1.ističe da je oko 6,2 milijuna ljudi Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja, 2023. u EU-u zaposleno kao formalni pružatelji skrbi, dok više od 53 milijuna ljudi Eurofound, ‘Unpaid care in the EU’. (Neplaćena skrb u EU-u) pruža neformalne, često neplaćene poslove skrbi u svojem društvenom okruženju, poput skrbi za bolesne ili starije članove obitelji ili članove obitelji s invaliditetom; napominje da neformalna skrb čini između 30 % i 85 % svih poslova skrbi Europska komisija, Izvješće o dugotrajnoj skrbi, 2021.;

2.naglašava da su formalni poslovi skrbi često nepriznati, obilježeni nesigurnim radnim uvjetima te fizičkim i emocionalnim pritiskom, pri čemu su plaće za dugotrajnu skrb i druge socijalne usluge Eurofound, Plaće u dugotrajnoj skrbi i drugim socijalnim uslugama 21 % niže od prosjeka 21 % niže od prosjeka, a žene prosječno zarađuju 20 % manje od muškaraca Svjetska zdravstvena organizacija, Shining light on women’s contributions: celebrating their role in informal care, (Osvjetljivanje doprinosa žena: proslava njihove uloge u neformalnoj skrbi); ističe da oko 60 % neformalnih poslova skrbi obavljaju žene Eurocarers, 2021.; napominje da se procjenjuje da 32 milijuna žena svaki tjedan Svjetska zdravstvena organizacija, Shining light on women’s contributions: celebrating their role in informal care, (Osvjetljivanje doprinosa žena: proslava njihove uloge u neformalnoj skrbi) pruža neformalnu skrb i obavlja u prosjeku 17 sati neplaćenog rada tjedno;

3.primjećuje da gospodarska vrijednost neformalnih poslova u kućanstvu i skrbi čini od 10 % do 39 % BDP-a diljem svijeta UN Women, ‘Redistribute unpaid work’ (Preraspodijelite neplaćeni rad), 2021.;

4.napominje da nejednaka raspodjela neformalnih poslova skrbi odražava nejednaku raspodjelu plaćenog rada; napominje da je u EU-u 44 % žena zaposleno na puno radno vrijeme, u usporedbi s 58 % muškaraca Europski institut za ravnopravnost spolova: U EU-u stopa zaposlenosti u ekvivalentu punog radnog vremena (FTE) iznosi 44 % za žene i 59 % za muškarce. ***Stopa zaposlenosti u ekvivalentu punog radnog vremena mjeri radne sate usporedno, iako ljudi mogu raditi različit broj sati tjedno.;

5.naglašava da ta nejednaka raspodjela obveza skrbi između muškaraca i žena, odnosno rodno uvjetovana razlika u skrbi, utječe na rodno uvjetovane razlike u plaćama i mirovinama; u tom smislu ističe da je rodno uvjetovana razlika u plaćama u EU-u 2024. procijenjena na 38 % Europski parlament, „Rješavanje problema rodno uvjetovanih razlika u skrbi Potencijalna europska dodana vrijednost”.; primjećuje da je rodno uvjetovana razlika u mirovinama među osobama u dobi od 65 godina ili više u EU-u 2025. iznosila 25 % Europski institut za rodnu ravnopravnost, „Indeks rodne ravnopravnosti“;

6.ističe da žene predstavljaju 76 % od 49 milijuna formalnih pružatelja skrbi u EU-u, što čini 93 % odgojitelja i asistenata u nastavi Eurostat, „Odgojitelji i asistenti u nastavi u EU-u 2020.”., 86 % osobnih pružatelja skrbi u zdravstvenim uslugama i kućanstvima te 95 % radnika u kućanstvima Studija Centra za europske politike (EPC) naslovljena „Gender equality: Who cares? Do you?” (Rodna ravnopravnost: tko skrbi o njima? Vi?), 2022.;

7.napominje da je važno prepoznati i razviti sektor osobnih i kućanskih usluga kao ključan sektor jer obuhvaća sve poslove skrbi koji se obavljaju u kućanstvima, uključujući izravnu skrb (skrb o djeci, dugotrajna skrb, skrb o starijim osobama i osobama s invaliditetom koje žive u kućanstvu) i neizravnu skrb (kuhanje, glačanje, čišćenje, vrtlarstvo, dopunska nastava); ističe potrebu za prepoznavanjem, podupiranjem i ulaganjem u radnike u sektoru osobnih i kućanskih usluga; napominje da se tim uslugama podupire dobrobit kod kuće za pojedince i obitelji, uključujući skrb o djeci, dugotrajnu skrb za starije osobe i osobe s invaliditetom, čišćenje, popravke u domu, poduku, vrtlarstvo i potporu IKT-a Europsko nadzorno tijelo za rad, 2021.; naglašava da u EU-u postoji oko 6,8 milijuna Eurofound, ‘Undeclared care work in the EU: Policy approaches to a complex socioeconomic challenge” (Neprijavljeni poslovi skrbi u EU-u: Politički pristupi složenom socioekonomskom izazovu), nedavne procjene upućuju na to da 6,8 milijuna neprijavljenih radnika pruža usluge skrbi ili kućanske usluge diljem EU-a, od čega 2,1 milijun njih u sektoru skrbi. neprijavljenih radnika koji pružaju skrb (2,1 milijun) ili su izravno zaposleni u kućanstvima (4,7 milijuna), od čega 90 % čine žene, a većina su žene srednje dobi i državljanke trećih zemalja, koje su često nedovoljno zaposlene Eurofound, „Undeclared care work in the EU:Policy approaches to a complex socioeconomic challenge” (Neprijavljeni poslovi skrbi u EU-u: Politički pristupi složenom socioekonomskom izazovu); podsjeća da se broj neprijavljenih radnika u sektoru osobnih i kućanskih usluga procjenjuje na 9,2 milijuna Eurofound, ’Undeclared care work in the EU:Policy approaches to a complex socioeconomic challenge” (Neprijavljeni poslovi skrbi u EU-u: Politički pristupi složenom socioekonomskom izazovu) Stranica 7: nedavne procjene upućuju na to da 6,8 milijuna neprijavljenih radnika pruža usluge skrbi ili kućanske usluge diljem EU-a, od čega 2,1 milijun njih u sektoru skrbi, a 4,7 milijuna izravno je zaposleno u kućanstvima. Primjenom šire definicije procijenjeni broj neprijavljenih radnika u sektoru osobnih i kućanskih usluga doseže 9,2 milijuna ljudi.;

