A.budući da se Direktivom (EU) 2018/2001, kako bi se osiguralo da biogoriva koja se uračunavaju u taj cilj donose stvarne koristi, uvodi okvir za uklanjanje rizika od neizravne promjene uporabe zemljišta, u skladu s kojim se sirovine mogu klasificirati kao sirovine s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta;

B.budući da je Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/807 utvrđena metodologija za utvrđivanje sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta, pri čemu se u njezinu članku 3. izričito zahtijeva da se procjena temelji na podacima „od 2008.” te se utvrđuje prag od 10 % proširenja na zemljište s velikim zalihama ugljika iznad kojeg se sirovina razvrstava kao sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta; budući da je primjenom te metodologije i te polazne vrijednosti u izvješću Komisije iz 2019. utvrđeno da udio širenja soje na zemljište s velikim zalihama ugljika iznosi 8 %, što je ispod praga za takvo razvrstavanje, što znači da soja nije klasificirana kao soja s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta;

C.budući da su Indonezija i Malezija pokrenule sporove u okviru WTO-a (DS593 i DS600) u kojima osporavaju okvir Unije za neizravne promjene uporabe zemljišta, posebno klasifikaciju palmina ulja kao ulja s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta i postupak certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta; budući da je odluka povjerenstva WTO-a iz siječnja 2025. općenito bila u korist Unije, ali su utvrđena određena kršenja, odnosno nepravodobno ažuriranje znanstvenih podataka, nedostaci u postupku certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta i neodgovarajuće obavješćivanje o mjerama; budući da je povjerenstvo utvrdilo povredu u pogledu postupovnih propusta Unije, a ne u pogledu odluke Unije o tome koje će usjeve klasificirati kao usjeve s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta;

D.budući da se delegiranim aktom soja dodaje na popis proizvoda s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta uz palmino ulje, na temelju ažuriranih znanstvenih podataka, što znači da bi se biodizel na bazi soje do 2030. u potpunosti uklonio iz uračunavanja u ciljeve EU-a u pogledu obnovljive energije;

E.budući da se Parlament ne protivi trendu postupnog smanjenja za palmino ulje, čija je klasifikacija kao proizvoda s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta znanstveno utemeljena i neosporna, kao ni ispravljanju nedostataka u postupku certificiranja proizvoda s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta, koji predstavljaju primjeren odgovor na odluku povjerenstva WTO-a i koje bi trebalo zadržati u svakom revidiranom delegiranom aktu;

F.budući da se klasifikacija soje kao soje s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta u delegiranom aktu temelji na ažuriranim znanstvenim podacima koji odstupaju od referentne godine za promatranje utvrđene u članku 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/807, tj. 2008., jer je početak razdoblja promatranja odgođen na 2014.; budući da ta promjena referentne godine nije propisana odlukom povjerenstva WTO-a, koja se odnosila na pravodobnost ažuriranja podataka, a ne na odabir referentne godine; budući da bi primjenom izvorne referentne godine, tj. 2008., u skladu s postojećim pravnim okvirom udio soje u širenju na zemljište s velikim zalihama ugljika najvjerojatnije ostao ispod praga od 10 % te se stoga soja ne bi klasificirala kao sirovina s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta;

G.budući da se u ažuriranim znanstvenim podacima na kojima se temelji klasifikacija soje ne uzimaju u obzir prakse postrnog usjeva soje, pri čemu se soja uzgaja kao drugi usjev na zemljištu koje se već upotrebljavalo za primarni usjev u istoj kalendarskoj godini; budući da taj metodološki jaz dovodi do precjenjivanja proširenja područja proizvodnje soje, čime se povećava izračunani udio širenja soje na zemljište s velikim zalihama ugljika;

H.budući da je rizik od neizravne promjene uporabe zemljišta povezan s uzgojem soje geografski koncentriran u južnoameričkoj proizvodnji; budući da uzgoj soje u Uniji ne potiče krčenje šuma ili prenamjenu zemljišta za čije je rješavanje osmišljen okvir za neizravne promjene uporabe zemljišta; budući da Komisija nije dostavila dokaze da uzgoj soje u Uniji uzrokuje neizravne promjene uporabe zemljišta; budući da u nedostatku takvih dokaza klasifikacija soje proizvedene u Uniji kao sirovine s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta nije dovoljno znanstveno utemeljena; budući da je primjena klasifikacije soje s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta na globalnoj razini, bez obzira na njezino zemljopisno podrijetlo, nerazmjerna i predstavlja opterećenje za proizvođače iz Unije u pogledu emisija povezanih s promjenom uporabe zemljišta za koje oni ne snose nikakvu odgovornost;

