1.ističe da su nakon velike financijske krize države članice uvele 91 sektorski porez kako bi oporezivale financijski sektor, što je dovelo do vrlo fragmentiranog poreznog okruženja; napominje da to fragmentirano porezno okruženje stvara dodatne operativne i administrativne troškove i povećava strukturne prepreke koje stoje na putu prekograničnom širenju pružatelja financijskih usluga, što dovodi do slabljenja financijskog sektora EU-a i njegova kapaciteta ulaganja te ugrožava ciljeve unije štednje i ulaganja i bankovne unije;

2.napominje da razlike u nacionalnim poreznim sustavima odražavaju domaće političke odluke; napominje rad koji se trenutačno odvija na međunarodnoj razini u pogledu premještanja dobiti; poziva na pojačanu koordinaciju na razini EU-a, među ostalim u provedbi Direktive o drugom stupu, temeljitih pravila protiv izbjegavanja plaćanja poreza i zahtjeva u pogledu transparentnosti, posebno u području javnog izvješćivanja po zemljama;

3.napominje da fragmentiranost nacionalnih poreznih sustava povećava rizik od prekograničnog dvostrukog oporezivanja i da, potaknuta administrativnom i pravnom složenošću, može kočiti rast financijskog sektora EU-a i predstavljati prepreku uspješnijoj integraciji financijskih tržišta u EU-u; naglašava da bi izbjegavanje dvostrukog oporezivanja i smanjenje administrativnog opterećenja i dalje trebali biti presudni; međutim, naglašava da pojednostavnjivanje ne smije dovesti do deregulacije ili trke prema dnu u području poreznih standarda;

4.naglašava da razlike u nacionalnim postupcima za porez po odbitku stvaraju administrativna opterećenja i prepreke za prekogranična ulaganja, kako je potvrđeno u Komisijinoj strategiji za uniju štednje i ulaganja; pozdravlja donošenje Direktive FASTER; poziva na daljnji napredak prema usklađenijem i ambicioznijem okviru;

5.poziva Vijeće da donese odluku o Komisijinu prijedlogu direktive Vijeća o uspostavi sustava oporezivanja sjedišta za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća te o izmjeni Direktive 2011/16/EU, propisno uzimajući u obzir zakonodavnu rezoluciju Parlamenta od 10. travnja 2024.;

6.nadalje primjećuje da postojeća porezna pravila nisu u potpunosti pratila nastanak novih financijskih proizvoda i tržišnih infrastruktura; naglašava da s uspjehom novih vrsta banaka, npr. isključivo digitalne banke, nove konkurentske banke ili banke koje se bave razvojem financijske tehnologije, ta fragmentacija brzo postaje sve veći uzrok za zabrinutost; ističe da je tijekom prošlih šest godina znatno porastao udio prekograničnih depozita kod tih banaka; ističe da razlike u poreznim pravilima između banaka i nebankovnih subjekata mogu dovesti do poremećaja;

7.naglašava da nedostatak podataka o efektivnom poreznom opterećenju u financijskom sektoru EU-a sprječava oblikovanje politika utemeljeno na dokazima i procjenu utjecaja politika na tržišno ponašanje, konkurentnost i financijsku stabilnost; naglašava potrebu za poboljšanom transparentnošću i boljim korištenjem postojećih podataka kao preduvjetom za dosljednu reformu oporezivanja financijskog sektora;

8.naglašava da bi se uklanjanjem poreznih prepreka koje stoje na putu prekograničnim ulaganjima s pomoću dosljednih pravila na razini EU-a smanjili troškovi usklađivanja, poboljšala učinkovitost tržišta, povećala pravna jasnoća za prekogranične tokove kapitala i ojačala konkurentnost financijskih usluga EU-a, dok bi se istodobno utaja poreza i agresivno porezno planiranje smanjili; naglašava potrebu za dosljednim skupom pravila za financijski sektor EU-a, uz poštovanje poreznog suvereniteta država članica i načela supsidijarnosti; naglašava da bi oporezivanje financijskih usluga trebalo pomoći u održavanju konkurentnosti financijskog sektora;