8.napominje da zaključci Eurofounda pokazuju da je, kad je riječ o dugotrajnoj skrbi, za žene i za muškarce, došlo do primjetnog pomaka prema većem intenzitetu skrbi tijekom vremena, pri čemu je sve veći udio neplaćenih pružatelja skrbi u 2024. prijavio više od 20 sati skrbi tjedno u usporedbi s 2014.; napominje da je taj trend posebno vidljiv u kategoriji s najvišim intenzitetom skrbi (51 sati tjedno i više), što pokazuje znatan porast za oba spola; ističe da žene dosljedno prijavljuju više razine intenziteta skrbi u usporedbi s muškarcima u svim razdobljima, što odražava njihovu nerazmjernu uključenost u neplaćeno pružanje skrbi;

9.napominje da su neodgovarajući sustavi skrbi jedna od glavnih prepreka rješavanju problema rodno uvjetovanih razlika na tržištima rada diljem svijeta Svjetski gospodarski forum, Globalno izvješće o rodno uvjetovanim razlikama, 2023.; naglašava potrebu rješavanja pitanja radnih uvjeta kako bi se zapošljavanje na puno radno vrijeme uskladilo s obvezama skrbi s pomoću fleksibilnih modela radnog vremena ili drugih vrsta organizacije rada, kao i dostupnosti i pristupačnosti kvalitetnih usluga skrbi, te davanja prednosti radnoj klimi kojom se promiče očinski dopust kojim se jača jednaka raspodjela poslova skrbi među parovima; ističe ulogu poslodavaca, među ostalim, u tom pogledu;

10.naglašava da je potrebno ukloniti rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti rješavanjem problema diskriminacije pri zapošljavanju i izgradnjom radnih mjesta prilagođenih obitelji, provesti strategije kojima se poboljšavaju fleksibilni radni uvjeti i druge mjere te smanjiti prepreke za očeve u pogledu korištenja roditeljskog dopusta, očinskog dopusta ili dopusta za pružatelje skrbi, uz istodobno aktivno poticanje kulture jednake zastupljenosti žena; naglašava da to mora biti popraćeno socijalnom i kulturnom destigmatizacijom formalne skrbi, posebno skrbi za djecu;

11.naglašava da je, kako bi se dokinule rodno uvjetovane razlike u skrbi, potrebno istodobno rješavati kulturne prepreke i tradicionalne rodne uloge u različitim područjima života;

12.napominje da se očekuje da će javni rashodi za dugotrajnu skrb do 2050. porasti na 1,7 % BDP-a u odnosu na 0,8 % BDP-a 2022. Radni dokument službi Komisije od 7. rujna 2022., priložen Komisijinu Prijedlogu preporuke Vijeća o pristupu cjenovno pristupačnoj i visokokvalitetnoj dugotrajnoj skrbi, (SWD(2022)0441).; ističe da se mora osigurati odgovarajuće i održivo financiranje Radni dokument službi Komisije od 7. rujna 2022., priložen Komisijinu Prijedlogu preporuke Vijeća o pristupu cjenovno pristupačnoj i visokokvalitetnoj dugotrajnoj skrbi, (SWD(2022)0441).;

13.ističe da će do 2070. gotovo 30 % stanovništva EU-a imati 65 godina ili više Europska komisija, Izvješće o starenju za 2021., što bi, zajedno s drugim faktorima kao što su dulji očekivani životni vijek i rastuće potrebe za skrbi osoba s invaliditetom, moglo dovesti do povećane potražnje za uslugama skrbi i znatnog pritiska na zdravstvene sustave i sustave socijalne skrbi, a ujedno se očekuje i da će se broj osoba kojima je potrebna dugotrajna skrb povećati s brojke od 30,8 milijuna iz 2019. na 38,1 milijun 2050. Europska komisija, Izvješće o starenju za 2021.; primjećuje da zadovoljavanje trenutačnih potreba već predstavlja izazov jer svaka peta osoba kojoj je potrebna dugotrajna skrb ne može pristupiti takvim uslugama zbog ograničenja cjenovne pristupačnosti Europski parlament, Rješavanje problema rodno uvjetovanih razlika u skrbi: Potencijalna europska dodana vrijednost, str. 6., 2025., „(...) procjenjuje se da svaka peta osoba (19 %) kojoj je potrebna dugotrajna skrb nije mogla pristupiti takvim uslugama. Glavni razlog i za muškarce i za žene bila je cjenovna pristupačnost.”;

14.smatra da društvo usmjereno na skrb prepoznaje ključnu ulogu skrbi, koja obuhvaća i formalnu i neformalnu skrb, kroz sva životna razdoblja, te je integrira u svoje politike, uzimajući u obzir sve vrste skrbi koju uglavnom pružaju žene, uključujući rani i predškolski odgoj i obrazovanje te dugotrajnu skrb;

15.ističe da je pristup skrbi temeljno pravo; naglašava da je ulaganje u visokokvalitetne usluge skrbi ključno za osiguravanje jednakog pristupa; ističe da je postojanost prepreka pristupu skrbi neodvojivo povezana s nedovoljnim ulaganjima u dugotrajnu skrb; napominje da se žene i djevojčice u ruralnim, udaljenim i najudaljenijim regijama, uključujući otoke, suočavaju s većim rizikom od siromaštva u pogledu skrbi i nedostatka pristupa uslugama; poziva na prilagođene mjere, kao što su mobilne usluge skrbi o djeci i skrbi za starije osobe, digitalna rješenja i poticaji za ostanak u tim područjima ili povratak u njih;

16.smatra da odgovornosti u području skrbi ne bi trebale nerazmjerno snositi samo žene i da bi države članice trebale promicati ravnopravno sudjelovanje muškaraca i žena kad je riječ o skrbi o djeci, skrbi za starije osobe, dugoročnoj skrbi i skrbi za članove obitelji s invaliditetom, kao i o svim drugim neformalnim odgovornostima u području skrbi;

17.podržava rodnu ravnopravnost kad je riječ o odgovornostima u području skrbi promicanjem jednake raspodjele obveza skrbi, osiguravanjem pristupa visokokvalitetnim, cjenovno pristupačnim i dostupnim uslugama skrbi, osiguravanjem roditeljskog dopusta i jednake plaće, ponudom fleksibilnih radnih uvjeta i jamčenjem pravednih radnih uvjeta uz potporu na radnome mjestu, sustave za olakšavanje zapošljavanja i mjere potpore za kućnu njegu;

