između proračunskih alata i vladavine prava u višegodišnjem financijskom okviru Komisije za razdoblje 2028. – 2034. elementi usklađeni s prijedlozima Parlamenta i u skladu s potrebom za napretkom u učinkovitoj i dosljednoj provedbi svih postojećih instrumenata te jačanjem suradnje među institucijama EU-a;

193.potiče niz poboljšanja na temelju izvješća Komisije o vladavini prava osmišljenih u svrhu poboljšanja kontinuiteta, koordinacije i učinka godišnjeg ciklusa vladavine prava:(a)utvrđivanje konkretnog datuma za godišnju objavu izvješća Komisije o vladavini prava, po mogućnosti u lipnju, kako bi se osigurala veća predvidljivost i omogućilo učinkovito planiranje rada Komisije i relevantnih dionika, uz istodobno osiguravanje odgovarajućeg prijelaznog razdoblja kako se ne bi narušio postojeći interni vremenski okvir ciklusa te kako bi se osiguralo očuvanje dovoljno vremena i resursa;(b)uključivanje upućivanja na međunarodno priznate pokazatelje i usporedive mjerodavne izvore koji omogućuju kvantitativno ocjenjivanje koje se u većoj mjeri temelji na podacima te doprinose većoj transparentnosti, usporedivosti i metodološkoj dosljednosti u svim instrumentima EU-a za praćenje vladavine prava u svoju analizu vladavine prava, kako u opću komunikaciju, tako i u ocjene po državama članicama;(c)primanje na znanje važnosti Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u kao izvora usporedivih podataka;(d)zadržavanje nepristranosti u procjeni Komisije i daljnjim mjerama prilikom rješavanja pitanja vladavine prava u državama članicama; osiguravanje nepristranog postupka procjene unutar Komisije, uz uključivanje relevantne glavne uprave u izradu izvješća; jačanje suradnje Komisije s tijelima EU-a i međunarodnim tijelima kako bi joj se omogućilo da procijeni usklađenost s vladavinom prava i njezino poštovanje u samim institucijama EU-a;(e)osiguravanje jasnog i preciznog formuliranja preporuka;(f)pojašnjavanje metodologije u skladu s kojom su donesene preporuke;(g)razlikovanje preporuka koje se odnose na ozbiljne i sustavne zabrinutosti od drugih opažanja, čime se ističu situacije u kojima postoji potencijalna opasnost od teškog i sustavnog kršenja vladavine prava;(h)povezivanje preporuka za koje je utvrđeno da su ozbiljne i sustavne s oslobađanjem sredstava, pri čemu isplata ovisi o dokazivom napretku koji se provjerava odgovarajućim mehanizmima praćenja; jasno utvrđivanje preporuka koje utječu na financijske interese EU-a i njihovo propisno praćenje u skladu s Uredbom o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava i drugim proračunskim instrumentima;(i)procjenjivanje ne samo stupnja provedbe prethodnih preporuka nego i, ako je to potrebno, izdavanje novih preporuka; neograničavanje evaluacije na mjerenje napretka samo u odnosu na prethodnu izvještajnu godinu, nego pružanje evaluacije koja odražava ukupni razvoj od objave početne preporuke kako bi se pružila jasna osnova za provedbu;(j)uključivanje posebnog odjeljka o provedbi presuda Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava u svako poglavlje o vladavini prava;(k)uključivanje posebnog odjeljka o prenošenju i provedbi zakonodavstva EU-a kada se odnosi na zaštitu vladavine prava u analizu;

194.naglašava da Parlament u kasnijoj fazi ciklusa mora u potpunosti izvršavati svoje ovlasti i nadležnosti koje proizlaze iz Ugovora donošenjem rezolucije koja će predstavljati odgovor na izvješće Komisije o vladavini prava, što bi moglo pružiti konkretnu dodanu vrijednost, te u tu svrhu u pogledu rezolucije Parlamenta predlaže sljedeće:(a)da se donese najkasnije do ožujka kako bi se osiguralo da se njezin doprinos može na odgovarajući način uzeti u obzir;(b)da se u okviru rezolucije bolje iskoriste postojeće strukture, osobito Skupine za praćenje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, za organizaciju saslušanja i službenih putovanja na temelju pitanja koja je utvrdila Komisija, čime bi se moglo doprinijeti izradi izvješća Komisije;(c)da se u okviru rezolucije objedine najrelevantniji zaključci koji proizlaze iz izvješća Komisije, aktivnosti praćenja koje obavlja Skupine za praćenje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, godišnjih dijaloga u okviru Vijeća i doprinosa organizacija civilnog društva;(d)da se u rezoluciji istaknu najbolji primjeri iz prakse utvrđeni tijekom godišnjeg međuparlamentarnog sastanka s nacionalnim parlamentima u vezi s vladavinom prava u svrhu podupiranja država članica u provedbi konkretnih preporuka;(e)da se u okviru rezolucije ocijeni provedba prethodnih godišnjih preporuka Komisije tijekom uzastopnih godina, uz utvrđivanje trendova te pozitivnih ili negativnih kretanja;(f)da se u rezoluciju uključi detaljna analiza svih zemalja za koje je pokrenut postupak iz članka 7. ili u kojima su u izvješću Komisije utvrđeni ozbiljni i sustavni problemi povezani s vladavinom prava;

195.traži od Komisije da u završnoj fazi ciklusa osim godišnjeg izvješća o vladavini prava predstavljenog na plenarnoj sjednici u lipnju također predstavi strukturirano daljnje postupanje u vezi s načinom na koji su rezolucija i preporuke Parlamenta uzete u obzir; nadalje, poziva na posebnu razmjenu mišljenja s Odborom za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o tom daljnjem postupanju;

196.traži od Vijeća da uzme u obzir nalaze i preporuke navedene u izvješću Komisije o vladavini prava te rezoluciju Parlamenta donesenu kao odgovor na navedeno; naglašava da bi se ti zaključci i preporuke trebali na odgovarajući način odražavati u raspravama Vijeća i daljnjim mjerama te sustavno integrirati u njegovu procjenu tekućih postupaka u skladu s člankom 7. UEU-a;

197.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.