9.napominje da su, prema Europskom makroekonomskom izvješću Komisije za 2026. Europska komisija, Europsko makroekonomsko izvješće za 2026., studeni 2025., stope štednje kućanstava u EU-u i dalje znatno iznad prosjeka zemalja Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj; žali zbog toga što se otprilike jedna trećina te štednje ulaže izvan EU-a, što upućuje na nedostatke financijskog okvira EU-a u pogledu zadržavanja ulaganja; poziva Komisiju da procijeni kako porezne mjere mogu potaknuti privlačenje ulaganja u EU; naglašava važnost odvraćanja od financijskih odljeva u države na EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija;

10.naglašava važnost unapređenja unije za štednju i ulaganja kako bi se mobilizirala štednja za produktivna ulaganja; smatra da su smanjivanje porezne fragmentiranosti i poboljšavanje kanala za prekogranično ulaganje ključni za mobilizaciju europske štednje u svrhu ulaganja unutar EU-a;

11.naglašava da bi porezni okvir za financijske usluge trebao biti osmišljen zajedno s ciljevima unije za štednju i ulaganja, s naglaskom na povećanju učinkovitosti, ispravljanju poremećaja na tržištu i poticanju ulaganja i dugoročnog rasta, uz istodobno osiguravanje uravnoteženog pristupa koji odražava i šira gospodarska i socijalna razmatranja;

12.napominje da bi se oporezivanje financijskog sektora trebalo voditi načelima jednostavnosti, neutralnosti, pravednosti, gospodarske, okolišne i socijalne održivosti te pravne sigurnosti; napominje da bi ono također trebalo odražavati cikličku dinamiku profitabilnosti banaka povezanu s monetarnom politikom i gospodarskim uvjetima;

13.poziva Komisiju da postupi u skladu sa svojom obvezom da će predložiti inovativna rješenja za oporezivanje sektora koja će smanjiti fragmentaciju, poduprijeti daljnju integraciju na razini EU-a i doprinijeti dovršetku unije štednje i ulaganja;

14.napominje da oslobođenje od plaćanja PDV-a za financijske usluge seže u 1977. i služilo je za izbjegavanje tehničkih poteškoća u primjeni PDV-a na složene financijske usluge, što se s administrativnog gledišta smatralo neizvedivim; priznaje da bi se prvotno tehničko opravdanje za oslobođenje od PDV-a sada moglo premostiti stvarnim stanjem tehnološkog napretka i digitalizacije;

15.primjećuje da oslobođenje ne predstavlja nužno prednost za financijske institucije jer zbog njega ne mogu ostvariti povrat PDV-a; smatra da zbog statusa quo dolazi do perpetuacije poremećaja na tržištu, da može doći do manjka transparentnosti i povećanja troškova za potrošače, jačanja pristranosti prema samoopskrbi u financijskom sektoru i stvaranja nepovoljnog konkurentskog položaja u usporedbi s institucijama iz trećih zemalja;

16.naglašava da se oslobođenja od PDV-a često odobravaju za aktivnosti od općeg interesa kao priznanje za njihove temeljne društvene funkcije; naglašava da određene osnovne financijske usluge – posebno usluge platnog prometa, primanja depozita i osnovno kreditiranje – mogu imati usporedivu funkciju neformalne javne usluge tako što štite štednje, pospješuju gospodarsku razmjenu i omogućuju ljudima i poduzećima sigurno participiranje u gospodarstvu;

17.žali zbog toga što opetovane inicijative Komisije, uključujući njezine prijedloge iz 2007. i početnu procjenu učinka iz 2020., nisu rezultirale reformom sustava oslobođenja od plaćanja PDV-a za financijski sektor jer države članice nisu uspjele postići jednoglasan dogovor; napominje da je Komisija posljednji put namjeravala objaviti izmjene Direktive o PDV-u Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2006/112/oj). početkom 2023.; primjećuje da je taj plan zaustavljen, zbog čega ta ključna reforma još uvijek čeka;

18.napominje da je na temelju članka 11. Direktive o PDV-u grupiranje za potrebe PDV-a i dalje neobvezno za države članice te da podliježe teritorijalnim ograničenjima, što stvara pravne i praktične prepreke za prekogranične grupe koje djeluju u području financijskih usluga;

