DONIJELI SU OVU UREDBU:Poglavlje I.OPĆE ODREDBE

Članak 1.Predmet1.Ovom se Uredbom uspostavlja zajednički sustav za djelotvorno vraćanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave na državnom području država članica, u skladu s temeljnim pravima koja su priznata ▌Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i općim načelima prava Unije te primjenjivim međunarodnim obvezama ▌, među ostalim u području ljudskih prava.2.Cilj je ove Uredbe omogućiti državama članicama da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se zajamčila djelotvorna vraćanja, uzimajući u obzir sveobuhvatni pristup utvrđen u članku 3., članku 4. točki (h) i članku 5. točki (e) Uredbe (EU) 2024/1351.

Članak 2.Područje primjene1.Ova se Uredba primjenjuje na državljane trećih zemalja koji nezakonito borave na državnom području država članica.2.Ova se Uredba ne primjenjuje na osobe s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije kako je definirano u članku 2. točki 5. Uredbe (EU) 2016/399.3. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje odredbe uredaba (EU) 2024/1351, 2024/1348 i 2024/1349.4. Ne dovodeći u pitanje stavak 5. ovog članka, ova se Uredba ne primjenjuje na državljane trećih zemalja:(a) kojima je odbijen ulazak na vanjskim granicama u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2016/399 Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (kodificirani tekst) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2016/399/oj). ili u skladu s ekvivalentnim nacionalnim pravom u slučaju država članica koje nisu obvezane tom uredbom;(b) koje su nadležna tijela uhitila ili uhvatila u vezi s nezakonitim prelaskom kopnene, morske ili zračne vanjske granice države članice i koji potom nisu dobili dozvolu boravka ili stekli pravo boravka u toj državi članici;(c) koji se u skladu s nacionalnim pravom moraju vratiti zbog kaznene sankcije ili posljedice kaznene sankcije;(d) u pogledu kojih je pokrenut postupak izručenja.5. Država članica može odlučiti primjenjivati ovu Uredbu na jednu ili više kategorija državljana trećih zemalja iz stavka 4. točaka (a), (b) i (c). U takvim se slučajevima ova Uredba primjenjuje na te kategorije državljana trećih zemalja od datuma na koji država članica o svojoj odluci obavijesti druge države članice i Komisiju.6. Ako država članica odluči primijeniti ovu Uredbu na državljane trećih zemalja koji se moraju vratiti zbog kaznene sankcije, ne primjenjuju se članci 7., 9. i 10.7. U pogledu državljana trećih zemalja koji su isključeni iz područja primjene ove Uredbe u skladu sa stavkom 4. točkama (a) i (b), države članice osiguravaju da postupanje prema njima i razina njihove zaštite nisu nepovoljniji od onih utvrđenih u članku 12. stavcima 4. i 5., članku 14. stavku 2., članku 14. stavku 6. točkama (c) i (e), članku 34. stavcima od 1. do 6., članku 35. i poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.▌2.b Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo država članica, a posebno odredbe kojima se utvrđuju učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kaznene sankcije, uključujući kaznu zatvora, u vezi s nezakonitim boravkom, pod uvjetom da kazneni postupak i primjena takvih sankcija ne ugrožavaju provedbu djelotvornih vraćanja.▌

Članak 4.DefinicijeZa potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:1.„državljanin treće zemlje” znači svaka osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i koja nije osoba s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije kako je definirana u članku 2. točki 5. Uredbe (EU) 2016/399;2.„nezakoniti boravak” znači nazočnost na državnom području države članice državljanina treće zemlje koji ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete za ulazak iz članka 6. Uredbe (EU) 2016/399 ili ekvivalentne uvjete za ulazak, boravak ili boravište u skladu s nacionalnim pravom u slučaju država članica koje nisu obvezane tom uredbom, ali sudjeluju u ovoj Uredbi;3.„zemlja vraćanja” znači jedno od sljedećeg:(a)treća zemlja koja je zemlja podrijetla državljanina treće zemlje;(b)treća zemlja koja je zemlja formalnog uobičajenog boravišta državljanina treće zemlje;(c)treća zemlja tranzita na putu prema Uniji u skladu sa sporazumima ili dogovorima Unije ili država članica o ponovnom prihvatu;(d)treća zemlja koja nije ona iz točaka (a) i (b) ▌, a u kojoj državljanin treće zemlje ima pravo ulaska i boravka;(e)sigurna treća zemlja u odnosu na koju je zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje odbijen kao nedopušten na temelju članka 59. stavka 8. Uredbe (EU) 2024/1348 ili, u slučaju onih država članica koje nisu obvezane tom uredbom, u skladu s odgovarajućim odredbama koje su možda uvele u svoje nacionalno pravo;(f)prva zemlja azila u odnosu na koju je zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje odbijen kao nedopušten na temelju članka 58. stavka 4. Uredbe (EU) 2024/1348 ili, u slučaju onih država članica koje nisu obvezane tom uredbom, u skladu s odgovarajućim odredbama koje su možda uvele u svoje nacionalno pravo;(g)treća zemlja koja nije ona iz točaka (a), (b) i (d) s kojom postoji sporazum ili dogovor na temelju kojeg prihvaća državljanina treće zemlje u skladu s člankom 17. ove Uredbe;4.„odluka o vraćanju” znači upravni ili sudski akt ili odluka u kojoj se navodi ili određuje da je boravak državljanina treće zemlje nezakonit i kojom se određuje ili utvrđuje obveza napuštanja državnog područja država članica;4.a „vraćanje” znači radnje kojima se državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom:(a) dobrovoljno vraća, kako je navedeno u točki 6.; ili (b) udaljava od strane nadležnih tijela iz država članica u jednu od zemalja vraćanja definiranih u odluci kojom se nalaže udaljavanje ili, ako je primjenjivo, u odluci o vraćanju;4.b „odluka kojom se nalaže udaljavanje” znači upravni ili sudski akt ili odluka u kojoj se navodi ili određuje da državljanin treće zemlje može biti udaljen u jednu ili više zemalja vraćanja iz točke 3.;5.„udaljavanje” znači izvršenje odluke o vraćanju ili odluke kojom se nalaže udaljavanje koje nadležna tijela provode fizičkim prijevozom iz ▌ država članica u zemlju vraćanja;6.„dobrovoljni povratak” znači odlazak s državnog područja država članica na vlastitu inicijativu, uz pomoć ili bez pomoći, i bez pribjegavanja udaljavanju, državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom koji ispunjava obvezu odlaska unutar ili nakon isteka razdoblja za dobrovoljni odlazak utvrđenog u odluci o vraćanju;7.„bijeg” znači radnja kojom državljanin treće zemlje prestaje biti dostupan nadležnim upravnim ili pravosudnim tijelima▌;8.„zabrana ulaska” znači upravna ili sudska odluka ili akt kojim se zabranjuju ulazak i boravak na državnom području države članice ▌;▌11.„operacija vraćanja” znači operacija koju organizira ili koordinira nadležno tijelo ili koju podupire Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu („Frontex”) kako bi se državljani treće zemlje vratili iz jedne ili više država članica;▌

Članak 5.Temeljna pravaPri primjeni ove Uredbe države članice djeluju u potpunoj sukladnosti s relevantnim pravom Unije, uključujući Povelju, relevantnim međunarodnim pravom, obvezama povezanima s pristupom međunarodnoj zaštiti, načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, i temeljnim pravima.

Poglavlje II.POSTUPAK VRAĆANJA▌Odjeljak 2.Postupak kojim se nalaže vraćanje

Članak 7.▌Odluka o vraćanju1.Nadležna tijela države članice izdaju odluku o vraćanju svakom državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi na njezinu državnom području te u njoj određuju ili utvrđuju obvezu napuštanja državnog područja država članica ▌.1.a U odlukama o vraćanju:(a) određuje se rok za odlazak, koji nije dulji od 30 dana i do čijeg isteka državljanin treće zemlje najkasnije napušta državno područje država članica; ili (b) određuje se da državljanin treće zemlje smjesta mora napustiti državno područje država članica. Rok za odlazak iz točke (a) može se dodatno skratiti i definirati u nacionalnom pravu.Države članice mogu u svojem nacionalnom pravu utvrditi kada se državljaninu treće zemlje odobrava rok za dobrovoljni odlazak ili mu se nalaže da odmah napusti zemlju.1.b Nadležna tijela mogu utvrditi rok za odlazak u skladu sa stavkom 1.a koji je dulji od 30 dana, uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja.1.c Nadležna tijela mogu produljiti rok za odlazak u skladu sa stavkom 1.a uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja, posebno sudjelovanje u programu kojim se podupiru vraćanje i reintegracija na temelju članka 46. stavka 3. te poštovanje obveze suradnje iz članka 21. 1.d Države članice mogu skratiti rok za odlazak u skladu sa stavkom 1.a u slučaju nepoštovanja obveze suradnje iz članka 21.1.e Rok za odlazak računa se od datuma utvrđenog u nacionalnom pravu. 2.Odluka o vraćanju izdaje se u pisanom obliku, a u njoj se navode činjenični i pravni razlozi. Državljanina treće zemlje obavješćuje se o dostupnim pravnim lijekovima i rokovima za njihovo traženje. Državljanin treće zemlje obavješćuje se o odluci o vraćanju što je prije moguće u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice. Ako mjesto gdje se državljanin treće zemlje nalazi nije poznato, odluka o vraćanju dostavlja se na način koji je u skladu s nacionalnim pravom.3.Nadležna tijela mogu odlučiti da neće pružiti informacije ili da će pružiti ograničene informacije o činjeničnim razlozima ako je nacionalnim pravom predviđeno ograničenje prava na informacije ili ako je to potrebno radi zaštite javnog reda, javne sigurnosti ili nacionalne sigurnosti te radi sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela. U takvim se slučajevima državljanina treće zemlje obavješćuje o bitnom sadržaju razloga odluke o vraćanju kako bi mogao zatražiti djelotvoran pravni lijek. Obveza obavješćivanja državljanina treće zemlje o bitnom sadržaju razloga ne uključuje obvezu otkrivanja klasificiranih podataka.4.U odluci o vraćanju ili u skladu s člankom 12. stavkom 2.a prije provedbe udaljavanja mogu se utvrditi zemlja ili zemlje vraćanja. Ako se državljanin treće zemlje odluči dobrovoljno vratiti u drugu zemlju vraćanja koja nije zemlja navedena u odluci o vraćanju, nije potrebno izdati novu odluku u kojoj se utvrđuje zemlja vraćanja.4.b Nadležna tijela mogu izdati odluku o vraćanju ako postoji prepreka udaljavanju. Ako je zemlja vraćanja utvrđena u odluci o vraćanju, a utvrđena je opasnost od prisilnog udaljenja ili vraćanja, udaljavanje u tu zemlju vraćanja odgađa se u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (a).5.Državljaninu treće zemlje na njegov zahtjev dostavlja se pisani ili usmeni prijevod glavnih dijelova odluke o vraćanju ▌, uključujući informacije o raspoloživim pravnim lijekovima na jeziku koji državljanin treće zemlje razumije ili se opravdano može pretpostaviti da razumije. U tu svrhu nadležna tijela mogu, prema potrebi, koristiti standardizirane predloške za prevođenje ili alate za strojno potpomognuto ili strojno generirano prevođenje.6.Odluka o vraćanju ▌ izdaje se istim aktom ili zasebnim aktom istodobno i zajedno s odlukom o prestanku zakonitog boravka državljanina treće zemlje ili bez nepotrebne odgode nakon toga i bez utjecaja na postupovne zaštitne mjere predviđene u poglavlju IV. i drugim relevantnim odredbama prava Unije i međunarodnog prava.7.Nakon izdavanja odluke o vraćanju države članice koriste obrazac („europski nalog za vraćanje”) utvrđen na temelju stavka 8. Taj obrazac uključuje glavne elemente odluke o vraćanju i, ako je relevantno, odluke kojom se nalaže udaljavanje, i stavlja se na raspolaganje putem Schengenskog informacijskog sustava u skladu s Uredbom (EU) 2018/1860 ▌.8.Komisija najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe donosi provedbeni akt kako bi utvrdila oblik europskog naloga za vraćanje iz stavka 7. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 49. stavka 2.9.Najkasnije do donošenja provedbenog akta iz stavka 8. države članice i Komisija i relevantne agencije EU-a, kao što je eu-LISA, počinju uspostavljati potrebne pravne i tehničke aranžmane, kako bi se europski nalog za vraćanje stavio na raspolaganje putem Schengenskog informacijskog sustava radi olakšavanja ispunjavanja obveze iz stavka 7. Komisija i relevantne agencije EU-a, kao što je eu-LISA, prema potrebi podupiru države članice.9.a Najkasnije do datuma početka primjene iz članka 52. stavka 3. ove Uredbe Komisija i relevantne agencije EU-a, kao što je eu-LISA, provode mjere kojima se osigurava mogućnost automatiziranog postupanja s europskim nalogom za vraćanje kako bi se povećala učinkovitost primjene članka 9.9.b Države članice obavješćuju Komisiju o potrebnim pravnim i tehničkim aranžmanima uspostavljenima radi ispunjavanja obveze iz stavka 7. najkasnije do datuma početka primjene iz članka 52. stavka 3. ove Uredbe▌