18.poziva na kampanje za podizanje razine osviještenosti usmjerene na muškarce, kojima ih se potiče da preuzmu jednak udio obveza skrbi, čime bi se omogućilo veće sudjelovanje ženske radne snage, uzimajući u obzir učinak društvenih medija, jačanje borbe protiv rodnih stereotipa, zajedno s obrazovnim inicijativama i drugim mjerama, kao što je promicanje kultura na radnom mjestu kojima se cijeni i podupire taj paritet u području skrbi; poziva na pokretanje kampanja za podizanje razine osviještenosti na razini EU-a kojima se revaloriziraju poslovi skrbi i dovode u pitanje tradicionalni rodni stereotipi;

19.stoga naglašava potrebu za skrbi o djeci koja zadovoljava potrebe roditelja tijekom praznika i radnog vremena; ističe važnost razvoja cjenovno pristupačnog, dostupnog i kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se roditeljima olakšao povratak na posao, a posebno ženama; naglašava da je jaz u skrbi o djeci – kad obitelji koriste dopust za skrb o djeci, ali još nemaju potpuni pristup skrbi o djeci Europski opservatorij za obiteljsku politiku,Informativni članak o jazu u skrbi o djeci u Europskoj uniji: pregled za 2025.. – i dalje jedan od najhitnijih izazova za roditelje diljem Europe; primjećuje da se obitelji moraju nositi sa složenošću skrbi o djeci bez odgovarajuće potpore te se često suočavaju s teškim odlukama o radu, financijama i odgovornostima za skrb;

20.priznaje važnost i društvenu vrijednost međugeneracijskih doprinosa skrbi, kao što su doprinosi djedova i baka koji redovito skrbe o svojim unucima, čime se roditeljima, posebno majkama, omogućuje zapošljavanje na puno radno vrijeme;

21.naglašava važnost pravilne provedbe učinkovitih mjera i politika, uključujući Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, kako bi se osigurala istinska ravnoteža između poslovnog i privatnog života; poziva Komisiju da pažljivo prati provedbu te direktive i ističe potrebu za uklanjanjem razlika u plaćama i mirovinama na temelju spola provedbom postojećih pravnih okvira i osiguravanjem njihove učinkovitosti;

22.poziva države članice da nadiđu minimum od pet dana dopusta za pružatelje skrbi godišnje predviđen Direktivom o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te da osiguraju da taj dopust bude primjereno plaćen kako bi bio realno dostupan svim pružateljima skrbi;

23.ističe da su ciljane mjere za olakšavanje fleksibilnih radnih uvjeta prilagođenih obiteljima, uključujući rad na daljinu, prilagodljivo radno vrijeme, dopust za pružatelje skrbi i mogućnosti rada u nepunom radnom vremenu, ključne kako bi se ženama i muškarcima omogućilo da bolje usklade svoj profesionalni i privatni život, kao i poticaji i posebne mjere u politikama o roditeljskom dopustu; naglašava važnost pravedne raspodjele roditeljskog dopusta među roditeljima i njegov učinak na poticanje rodno ravnopravnog društva;

24.naglašava da pružatelji skrbi pružaju ključnu potporu; ističe da se u okviru cjelokupne potpore usmjerene na pružatelje skrbi moraju priznati njihova prava i osigurati psihološka potpora, usluga privremene skrbi, zdravstvene usluge i fleksibilni radni uvjeti (dopust, sati, rad na daljinu) bez gubitka plaće ili prava kako bi se uravnotežile obveze skrbi i zapošljavanje; poziva Komisiju i države članice da u pružanju skrbi promiču pristupe koji se temelje na informacijama o traumi i kojima se podupire mentalno zdravlje, prepoznajući psihosocijalne rizike i za radnike i za primatelje; ističe da te mjere trebaju biti popraćene pravednim plaćama i socijalnom zaštitom pružatelja skrbi kako bi se zajamčilo kvalitetno zapošljavanje i prilagođene potpore pružateljima skrbi čije su karijere narušene zbog obveza u pogledu zdravstvene skrbi kako bi se olakšala njihova reintegracija, financijska neovisnost i dobrobit;

25.Smatra da je važno da sve te mjere budu usmjerene na pružanje potpore obiteljima i pružateljima skrbi, promicanje zapošljavanja žena te dokidanja rodno uvjetovanih razlika u skrbi, zajedno s mjerama predviđenima u okviru europske strategije za skrb; naglašava da bi trebalo posebno priznati roditelje djece s invaliditetom, koji se zbog svojih obveza dugotrajne skrbi suočavaju sa složenim preprekama sudjelovanju na tržištu rada i financijskoj neovisnosti; ističe da isto vrijedi i za pružatelje skrbi koji skrb pružaju članovima obitelji s invaliditetom i kroničnim bolestima; ističe da je skrb o članu obitelji s kroničnom bolešću može biti dugotrajno, intenzivno i emocionalno zahtjevno iskustvo, što znatno opterećuje neformalne pružatelje skrbi; naglašava da je u tim slučajevima potrebna potpora zdravstvenih djelatnika; primjećuje važnost razvoja politika kojima se istodobno jača sektor skrbi, osigurava pristup visokokvalitetnim uslugama skrbi u zajednici te promiče jednaka plaća za (re)integraciju neformalnih pružatelja skrbi, posebice žena, na tržište rada;

26.smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti sektoru skrbi u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2028. – 2034.; ističe da je potrebno osigurati dostatna financijska sredstva u tom području kako bi se podržala provedba europske strategije za skrb i europskog stupa socijalnih prava;

27.ističe da društvo usmjereno na skrb integrira različite modele skrbi kao što su javni ili privatni pružatelji skrbi, samozaposleni pružatelji skrbi ili pružatelji skrbi koji su izravno zaposleni u kućanstvima i promiče deinstitucionalizaciju skrbi putem kućne njege ili uslugama skrbi u zajednici; naglašava međugeneracijski pristup skrbi utemeljen na zajednici kojim se promiče solidarnost, smanjuje društvena izolacija i potiče otpornost u obiteljima i susjedstvima; također ističe važnost zadržavanja prava na odabir modela skrbi kako bi se očuvalo dostojanstvo pružatelja skrbi i osoba kojima je skrb potrebna, kao i njihova autonomija, neovisnost, dobrobit i uključenost u zajednicu, uzimajući u obzir potrebe i težnje primatelja skrbi i osiguravajući zaštitu od rodno uvjetovanog nasilja u ustanovama za skrb, uključujući odgovarajuću i personaliziranu potporu neformalnim pružateljima skrbi; uviđa da se sektor formalne dugotrajne skrbi i dalje uglavnom oslanja na rezidencijalnu skrb, dok se skrbi u kući i u zajednici bolje podupire pravo osoba kojima je potrebna skrb da žive samostalno; konstatira da je hitno potrebno dati prednost pristupu usmjerenom na osobu i utemeljenom na pravima kojim se osobama omogućuje da prime skrb kod kuće i u potpunosti sudjeluju u društvu;