19.naglašava da, unatoč primjeni grupiranja za potrebe PDV-a i mehanizama podjele troškova u nekim državama članicama, oslobođenje od plaćanja PDV-a, u kombinaciji s različitim kompenzacijskim nacionalnim poreznim pravilima, poput poreza na premiju osiguranja, stvara složeno i fragmentirano porezno okruženje, što prekogranično usklađivanje s poreznim pravilima čini skupim i povećava operativne troškove poduzeća; naglašava da su potrebne jasnije definicije PDV-a i pojednostavnjena pravila kako bi se ta opterećenja smanjila, kako bi se osigurala dosljedna primjena pravila u cijelom EU-u, kako bi se olakšale prekogranične aktivnosti i kako bi se poduprle inovacije;

20.napominje da je primjena grupiranja za potrebe PDV-a, što može smanjiti administrativno opterećenje za financijske institucije i poboljšati njihovu učinkovitost, trenutačno neusklađena u različitim državama članicama te da je općenito ograničena na subjekte sa sjedištem u samo jednoj državi članici; ističe da bi veća konvergencija u primjeni grupiranja za potrebe PDV-a mogla smanjiti fragmentaciju i pravnu nesigurnost na unutarnjem tržištu te olakšati prekogranične aktivnosti u području financijskih usluga;

21.poziva Komisiju da potakne države članice na dosljednu provedbu grupiranja za potrebe PDV-a i da istraži mogućnosti za jasniji pravni okvir, uključujući mogućnost prekograničnog grupiranja za potrebe PDV-a; naglašava da šira upotreba grupiranja za potrebe PDV-a za financijske usluge i usluge osiguranja mora biti u skladu s pravilima o porezu na dobit, posebno onima o transfernim cijenama, te mora biti popraćena obvezujućim zaštitnim mjerama protiv zlouporabe kako bi se spriječile prijevare i izbjegavanje plaćanja poreza, odljev PDV-a unutar grupe i zlouporaba u podjeli troškova;

22.napominje da u Direktivi o PDV-u nedostaju specifične odredbe za financijske instrumente koji su u nastajanju, uključujući kriptoimovinu, decentralizirane financije i financijsku tehnologiju; naglašava da se povrh toga Direktiva ne bavi tretmanom u pogledu PDV-a za izvedenice te da se tretman investicijskih fondova i dalje razlikuje među državama članicama; napominje da je to dovelo do različitih nacionalnih tumačenja pravila o PDV-u, pravne nesigurnosti za pružatelje usluga, nejednakog postupanja prema tradicionalnim i novim financijskim uslugama te do rizika od kočenja inovacija i konkurentnosti;

23.ističe da bi moderan porezni okvir trebao poticati inovacije u području financijske tehnologije i digitalnih financija te da ne bi trebao dovesti do regulatornih mjera s destimulirajućim učinkom na nove sudionike na tržištu; poziva Komisiju da razjasni tretman u pogledu PDV-a za nove financijske usluge u svrhu tehnološke neutralnosti i jednakih uvjeta u cijelom EU-u;

24.smatra da široko i nediferencirano oslobađanje od PDV-a za cijeli financijski sektor otvara pitanja u pogledu sveukupne dosljednosti i ravnoteže poreznog sustava; ističe da bi se reformom oslobađanja od PDV-a mogli smanjiti poremećaji i razina nepovrativog PDV-a bez stvaranja nerazmjerne administrativne složenosti; napominje da bi se opcijama za ukidanje oslobođenja od plaćanja PDV-a mogao djelotvorno otkloniti nepovrativi PDV tako što bi se financijskim korporacijama omogućilo da u potpunosti povrate PDV koji plaćaju na robu i usluge u svojem poslovanju; naglašava da bi se time uklonila trenutačna pristranost prema internalizaciji usluga, a ne njihovoj eksternalizaciji, što može ograničiti sposobnost poduzeća da se specijalizira, pristupi vanjskom stručnom znanju i inovira; uviđa da bi se tom reformom također mogli izjednačiti uvjeti u pogledu drugih jurisdikcija i ojačati međunarodna konkurentnost financijskih institucija EU-a;

25.podsjeća da je PDV usklađeni porezni okvir na razini EU-a, iako države članice zadržavaju određeni prostor za njegovu provedbu; stoga uviđa da bi se reforma sustava PDV-a za financijske usluge trebala rješavati na razini EU-a;

