A.budući da je Stalno predstavništvo Austrije pri Europskoj uniji proslijedilo zahtjev državnog odvjetništva u Beču za ukidanje imuniteta Haraldu Vilimskom, zastupniku u Europskom parlamentu izabranom u Austriji, u vezi s navodnim djelima pronevjere, koja predstavljaju kaznena djela iz članka 153. stavaka 1. i 3. austrijskog Kaznenog zakona, u vezi s njegovim navodnim sudjelovanjem u kaznenim djelima u smislu članka 12. tog zakona;

B.budući da je, u skladu sa zahtjevom, nakon prethodnih zahtjeva državnog odvjetništva u Beču iz 2021. za ukidanje imuniteta Haraldu Vilimskom te nakon odluke Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o ukidanju njegova imuniteta, i s obzirom na pojavu novih činjenica, primjereno zatražiti da se Haraldu Vilimskom imunitet ukine i na temelju tih novih dokaza; budući da se, prema informacijama prikupljenima tijekom istrage, sumnja da je Harald Vilimsky zloupotrijebio svoje ovlasti time što je sredstva svoje političke stranke FPÖ (Freiheitliche Partei Österreichs – Die Freiheitlichen) upotrijebio u svrhe koje nisu povezane s njezinim aktivnostima, na datume iz 2013. koje tek treba precizno utvrditi, posebno na način da je odobrio plaćanja privatne prirode koja nisu povezana s aktivnostima stranke i to postavljanjem vrata i brave na njegovoj privatnoj adresi, čime je imovina FPÖ-a oštećena za ukupni iznos od 9434 EUR;

C.budući da je Harald Vilimsky izabran u Europski parlament na europskim izborima u svibnju 2019. i da je ponovno izabran u lipnju 2024. te stoga da u vrijeme počinjenja navodnih kaznenih djela nije bio zastupnik u Europskom parlamentu;

D.budući da navodno kazneno djelo i zahtjev za ukidanje imuniteta Haraldu Vilimskom koji je uslijedio nisu povezani s njegovim izraženim mišljenjem ili glasovanjem pri obnašanju njegovih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

E.budući da, u skladu s člankom 9. prvim stavkom točkom (a) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, tijekom zasjedanja Europskog parlamenta, njegovi zastupnici na nacionalnom području svoje države članice uživaju imunitet koji je priznat zastupnicima u parlamentu njihove države članice;

F.budući da se člankom 57. stavcima 2. i 3. austrijskog Ustava predviđa:

„2. Zastupnici u Nacionalnom vijeću mogu biti uhićeni zbog kaznenog djela samo uz suglasnost Nacionalnog vijeća, osim ako su zatečeni u počinjenju kaznenog djela. Suglasnost Nacionalnog vijeća potrebna je i za sva pretraživanja prostorija članova Nacionalnog vijeća.

3. U svim drugim slučajevima, protiv članova Nacionalnog vijeća može se pokrenuti kazneni progon zbog kaznenog djela, bez suglasnosti Nacionalnog vijeća, samo ako kazneno djelo očito nema nikakve veze s političkim djelovanjem dotičnog zastupnika. Međutim, tijelo kaznenog progona mora dobiti odluku Nacionalnog vijeća o postojanju takve povezanosti ako to zatraži dotični zastupnik ili trećina članova stalnog odbora nadležnog za ta pitanja. U slučaju da je podnesen takav zahtjev, tijelo kaznenog progona mora se suzdržati od svakog djelovanja ili odmah obustaviti već započeti postupak.”;

G.budući da je svrha zastupničkog imuniteta predviđena Protokolom br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zaštititi Parlament i njegove zastupnike od sudskih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obnašanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

H.budući da parlamentarni imunitet u skladu s člankom 5. stavkom 2. Poslovnika Europskog parlamenta nije osobna povlastica zastupnika, već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika;

I.budući da u ovom slučaju Parlament nije našao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno ne čini se da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja štete političkom radu Haralda Vilimskog kao zastupnika u Europskom parlamentu, a time ni neovisnosti Parlamenta;

J.budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266, točka 91.;