28.naglašava da su ciljani programi stjecanja vještina, usavršavanja i prekvalifikacije i potpora za (re)integraciju na tržište rada bez ikakvog oblika diskriminacije žena koje su morale prekinuti karijeru zbog svojih odgovornosti u području skrbi ili kućanstva ključni za potporu njihovu trajnom profesionalnom razvoju i jednakim mogućnostima na tržištu rada; nadalje naglašava da te žene posjeduju vrijedne prenosive vještine za daljnje zapošljavanje ili poduzetništvo u tom sektoru; poziva na posebne programe i potporu za priznavanje tih vještina osposobljavanjem, programima certificiranja ili potporom za osnivanje poduzeća, čime bi se olakšalo njihovo ponovno uključivanje na tržište rada kao pojedinaca s vrijednim životnim iskustvom kao što su poduzetnici i stvaratelji radnih mjesta; ističe potrebu da to osposobljavanje bude dostupno, primjereno financirano i povezano s kvalitetnim mogućnostima zapošljavanja;

29.smatra da gospodarstvo skrbi obuhvaća poslove skrbi u javnom i privatnom sektoru, uključujući mala i srednja poduzeća, civilno društvo i sve druge vrste organizacija, socijalno i solidarno gospodarstvo te kućanstva, uključujući pružatelje i primatelje skrbi, kao i poslodavce i ustanove koje nude usluge skrbi Međunarodna organizacija rada, https://www.ilo.org/topics-and-sectors/care-economy.; naglašava da gospodarstvo skrbi mora biti prepoznato kao javno dobro i stup uzlazne socijalne konvergencije, uz potporu stabilnih ulaganja i otvaranja kvalitetnih radnih mjesta.

30.naglašava potrebu za jačanjem usluga dugotrajne skrbi, posebno kućne njege i skrbi u zajednici, te za razvojem automatizirane digitalne tehnologije za praćenje zdravlja;

31.uviđa da se poduzetnice u sektoru skrbi suočavaju sa sustavnim preprekama u pristupu kreditima i ulaganjima; poziva Komisiju i države članice da razviju namjenske programe potpore za žensko poduzetništvo u sektoru skrbi, uključujući posebne jamstvene fondove, programe mentorstva usmjerene na žene i povlaštene kriterije u EU-u; poziva na podnošenje prijedloga za poduzeća pod vodstvom žena koja se bave inovacijama u gospodarstvu skrbi;

32.naglašava da gospodarstvo skrbi prepoznaje da su poslovi skrbi ključni za otpornost Europe jer se njima ostvaruje 11 % BDP-a EU-a i taj sektor zapošljava više od 6 milijuna ljudi, od čega većinom žena Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja, „Pružatelji skrbi: prilike i izazovi u pogledu vještina” („Care workers: skills opportunities and challenges”) (ažurirana verzija iz 2023.), https://www.cedefop.europa.eu/hr/data-insights/care-workers-skills-opportunities-and-challenges-2023-update., s potencijalom za otvaranje 8 milijuna novih radnih mjesta Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava, 2021., te prepoznaje neprocjenjiv gospodarski doprinos neformalnih pružatelja skrbi; konstatira da bi gospodarski troškovi rodno uvjetovane razlike u skrbi mogli dosegnuti otprilike 147 – 220 milijardi EUR godišnje, dok istodobno istraživanja pokazuju da bi ulaganja u sektor formalne skrbi mogla dovesti do pozitivne gospodarske dobiti, najmanje 4 EUR za svaki 1 EUR uložen u skrb o djeci ili dugotrajnu skrb Međunarodna organizacija rada, https://www.ilo.org/topics-and-sectors/care-economy.;

33.naglašava potencijal sektora profesionalne skrbi za zapošljavanje i gospodarski rast te ističe da ulaganje u skrb omogućuje veću integraciju neformalnih pružatelja skrbi na tržište rada;

34.potiče države članice da razviju lokalne i regionalne strategije te ciljane mjere za kvalitetna i održiva radna mjesta u ruralnim, udaljenim te najudaljenijim regijama, čime bi se ojačala teritorijalna kohezija i smanjile nejednakosti na tržištu rada; smatra da bi se, posebno za ta područja, instrumenti financiranja EU-a mogli mobilizirati za potporu otvaranju novih, kvalitetnih radnih mjesta u sektoru skrbi, čime bi se riješio problem depopulacije i nedostatka radne snage u određenim regijama; poziva Komisiju i države članice da ojačaju svoju potporu neprofitnim poduzećima i organizacijama socijalne ekonomije; potiče države članice da olakšaju pristup financiranju i povećaju vidljivost aktera socijalne ekonomije, kako je istaknuto u Akcijskom planu za socijalnu ekonomiju za 2021.;

35.ističe važnost poduzeća i zadruga socijalne ekonomije u pružanju usluga skrbi u područjima i za stanovništvo kojem tradicionalni javni ili privatni pružatelji usluga ne pružaju usluge, posebice kada su motivi za ostvarivanje dobiti niski;

36.konstatira da se izradom proračuna trebaju osigurati odgovarajuća ulaganja u skrb i pratiti rodno uvjetovani učinci mjera ili njihov izostanak;

37.naglašava da je potrebno osigurati sudjelovanje pružatelja skrbi i njihovih predstavnika u svim fazama donošenja politika, uključujući osmišljavanje, provedbu i evaluaciju politika koje na njih utječu;

38.smatra da su potrebna buduća ulaganja kako bi se formalnim i neformalnim pružateljima skrbi, prema potrebi, omogućilo osposobljavanje, uključujući ciljano usavršavanje, posebno u području digitalnih i međuljudskih i zdravstvenih vještina, među ostalim u pogledu rizika od fizičkog ili psihološkog zlostavljanja u ustanovama za skrb i zdravstvenim ustanovama, kao i pružanje kvalitetne skrbi usmjerene na pojedinca; ustraje na središnjoj ulozi usavršavanja i prekvalifikacije u cjeloživotnom upravljanju karijerom, s obzirom na to da se zanimanja u području skrbi mijenjaju s razvojem praksi, tehnologija ili čak organizacije skrbi; smatra da bi se stjecanje iskustva trebalo bolje vrednovati boljim priznavanjem stečenog stručnog znanja i kvalifikacija te daljnjim mogućnostima za nastavak obrazovanja; nadalje, smatra da bi trebalo promicati certificiranje kako bi se zadovoljile nove potrebe, posebno u pogledu priznavanja diploma strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, osiguravajući radna mjesta s dugoročnim izgledima kojima se potiču uključivanje i rast; poziva na uvođenje minimalnih standarda na razini EU-a za kurikulume za osposobljavanje u području skrbi, čime bi se osiguralo priznavanje kvalifikacija, prenosivost prava i mogućnosti karijera za radnike;

