A.budući da je nakon više od pet desetljeća političkih i gospodarskih odluka kubanskog komunističkog režima ta zemlja zapala u duboku krizu obilježenu prekidima opskrbe električnom energijom i do 22 sata dnevno, akutnim nestašicama hrane, vode, goriva i lijekova te raširenim siromaštvom, pod vodstvom jednostranačkog režima koji je čvrsto ukorijenjen ustavom koji traje više od 67 godina te u kojem je to jedina dopuštena politička sila; budući da zbog kolapsa političkog i gospodarskog modela izgrađenog na nepomičnosti, represiji i otporu prema promjenama, zajedno s nepostojanjem slobodnih, poštenih i konkurentnih izbora i zabranom političkog pluralizma, Kuba sve više nalikuje na propalu državu i predstavlja antidemokratsku anomaliju u svojoj regiji;

B.budući da se prema podacima nevladine organizacije Prisoners Defenders na Kubi krajem svibnja 2026. u zatvoru nalazilo rekordnih 1281 političkih zatvorenika, uključujući maloljetnike, od kojih su neki smješteni u zatvorima s najvećom razinom sigurnosti zajedno s odraslima, pri čemu su mnogi pritvorenici teško bolesni, a među njima se nalaze i sportaši, umjetnici, neovisni novinari i mirni aktivisti; budući da je ta nevladina organizacija dokumentirala sustavna mučenja, seksualno nasilje i prijetnje smrću pritvorenika te je u statistički reprezentativnoj studiji utvrdila da je svaki pregledani politički zatvorenik, uključujući maloljetnike, pretrpio mučenje i da mu je bila uskraćena zdravstvena skrb, u kontekstu opetovanih obrazaca proizvoljnog pritvaranja i pritvaranja u izolaciji, prisilnog privremenog nestanka i uznemiravanja obitelji; budući da je slučaj Joséa Daniela Ferrera, osnivača Domoljubnog saveza Kube i zatvorenika savjesti, čije je puštanje na slobodu Europski parlament više puta zatražio, simptomatičan za metode kojima se koristi režim, što je rezultiralo njegovim prisilnim egzilom u listopadu 2025.;

C.budući da se obični Kubanci u svakodnevnom životu susreću s bolnicama koje ne mogu normalno funkcionirati i u kojima nema osnovnih lijekova te se od pacijenata traži da ponesu vlastite zalihe, uz kroničnu nestašicu hrane i vode i osnovnih proizvoda koji se prodaju samo u trgovinama u kojima se plaća stranim valutama, što je nedostižno onima koji primaju redovne državne plaće; budući da prema podacima Kubanskog opservatorija za ljudska prava 89 % obitelji živi u ekstremnom siromaštvu, a sedam od deset Kubanaca mora preskočiti obroke, dok UN bilježi čekanja za više od 96 000 operacija, uključujući 11 000 operacija za djecu, dok oko milijun ljudi ovisi o kamionima s vodom koji su ograničeni zbog nestašice goriva;

D.budući da je EU u travnju 2026. oslobodio dodatna 2 milijuna EUR humanitarne pomoći, uz 4 milijuna EUR koji su ove godine već dodijeljeni karipskoj regiji, za potporu humanitarnim partnerima koji pružaju hitnu pomoć najranjivijim skupinama; budući da je ažurirani akcijski plan UN-a za Kubu, kojim se nastoji pomoći oko dva milijuna ljudi, i dalje u velikoj mjeri nedovoljno financiran s obzirom na to da je UN mobilizirao 26,2 milijuna USD, ali i dalje postoji manjak od 68 milijuna USD;

E.budući da kumulativna inflacija na Kubi tijekom posljednje četiri godine premašuje 500 %, dok vrijednost državnih plaća iznosi između 15 i 25 USD mjesečno po stopi na crnom tržištu, što je jedina realistična stopa u toj zemlji; budući da je režim učinio tu zemlju ovisnom o uvezenom gorivu i da su Rusija i Venezuela, kao njezini tradicionalni dobavljači, ograničile isporuke te se energetska kriza produbila, što je dovelo do potpunog kolapsa nacionalnog elektroenergetskog sustava u trajanju od nekoliko dana u listopadu 2024., zbog čega je 11 milijuna ljudi ostalo bez električne energije;

F.budući da Kuba danas uvozi više od 70 % hrane koju konzumira, unatoč tome što je to tropska zemlja s plodnim tlom koja je nekad bila jedan od najvećih svjetskih proizvođača šećera, a taj je kolaps izravna posljedica desetljeća kolektivizirane i militarizirane poljoprivrede pod kontrolom države te neproduktivnog gospodarskog modela;