Članak 8.Iznimke od obveze izdavanja odluke o vraćanju1.Nadležna tijela država članica mogu odlučiti da neće izdati odluku o vraćanju ako je državljanin treće zemlje:(a)transferiran u drugu državu članicu u skladu s postupkom predviđenim u članku 23.a Uredbe (EU) 2016/399;(b)transferiran u drugu državu članicu u skladu s bilateralnim sporazumima ili dogovorima ili na temelju suradnje među državama članicama u skladu s člankom 44.;(c)osoba čiji je nezakoniti boravak otkriven prilikom granične kontrole provedene pri izlasku na vanjskoj granici u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2016/399 ili ekvivalentnim kontrolama u skladu s nacionalnim pravom u slučaju država članica koje nisu obvezane tom uredbom, pri čemu se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegava odgoda odlaska tog državljanina treće zemlje.2.Odluka o vraćanju ne izdaje se ako državljanin treće zemlje ima valjanu boravišnu dozvolu, vizu za dugotrajni boravak ili drugu dozvolu kojom se omogućuje pravo na boravak koju je izdala druga država članica▌. 3.U slučajevima iz stavka 2. država članica zahtijeva da državljanin treće zemlje odmah ode na državno područje te druge države članice. Ako državljanin treće zemlje ne postupi u skladu s odlukom ili ako je njegov trenutni odlazak nužan zbog razloga javnog poretka, javne sigurnosti ili nacionalne sigurnosti, države članice mogu zatražiti suradnju od drugih država članica u skladu s člankom 44. ili izdati odluku o vraćanju u skladu s člankom 7.4.Odluka o vraćanju ne izdaje se ako ▌se primjenjuje postupak ▌iz članka 9.

Članak 9.Priznavanje i izvršenje odluka o vraćanju koje je izdala druga država članica1.Država članica u kojoj državljanin treće zemlje nezakonito boravi („država članica izvršenja”) može priznati i izvršiti izvršivu odluku o vraćanju i, ako je relevantno, odluku kojom se nalaže udaljavanje, koju je tom državljaninu treće zemlje izdala druga država članica („država članica izdavateljica”) u skladu s člankom 7. stavkom 1. i člankom 12. stavkom 2. Izvršenje se temelji na informacijama dostupnim u europskom nalogu za vraćanje iz članka 7. stavka 7. i provodi se u skladu s nacionalnim pravilima i postupcima na temelju članka 12.2.▌Od država članica ne zahtijeva se donošenje upravnih odluka ili akata za potrebe priznavanja. Priznavanje ne mora biti u obliku upravnog postupka ▌.▌5.Ako ne prizna ili ne izvrši odluku o vraćanju ili odluku kojom se nalaže udaljavanje na temelju stavka 1. ▌, država članica izdaje odluku o vraćanju podložno uvjetima iz članka 7. odnosno odluku kojom se nalaže udaljavanje na temelju članka 12. stavka 2.6.Ako država članica prizna ili izvrši odluku o vraćanju ili odluku kojom se nalaže udaljavanje na temelju stavka 1., tada suspendira udaljavanje ako je država članica izdavateljica suspendirala učinke odluke o vraćanju ili odluke kojom se nalaže udaljavanje te može izdati odluku o vraćanju podložno uvjetima iz članka 7.7.Ako država članica izdavateljica suspendira ili povuče odluku o vraćanju ili ako je poništi upravno tijelo ili sud, država članica izvršenja izdaje odluku o vraćanju podložno uvjetima iz članka 7.8.Država članica izdavateljica državi članici izvršenja na zahtjev dostavlja sve dostupne podatke i dokumente potrebne ▌u svrhu vraćanja ili udaljavanja, u skladu s Uredbom (EU) 2018/1860 ▌.▌9.a Primjenom članka 9. ne dovodi se u pitanje primjena iznimaka utvrđenih u članku 8.11. Do donošenja provedbenog akta iz članka 7. stavka 8. države članice počinju uvoditi pripremne korake kojima bi se moglo olakšati priznavanje odluka o vraćanju ili odluka kojima se nalaže udaljavanje koje je izdala druga država članica, uključujući, prema potrebi, pravne i tehničke aranžmane u njihovim nacionalnim sustavima, promjene u nacionalnim informatičkim sustavima, relevantno osposobljavanje i aktivnosti pilot-projekata.12. Do dvije godine nakon datuma početka primjene iz članka 52. stavka 3. ove Uredbe Komisija ocjenjuje provedbu uzajamnog priznavanja iz stavka 1. ovoga članka, posebno kad je riječ o sljedećem:(a) jesu li države članice uspostavile pravne i tehničke aranžmane kojima se europski nalog za vraćanje stavlja na raspolaganje putem Schengenskog informacijskog sustava na temelju članka 7. stavka 7. i jesu li ti aranžmani djelotvorni;(b) jesu li države članice uspostavile pravne i tehničke aranžmane za osiguravanje automatiziranog postupanja s europskim nalogom za vraćanje na temelju članka 7. stavka 9.;(c) djelotvornosti priznavanja i izvršenja odluka o vraćanju i odluka kojima se nalaže udaljavanje;(d) opterećenju nacionalnih pravosudnih i administrativnih sustava koje iz toga proizlazi i(e) rezultatima relevantnih aktivnosti osposobljavanja i pilot-projekata.13. Na temelju te ocjene iz stavka 12. Komisija, prema potrebi, podnosi zakonodavne prijedloge, uključujući sve ciljane izmjene kako bi se osiguralo djelotvorno vraćanje, s ciljem uvođenja obveznog priznavanja i izvršenja izvršivih odluka o vraćanju i odluka kojima se nalaže udaljavanje koje je izdala druga država članica. Ako Komisija ne podnese prijedlog, obrazlaže razloge za to.

Odjeljak 3.Zabrana ulaska

Članak 10.Izdavanje zabrane ulaska1.Odluke o vraćanju popraćene su zabranom ulaska:(a)ako državljanin treće zemlje podliježe udaljavanju u skladu s člankom 12.;(b)ako državljanin treće zemlje nije postupio u skladu s obvezom napuštanja državnog područja država članica u rokovima utvrđenima u skladu s člankom 7. stavcima od 1.a do 1.c;(c)ako državljanin treće zemlje predstavlja rizik za sigurnost u skladu s člankom 16.2.U slučajevima koji nisu navedeni u stavku 1. nadležna tijela mogu odluku o vraćanju ili odluku kojom se nalaže udaljavanje popratiti zabranom ulaska uzimajući u obzir relevantne okolnosti, a posebno razinu suradnje državljanina treće zemlje.3.Zabrana ulaska izdaje se kao dio odluke o vraćanju ili kao dio odluke kojom se nalaže udaljavanje ili zasebno u pisanom obliku. Zabrana ulaska dostavlja se državljaninu treće zemlje na jeziku koji razumije ili se opravdano može pretpostaviti da ga razumije. U tu svrhu nadležna tijela mogu, prema potrebi, koristiti standardizirane predloške za prevođenje ili alate za strojno potpomognuto ili strojno generirano prevođenje. 4.Nadležna tijela mogu izreći zabranu ulaska bez izdavanja odluke o vraćanju državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi na državnom području država članica i čiji je nezakoniti boravak otkriven prilikom graničnih kontrola provedenih pri izlasku u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2016/399 ili ekvivalentnih kontrola u skladu s nacionalnim pravom u slučaju država članica koje nisu obvezane tom uredbom. Zabrana ulaska u tim slučajevima može se izreći i priopćiti nakon što je državljanin treće zemlje napustio državno područje država članica, pri čemu se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegava odgoda odlaska tog državljanina treće zemlje.4.a Ako državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom napusti državno područje država članica prije izdavanja odluke o vraćanju, nadležna tijela mogu izreći zabranu ulaska bez izdavanja odluke o vraćanju.4.b Ako su razlozi za izdavanje zabrane ulaska nastali nakon izdavanja odluke o vraćanju, nadležna tijela mogu izreći zabranu ulaska bez izdavanja nove odluke o vraćanju.5.Nadležna tijela mogu se suzdržati od izdavanja zabrane ulaska u pojedinačnim slučajevima iz humanitarnih razloga, ako je državljanin treće zemlje žrtva trgovine ljudima ili ako državljanin treće zemlje propisno surađuje s nadležnim tijelima, među ostalim tako što se upiše u program vraćanja i reintegracije.6.Trajanje zabrane ulaska utvrđuje se s obzirom na sve relevantne okolnosti pojedinačnog slučaja do najviše 10 godina. Ne dovodeći u pitanje članak 16. stavak 3. točku (a), zabrana ulaska može se izdati na najviše 20 godina za sve propisno obrazložene razloge kad god se smatra da je potrebno državljanina treće zemlje spriječiti da uđe na državno područje država članica. ▌8.Razdoblje zabrane ulaska počinje od datuma na koji je državljanin treće zemlje napustio državno područje država članica.

Članak 11.Ukidanje, suspenzija ili skraćivanje trajanja zabrane ulaska1.Država članica koja je izdala zabranu ulaska može tu zabranu ukinuti, suspendirati ili skratiti ako državljanin treće zemlje dokaže da se dobrovoljno vratio ne dovodeći u pitanje stavke 2. ili 3.▌2. Nadležno tijelo može, ako to smatra primjerenim, ukinuti, suspendirati ili skratiti zabranu ulaska ▌u opravdanim pojedinačnim slučajevima, među ostalim iz humanitarnih razloga, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti i ne dovodeći u pitanje stavak 3.3.Državljanin treće zemlje može podnijeti dobro obrazložen zahtjev za ukidanje, suspenziju ili skraćivanje zabrane ulaska, pod uvjetom da je državljanin treće zemlje napustio državno područje, čime se ne dovodi u pitanje stavak 4.4. Državljanin treće zemlje kojem je izdana zabrana ulaska dulja od 10 godina u skladu s člankom 10. stavkom 6. ili člankom 16. stavkom 3. točkom (a) može 10 godina nakon svojeg odlaska iz država članica zatražiti od države članice izdavateljice da preispita treba li zabranu ulaska ukinuti, suspendirati ili skratiti, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, među ostalim, ako je relevantno, predstavlja li državljanin treće zemlje i dalje rizik za sigurnost na temelju članka 16. te je li zabrana ulaska i dalje potrebna kako bi se dodatno spriječio ulazak tog državljanina treće zemlje na državno područje država članica. Zahtjev za preispitivanje mora biti dobro obrazložen.4.a Države članice mogu ukidanje zabrane ulaska uvjetovati nadoknadom troškova udaljavanja državljanina treće zemlje.