39.konstatira da je Europa suočena s manjkom vještina u cijelom gospodarstvu, što je dodatno naglašeno manjkom radne snage Mario Draghi, Budućnost europske konkurentnosti, 2024.; nadalje konstatira da se određeni manjak vještina može pripisati nedovoljnom korištenju postojećih talenata, što je vidljivo iz velikih rodnih razlika u određenim zanimanjima, ili posebnim izazovima povezanima s radnim uvjetima, kao što su niske plaće ili manjak privlačnosti;

40.ističe potrebu za podupiranjem razvoja internetskih usluga i osposobljavanja za povećanje digitalnih kompetencija pružatelja i primatelja skrbi poboljšanjem pristupa internetu i povezanosti s njime kako bi se poboljšala kvaliteta skrbi i ostvarila korist od tehnologije u pružanju kvalitetne skrbi;

41.naglašava da neplaćeni poslovi skrbi imaju društveni i gospodarski učinak; naglašava da neplaćeni poslovi u području skrbi imaju ključnu ulogu u europskim društvima i gospodarstvima jer utječu na sudjelovanje radne snage, posebno žena, doprinose trajnim rodnim razlikama u zapošljavanju i plaćama te stvara znatan pritisak na sustave socijalne skrbi, zdravstva i dugotrajne skrbi u državama članicama; stoga poziva države članice da u programima ranog otkrivanja i prevencije posebnu pozornost posvete pružateljima skrbi; ističe izazove, među ostalim, izazove socioekonomske prirode, s kojima se suočavaju neformalni pružatelji skrbi, uglavnom žene, koji pružaju neplaćenu skrb i suočavaju se s preopterećenjem u pogledu kombiniranog rada i skrbi uz ograničenu socijalnu zaštitu, nedostatnom infrastrukturom za formalnu skrb i neodgovarajućom potporom za mentalno zdravlje te čijim je doprinosima potrebna ciljana potpora i priznavanje; konstatira da se neformalni pružatelji skrbi suočavaju s usamljenošću, siromaštvom, poteškoćama u pristupu zapošljavanju ili problemima s fizičkim i mentalnim zdravljem; posebno naglašava da problemi s mentalnim zdravljem povezani s pružanjem dugotrajne skrbi uključuju tjeskobu i depresiju, koje su među neformalnim pružateljima skrbi za 20 % više nego među osobama koje nisu pružatelji skrbi te da se 66 % formalnih pružatelja skrbi suočava s rizicima za mentalno zdravlje; konstatira da je to znatna razlika u usporedbi sa širom radnom snagom, pri čemu 43 % njih izvješćuje o sličnim problemima; primjećuje da odgovornosti u pogledu neformalne skrbi mogu ograničiti sposobnost pružatelja skrbi da pohađa vlastite preventivne zdravstvene preglede i dovesti do gubitka prihoda, čime se doprinosi siromaštvu žena; naglašava da su ti štetni učinci usko povezani s intenzitetom pružene skrbi;

42. osuđuje činjenicu da se mnogi radnici koji pružaju skrb i radnici u kućanstvu suočavaju s vrlo nesigurnom situacijom i intersekcijskom diskriminacijom zbog svoje rase ili etničke pripadnosti, roda, socioekonomskog statusa ili nacionalnosti te činjenicu da su mnogi od tih radnika žene koje nemaju službeni ugovor o radu te su stoga izloženije iskorištavanju i često nemaju pristup svojim pravima, posebno na dostojanstven rad i socijalnu zaštitu;

43.poziva na ciljanu financijsku potporu i inicijative diljem država članica kojima se neformalnim pružateljima skrbi pružaju usluge psihološke pomoći i pomoći u području mentalnog zdravlja, uključujući privremenu skrb za pružanje povremene pomoći, te na mjere za sprečavanje siromaštva i socijalne isključenosti, uz razmjenu najboljih praksi u tom pogledu;

44.naglašava da bi odgovarajuća i ciljana potpora neformalnim pružateljima skrbi trebala obuhvaćati priznavanje uloge i prava pružatelja skrbi, usluge potpore kao što su privremena skrb, savjetovanje, uzajamna potpora, financijska pomoć i naknada za smanjenje rizika od siromaštva, fleksibilni radni uvjeti (dopust, sati, rad na daljinu) kako bi se uravnotežila skrb i zapošljavanje te osposobljavanje i informiranje radi opremanja pružatelja skrbi vještinama i smislenim sudjelovanjem u razvoju politika;

45.ističe da su potrebni znatni napori kako bi se ojačao profesionalni status pružatelja skrbi i riješio problem nedostatka radne snage u sektoru skrbi, među ostalim, osiguravanjem prilagođenih rješenja za poticanje prijavljenog rada, pravednih plaća, mogućnosti profesionalnog razvoja te boljih i pristojnih radnih uvjeta; ističe da se ulaganjem u usluge formalne skrbi može znatno smanjiti pritisak na neformalne pružatelje skrbi i spriječiti neke od štetnih posljedica na ravnotežu između poslovnog i privatnog života te razvoj karijere, čime se pridonosi rodnoj ravnopravnosti;

46.naglašava važnost osiguravanja pristupa odgovarajućoj ciljanoj psihosocijalnoj i obrazovnoj potpori mladim mladim neformalnim pružateljima skrbi Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, temeljito informativno izvješće: „Položaj mladih pružatelja skrbi u Europi” („The situation of young carers in Europe”), 2024. „Mladi pružatelji skrbi djeca su mlađa od 18 godina koja redovito pružaju skrb osobama s invaliditetom ili na drugi način nesamostalnom roditelju, bratu ili sestri ili drugom članu kućanstva.”., koji čine 4 – 10 % djece u EU-u i čije odgovornosti u pogledu skrbi utječu na njihovo obrazovanje, mentalno zdravlje, socijalni razvoj Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, temeljito informativno izvješće: „Položaj mladih pružatelja skrbi u Europi” („The situation of young carers in Europe”), 2024. i buduću karijeru; potiče na stvaranje namjenskih programa EU-a za potporu mladim njegovateljima kako bi se izbjeglo napuštanje školovanja ili tržišta rada;