I.budući da se u viziji Komisije za poljoprivredu i hranu naglašava potreba za stvaranjem samodostatnijeg sustava bjelančevina u Uniji; budući da Unija proizvodi samo oko 6 % soje koju konzumira, zbog čega u velikoj mjeri ovisi o uvozu; budući da su najavljeni plan EU-a za bjelančevine i njegovi navedeni ciljevi, zajedno s ciljevima otvorene strateške autonomije, posebno usmjereni na proširenje domaćeg uzgoja soje kako bi se smanjila ta ovisnost; budući da je tržište biogoriva ključni gospodarski pokretač za uzgoj soje u Uniji i za Unijin sektor mljevenja soje; budući da klasifikacija soje kao soje s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta uklanja taj tržišni poticaj i izravno je u suprotnosti s ciljevima plana EU-a za bjelančevine i ciljevima strateške autonomije Unije;

J.budući da se mljevenjem soje proizvodi i sojino brašno, koje je dominantan proizvod i ključan izvor bjelančevina za hranu za životinje, i sojino ulje, koje čini samo oko 20 % usjeva soje i upotrebljava se, među ostalim, kao sirovina za biogoriva; budući da je glavni gospodarski pokretač uzgoja i prerade soje potražnja za sojinim brašnom za hranu za životinje, a ne upotreba sojina ulja u biogorivima; budući da pripisivanje dinamike širenja uzgoja soje prvenstveno sojinom ulju koje se upotrebljava u biogorivima stoga pogrešno prikazuje gospodarsku stvarnost sektora i preuveličava utjecaj sojina biodizela na neizravne promjene uporabe zemljišta; budući da će devalvacija sojina ulja zbog gubitka njegova tržišnog plasmana za biogoriva pogoršati marže mljevenja i smanjiti gospodarsku održivost mljevenja soje na domaćem tržištu; budući da bi to prisililo Uniju da zamijeni do 4,8 milijuna tona sojina brašna proizvedenog na domaćem tržištu uvozom iz trećih zemalja, čime bi se povećala ovisnost o uvozu bjelančevina, povećali troškovi hrane za životinje te bi se industrijska aktivnost, kojom se stvara vrijednost, preusmjerila u zemlje izvan Unije; budući da se gospodarske posljedice za taj sektor procjenjuju na otprilike 36 milijuna EUR gubitaka za uzgajivače soje u Uniji, 120 milijuna EUR za postrojenja za mljevenje u Uniji i do 1,3 milijarde EUR za industriju biodizela u Uniji;

K.budući da je soja usjev koji veže dušik i smanjuje ovisnost o kemijskim dušičnim gnojivima te pozitivno doprinosi plodoredu i zdravlju tla; budući da bi se obeshrabrivanjem uzgoja soje u EU-u povećala ovisnost Unije o uvezenim kemijskim gnojivima, što je u suprotnosti s ciljevima Unije u pogledu otpornosti lanca opskrbe gnojivima, koji su postali hitniji u okolnostima poremećaja u opskrbi nakon ruske invazije na Ukrajinu;

L.budući da se u Planu za čistu industriju poziva na konkurentno, dekarbonizirano industrijsko gospodarstvo koje se temelji na širokom i raznolikom rasponu čistih goriva i sirovina; budući da se smanjenjem dostupne košarice sirovina za biogoriva uklanjanjem soje smanjuje baza opskrbe Unije za dekarbonizaciju prometnog sektora, povećava nestabilnost cijena i ranjivost opskrbe te ono nije u skladu s tehnološki neutralnim pristupom sigurnim za opskrbu koji se zahtijeva ciljevima konkurentnosti Unije;

M.budući da se u Kompasu konkurentnosti smanjenje strateških ovisnosti i jačanje industrijskih i prerađivačkih kapaciteta Unije utvrđuju kao ključni prioriteti Unije; budući da klasifikacija soje kao biljke s visokim rizikom od neizravne promjene uporabe zemljišta ne smanjuje, već povećava stratešku ovisnost Unije i u sektoru bjelančevina i u sektoru biogoriva;