Odjeljak 4.Izvršenje vraćanja

Članak 12.Udaljavanje1.Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za udaljavanje državljanina treće zemlje ▌:(-a) ako nije ispunio obvezu napuštanja državnog područja u skladu s člankom 7.;(a)ako ne surađuje s nadležnim tijelima ▌;▌(c)ako je obuhvaćen područjem primjene članka 16.;(d)ako se bez odobrenja preseli u drugu državu članicu, među ostalim u razdoblju utvrđenom u skladu s člankom 7.;(da) ako nadležna tijela smatraju da je udaljavanje nužno i razmjerno, u skladu s nacionalnim pravom, iz razloga koji nisu navedeni u točkama od (a) do (d).1.a Ništa u ovoj Uredbi ne sprečava države članice da dopuste ili olakšaju dobrovoljni povratak državljanina treće zemlje koji inače podliježe udaljavanju na temelju stavka 1., posebno ako se smatra da to dovodi do bržeg i djelotvornijeg vraćanja.2.Nadležna tijela mogu izdati odluku kojom se nalaže udaljavanje bilo kojem državljaninu treće zemlje koji podliježe vraćanju. Ako se izdaje odluka kojom se nalaže udaljavanje, ona se izdaje u pisanom obliku, a može biti dio iste odluke kao odluka o vraćanju ili zasebna upravna ili pravosudna odluka ili akt ili dio druge upravne ili pravosudne odluke. 2.a Ako zemlja vraćanja još nije utvrđena ili se razlikuje od prethodno utvrđene zemlje, nadležna tijela u odluci o vraćanju ili u odluci kojom se nalaže udaljavanje prije provedbe udaljavanja određuju jednu ili više zemalja vraćanja kako je naznačeno u članku 4. stavku 3.;2.b Ako je donesena odluka kojom se nalaže udaljavanje, u njoj se navode činjenični i pravni razlozi. Državljanina treće zemlje obavješćuje se o dostupnim pravnim lijekovima i rokovima za njihovo traženje. Državljanina treće zemlje obavješćuje se o odluci kojom se nalaže udaljavanje što je prije moguće u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice.2.c Ako je izdana odluka kojom se nalaže udaljavanje, državljaninu treće zemlje na njegov zahtjev dostavlja se pisani ili usmeni prijevod glavnih elemenata odluke kojom se nalaže udaljavanje, uključujući informacije o raspoloživim pravnim lijekovima na jeziku koji državljanin treće zemlje razumije ili se opravdano može pretpostaviti da razumije. U tu svrhu nadležna tijela mogu se, prema potrebi, osloniti na standardizirane predloške za prevođenje ili alate za strojno potpomognuto ili strojno generirano prevođenje.3.Ako državljanin treće zemlje navede, ili tijela države članice postanu svjesna relevantnih naznaka da bi se udaljavanjem prekršilo načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, nadležna tijela upućuju državljanina treće zemlje na odgovarajući postupak, uključujući postupak azila u skladu s Uredbom 2024/1348, ako je primjenjivo, ili u skladu s nacionalnim pravom procjenjuju je li udaljavanje u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja▌. Dotični državljanin treće zemlje što je prije moguće iznosi sve relevantne informacije koje se odnose na njegove osobne okolnosti kako bi potkrijepio svoju tvrdnju da bi se udaljavanjem povrijedilo načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Nadležna tijela mogu se osloniti na bilo koju prethodnu procjenu opasnosti od prisilnog udaljenja ili vraćanja ili je uzeti u obzir. Svaka daljnja procjena toga postoji li opasnost od prisilnog udaljenja ili vraćanja provodi se samo ako su potkrijepljene relevantne informacije. 3.a Države članice mogu odlučiti da načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja može ocijeniti tijelo koje nije nadležno tijelo koje izdaje ili izvršava odluku o vraćanju.4.Prisilne mjere udaljavanja moraju biti nužne i razmjerne, a ni u kojem slučaju ne smiju prijeći prag razumne sile. Provode se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i uz poštovanje temeljnih prava, dostojanstva i fizičkog integriteta dotičnog državljanina treće zemlje.5.Prilikom udaljavanja zračnim putem države članice uzimaju u obzir Zajedničke smjernice koje se odnose na sigurnosne odredbe o zajedničkom udaljavanju zračnim putem utvrđene u Prilogu Odluci Vijeća 2004/573/EZ Odluka Vijeća 2004/573/EZ od 29. travnja 2004. o organizaciji zajedničkih letova za udaljavanje, s državnog područja dviju ili više država članica, državljana trećih zemalja protiv kojih su doneseni pojedinačni nalozi za udaljavanje (SL L 261, 6.8.2004., str. 28., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2004/573/oj)..▌

▌Članak 14.Uvjeti za odgodu udaljavanja1.Udaljavanje u skladu s člankom 12. odgađa se:(a)ako bi se njime prekršilo načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; ili(b)ako je i sve dok je na snazi suspenzija odluke o vraćanju u skladu s člankom 28.2.Udaljavanje u skladu s člankom 12. može se odgoditi ▌uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja. Ako postoji opasnost od bijega, mogu se primijeniti dodatne mjere u skladu sa stavkom 7. 3.Ako državljanin treće zemlje zatraži odgodu udaljavanja, mora propisno obrazložiti zahtjev.4.▌Države članice tom državljaninu treće zemlje dostavljaju pisanu potvrdu o odgodi u skladu sa stavcima 1. i 2. te njegovim pravima tijekom odgode. Državljaninu treće zemlje prijevod potvrde može se usmeno pružiti na jeziku koji razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije, među ostalim korištenjem usluga usmenog prevođenja.5.Odgoda udaljavanja ▌preispituje se ▌u slučaju promjene relevantnih okolnosti.6.Pri razmatranju situacije u kojoj se nalazi državljanin treće zemlje u razdoblju na koje je udaljavanje odgođeno, uključujući postupanje državljanina treće zemlje u skladu s obvezama iz ove Uredbe, uzima se u obzir sljedeće:(a)osnovne potrebe;(b)jedinstvo obitelji s članovima obitelji koji se nalaze na državnom području te države članice;(c)hitna zdravstvena zaštita i osnovno liječenje;(d)pristup osnovnom obrazovnom sustavu za maloljetnike, ovisno o trajanju njihova boravka;(e)posebne potrebe ranjivih osoba.7.Ako je udaljavanje odgođeno, mjere iz članaka 21. 23.c i 29. mogu se primijeniti ako su ispunjeni uvjeti.

Članak 15.Praćenje udaljavanja▌ Države članice uspostavljaju neovisan sustav praćenja prisilnog vraćanja. ▌Države članice mogu se osloniti na postojeće mehanizme praćenja, kao što su strukture i stručno znanje uspostavljeni na temelju Uredbe (EU) 2024/1356, ako su relevantni za potrebe ovog članka.▌

Članak 16.Vraćanje državljana trećih zemalja koji predstavljaju rizik za sigurnost1.Ovaj se članak primjenjuje na državljane trećih zemalja:(a)ako predstavljaju prijetnju javnom poretku, javnoj sigurnosti ili nacionalnoj sigurnosti, među ostalim ako za njih postoji upozorenje na temelju članka 24. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2018/1861 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU) 2018/1861 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. studenoga 2018. o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području granične kontrole i o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma te o izmjeni i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1987/2006 (SL L 312, 7.12.2018., str. 14., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/1861/oj).;(b)ako postoje razumne naznake za sumnju da su počinili teško kazneno djelo iz članka 2. stavka 2. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica - Izjave određenih država članica u vezi s donošenjem Okvirne odluke (SL L 190, 18.7.2002., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_framw/2002/584/oj). ili su počinili kazneno djelo za koje je prema nacionalnom pravu propisana kazna oduzimanja slobode u trajanju od najmanje dvije godine ili su počinili više kaznenih djela za koja je prema nacionalnom pravu države članice koja je izrekla osuđujuću presudu propisana kazna oduzimanja slobode u trajanju od najmanje jedne godine;(ba) ako postoje jasne naznake da je osoba uključena u bilo koje kazneno djelo iz Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31.3.2017., str. 6., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2017/541/oj).;(c)ako postoje razumne naznake da namjeravaju počiniti kazneno djelo u skladu s točkama (b) i (ba) ovog stavka na državnom području države članice;(ca) ako postoje razumne naznake da predstavljaju bilo koju drugu sigurnosnu prijetnju predviđenu nacionalnim pravom.2.Državljani trećih zemalja obuhvaćeni područjem primjene ovog članka podliježu udaljavanju u skladu s člankom 12.2.a Stavak 1. točke (b), (ba) i (c) primjenjuje se na državljane trećih zemalja ako postoje razumne naznake da su poticali ili na drugi način sudjelovali u izvršenju kaznenih djela ili djela navedenih u tom stavku.2.b Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se odluke o vraćanju koje se odnose na državljane trećih zemalja obuhvaćene područjem primjene ovog članka rješavaju i provode kao prioritet.3.Odstupajući od relevantnih odredaba ove Uredbe, državljani trećih zemalja obuhvaćeni područjem primjene ovog članka mogu biti:(a)adresati zabrane ulaska izdane u skladu s člankom 10. koja premašuje najdulje trajanje iz članka 10. stavka 6. ili adresati zabrane ulaska na neodređeno vrijeme ako je to opravdano i razmjerno riziku za sigurnost koji predstavlja državljanin treće zemlje. U takvim se slučajevima primjenjuje članak 11. stavak 4.;(b)zadržani u skladu s člankom 29. stavkom 3. točkom (c);(c)zadržani u zatvorima i to, ako je moguće, odvojeno od ostalih zatvorenika;(d)zadržani na dodatna razdoblja dulja od najduljeg trajanja iz članka 32. stavka 3. koja je odredio sud uzimajući u obzir okolnosti pojedinačnog slučaja i koja podliježu preispitivanju suda najmanje svaka tri mjeseca.4.Ako se na prijetnju javnom poretku, javnoj sigurnosti ili nacionalnoj sigurnosti koju predstavljaju državljani trećih zemalja iz stavka 1. točke (a) ne može djelotvorno odgovoriti na temelju ovog članka, države članice mogu predvidjeti druge mjere u okviru nacionalnog prava. Kada donosi relevantnu odluku, država članica osigurava da je mjera potrebna i razmjerna s obzirom na ozbiljnost prijetnje javnoj sigurnosti ili opasnosti koju predstavlja dotična osoba.4.a Države članice mogu se osloniti na postojeću temeljitu sigurnosnu procjenu svih relevantnih okolnosti koju su nadležna tijela provela u prethodnim fazama, među ostalim u kontekstu postupaka azila, izdavanja viza i nadzora državne granice, uključujući dubinske provjere.

Članak 17.Vraćanje u treću zemlju s kojom postoji sporazum ili dogovor1.Kako bi se državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom moglo vratiti u smislu članka 4. prvog stavka točke 3. podtočke (g), potrebno je sklopiti sporazum ili dogovor s trećom zemljom. Takav sporazum ili dogovor može se sklopiti samo s trećom zemljom koja poštuje međunarodne standarde i načela ljudskih prava u skladu s međunarodnim pravom, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.2.U sporazumu ili dogovoru na temelju stavka 1. navode se:(a)postupci koji se primjenjuju na vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom s državnog područja država članica u treću zemlju iz stavka 1.;(b)uvjeti boravka državljanina treće zemlje u trećoj zemlji iz stavka 1., uključujući odgovarajuće obveze i odgovornosti stranaka sporazuma ili dogovora;▌(d)obveze treće zemlje iz stavka 1. druge rečenice;▌(f)posljedice u slučaju kršenja sporazuma ili dogovora ili znatnih promjena koje negativno utječu na situaciju u trećoj zemlji.2.a Ako se sporazumom ili dogovorom u skladu sa stavkom 1. predviđa daljnje vraćanje u zemlju vraćanja iz članka 4. stavka 3. točaka od (a) do (d), sporazumom ili dogovorom, uz stavak 2., utvrđuje se sljedeće:(a) posljedice u slučaju da daljnje vraćanje nije moguće;(b) odgovarajuće obveze i odgovornosti stranaka sporazuma ili dogovora;(c) posljedice u slučaju znatne promjene koja negativno utječe na situaciju u trećoj zemlji iz stavka 1.;(d) neovisno tijelo ili mehanizam za praćenje djelotvorne primjene sporazuma ili dogovora.Sporazum ili dogovor na temelju prvog podstavka može uključivati uvjete zadržavanja u trećoj zemlji kako su navedeni u stavku 1.3.Države članice u odgovarajućem trenutku obavješćuju relevantne države članice o pregovorima o sporazumu ili dogovoru iz stavka 1. s trećom zemljom koja graniči s tim državama članicama. Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima ili dogovorima sklopljenima u skladu sa stavkom 1. prije no što stupe na snagu ili, ako se određeni sporazum ili dogovor primjenjuje privremeno, prije početka njegove privremene primjene. Isto tako, obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim naknadnim promjenama ili prekidu takvih sporazuma ili dogovora.4.Maloljetnici bez pratnje ▌ne smiju biti vraćeni u treću zemlju iz stavka 1.