47.uzima u obzir da, iako znatan dio poslova skrbi obavljaju građani EU-a, jedan dio obavljaju žene koje potječu iz zemalja koje nisu članice EU-a; naglašava da, iako bi se napori trebali usredotočiti na privlačenje i zadržavanje radnika u kućanstvu, zapošljavanje radnika iz trećih zemalja mora se temeljiti na potrebama tržišta rada, uz dobro provedenu i zakonitu migraciju, te bi trebalo uključivati sveobuhvatno stručno osposobljavanje; ističe da se zapošljavanje radnika iz trećih zemalja mora odvijati isključivo putem transparentnih zakonitih migracijskih kanala utemeljenih na pravima; poziva na znatna ulaganja u razvoj vještina i stručno osposobljavanje kako bi se poduprlo osnaživanje i integracija zakonitih radnika iz trećih zemalja; oštro osuđuje sve oblike neprijavljenog rada, iskorištavanja i nesigurnog zapošljavanja te ističe nezamjenjiv doprinos pružatelja skrbi iz EU-a i izvan njega socijalnoj koheziji i dobrobiti u Uniji;

48.prepoznaje da je pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava, ključan da se svima pruži dobra kvaliteta života;

49.poziva Komisiju da zajedno s relevantnim agencijama pruži točne, dostupne i usporedive podatke kojima se mjere rodno uvjetovane razlike u skrbi, također s pomoću anketa o utrošenom vremenu, kako bi se državama članicama omogućila razmjena najboljih praksi i te kako bi učinkovito uklonile te razlike;

50.poziva na sustavno prikupljanje točnih, visokokvalitetnih i usporedivih podataka razvrstanih po spolu o obvezama skrbi u području dugotrajne skrbi i skrbi o djeci, o zaradi, uključujući plaće i nadnice https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Glossary%3AWages_and_salaries_-_EBS., mirovine, radno vrijeme, pokrivenost socijalnom zaštitom, ugovorni status pružatelja skrbi u EU-u i situaciju državljana trećih zemalja i djece koji pružaju skrb te, ako je moguće, podataka o sektoru osobnih i kućanskih usluga i neformalnoj skrbi kako bi se pratila skrbi koju članovi obitelji pružaju te utječu li te obveze skrbi na njihov poslovni život i na koji način;

51.poziva Komisiju i države članice da prikupe podatke o situaciji mladih pružatelja skrbi te da izradi smjernice na razini EU-a i razmijeni najbolje prakse kako bi se državama članicama pomoglo u utvrđivanju i podupiranju mladih pružatelja skrbi u školama, zajednicama pomoću ojačanih zdravstvenih sustava; Poziva Komisiju da uspostavi strukturirani dijalog o skrbi i da uspostavi godišnju platformu za skrb, koja bi okupila sve relevantne dionike, kao što su članovi akademske zajednice, predstavnici država članica, udruženja osoba koje primaju skrb, neformalni njegovatelji, socijalni, profitni, javni i neprofitni pružatelji skrbi i sindikati, kako bi se ocijenio napredak, razmijenile inovativne prakse za poboljšanje postizanja ciljeva strategije EU-a za skrb i osmislio buduće korake za nastavak njezine provedbe;

52.poziva na primjenu načela rodne ravnopravnosti pri izradi proračuna kako bi se osiguralo da se potrošnjom na usluge skrbi izravno smanje nejednakosti s kojima se suočavaju žene i djevojčice;

53.naglašava da bi uloga pružatelja skrbi prije svega trebala biti upravo pružanje skrbi te stoga smatra da je potrebno smanjiti nepotrebnu birokraciju i u najvećoj mogućoj mjeri izbjeći dodjelu administrativnih zadataka kojima mogu upravljati administrativni asistenti ili odgovarajući digitalni alati;

54.naglašava potrebu za savjetovanjem sa svim relevantnim dionicima tijekom pripreme najavljenog dogovora o skrbi na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini, uključujući predstavnike neformalnih pružatelja skrbi i organizacije pacijenata, kako bi se izbjegle izolirane politike i uzela u obzir raznolikost situacija i potreba;

55.poziva države članice da ulažu u gospodarstvo skrbi i da provedu preporuke Vijeća https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=oj:JOC_2022_484_R_0001; https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:32022H1215(01). o reviziji ciljeva iz Barcelone o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te o pristupu cjenovno pristupačnoj visokokvalitetnoj dugotrajnoj skrbi u okviru strategije EU-a za skrb te da u svoja izvješća o provedbi uključe utvrđivanje dobrih praksi, nedostataka i mapiranja napretka, zajedno sa strategijama za poticanje većeg sudjelovanja muškaraca u sektoru skrbi, te da riješe problem neprijavljenog rada u području skrbi, utvrđivanjem glavnih pokretača i predlaganjem prilagođenih rješenja; poziva Komisiju da osigura da Europsko jamstvo za djecu ima jasne ciljeve i prioritete, i da mu se dodjeli ambiciozan znatan proračun te potiče Komisiju i države članice da osiguraju cjenovno pristupačne, visokokvalitetne i dostupne usluge skrbi za rani i predškolski odgoj i skrb o starijim osobama;

56.naglašava da bi strategija za skrb trebala biti usklađena sa strategijom EU-a za prava osoba s invaliditetom jer se bave zajedničkim izazovima;

57.naglašava da se u skrbi koja se pruža osobama s invaliditetom prednost treba dati autonomiji jer bi ti pojedinci trebali moći odlučiti gdje i s kim žele živjeti, kao i dostojanstvu i uključenosti s pomoću pristupa utemeljenog na ljudskim pravima i usmjerenog na osobu, što odražava aktualnu promjenu u pružanju skrbi; naglašava da se to može postići poboljšanjem njihovih uvjeta skrbi, primjerice visokokvalitetnom kućnom njegom ili drugim mogućnostima stanovanja kojima bi se zadovoljile njihove potrebe, uključujući neovisan i pristupačan život, te uključivanjem osoba s invaliditetom u osmišljavanje sustava skrbi, uz istodobno promicanje njihova obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim s pomoću digitalnih rješenja, čime bi se stvorila uključiva radna snaga i zajamčio njihov pristup zapošljavanju;

58.naglašava da je zaposlena samo polovina od 42,8 milijuna radno sposobnih osoba s invaliditetom u EU-u, pri čemu je samo 21 % žena s invaliditetom zaposleno na puno radno vrijeme Europski indeks rodne ravnopravnosti, Europski institut za ravnopravnost spolova, 2024.; stoga poziva Komisiju i države članice da potiču i osposobljavaju pružatelje skrbi kako bi podržali integraciju osoba s invaliditetom na tržište rada;

59.Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti neformalnim pružateljima skrbi, obiteljima i roditeljima, posebno majkama, koji pružaju dugotrajnu skrb djeci s invaliditetom, i to osiguravanjem odgovarajuće financijske potpore ili pomoću socijalne zaštite, i pristupa uslugama privremene skrbi i savjetovanja.