G.budući da humanitarna kriza nije rezultat vanjskog embarga, već izravna posljedica modela i neuspjeha vlasti, odnosno militarizacije i državne monopolizacije gospodarstva, gušenja privatnog poduzetništva i preusmjeravanja resursa u sigurnosni aparat, a ne u hranu, lijekove i električnu energiju koji su potrebni njegovu stanovništvu; budući da je taj model utjelovljen u korumpiranom vojnom konglomeratu GAESA, koji kontrolira gotovo polovicu kubanskog gospodarstva, nikome ne polaže račune i prisvaja prihode režima koji se ostvaruju u čvrstim valutama, među ostalim od medicinskih misija koje je UN usporedio s prisilnim radom, dok se bolnice suočavaju s nestašicom osnovnih zaliha; budući da se ta kriza ne može odvojiti od desetljeća državne represije i da bi daljnja nestabilnost mogla imati ozbiljnije humanitarne, migracijske i sigurnosne posljedice;

H.budući da su odnosi EU-a i Kube uređeni Sporazumom o političkom dijalogu i suradnji, čiji je navedeni cilj bio postupno otvaranje režima i poboljšanje položaja njegovih građana; budući da gotovo devet godina nakon što je Parlament dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji režim nije započeo s nikakvim značajnim otvaranjem, već je umjesto toga pojačao represiju, progonio one koji izražavaju neslaganje i povećao broj političkih zatvorenika, dok se gospodarska situacija pogoršala do neprihvatljivih razina; budući da Sporazum nije ispunio svoju osnovnu svrhu i da je potpredsjednica Komisije / visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku potvrdila da Sporazum nije ispunio svoje ciljeve i da se trenutačno preispituje;

I.budući da mnogi odbacuju režim, i na otoku i drugdje, o čemu svjedoče opetovani prosvjedi i „udaranje o lonce” (cacerolazo), kao i najveći egzodus u kubanskoj povijesti, pri čemu stotine tisuća ljudi odlazi u potrazi za boljom budućnošću, a mnogi koji su pobjegli ili su protjerani spriječeni su da se vrate i ostaju u egzilu; budući da je jedini odgovor režima na zahtjeve za promjenama učvrstiti se i pojačati represiju;

J.budući da je brutalna i neumoljiva represija jedini mehanizam kojim se režim održava na životu; budući da su u srpnju 2021. tisuće izašle na ulice na više od pedeset mjesta izvikujući „Sloboda!”, što je bio najveći val prosvjeda od 1994., a ugušili su ga policija u civilu, paravojneskupine i Odbori za obranu revolucije; budući da su stotine osoba proizvoljno pritvorene, a više od 700 osoba bilo je podvrgnuto skraćenim sudskim postupcima koje je Parlament osudio kao „pravosudnu farsu” i u kojima su izrečene kazne u trajanju do 25 godina samo zbog mirnog prosvjedovanja, što može predstavljati zločin protiv čovječnosti; budući da je ta poruka namjerno služila kao primjer: tko god prosvjeduje riskira svoj posao, slobodu, obitelj ili život;

K.budući da režim uporno odbija ulazak izaslanstvima Europskog parlamenta, posebnim izvjestiteljima UN-a i neovisnim promatračima te ustraje u isključivanju demokratske oporbe i neovisnog civilnog društva iz svakog političkog dijaloga;

L.budući da su posljednjih mjeseci održani pregovori između režima i vlade Sjedinjenih Američkih Država, pri čemu sadržaj i dalje neotkriven, a režim je priznao pregovore s Washingtonom; budući da su Sjedinjene Države uvele ciljane sankcije protiv visokih dužnosnika režima i protiv institucija njegova sigurnosnog i vojnog aparata, navodeći kao razlog represiju režima nad vlastitim narodom i neprijateljske aktivnosti režima u inozemstvu; budući da niti jedan proces normalizacije odnosa ne smije biti nauštrb ljudskih prava niti izuzet od odgovornosti;

M.budući da režim održava blisku vojnu suradnju s Ruskom Federacijom, uključujući navode o novačenju više od 1000 kubanskih državljana za borbu u ruskoj ratnoj agresiji na Ukrajinu, što nije u skladu s duhom Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji te je u suprotnosti sa sigurnosnim interesima EU-a; budući da je krajem ožujka 2026. tankeru u ruskom vlasništvu, koji je prema procjenama prevozio 730 000 barela sirove nafte, dopušteno pristajanje na sjevernu obalu Kube;

N.budući da je 2. ožujka 2026. više od 50 kubanskih oporbenih organizacija i organizacija civilnog društva na Kubi i u egzilu predstavilo plan za demokratsku tranziciju poznat kao Sporazum o oslobođenju ili Dogovor o slobodi, u kojem su definirane tri faze, odnosno oslobođenje, stabilizacija i obnova te demokratizacija, i koje kulminiraju slobodnim, poštenim i višestranačkim izborima pod nadzorom međunarodne zajednice; budući da svaku tranziciju moraju predvoditi građani Kube i da u njoj moraju sudjelovati svi Kubanci, kako na otoku tako i u dijaspori;