Odjeljak 5.Vraćanje maloljetnika

Članak 18.Najbolji interes djetetaPri primjeni odredaba ove Uredbe najbolji interes djeteta na prvom je mjestu.

Članak 19.Procjena dobi maloljetnika1. Ako kao rezultat izjava državljanina treće zemlje, dostupne dokazne dokumentacije ili drugih relevantnih pokazatelja postoje dvojbe je li taj državljanin maloljetnik, nadležno tijelo može provesti procjenu dobi u skladu s nacionalnim pravom ili pravom Unije. Takva procjena dobi može se temeljiti na članku 25. Uredbe (EU) 2024/1348 ▌.2. Nadležno tijelo može se osloniti na postojeću procjenu dobi provedenu u prethodnim fazama postupka vraćanja ili u okviru drugih relevantnih postupaka.3. Država članica može priznati rezultate procjene dobi druge države članice ako je ta procjena dobi provedena u skladu s pravom Unije.6. Odbijanje sudjelovanja u procjeni dobi, uključujući liječnički pregled, ne sprečava nadležno tijelo da nastavi provoditi postupak vraćanja. Takvo odbijanje može se smatrati samo oborivom pretpostavkom da tražitelj nije maloljetnik.

Članak 20.Vraćanje maloljetnika bez pratnje1.▌ Pomoć odgovarajućih tijela koja nisu tijela koja izvršavaju prisilno vraćanje dodjeljuje se uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.2.Zastupnik ili osoba određena za zaštitu najboljeg interesa djeteta imenuje se sa zadaćom da u postupku vraćanja zastupa maloljetnika bez pratnje, pomaže mu i djeluje u njegovo ime. Imenovani zastupnik dužan je biti odgovarajuće osposobljen za komunikaciju prilagođenu djeci i dobi te komunicirati, uključujući s pomoću usluga usmenog prevođenja, na jeziku koji maloljetnik razumije ili se opravdano može pretpostaviti da ga razumije. Ta osoba može biti određena da djeluje kao zastupnik na temelju Direktive (EU) 2024/1346 Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L, 2024/1346, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/1346/oj). ako je određena na temelju članka 27. te direktive.3.Maloljetnika bez pratnje saslušava se izravno ili preko zastupnika ili ▌osobe iz stavka 2., među ostalim u kontekstu utvrđivanja najboljeg interesa djeteta. Najkasnije prije udaljavanja maloljetnika bez pratnje s državnog područja države članice, tijela te države članice uvjeravaju se da će on ili ona biti vraćeni članu njegove obitelji, imenovanom skrbniku ili odgovarajućem prihvatnom objektu u zemlji vraćanja.

Poglavlje III.OBVEZE DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE

Članak 21.Obveza suradnje1.Državljani trećih zemalja poštuju obvezu napuštanja državnog područja država članica i obvezni su surađivati s nadležnim tijelima država članica u svim fazama postupka vraćanja.1.a Državljani trećih zemalja bez nepotrebne odgode nadležnim tijelima dostavljaju informacije o svim relevantnim promjenama svoje pojedinačne situacije relevantnima za potrebe ove Uredbe.2.Ne dovodeći u pitanje obvezu napuštanja državnog područja država članica, državljani trećih zemalja dužni su:(a)biti dostupni nadležnim tijelima na državnom području države članice nadležne za postupak vraćanja koji se odnosi na njih, ne smiju pobjeći, među ostalim u drugu državu članicu, te su dužni pojaviti se na polasku prijevoza za vraćanje kako je odredilo nadležno tijelo;(aa) ni fizički ni verbalno ne ometati vraćanje;(b)▌bez nepotrebne odgode dostaviti sve informacije i fizičku i digitalnu dokumentaciju, uključujući kopije i elektroničke zapise, koje posjeduju, a koje su relevantne za utvrđivanje ili provjeru identiteta ili nacionalnosti ili su na drugi način relevantne u okviru postupka vraćanja ▌ili je razumno pretpostaviti da ih je moguće pribaviti, osobito dostavljanjem identifikacijske ili putne isprave nadležnim tijelima ili suradnjom u postupku pribavljanja identifikacijske ili putne isprave;(c)ne uništiti, uskratiti ili na drugi način učiniti nedostupnima ▌dokumente, informacije i dokumentaciju navedene u točki (b) ovog stavka, koristiti pseudonime s namjerom prijevare, davati druge lažne informacije u usmenom ili pisanom obliku ili na neki drugi način dovoditi nadležna tijela u zabludu ili prijevarom izbjegavati postupak vraćanja▌;(d)navesti objašnjenje ako ne posjeduju identifikacijsku ili putnu ispravu;(e)navesti informacije o trećim zemljama kroz koje su putovali, rutama putovanja koje su koristili ili drugim trećim zemljama s kojima potencijalno imaju druge veze koje bi mogle olakšati vraćanje;(f)pružiti biometrijske podatke kako su definirani u nacionalnom pravu i pravu Unije, među ostalim u članku 2. stavku 1. točki (s) Uredbe (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L, 2024/1358, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1358/oj).;(fa) pridržavati se putnih zahtjeva prijevoznika i uvjeta za ulazak tijela trećih zemalja, uključujući zdravstvene zahtjeve, kada se takvi zahtjevi u načelu nameću međunarodnim putnicima;(g)navesti, na zahtjev nadležnih tijela, točne podatke za kontakt, uključujući trenutačno boravište, adresu, telefonski broj na kojem su dostupni i, ako je imaju, svoju e-adresu;(h)bez nepotrebne odgode obavijestiti o eventualnim promjenama podataka za kontakt iz točke (g);(i)postupiti u skladu sa svim mjerama nametnutima na temelju članka 23. stavka 1. i članka 23.c stavka 1. tijekom cijelog postupka vraćanja;(j)pružiti sve potrebne informacije i izjave u kontekstu zahtjeva podnesenih nadležnim tijelima relevantnih trećih zemalja radi pribavljanja putnih isprava i prema potrebi surađivati s tim tijelima trećih zemalja;(k)▌ pojaviti se osobno ili ▌putem videokonferencije, ovisno o tome što zahtijevaju nadležna tijela, pred nadležnim nacionalnim tijelima ili tijelima trećih zemalja na lokaciji koju su ta tijela navela radi pribavljanja putnih isprava državljanina i utvrđivanja njegova ili njezina identiteta ili državljanstva;(l)ako to zahtijevaju nadležna tijela, sudjelovati u savjetovanju o vraćanju i reintegraciji;(la) pridržavati se drugih relevantnih dodatnih mjera u vezi s vraćanjem u skladu s nacionalnim pravom.Obvezama nametnutima državljaninu treće zemlje prema ovom članku ne dovode se u pitanje obveze i mjere koje nisu povezane s vraćanjem, a predviđene su nacionalnim pravom.3.Informacije i ▌dokumentacija ili, ako nisu dostupni, njihove preslike, iz stavka 2. točke (b) u prvom redu uključuju izjave državljana trećih zemalja i svu dokumentaciju koju posjeduju, a koje se odnose na:(a)njihovo ime, datum i mjesto rođenja, spol i državljanstvo/državljanstva ili činjenicu da su osobe bez državljanstva;(b)članove njihovih obitelji i druge osobne podatke državljanina treće zemlje ako su relevantni za provedbu postupka vraćanja ▌ ili za utvrđivanje zemlje vraćanja;(c)vrstu, broj, razdoblje valjanosti i zemlju izdavanja njihovih osobnih ili putnih isprava i drugih isprava državljana trećih zemalja koje nadležno tijelo smatra relevantnima za njihovu identifikaciju, za provedbu postupka vraćanja ▌ te za određivanje zemlje vraćanja;(d)eventualne boravišne dozvole ili druga odobrenja kojima im se omogućuje pravo boravka koje je izdala druga država članica ili treća zemlja;(e)eventualne odluke o vraćanju, odluke kojima se nalaže udaljavanje ili zabrane ulaska koje je izdala druga država članica;(f)zemlju/zemlje i mjesto/mjesta prethodnog boravišta, rute putovanja, zemlje kroz koje su putovali i putne isprave.4.Ako odluče zadržati dokument potreban za ▌vraćanje kako je navedeno u stavku 2. točki (b), nadležna tijela državljaninu treće zemlje ▌ dostavljaju bez nepotrebne odgode presliku ili drugi odgovarajući dokaz zadržavanja dokumenta. U slučaju dobrovoljnog povratka ▌nadležna tijela državljaninu treće zemlje vraćaju takve dokumente ili u trenutku odlaska ili po dolasku u treću zemlju.5.Državljanin treće zemlje mora biti dostupan sredstvima komunikacije kako je utvrđeno nacionalnim pravom. Države članice u nacionalnom pravu utvrđuju način komunikacije i trenutak u kojem se smatra da je državljanin treće zemlje primio obavijest ili upotrebljavaju digitalne sustave koje su države članice ili Unija razvile i/ili podržavaju za potrebe takve komunikacije.▌

Članak 21.aOpasnost od bijega1. Osim ako se dokaže suprotno, opasnost od bijega u pojedinačnom slučaju postoji kada je u pogledu dotičnog državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom ispunjen jedan od sljedećih kriterija:(a) državljanin treće zemlje bez dozvole je ušao ili se preselio ili pokušao ući ili preseliti se na državno područje države članice, među ostalim nakon tranzita kroz treću zemlju;(b) na državljanina treće zemlje primjenjuje se odluka o vraćanju koju je izdala država članica koja nije ona na čijem državnom području trenutačno nezakonito boravi, među ostalim kako je otkriveno putem upozorenja unesenih u Schengenski informacijski sustav u skladu s Uredbom (EU) 2018/1860;(c) državljanin treće zemlje ne postupa u skladu s jednom ili više mjera izrečenih u skladu s člankom 23. stavkom 1. i člankom 23.b stavkom 1. ili izražava ili pokazuje namjeru da to učini;(d) državljanin treće zemlje ponovno je ušao na državno područje država članica kršeći time valjanu zabranu ulaska.2. U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. opasnost od bijega utvrđuje se na temelju ukupne procjene okolnosti pojedinačnog slučaja. Procjena uključuje jedan ili više sljedećih kriterija kada je riječ o dotičnom državljaninu treće zemlje s nezakonitim boravkom:(a) nepostojanje prebivališta, boravišta ili pouzdane adrese;(b) nepoštovanje obveze napuštanja državnog područja država članica unutar roka za odlazak utvrđenog u skladu s člankom 7. stavkom 1.a točkom (a);(c) postojanje razloga, u slučaju neminovnog odlaska, zbog kojih se smatra da državljanin treće zemlje namjerava prekršiti obvezu suradnje iz članka 21. stavka 2. točke (a);(d) korištenje lažnih ili krivotvorenih osobnih ili putnih isprava, boravišnih dozvola, viza ili dokumenata koji opravdavaju uvjete za ulazak, uništavanje ili drukčije odbacivanje takvih dokumenata, korištenje pseudonima s namjerom prijevare, davanje drugih lažnih informacija u usmenom ili pisanom obliku ili izbjegavanje postupka vraćanja ili postupka ponovnog prihvata na neki drugi prijevarni način;(e) neprisustvovanje savjetovanju o vraćanju i reintegraciji, ako to zahtijevaju nadležna tijela;(f) državljanin treće zemlje nije socijalno integriran, posebno zbog nepostojanja obiteljskih veza i nedostatnih sredstava za život;(g) nepoštovanje obveze na temelju članka 21. stavka 2. točaka od (a) do (c), (e), (fa) i od (i) do (k), uključujući nesuradnju u pribavljanju putnih isprava;(h) druge kriterije osim onih iz točaka od (a) do (f) ako su predviđeni nacionalnim pravom.▌