60.u tom pogledu naglašava da, kao obvezu koja proizlazi iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, EU mora sustavno uključiti prava osoba s invaliditetom u sve programe u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2027. razvijanjem metodologije za praćenje potrošnje koja koristi osobama s invaliditetom, uključujući žene i djevojčice, i provjerom jamče li svi programi i projekti koje financira EU jednake mogućnosti i pristup financijskim sredstvima EU-a za osobe s invaliditetom;

61.poziva na potpunu provedbu i daljnje pažljivo praćenje, provedbu i evaluaciju Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života; naglašava da je potrebno produljiti i napredovati prema primjereno plaćenom rodiljnom, očinskom i skrbničkom dopustu te olakšati korištenje roditeljskog dopusta, kao i praćenje korištenja tog dopusta među muškarcima; poziva države članice da unaprijede status neformalnih pružatelja skrbi odgovarajućom naknadom i pristupom uslugama privremene skrbi kako bi se bolje pružila potpora postojećim neformalnim pružateljima skrbi, ali i kako bi se pomoglo u postizanju početnih ciljeva Direktive o poticanju većeg broja muškaraca da se uključe u pružanje skrbi; potiče Komisiju da se zalaže za poticaje za oba roditelja kako bi iskoristili roditeljski dopust, pozivajući nadalje na fleksibilne radne uvjete za roditelje, te da predloži smjernice za kvalitetu na razini EU-a i razmjenu najboljih praksi za usluge dugotrajne skrbi, među ostalim za odgovarajući broj osoblja, specijalizirane programe osposobljavanja i mehanizme za osiguravanje kvalitete; poziva na to da zaposlenici, posebice žene, koji koriste svoj dopust kako bi pružili skrb članovima svoje obitelji budu učinkovito zaštićeni od otpuštanja ili bilo kakvog diskriminirajućeg postupanja u vezi s njihovim obvezama skrbi;

62.potiče države članice da usvoje primjereno plaćeni, neprenosivi roditeljski dopust za svakog roditelja kako bi se spriječilo da žene budu nerazmjerno opterećene odgovornostima pružanja skrbi; naglašava da je poboljšanje korištenja dopusta među muškarcima ključno za promjenu normi, osiguravanje ravnopravnog sudjelovanja žena na tržištu rada te za ublažavanje negativnog međugeneracijskog učinka na djevojčice;

63.poziva Komisiju da predstavi direktivu o pravu na isključivanje kako bi se zaštitili svi radnici, posebno roditelji i pružatelji skrbi;

64.poziva na zaštitu neformalnih pružatelja skrbi, pretežno žena, uključujući one koji prekidaju zaposlenje kako bi pružili skrb članu obitelji ili osobi kojoj je potrebna skrb; potiče Komisiju i države članice da promiču, prepoznaju i podupru njihove uloge, priznajući njihovu ključnu ulogu u socijalnoj koheziji i održivosti sustava skrbi diljem Europe; u tom pogledu traži da im se osigura pristup sustavima socijalne zaštite kako bi se ublažili negativni učinci pružanja skrbi, posebno na karijere i ekonomsku neovisnost žena, istodobno osiguravajući da se žene ne istiskuju s formalnog tržišta rada;

65.potiče Komisiju da u sljedećoj europskoj strategiji za skrb uvede sveobuhvatan, rodno osjetljiv okvir za utvrđivanje i priznavanje različitih oblika neformalne skrbi diljem Europe; naglašava da se neformalnim pružateljima skrbi mora pružiti potpora, fleksibilni radni uvjeti, dopust radi skrbi i pristup odgovarajućim uslugama dodatne skrbi, kao i savjetovanje i uzajamna potpora; naglašava važnost osiguravanja pristupa osobnom vremenu neformalnim pružateljima skrbi i poticanja njihova osobnog razvoja;

66.poziva Komisiju i države članice da priznaju neplaćene pružatelje skrbi osiguravanjem pristupa socijalnoj zaštiti, mirovinskim bodovima, privremenim uslugama i financijskoj potpori; naglašava potrebu za postupnim smanjenjem neplaćenog pružanja skrbi koje snose žene i djevojčice rješenjima kojima se preraspodjeljuju opterećenja kao što su ulaganja u cjenovno pristupačnu skrb o djeci, usluge skrbi za starije osobe i osobe s invaliditetom te promicanje ravnopravnog sudjelovanja muškaraca u skrbi;

67.ističe da bi se pružanjem univerzalne visokokvalitetne usluge skrbi o djeci smanjila neplaćena skrb;

68.poziva države članice na razmjenu dobrih praksi o minimalnim razdobljima odgode za neformalne pružatelje skrbi, čime bi se osigurala njihova tjelesna i mentalna dobrobit i omogućilo njihovo daljnje sudjelovanje u zapošljavanju; poziva na konkretne mjere potpore, kao što su kampanje za podizanje razine osviještenosti, dobrovoljni putovi za priznavanje vještina i ciljano osposobljavanje za pružatelje skrbi;

69.poziva Komisiju i države članice da prepoznaju mlade pružatelje skrbi čije se potrebe često zanemaruju te da razviju ciljane mjere potpore, uključujući fleksibilne obrazovne aranžmane, usluge savjetovanja i privremene skrbi, kako bi se spriječili negativni učinci na njihovo zdravlje, obrazovanje i buduće mogućnosti zapošljavanja;

70.potiče Komisiju i države članice da zajamče pravedno priznavanje razdoblja neformalnog pružanja skrbi u mirovinskim sustavima i sustavima socijalne skrbi te u povezanim budućim inicijativama EU-a; nadalje, potiče države članice da istraže pravedna i održiva rješenja za zaštitu pretežno žena koje znatan dio svojeg radnog vijeka posvećuju skrbi o uzdržavanim osobama;

71.poziva Komisiju i države članice da poboljšaju radne uvjete u sektoru formalne skrbi, s naglaskom na osiguravanju pravedne i jednake naknade, uz posvećivanje pozornosti fizičkim i psihološkim zahtjevima povezanima sa skrbi, i pristupa kontinuiranom osposobljavanju i sigurnom radnom okruženju, uključujući mjere za sprečavanje sindroma izgaranja na poslu i sprečavanje svih oblika nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu, uz istodobno promicanje privlačnosti zanimanja u području skrbi nuđenjem dugoročnih mogućnosti i razvojem struktura socijalnog dijaloga u tom sektoru; ističe da će poboljšanje plaća i radnih uvjeta u sektoru skrbi učiniti radna mjesta privlačnijima i obeshrabriti neprijavljeni rad; podsjeća na potrebu da države članice pravilno prenesu i provedu Direktivu o transparentnosti plaća kako bi se uspostavile platne strukture koje odražavaju vještine, odgovornosti i društvenu vrijednost tih uloga, uz jasne načine na koje žene mogu napredovati na vodeće položaje i položaje na kojima se donose odluke u sektoru skrbi;