26.poziva Komisiju da preispita učinke trenutačnog sustava PDV-a na financijski sektor i da javno podijeli tu analizu; poziva Komisiju da razmotri političke opcije za otklanjanje učinaka narušavanja; naglašava da bi se svakom takvom reformom trebao umanjiti nepovrativi PDV i fragmentirana primjena pravila, poboljšati pravna sigurnost i porezna pravednost te ojačati konkurentnost financijskih tržišta EU-a, uz istodobnu zaštitu financijske stabilnosti i smanjenje regulatorne arbitraže među državama članicama na najmanju moguću mjeru; naglašava da se svakom takvom reformom također moraju zaštititi potrošači te i dalje ostvarivati pravedan doprinos financijskog sektora javnim prihodima;

27.napominje da bi se svaki prijedlog za reviziju okvira PDV-a trebao temeljiti na dubinskoj makroekonomskoj analizi i sveobuhvatnom mapiranju nacionalnih bankovnih poreza i pristojbi; naglašava da bi takva analiza trebala uzeti u obzir administrativne posljedice za financijske usluge, interakciju između postojećih nacionalnih bankovnih poreza, pristojbi u financijskom sektoru i sustava PDV-a te učinak na jedinstveno tržište;

28.naglašava da se svim promjenama u obračunu PDV-a za financijske usluge mora pažljivo procijeniti učinak na usluge koje se pružaju potrošačima u maloprodaji, posebno kućanstvima s niskim i srednjim dohotkom, te izbjeći bilo kakvi dodatni ukupni troškovi;

29.poziva Komisiju da u okviru moguće reforme oslobođenja od PDV-a procijeni izvedivost zamjene nacionalnih poreza na premiju osiguranja s potpunom integracijom osiguravateljskih usluga u sustav PDV-a;

30.podsjeća da se EU suočava s velikim nedostatkom ulaganja u visini od 750 do 800 milijardi EUR godišnje u pogledu ostvarenja svojih klimatskih i digitalnih ciljeva i ciljeva strateške autonomije; podsjeća na obvezu u skladu s kojom države članice i EU moraju znatno povećati europska ulaganja u obranu; naglašava da bi, kako bi se odgovorilo na te izazove, pravedno i dosljednije oporezivanje financijskog sektora, moglo doprinijeti mobilizaciji privatnog kapitala, čime bi se potaknula mala ulaganja, i jačanju europskih tržišta kapitala, uz istodobno povećanje prihoda za javna ulaganja za strateške prioritete, te naše socijalne, klimatske i investicijske potrebe, čime bi se ojačala konkurentnost EU-a;

31.podsjeća u tom pogledu na sporazum iz 2020. između Parlamenta, Vijeća i Komisije o planu za uvođenje novih vlastitih sredstava, uključujući porez na financijske transakcije na temelju ishoda procjene učinaka;

32.prima na znanje nedostatak napretka postignutog u Vijeću u pogledu prijedloga o porezu na financijske transakcije unatoč opsežnoj raspravi, i u okviru jednoglasnosti i u okviru pojačane suradnje, te prima na znanje najavu Komisije o povlačenju prijedloga o porezu na financijske transakcije u njezinu programu rada za 2026.;

33.smatra da su redovite procjene gospodarskih učinaka i kontinuirana relevantnost porezne politike u financijskom sektoru ključne kako bi se izbjegli neželjeni ili trajni poremećaji na financijskim tržištima; pozdravlja činjenicu da Komisija provodi sveobuhvatnu analizu mogućeg učinka ukupnog oporezivanja financijskog sektora na funkcioniranje tržišta, prekogranična ulaganja i konkurentnost financijskih tržišta EU-a;

34.naglašava da bi porezna pravila za financijski sektor trebalo pojednostavniti i osigurati da taj sektor daje pravedan i stabilan financijski doprinos te da bi ona trebala biti jasna, transparentna i predvidljiva kako bi se smanjila fragmentacija, omogućila ulaganja i prekogranične aktivnosti uz istodobno jamčenje visoke razine zaštite potrošača; naglašava da bi se tim pravilima trebala poboljšati učinkovitost i raspodjela kapitala, očuvati stabilnost tržišta i konkurentnost te ublažiti troškovi usklađivanja, posebno za potrošače u maloprodaji te mala i srednja poduzeća;

35.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.