Poglavlje III.aMJERE ZA PROMICANJE VRAĆANJA I ALTERNATIVE ZADRŽAVANJU

Članak 23.Dostupnost za postupak vraćanja-1.U cilju pripreme i osiguranja djelotvornog vraćanja ili daljnjeg poticanja ispunjavanja obveza odlaska i suradnje, države članice mogu na državljanina treće zemlje primjenjivati jednu ili više sljedećih mjera:(a) obvezu ostajanja na geografskom području unutar državnog područja države članice na kojem se mogu slobodno kretati;(b) obvezu boravka na određenoj adresi ili mjestu koje su odredila nadležna tijela;(c) obvezu pojavljivanja pred nadležnim tijelima u određeno vrijeme uživo ili u drugim oblicima, kako je određeno nacionalnim pravom;(d) mjere izuzev onih navedenih u točkama od (a) do (c) gdje je to predviđeno nacionalnim pravom. 2. Svaka mjera na temelju stavka 1. primjenjuje se samo u mjeri u kojoj je u skladu s posebnim potrebama ranjivih osoba i najboljim interesima djeteta.2.a Mjere utvrđene u stavku 1. mogu se odrediti i za državljane trećih zemalja koji se ne mogu udaljiti, ako ne surađuju s nadležnim tijelima.3.Nadležna tijela državljaninu treće zemlje na zahtjev mogu odobriti da se privremeno ne pridržava mjera iz stavka 1.▌4.Državljanin treće zemlje obavješćuje se o odluci o odobrenju odnosno neodobrenju u skladu sa stavkom 3.5.Od državljanina treće zemlje ne zahtijeva se da zatraži dopuštenje za prisustvovanje sastancima s tijelima i sudovima u skladu sa stavkom 3. ako se nedostatkom njegova prisustva krši njegova obveza iz stavka 1. i ako je njegova prisutnost na njima nužna. Državljanin treće zemlje unaprijed obavješćuje nadležna tijela o takvim sastancima.6.Odluke donesene u skladu sa stavkom 1. točkama (b) i (c) donose se u pisanom obliku, razmjerne su i uzimaju u obzir posebne okolnosti dotičnog državljanina treće zemlje.7. Državljanin treće zemlje obavješćuje se o svakoj odluci o primjeni mjera iz stavka 1. ovog članka i o posljedicama nepoštovanja te odluke, među ostalim o zadržavanju na temelju članka 29.

Članak 23.aIstražne mjere1. Ne dovodeći u pitanje istražne mjere iz drugih razloga nepovezanih s vraćanjem u skladu s nacionalnim pravom, nadležna tijela država članica mogu, ako je to potrebno, razmjerno i propisno opravdano u svrhu pripreme ili osiguravanja djelotvornog vraćanja:(a)pretražiti državljanina treće zemlje i, podložno prethodnom sudskom nalogu ili, u skladu s relevantnim nacionalnim pravom, administrativnom nalogu ako je to potrebno, razmjerno i propisno opravdano hitnošću takve pretrage, njegovo ili njezino boravište ili druge relevantne prostorije;(aa)poduzeti administrativne mjere u svrhu osiguravanja usklađenosti s obvezom pružanja biometrijskih podataka kako je utvrđeno u nacionalnom pravu, uključujući otiske prstiju, što bi moglo uključivati mogućnost upotrebe sredstava prisile kao krajnje mjere ako državljanin treće zemlje ne pruži biometrijske podatke kako je propisano člankom 21. stavkom 2. točkom (f);(b) pretražiti i oduzeti osobne stvari, elektroničke uređaje i druge relevantne predmete; (c) uvesti druge istražne mjere gdje je to predviđeno nacionalnim pravom.2. Sve istražne mjere na temelju stavka 1. točaka od (a) do (c) ovog članka mogu se provesti bez pristanka dotičnog državljanina treće zemlje.3. Svim istražnim mjerama uvedenima u skladu sa stavkom 1. točkama od (a) do (c) ovog članka poštuju se temeljna prava te one podliježu zaštitnim mjerama i pravnim lijekovima predviđenima u pravu Unije i nacionalnom pravu.

Članak 23.bPosljedice u slučaju nepoštovanja obveze suradnje 1. U slučaju nepoštovanja obveze suradnje iz članka 21. stavka 1. i zahtjevâ iz članka 21. stavka 2., države članice dotičnom državljaninu treće zemlje izriču jednu ili više mjera iz članka 23. stavka 1. i mogu uvesti jednu ili više sljedećih mjera koje su djelotvorne i proporcionalne:(b) odbijanje ili smanjenje određenih davanja i naknada, ako su predviđeni nacionalnim pravom, osim ako osoba zbog toga ne bi mogla zadovoljiti svoje osnovne potrebe;(c) odbijanje ili smanjenje poticaja odobrenih za promicanje dobrovoljnog povratka, uključujući odbijanje ili smanjenje pomoći u programima vraćanja i reintegracije u skladu s člankom 46. stavkom 3.;(d) odbijanje ili ukidanje radne dozvole, ako je to predviđeno nacionalnim pravom;(e) produljenje trajanja zabrane ulaska do najduljeg trajanja iz članka 10. stavka 6.;(f) kaznene sankcije, uključujući kaznu zatvora, ako su predviđene nacionalnim pravom;(g) novčane kazne;(h)druge mjere ili posljedice osim navedenih, ako su predviđene nacionalnim pravom.

Članak 23.cAlternative zadržavanju1. Države članice mogu uvesti jednu ili više sljedećih alternativa zadržavanju, uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti dotičnog državljanina treće zemlje, uključujući razinu opasnosti od bijega procijenjenu u skladu s člankom 21.a:(a) polaganje odgovarajućeg financijskog jamstva;(b) primjenu elektroničkog nadzora;(c) druge mjere osim navedenih u točkama (a) i (b) ako su predviđene nacionalnim pravom.1.aMjerama iz prvog podstavka u prvom se redu nastoji osigurati djelotvorno i pravodobno vraćanje državljanina treće zemlje.2. U odluci o primjeni mjera iz stavka 1. ovog članka navode se relevantni činjenični i pravni razlozi.3. Državljani treće zemlje pisanim se putem obavješćuju o svakoj odluci o primjeni mjera iz stavka 1. ovog članka i o posljedicama nepoštovanja te odluke, među ostalim o zadržavanju na temelju članka 29.4. Države članice dužne su se pobrinuti da sud na zahtjev osobe kojoj su upućene ili po službenoj dužnosti preispita odluke donesene u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

Poglavlje IV.ZAŠTITNE MJERE I PRAVNI LIJEKOVIOdjeljak 1.Postupovne zaštitne mjere

Članak 24.Pravo na informacije1.Nadležna tijela osiguravaju da se državljane trećih zemalja na koje se primjenjuje ▌vraćanje ▌obavješćuje o:(a)svrsi ▌postupka▌;(b)▌obvezama državljana trećih zemalja ▌kako je utvrđeno u člancima 21. i 23., posljedicama nepoštovanja tih obveza u skladu s člankom 23.b i člankom 29. stavkom 3. točkom (e), postojanju upozorenja o vraćanju u Schengenskom informacijskom sustavu te priznavanju i izvršenju odluke o vraćanju koju je izdala druga država članica u skladu s člankom 9.;(c)savjetovanju i programima za vraćanje i reintegraciju u skladu s člankom 46.;(d)njihovim postupovnim pravima ▌u skladu s ovom Uredbom i nacionalnim pravom, posebno o pravu na pravnu pomoć i zastupanje na temelju članka 25.2.Te se informacije pružaju bez nepotrebne odgode ▌na jeziku koji državljanin treće zemlje razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije. Informacije se mogu pružiti putem standardnih informacijskih listova u papirnatom ili elektroničkom formatu, a po potrebi i usmenim putem, s pomoću usluga prevođenja i tumačenja. Maloljetnicima bez pratnje informacije se pružaju na način prilagođen dobi te uz sudjelovanje▌ zastupnika ili osobe dodijeljene maloljetniku u svrhu pružanja pomoći iz članka 20. stavka 2.2.aAko nadležno tijelo nastavi s udaljavanjem na temelju odluke o vraćanju ili odluke kojom se nalaže udaljavanje, a kojom je utvrđeno više zemalja vraćanja, državljanin treće zemlje obavješćuje se o zemlji vraćanja u koju će biti udaljen dovoljno prije udaljavanja.

Članak 25.Pravna pomoć i zastupanje1.U slučaju žalbe ili preispitivanja pred sudom u skladu s člankom 27. države članice na zahtjev državljanina treće zemlje osiguravaju da mu se pruži potrebna besplatna pravna pomoć i zastupanje ▌.2.Nadležna tijela osiguravaju maloljetnicima bez pratnje zastupanje i pružanje pomoći na način kojim im se omogućuje ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza iz ove Uredbe.▌4.Besplatnu pravnu pomoć i zastupanje osiguravaju pravni savjetnici ili druge odgovarajuće kvalificirane osobe koje ▌mogu ▌pružati pomoć državljaninu treće zemlje ili ga zastupati ili im je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom ▌ili nevladine organizacije akreditirane u skladu s nacionalnim pravom za pružanje pravnih usluga ili zastupanje državljana trećih zemalja.5.Države članice mogu isključiti pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanja u postupku povodom pravnog lijeka u sljedećim slučajevima:(a)smatra se da državljanin treće zemlje raspolaže dostatnim sredstvima kako bi si mogao priuštiti pravnu pomoć i zastupanje o vlastitom trošku;(b)smatra se da pravni lijek nema stvarnih izgleda za uspjeh ili da mu je svrha zlouporaba;(c)žalba ili preispitivanje u drugom ili višem stupnju, kako je predviđeno nacionalnim pravom, što obuhvaća ponovna saslušanja ili razmatranja žalbe;(d)državljaninu treće zemlje već pomaže ili ga zastupa pravni savjetnik.6.Državljanin treće zemlje koji traži besplatnu pravnu pomoć i zastupanje dužan je otkriti svoju financijsku situaciju i odmah obavijestiti nadležna tijela o svakoj znatnoj promjeni svoje financijske situacije, osim ako je nacionalnim pravom predviđena besplatna pravna pomoć neovisno o financijskoj situaciji te osobe.7.Uz iznimku pomoći koja se pruža maloljetnicima bez pratnje ▌države članice mogu:(a)uvesti novčana ili vremenska ograničenja za pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanja, pod uvjetom da ona nisu proizvoljna i da neopravdano ne ograničavaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju ▌;(b)zatražiti potpunu ili djelomičnu nadoknadu svih nastalih troškova ako se financijska situacija državljanina treće zemlje poboljšala tijekom postupka vraćanja ili ako je odluka o pružanju besplatne pravne pomoći i zastupanja donesena na temelju lažnih informacija koje je dostavio državljanin treće zemlje;(c)predvidjeti da postupanje prema državljanima trećih zemalja u vezi s naknadama i drugim troškovima te povratom mora biti jednako, ali ne povoljnije od načina na koji se općenito postupa prema njihovim državljanima u stvarima koje se odnose na pravnu pomoć.8.Države članice utvrđuju posebna postupovna pravila kojima se uređuje način podnošenja i obrade zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć i zastupanje u odnosu na žalbu ili preispitivanja pred sudom u skladu s člankom 27. ili primjenjuju postojeća pravila za domaće zahtjeve slične naravi, pod uvjetom da se tim pravilima ne onemogućuje ni prekomjerno otežava pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju.9.Ako odluku da se ne odobri besplatna pravna pomoć i zastupanje donese tijelo koje nije sud zato što smatra da žalba nema stvarnih izgleda za uspjeh ili da joj je svrha zlouporaba, tražitelj ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom protiv te odluke. ▌10.Države članice mogu pružiti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje u upravnom postupku u skladu s nacionalnim pravom.

Odjeljak 2.Pravni lijekovi

Članak 26.Pravo na djelotvoran pravni lijek1.Dotičnom državljaninu treće zemlje omogućuje se djelotvoran pravni lijek za osporavanje odluka iz članka 7. stavka 1., članka 10. i članka 12. stavka 2. pred sudom koji je nadležan u skladu s nacionalnim pravom.2.Djelotvornim pravnim lijekom podrazumijeva se cjelovito▌ razmatranje činjeničnih i pravnih pitanja.3.Kada se u materijalima u spisu koji je predočen sudu nadležnom za pravni lijek protiv odluke o vraćanju ili odluke kojom se nalaže udaljavanje, kao što su dopunjeni ili pojašnjeni nakon kontradiktornog postupka, upućuje na to da bi načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja moglo biti ugroženo, provjerava se poštovanje zahtjeva koji proizlaze iz načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.4. Poništenje ili opoziv elementa odluke o vraćanju koji nije ključan ne dovodi do poništenja ili opoziva preostalog dijela dotične odluke.