72.poziva Komisiju i države članice da dodatno ulože u visokokvalitetno strukovno osposobljavanje i da ojačaju priznavanje vještina stečenih formalnim i neformalnim pružanjem skrbi na način da se te vještine uključe u politike cjeloživotnog učenja i usavršavanja, uz razmatranje postupka certificiranja ili drugih mehanizma za prekogranično priznavanje kvalifikacija; potiče donošenje digitalnih zdravstvenih alata za jačanje digitalnih vještina njegovatelja, kao što je pružanje potpore na daljinu, uključujući skrb na daljinu ili videokonzultacije; ističe da se vještine ne stječu samo u formalnom obrazovanju i da se okvirima politike moraju priznati i vrednovati alternativni načini razvoja vještina; poziva države članice da olakšaju mjere za postupnu i fleksibilnu (re) integraciju na tržište rada radnika koji su prekinuli karijeru kako bi pružili skrb članovima obitelji, među ostalim usavršavanjem i prekvalifikacijom;

73.ističe mogućnosti zapošljavanja koje poduzetništvo može stvoriti u sektoru skrbi i naglašava važnost pružanja potpore ženama u prijelazu s neformalnih pružatelja skrbi na poduzetnike u sektoru skrbi; potiče države članice da osiguraju prilagođene načine poduzetničkog osposobljavanja, pojednostavnjene administrativne postupke za osnivanje malih i srednjih poduzeća u vlasništvu žena i za samozaposlene žene u tom sektoru te olakšani pristup namjenskim mikrokreditima, prepoznajući gospodarsku i društvenu vrijednost takvih promjena radnog mjesta;

74.poziva Komisiju da iskoristi uniju vještina za poticanje obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja u sektorima u kojima nedostaje radne snage na razini EU-a, uključujući pružanje skrbi, osiguravajući mogućnosti usavršavanja i prekvalifikacije za sve profesionalne pružatelje skrbi i priznavanje diploma strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;

75.poziva na izradu europskog statuta za pružatelje skrbi kako bi se odgovorilo na posebne potrebe formalnih pružatelja skrbi, kao što je priznavanje vještina stečenih pružanjem skrbi, čime bi se pružatelji skrbi, pružatelji osobnih zdravstvenih usluga, poslodavci korisnici i institucionalna skrb integrirali u zajednički okvir i definiciju na razini EU-a, čime bi se zajamčili minimalni standardi priznavanja i zaštite za pružatelje skrbi u svim državama članicama i smanjile nejednakosti među njima;

76. poziva Komisiju i države članice da usklade strategiju EU-a za zdravlje sa strategijom EU-a za skrb i potiču sinergije između programa „EU za zdravlje” i drugih mogućnosti financiranja za sektor skrbi kako bi se povezali sustavi zdravstvene skrbi i socijalne skrbi kako bi se pružila neometana potpora, posebno za kronične bolesti među najugroženijim pojedincima;

77.poziva na donošenje europskog akcijskog plana kojim bi se doprinijelo uklanjanju rodno uvjetovanih razlika u skrbi i pružanju potpore pružateljima skrbi, formalnom i neformalnom; u tom pogledu poziva na potporu samohranim roditeljima i obiteljima u ranjivom položaju, uključujući one koji se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom i složenim potrebama za skrbi i/ili zahtjevima visokog intenziteta, s naglaskom na pokrivenosti socijalnom zaštitom, cjenovno pristupačnoj, dostupnoj i visokokvalitetnoj skrbi za djecu, boljoj ravnoteži između poslovnog i privatnog života, cjenovno pristupačnim i visokokvalitetnim uslugama dugotrajne skrbi, boljim radnim uvjetima u sektoru skrbi i promicanju ravnopravnosti; stoga poziva na to da se taj plan usredotoči na pristup zapošljavanju i osposobljavanju, među ostalim u području digitalnih vještina, pokrivenosti socijalnom zaštitom, infrastrukture za skrb i dugoročnih usluga, skrbi za djecu, PHS-a, psihosocijalne potpore i poboljšane fleksibilnosti rada;

78. konstatira da odgovarajući pristup uslugama reproduktivnog zdravlja i pobačaja može pomoći roditeljima da prevladaju stres neočekivanih trudnoća i pridonijeti planiranju obitelji; poziva države članice da omoguće cjenovno pristupačan pristup tim uslugama;

79.poziva države članice da u potpunosti iskoriste sredstva EU-a, kao što su Mehanizam za oporavak i otpornost, program „EU za zdravlje”, Europski socijalni fond plus i Europski fond za regionalni razvoj, za razvoj dostupnih, cjenovno pristupačnih i visokokvalitetnih usluga i ustanova skrbi za sve dobne skupine, od ranog djetinjstva do dugotrajne skrbi za starije osobe i osobe s invaliditetom; naglašava potrebu za uključivanjem pojma „potpora” uz „skrb” kako bi se u potpunosti obuhvatila raznolikost usluga i perspektiva koja se temelji na pravima i kojima se one usmjeravaju;

80.pozdravlja najavu Komisije o sveobuhvatnom europskom planu za skrb koji će biti objavljen 2027., čime će se europska strategija za skrb obnoviti kao ambiciozniji i dosljedniji okvir;

81.poziva Komisiju da se pozabavi i formalnim i neformalnim pružateljima skrbi promicanjem cjenovno pristupačne i visokokvalitetne skrbi o djeci, obrazovnih izvanškolskih programa i usluga dugotrajne skrbi; naglašava da bi trebala uzeti u obzir preporuke iz ovog izvješća, među ostalim, kako bi se olakšalo priznavanje vještina i kvalifikacija, podržao razvoj vještina, napredovanje u karijeri i ulaganje u skrb te poboljšali radni i životni uvjeti upotrebom sredstava EU-a za promicanje pravednog zapošljavanja i visokokvalitetne skrbi;

82. ističe da su veća ulaganja u javno zdravstvo i socijalnu skrb, uključujući plaće i osposobljavanje radnika, ključna za poboljšanje zapošljavanja i zadržavanja kako bi se osigurala kvalitetna radna mjesta kojima se povećava privlačnost rada u sektoru skrbi;

83.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.