Članak 27.Žalba nadležnom sudu1.Kako bi se primijenila ova Uredba države članice u nacionalnom pravu utvrđuju ▌rok za podnošenje žalbe prvostupanjskom sudu koji ne smije biti dulji od 14 dana.Države članice koje do ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe] u svojem nacionalnom pravu predviđaju razdoblja za podnošenje žalbe od 30 dana ili dulje, mogu odstupati od prvog podstavka. U slučaju da države članice odluče odstupiti, razdoblje iz prvog podstavka ne smije biti dulje od 30 dana.2.Rok iz stavka 1. počinje teći od datuma kad je državljanin treće zemlje obaviješten ili se u skladu s nacionalnim pravom smatra da je obaviješten o odluci iz članka 7. stavka 1., članka 10. ili članka 12. stavka 2. ▌3.Ako se odluka o vraćanju temelji na istom aktu ili je izdana u istom aktu kao i odluka o odbijanju ili prestanku zakonitog boravka, rokovi za žalbu na odluku o vraćanju mogu biti oni utvrđeni u nacionalnom pravu za žalbu na odluku o prestanku ili odbijanju zakonitog boravka.4.Ako je zabrana ulaska i/ili odluka kojom se nalaže udaljavanje izdana zajedno s odlukom o vraćanju kako je navedeno u članku 7., žalba protiv njih podnosi se zajedno sa žalbom protiv te odluke o vraćanju, i to istom sudu, u istom ▌postupku i u istim rokovima. Ako je zabrana ulaska i/ili odluka kojom se nalaže udaljavanje izdana odvojeno od odluke o vraćanju ili je jedina odluka koja se osporava, protiv nje se može podnijeti zasebna žalba. ▌▌

Članak 28.Suspenzivni učinak1.Iako se ovom Uredbom ne predviđa automatski suspenzivni učinak žalbe, države članice, uz potpuno poštovanje članka 47. Povelje, osiguravaju da nadležni prvostupanjski sud može suspendirati udaljavanje prije izvršenja odluka donesenih na temelju članka 7. ▌i članka 12. stavka 2. Udaljavanje se može suspendirati na zahtjev dotičnog državljanina treće zemlje u razdoblju za podnošenje žalbe u skladu s člankom 27. ili, ako je podnesena žalba, u razdoblju do ishoda takve žalbe, osim ako je nacionalnim pravom predviđeno i da se izvršenje takve odluke može suspendirati po službenoj dužnosti. Ovim se stavkom ne dovode u pitanje odredbe nacionalnog prava u skladu s kojima pravni lijekovi pred prvostupanjskim sudom imaju automatski suspenzivni učinak▌.1.a Pri procjeni tog zahtjeva u skladu sa stavkom 1. sud se može osloniti na materijale iz spisa s kojima je upoznat, uključujući svaku procjenu relevantnih okolnosti provedenu u prethodnim fazama postupka vraćanja i, kada je to relevantno, postupka azila.▌3.Ako je podnesena daljnja žalba protiv prve ili iduće odluke o žalbi, udaljavanje se ne suspendira, osim ako se nacionalnim pravom predviđa suspenzivni učinak takvih pravnih lijekova ili državljanin treće zemlje zatraži suspenziju, a nadležni sud odluči je odobriti uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja.▌

Poglavlje V.▌ ZADRŽAVANJE

Članak 29.Razlozi za zadržavanje1.Države članice u skladu s ovom Uredbom državljanina treće zemlje mogu zadržati na temelju pojedinačne procjene svakog slučaja i samo u mjeri u kojoj je to razmjerno.2.Države članice državljanina treće zemlje mogu zadržati samo radi vraćanja, među ostalim radi pripreme vraćanja, radi ponovnog prihvata i provedbe udaljavanja.3.Državljanin treće zemlje može biti zadržan samo na temelju jednog ili više sljedećih razloga:(a)utvrđena je opasnost od bijega u skladu s člankom 21.a;(b)ako izbjegava ili ometa ponovni prihvat, pripreme ▌za vraćanje ili udaljavanje;(c)ako predstavlja rizik za sigurnost u skladu s člankom 16.;(d)da se utvrdi ili provjeri njegov identitet ili državljanstvo;(e)ako ne poštuje obveze na temelju članka 21. stavka 2. točaka od (a) do (c), (e), (fa) i od (i) do (k), uključujući nesuradnju u pribavljanju putnih isprava;(f) drugih relevantnih razloga povezanih s vraćanjem, predviđenih nacionalnim pravom, kako bi se osigurali djelotvorni postupci vraćanja koji su nužni i razmjerni.5.Zadržavanje određuje upravno ili sudsko tijelo. Zadržavanje se određuje pisanom odlukom u kojoj se navode činjenični i pravni razlozi na kojima se temelji te informacije o dostupnim pravnim lijekovima. Državljanin treće zemlje o toj se odluci obavješćuje usmeno ili pismeno na jeziku koji razumije ili se opravdano može pretpostaviti da ga razumije, među ostalim upotrebom usluga usmenog ili pismenog prevođenja.6.Pri zadržavanju državljanina treće zemlje u skladu sa stavkom 2. države članice uzimaju u obzir je li državljanin treće zemlje ▌ranjiva osoba.▌

Članak 32.Razdoblje zadržavanja1.Zadržavanje traje što kraće, ali sve dok su ispunjeni razlozi iz članka 29. i ako je potrebno za djelotvorno i uspješno vraćanje državljanina treće zemlje.2.Ako se pokaže da razlozi iz članka 29. više nisu ispunjeni, ▌državljanin treće zemlje pušta se na slobodu nakon zadržavanja na temelju ove Uredbe. Takvo puštanje na slobodu ne isključuje primjenu mjera ▌u skladu s člancima 23. i 23.c.3.Zadržavanje u ▌državi članici ne smije trajati dulje od 12 mjeseci. ▌ Ako je vjerojatno da će postupak vraćanja trajati dulje zbog nesuradnje dotičnog državljanina treće zemlje ili kašnjenja u dobivanju potrebne dokumentacije iz trećih zemalja, ili u drugim iznimnim uvjetima predviđenim nacionalnim pravom, zadržavanje se može primijeniti na dulje razdoblje, ali ne premašuje 24 mjeseca u državi članici.Ako se državljanin treće zemlje preselio u drugu državu članicu i njegovo ponašanje predstavlja razlog za zadržavanje iz članka 29. stavka 3., primjenjuje se novo razdoblje zadržavanja.3.a Zadržavanje se nakon isteka najduljeg razdoblja zadržavanja od 24 mjeseca na temelju stavka 3. može primijeniti na dodatna razdoblja od ukupno najviše šest mjeseci kad god postoji opasnost od bijega i ako se pojavila razumna mogućnost za udaljavanje zbog jedne ili više sljedećih promjena okolnosti:(a) postoje nove značajne informacije o identitetu državljanina treće zemlje; (b) putna isprava pribavljena je ili se može opravdano pretpostaviti da je pribavljena zbog promjene okolnosti; (c) poboljšana je suradnja s trećom zemljom.Pri zadržavanju državljanina treće zemlje u skladu s ovim stavkom država članica daje prednost takvom slučaju kako bi se osiguralo da zadržavanje traje što je kraće moguće. 4.Istek najduljih razdoblja zadržavanja u skladu sa stavkom 3. i stavkom 3.a ne isključuje primjenu mjera u skladu s člankom 23. i člankom 23.c.5. Ako državljanin treće zemlje surađuje u pogledu svojeg vraćanja tijekom zadržavanja, dobrovoljni povratak dotičnog državljanina treće zemlje organizira se, prema potrebi, bez nepotrebne odgode. Zadržavanje može, prema potrebi, trajati do odlaska kako bi se osiguralo djelotvorno vraćanje u skladu sa stavcima 3. i 3.a.

Članak 33.Preispitivanje naloga za zadržavanje1.Države članice osiguravaju da se zadržavanje preispituje na zahtjev dotičnog državljanina treće zemlje ili po službenoj dužnosti ▌najmanje svakih šest mjeseci.2.Države članice osiguravaju da se zadržavanje maloljetnika bez pratnje preispituje po službenoj dužnosti ▌najmanje svaka tri mjeseca, ili na zahtjev dotičnog maloljetnika bez pratnje ili njegova zastupnika imenovanog u skladu s člankom 20. stavkom 2.3.Ako su zadržavanje naložila ili produljila upravna tijela, države članice dužne su ▌:(a)predvidjeti sudsko preispitivanje zakonitosti zadržavanja o kojoj treba odlučiti što brže unutar razdoblja utvrđenog u nacionalnom pravu nakon početka zadržavanja ▌; ili(b)priznati dotičnom državljaninu treće zemlje ▌pravo da pokrene postupak u kojem ▌se o zakonitosti zadržavanja provodi sudsko preispitivanje, a o kojoj se odlučuje u najkraćem mogućem roku unutar razdoblja utvrđenog u nacionalnom pravu nakon pokretanja relevantnog postupka ▌. U takvim slučajevima države članice odmah na početku zadržavanja obavješćuju dotičnog državljanina treće zemlje o mogućnosti pokretanja takvog postupka.Ako je državljanin treće zemlje zadržan dulje od najduljeg razdoblja zadržavanja od 24 mjeseca u skladu s člankom 32. stavkom 3.a, a to je produljenje dulje od tri mjeseca, zadržavanje podliježe preispitivanju suda najmanje svaka tri mjeseca.

Članak 34.Uvjeti zadržavanja1.Zadržavanje se općenito provodi u specijaliziranim ustanovama, uključujući ustanove koje nisu specijalizirane, ali imaju posebne dijelove za zadržavanje. Ako država članica ne može organizirati zadržavanje u takvim ustanovama, već je smještaj prisiljena organizirati u redovnom zatvoru, državljani trećih zemalja smještaju se, kada je to moguće, odvojeno od ostalih zatvorenika.2.Zadržani državljani trećih zemalja moraju imati pristup prostoru na otvorenom. Pristup prostoru na otvorenom može se ograničiti na određeno razdoblje ako je to potrebno i razmjerno kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje ustanove za zadržavanje. 3.Zadržani državljani trećih zemalja mogu na zahtjev pravodobno kontaktirati zakonske zastupnike, članove obitelji i nadležna konzularna tijela.4.Posebna pozornost posvećuje se posebnim potrebama zadržanih ranjivih osoba ▌. Zadržanim državljanima trećih zemalja osiguravaju se hitna zdravstvena zaštita i osnovno liječenje.5.Pravni zastupnici, članovi obitelji, nadležna konzularna tijela te relevantne i nadležne nacionalne, međunarodne i nevladine organizacije i tijela imaju mogućnost posjetiti bilo koju ustanovu za zadržavanje te razgovarati s državljanima trećih zemalja i posjećivati ih pod uvjetima kojima se poštuje privatnost. Za takve se posjete mogu zahtijevati odobrenje i drugi odgovarajući uvjeti, uključujući prethodno izdavanje odgovarajućeg uvjerenja o sigurnosnoj provjeri koje je izdalo nadležno tijelo u skladu s nacionalnim pravom. Države članice mogu odrediti ograničenja takvog pristupa na temelju nacionalnog prava ako su takva ograničenja objektivno potrebna za sigurnost, javni red ili administrativno upravljanje objektom. 6.Zadržanim državljanima trećih zemalja ▌ na jeziku koji razumiju ili se opravdano pretpostavlja da ga razumiju daju se informacije s objašnjenjem pravila koja vrijede u ustanovi u kojoj su zadržani te njihovih prava i obveza. Takve informacije uključuju i informacije o njihovu pravu prema nacionalnom pravu na kontaktiranje osoba ili tijela iz stavaka 3. i 5.6.a Na državljane trećih zemalja za koje se utvrdi da predstavljaju rizik za sigurnost u skladu s člankom 16. mogu se primijeniti mjere povećanog osiguranja unutar ustanova za zadržavanje, uključujući strože mjere odvajanja ili povećan nadzor, tijekom razdoblja strogo potrebnog za upravljanje tim rizikom i omogućivanje njihova vraćanja.

Članak 35.Uvjeti za zadržavanje maloljetnika bez pratnje i obitelji s maloljetnicima1.Maloljetnici bez pratnje i obitelji s maloljetnicima zadržavaju se samo kao posljednja mjera i na najkraće moguće vrijeme te uzimajući u obzir najbolje interese djeteta.2.▌Maloljetnici bez pratnje i obitelji s maloljetnicima tijekom razdoblja zadržavanja smještaju se odvojeno kako bi imali odgovarajuću privatnost. Osoblje je dužno biti primjereno osposobljeno, a objekti prilagođeni potrebama maloljetnika i njihovoj dobi i spolu ▌.3.Zadržani maloljetnici imaju mogućnost uključivanja u slobodne aktivnosti, uključujući igru i rekreativne aktivnosti primjerene njihovoj dobi te imaju pristup obrazovanju ili obrazovnim aktivnostima u obliku koji najbolje odgovara duljini njihova zadržavanja.

Poglavlje VI.PONOVNI PRIHVAT

Članak 36.Ponovni prihvat1.Nakon izdavanja ▌odluke o vraćanju ▌nadležna tijela, prema potrebi uz potporu Frontexa, ▌pokreću ponovni prihvat, među ostalim, ako je primjenjivo, u vezi s potvrdom državljanstva državljanina treće zemlje, izdavanjem putne isprave za državljanina treće zemlje i organizacijom operacije vraćanja.▌ Ako je primjenjivo, europska putna isprava za vraćanje upotrebljava se u skladu s primjenjivim instrumentom za ponovni prihvat i Uredbom (EU) 2016/1953 Uredba (EU) 2016/1953 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o uspostavi europske putne isprave za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom i stavljanju izvan snage Preporuke Vijeća od 30. studenoga 1994. (SL L 311, 17.11.2016., str. 13., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2016/1953/oj)..▌7. Ponovni prihvat u trećim zemljama podupiru posebni časnici za vezu Unije zaduženi za vraćanje koje financira Unija. Takvi časnici za vezu dio su strukture delegacija Unije i blisko surađuju s Komisijom na postizanju relevantnih prioriteta politike Unije.▌

Članak 37.aVanjska dimenzija i suradnja s trećim zemljamaUnija i države članice osiguravaju da vanjska dimenzija politike vraćanja bude sastavni dio sveobuhvatnog pristupa upravljanju migracijama. Ako se utvrdi nedostatak suradnje treće zemlje ili ako jedna ili više država članica naiđu na poteškoće u suradnji s trećim zemljama u pogledu ponovnog prihvata, Unija i države članice poduzimaju odgovarajuće mjere, uključujući uvjetovanost u odnosu na sve relevantne politike i alate, kao što su vizna politika, trgovina i razvoj, kako je predviđeno zakonodavnim aktima Unije kojima se uređuju, i za države članice koje ti akti obvezuju, u svrhu podupiranja predvidljivih i učinkovitih postupaka vraćanja s trećim zemljama i osiguravanja učinkovite i trajne suradnje u pogledu ponovnog prihvata.

Poglavlje VII.RAZMJENA I PRIJENOS OSOBNIH PODATAKA

Članak 38.Razmjena informacija među državama članicama1.Države članice koriste se svim odgovarajućim sredstvima suradnje i razmjene informacija za provedbu ove Uredbe.2.Razmjena informacija provodi se na zahtjev države članice, a može se odvijati samo među nadležnim tijelima država članica.3.Države članice jedna drugoj na zahtjev dostavljaju dostupne informacije o osobi obuhvaćenoj područjem primjene ove Uredbe radi provedbe postupka vraćanja ▌ te pružanja pomoći pri vraćanju i reintegraciji.4.Ako se mogu razmjenjivati putem informacijskih sustava EU-a iz članka 4. točke 15. Uredbe (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a u području policijske i pravosudne suradnje, azila i migracija i izmjeni uredaba (EU) 2018/1726, (EU) 2018/1862 i (EU) 2019/816 (SL L 135, 22.5.2019., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/818/oj). ili u obliku razmjene dopunskih informacija u skladu s Uredbom (EU) 2018/1860, informacije iz stavka 3. razmjenjuju se, u pravilu, isključivo na taj način.5.U zahtjeve za informacije moraju biti uključeni razlozi na kojima se temelje.6.Informacije iz stavka 3. posebno mogu uključivati:(a)informacije potrebne za utvrđivanje identiteta državljanina treće zemlje i, ako je primjenjivo, članova njegove obitelji, srodnika i svih drugih osoba s kojima je u obiteljskom odnosu ▌;(b)informacije koje se odnose na biometrijske podatke državljanina treće zemlje u skladu s Uredbom (EU) 2024/1358 ▌;(c)informacije o državljanstvu i svim putnim ispravama državljanina treće zemlje ▌;(d)informacije o boravištu državljanina treće zemlje, rutama putovanja, jezicima koje govori i podacima za kontakt (e-adrese i telefonski brojevi);(e)informacije o svakom boravišnom statusu ili dozvoli kojima se omogućuje pravo na boravak, među ostalim o boravišnim ispravama ili vizama te svim zahtjevima ili njihovim produljenjima koje je izdala država članica ili treća zemlja;(f)informacije povezane s operacijom vraćanja državljanina treće zemlje ▌;(g)informacije povezane s reintegracijom državljanina treće zemlje, ako je primjenjivo, uključujući informacije o ranjivosti;(h)razloge za svaku odluku o vraćanju donesenu u vezi s tim državljaninom treće zemlje;(ha) informacije o tome poštuje li državljanin treće zemlje obveze iz članka 21. ili mjere u skladu s člankom 23.;(i)informacije o tome je li državljanin treće zemlje zadržan ili jesu li na njega primijenjene alternative zadržavanju;(j)informacije koje se odnose na kaznenu evidenciju ili prijetnju koju državljanin treće zemlje predstavlja za javni poredak, javnu sigurnost ili nacionalnu sigurnost;(k)informacije o ranjivosti, zdravstvenim i medicinskim potrebama državljanina treće zemlje.7.Država članica kojoj je upućen zahtjev obvezna je odgovoriti što prije, a najkasnije u roku od dva tjedna.7.a Izostanak odgovora, nepotpun odgovor ili zakašnjeli odgovor države članice na zahtjev dostavljen u skladu s ovim člankom ne sprečava ni ne odgađa izvršenje odluke o vraćanju ili naloga za udaljavanje koje je izdala neka druga država članica. Država članica koja upućuje zahtjev može nastaviti s postupanjem na temelju informacija koje su već dostupne njezinim nadležnim tijelima, u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom.8.Razmijenjene informacije smiju se upotrebljavati samo za potrebe iz stavka 3. U svakoj državi članici takve se informacije, ovisno o njihovoj vrsti i ovlastima tijela primatelja, mogu priopćiti samo tijelima ili pravosudnim tijelima kojima je povjeren postupak vraćanja ili ▌ ponovni prihvat ili pružanje pomoći pri reintegraciji.9. Države članice na zahtjev jedna drugoj prenose izvorne putne isprave državljanina treće zemlje ako je putna isprava potrebna kako bi se osiguralo vraćanje.

Članak 39.Prijenos podataka koji se odnose na državljane trećih zemalja trećim zemljama u svrhu vraćanja, ponovnog prihvata i reintegracije1.Ne dovodeći u pitanje članke 40. i 41., nadležno tijelo i, ako je primjenjivo, Frontex mogu obrađivati podatke iz članka 38. stavka 6. točaka od (a) do (h) i prenijeti ih nadležnom tijelu treće zemlje ili trećim stranama nadležnima za pomoć pri reintegraciji ili za druge zadaće povezane s provedbom vraćanja, kao što su zračni prijevoznici ili zdravstvene ustanove, ako je to potrebno radi vraćanja, ponovnog prihvata i reintegracije.▌3.Države članice i Frontex osobne podatke na temelju stavka 1. ▌ prenose u skladu s poglavljem V. Uredbe (EU) 2016/679 i poglavljem V. Uredbe (EU) 2018/1725.4.Prijenos podataka u skladu sa stavkom 1. ▌ dokumentira se, a ta dokumentacija, uključujući datum i vrijeme prijenosa te informacije o nadležnom tijelu treće zemlje primateljice, na zahtjev se stavlja na raspolaganje nadležnom nadzornom tijelu osnovanom u skladu s člankom 51. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 i člankom 52. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725. Ta se dokumentacija ograničava na informacije strogo potrebne za dokazivanje usklađenosti s pravnom osnovom za prijenos te ne podrazumijeva nikakve dodatne obveze izvješćivanja za države članice.

Članak 40.Prijenos podataka koji se odnose na osuđujuće presude protiv državljana trećih zemalja trećim zemljama u svrhu vraćanja, ponovnog prihvata i reintegracije1.Podatke koji se odnose na jednu ili više osuđujućih presuda protiv državljanina treće zemlje nadležno tijelo i, ako je primjenjivo, Frontex mogu obrađivati i u pojedinačnim slučajevima prenijeti nadležnom tijelu treće zemlje ili trećim stranama nadležnima za pomoć pri reintegraciji ili za druge zadaće povezane s provedbom vraćanja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)državljanin treće zemlje čiji se osobni podaci prenose osuđen je za kazneno djelo terorizma u prethodnih 25 godina ili u prethodnih 15 godina za bilo koje drugo kazneno djelo navedeno u Prilogu Uredbi (EU) 2018/1240 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU) 2018/1240 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. rujna 2018. o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) i izmjeni uredaba (EU) br. 1077/2011, (EU) br. 515/2014, (EU) 2016/399, (EU) 2016/1624 i (EU) 2017/2226 (SL L 236, 19.9.2018., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/1240/oj). ili je počinio kazneno djelo za koje je prema nacionalnom pravu propisana kazna oduzimanja slobode u trajanju od najmanje dvije godine ili je počinio više kaznenih djela za koje je prema nacionalnom pravu države članice koja je izrekla osuđujuću presudu propisana kazna oduzimanja slobode u ▌ trajanju od najmanje jedne godine;(b)prijenos podataka nužan je za potrebe vraćanja, ponovnog prihvata ili pružanja prilagođene nefinancijske pomoći pri reintegraciji;▌(d)nadležno tijelo provjerilo je i, ako je primjenjivo, Frontex se uvjerio da prijenos podataka ne predstavlja rizik od kršenja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja;(e)nadležno tijelo provjerilo je i, ako je primjenjivo, Frontex se uvjerio da prijenos podataka ne predstavlja rizik od kršenja članka 50. Povelje.▌3. Države članice i Frontex osobne podatke na temelju stavka 1. prenose u skladu s poglavljem V. Uredbe (EU) 2016/679, a osobne podatke na temelju stavka 2. u skladu s poglavljem V. Uredbe (EU) 2018/1725.4.Prijenos podataka u skladu sa stavkom 1. ▌ dokumentira se, a ta dokumentacija, uključujući datum i vrijeme prijenosa, informacije o nadležnom tijelu treće zemlje primateljice, obrazloženje da je prijenos u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 1. ▌ te prenesene osobne podatke, na zahtjev se stavlja na raspolaganje nadležnom nadzornom tijelu osnovanom u skladu s člankom 51. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 i člankom 52. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725. Ta se dokumentacija ograničava na informacije strogo potrebne za dokazivanje usklađenosti s pravnom osnovom za prijenos te ne podrazumijeva nikakve dodatne obveze izvješćivanja za države članice.

Članak 41.Prijenos zdravstvenih podataka državljana trećih zemalja trećim zemljama za potrebe provedbe operacije vraćanja i reintegracije1.Podatke o medicinskoj pomoći koju državljanima trećih zemalja treba pružiti tijekom operacije vraćanja nadležno tijelo i, ako je primjenjivo, Frontex mogu obrađivati i u pojedinačnim slučajevima prenijeti nadležnom tijelu treće zemlje ili trećim stranama nadležnima za pomoć pri reintegraciji ili za druge zadaće povezane s provedbom vraćanja, kao što su zdravstvene ustanove, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)prijenos podataka nužan je za provedbu operacije vraćanja;▌(c)nadležno tijelo provjerilo je i, ako je primjenjivo, Frontex se uvjerio da prijenos podataka ne predstavlja rizik od kršenja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja;2.Podatke koji se odnose na zdravlje i zdravstvene potrebe državljana trećih zemalja nadležno tijelo i, ako je primjenjivo, Frontex mogu obrađivati i u pojedinačnim slučajevima prenijeti trećoj strani nadležnoj za pomoć pri reintegraciji ili za druge zadaće povezane s provedbom vraćanja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)prijenos podataka nužan je za pružanje pomoći pri reintegraciji iz članka 46. koja je prilagođena zdravstvenim potrebama državljanina treće zemlje;(b)državljanin treće zemlje čiji se osobni podaci prenose ▌ pristao je na takav prijenos.3.Države članice i Frontex osobne podatke na temelju stavka 1. prenose u skladu s poglavljem V. Uredbe (EU) 2016/679, a osobne podatke na temelju stavka 2. u skladu s poglavljem V. Uredbe (EU) 2018/1725.4.Prijenos podataka u skladu sa stavkom 1. ili 2. dokumentira se, a ta dokumentacija, uključujući datum i vrijeme prijenosa, informacije o nadležnom tijelu treće zemlje primateljice, obrazloženje da je prijenos u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 1. ili 2. te prenesene osobne podatke, na zahtjev se stavlja na raspolaganje nadležnom nadzornom tijelu osnovanom u skladu s člankom 51. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 i člankom 52. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725. Ta se dokumentacija ograničava na informacije strogo potrebne za dokazivanje usklađenosti s pravnom osnovom za prijenos te ne podrazumijeva nikakve dodatne obveze izvješćivanja za države članice.

Poglavlje VIII.ZAJEDNIČKI SUSTAV VRAĆANJA

Članak 42.Sastavnice zajedničkog sustava vraćanja1.Zajednički sustav vraćanja u skladu s ovom Uredbom sastoji se od:(a)zajedničkog postupka za vraćanje državljana trećih zemalja koji nemaju pravo boravka na državnom području država članica;(b)sustava priznavanja i izvršenja odluka o vraćanju među državama članicama;▌(d)digitalnih sustava za upravljanje vraćanjem, ponovnim prihvatom i reintegracijom državljana trećih zemalja;(e)suradnje među državama članicama;(ea) dostatne razine kapaciteta za zadržavanje koju je utvrdila država članica uzimajući u obzir stvarne potrebe;(f)financijske potpore Unije i operativne potpore tijela, ureda i agencija Unije ▌ u skladu s njihovim mandatima.1.a Razvoj digitalnih sustava u najvećoj se mogućoj mjeri oslanja na postojeće nacionalne infrastrukture i interoperabilne sustave Unije i ne stvara dodatna opterećenja za države članice u smislu izvješćivanja ili postupanja.2.Unija i države članice utvrđuju zajedničke prioritete u području vraćanja ▌ i reintegracije te provode potrebne daljnje korake uzimajući u obzir Europsku strategiju upravljanja azilom i migracijama donesenu na temelju članka 8. Uredbe (EU) 2024/1351, provedbu postupka vraćanja na granici u skladu s Uredbom (EU) 2024/1349, procjenu razine suradnje trećih zemalja s državama članicama u okviru ponovnog prihvata u skladu s člankom 25.a Uredbe (EZ) br. 810/2009 ▌, instrumente Unije za ponovni prihvat i sve druge instrumente Unije relevantne za suradnju u okviru ponovnog prihvata.3.Unija i države članice lojalno surađuju i blisko se međusobno koordiniraju te jamče lojalnu suradnju i blisku koordinaciju među nadležnim tijelima, kao i sinergiju između unutarnjih i vanjskih komponenti ▌.

Članak 43.Nadležna tijela ▌1.Svaka država članica u skladu s nacionalnim pravom imenuje nadležna tijela odgovorna za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Uredbe.▌

Članak 44.Suradnja među državama članicama1.Suradnja i pomoć među nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 43. odvija se u pravilu radi:(a)omogućivanja tranzita preko njihova državnog područja kako bi se pomoglo u izvršenju odluke o vraćanju druge države članice ili pribavljanju putnih isprava;(b)pružanja logističke ▌ ili druge materijalne ili nenovčane pomoći u vezi s tranzitom preko njihova državnog područja na temelju točke (a);(ba) olakšavanja transfera iz članka 8. stavka 1. točke (b);▌(d) podupiranja odlaska državljanina treće zemlje u državu članicu u kojoj ima pravo boravka u skladu s člankom 8. stavkom 3.▌.2. Suradnja i pomoć među nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 43. može se odvijati, među ostalim, radi:(a)vođenja ili podupiranja političkog dijaloga i razmjena s tijelima trećih zemalja radi olakšavanja ponovnog prihvata;(b)obraćanja nadležnim tijelima trećih zemalja radi provjere identiteta državljana trećih zemalja i ishođenja valjane putne isprave;(c) organiziranja provedbe vraćanja u praksi u ime države članice koja upućuje zahtjev;(d) pružanja logističke ili druge materijalne ili nenovčane pomoći;

Članak 45.Potpora Frontexa1.Države članice mogu zatražiti da njihovim nadležnim tijelima pomažu stručnjaci koje rasporedi ili podupire Frontex, uključujući časnike za vezu zadužene za vraćanje i druge časnike za vezu u skladu s Uredbom (EU) 2019/1896.2.Države članice Frontexu dostavljaju relevantne informacije o planiranim potrebama za njegovom potporom u svrhu potrebnog planiranja potpore Agencije u skladu s Uredbom (EU) 2019/1896.

Članak 46.Potpora za vraćanje i reintegraciju1.Države članice osiguravaju dostupnost savjetovanja o vraćanju i reintegraciji kako bi, ako je to potrebno, državljanima trećih zemalja što prije u postupku vraćanja pružile informacije i smjernice o mogućnostima vraćanja i reintegracije, uključujući programe iz stavka 3. Savjetovanje o vraćanju i reintegraciji može se kombinirati s drugim savjetovanjem u kontekstu drugih migracijskih postupaka u državi članici.2.Države članice informacije o vraćanju i reintegraciji dostavljaju najkasnije u trenutku izdavanja odluke o vraćanju ▌.3.Države članice osiguravaju dostupnost programa za vraćanje i reintegraciju, koji se podupiru ili financiraju na nacionalnoj razini ili na razini Unije. Takvi programi ▌ uključuju logističke, financijske ili druge materijalne ili nenovčane pomoći ili poticaje koji se pružaju državljaninu treće zemlje, uključujući pomoć pri reintegraciji u zemlji vraćanja.4.Pomoć pri vraćanju i reintegraciji nije pojedinačno pravo i ne predstavlja preduvjet za postupak ponovnog prihvata.5.Pomoć pružena u okviru programa za vraćanje i reintegraciju odražava razinu suradnje i usklađenosti državljanina treće zemlje te se s vremenom može smanjiti ili ukinuti. Pri određivanju vrste i opsega pomoći pri vraćanju i reintegraciji u obzir se prema potrebi mogu uzeti sljedeći kriteriji:(a)suradnja predmetnog državljanina treće zemlje tijekom postupka vraćanja i ponovnog prihvata kako je predviđeno u članku 21.;(b)je li državljanin treće zemlje u postupku dobrovoljnog vraćanja ili podliježe udaljavanju;(c)je li državljanin treće zemlje državljanin treće zemlje navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) 2018/1806 Uredba (EU) 2018/1806 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (kodificirani tekst) (SL L 303, 28.11.2018., str. 3., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/1806/oj).;(d)je li državljanin treće zemlje osuđen za kazneno djelo;(e)ima li državljanin treće zemlje posebne potrebe jer je ranjiva osoba, maloljetnik, maloljetnik bez pratnje ili dio obitelji;(f) dodatni kriteriji u skladu s nacionalnim pravom.6.Pomoć iz ovog članka ne odobrava se državljanima trećih zemalja koji su već iskoristili drugu ili istu potporu koju je pružila država članica ili Unija. Unija, države članice i Frontex odgovorni su za usklađenost i koordinaciju pomoći pri reintegraciji.

Poglavlje IX.ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 47.Krizne situacije1.U slučajevima u kojima iznimno velik broj državljana trećih zemalja koji se vraća predstavlja nepredviđeno velik teret za ustanove za zadržavanje ili za upravno ili pravosudno osoblje države članice, ta država članica sve dok traje takvo izvanredno stanje može omogućiti dopušteno vrijeme ▌ dulje od onoga koje je predviđeno člankom 27. stavkom 1., člankom 33. stavkom 3. i člankom 38. stavkom 7. te poduzeti hitne mjere u odnosu na uvjete zadržavanja koje odstupaju od onih iz članka 34. stavka 1. i članka 35. stavka 2. Države članice mogu privremeno prilagoditi administrativne postupke i zahtjeve za interno izvješćivanje kako bi se ubrzale operacije vraćanja, pod uvjetom da su takve prilagodbe nužne za suočavanje s izvanrednom situacijom.2.Ako poduzima takve izvanredne mjere, predmetna država članica o tome bez odgode obavješćuje Komisiju. Također obavješćuje Komisiju čim razlozi za primjenu tih izvanrednih mjera prestanu postojati.3.Ništa iz ovog članka ne tumači se na način da države članice smiju odstupati od svojih općih obveza da poduzimaju odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje svojih obveza prema ovoj Uredbi.

Članak 48.Statistički podaci1.Za praćenje suradnje s trećim zemljama u području ponovnog prihvata Komisija može godišnje zatražiti da se Frontexu dostave sljedeći podaci o relevantnim trećim zemljama, raščlanjeni po svakoj trećoj zemlji:(a)broj zahtjeva za potvrdu državljanstva te zaprimljenih pozitivnih i negativnih odgovora na te zahtjeve;(b)broj zahtjeva za izdavanje putnih isprava, uključujući broj zahtjeva za izdavanje putnih isprava u slučajevima u kojima je državljanstvo potvrđeno, broj putnih isprava koje su izdala tijela trećih zemalja i broj negativnih odgovora u vezi sa zahtjevima za izdavanje putnih isprava.▌2.Frontex Komisiji odobrava pristup podacima iz stavka 1. Podaci iz točaka (a) i (b) razvrstani po državama članicama mogu se priopćiti trećim zemljama za potrebe praćenja provedbe obveza ponovnog prihvata i usklađenosti s njima, među ostalim u okviru instrumenata Unije za ponovni prihvat. 3.Države članice na zahtjev Komisije dostavljaju informacije potrebne za dovršetak procjene u skladu s člankom 9. stavkom 12., posebno statističke podatke o broju državljana trećih zemalja na koje se primjenjuju odluke o vraćanju koje je izdala druga država članica i broju državljana trećih zemalja koji su udaljeni ili vraćeni na temelju priznatih odluka o vraćanju i, ako je relevantno, odluka kojima se nalaže udaljavanje koje je izdala druga država članica u određenom roku. ▌4.Komisija se za potrebe ovog članka i kad je to moguće koristi informacijama koje su joj stavljene na raspolaganje na temelju Uredbe (EZ) br. 862/2007. 5. Ako Komisija podnese zakonodavni prijedlog na temelju članka 9. stavka 13., prema potrebi predlaže izmjene ovog članka, uzimajući u obzir relevantne zakonodavne promjene u području digitalizacije.

Članak 49.Postupak odbora1.Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 50.Izvješćivanje1.Komisija do [pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe] i svakih pet godina nakon toga izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe u državama članicama te prema potrebi predlaže izmjene.2.Na zahtjev Komisije države članice dostavljaju dostupne informacije ▌ potrebne za sastavljanje izvješća u skladu sa stavkom 1. najkasnije devet mjeseci prije isteka tog roka. Komisija se, ako je to moguće, služi informacijama stavljenima na raspolaganje na temelju Uredbe (EZ) br. 862/2007.

Članak 51.Stavljanje izvan snage1.Direktiva 2008/115/EZ ▌, Direktiva 2001/40/EZ i Odluka Vijeća 2004/191/EZ stavljaju se izvan snage ▌ za države članice koje obvezuje ova Uredba, od datuma početka primjene ove Uredbe u skladu s člankom 52. stavkom 3. 2.Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga.

Članak 52.Stupanje na snagu i primjena1.Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.2.Članak 1., članak 2. stavci od 1. do 3., članak 4. stavak 3., članak 5., članak 7. stavci 8. i 9., članci 17., 18., 19., 36., 37.a, 43., 45., 49., 50. i 51. ove Uredbe primjenjuju se od stupanja na snagu. 3.Preostale odredbe ove Uredbe primjenjuju se od ... [Službeni list: unijeti datum 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu].4.Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ▌

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednica Predsjednik