1.napominje da pojmovi „metaverzum” i „virtualni svijet” trenutačno nemaju konsolidirane definicije;

2.u tom pogledu pozdravlja prijedlog definicije iz komunikacije Komisije koja je usmjerena na glavne značajke virtualnih svjetova, kako slijedi: „Virtualni svjetovi trajna su, imerzivna okruženja koja se temelje na tehnologijama kao što su 3D i produžena stvarnost (XR), što omogućuje stapanje fizičkog i digitalnog svijeta u stvarnom vremenu. Ta se tehnologija može koristiti u različite svrhe, kao što su projektiranje, izrada simulacija, suradnja, učenje, druženje, izvršavanje transakcija ili ponuda zabavnih sadržaja.”; ističe da mnoge tehnologije koje se nazivaju „virtualnim svjetovima” postoje već godinama; naglašava da bi se buduća europska strategija trebala temeljiti na istraživanjima, znanstvenim dokazima i društvenoj važnosti;

3.naglašava ključnu važnost promicanja normizacije i interoperabilnosti za potpuni razvoj ekosustava međusobno povezanih virtualnih svjetova;

4.naglašava da bi virtualni svjetovi dostupni u EU-u trebali poštovati etičke vrijednosti, načela i temeljna prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima SL C 303, 14.12.2007., str. 1. i postojećem zakonodavstvu EU-a, osobito u pogledu privatnosti podataka, standarda sigurnosti i zaštite, dijeljenja podataka, moderiranja sadržaja, borbe protiv uznemiravanja i govora mržnje, kibersigurnosti, radničkih prava, zaštite potrošača i djece, zahtjeva za pristupačnost, poštovanja prava intelektualnog vlasništva, zaštite znanja i iskustva i poslovne tajne, sprečavanja zlouporaba i prijevara te u pogledu kompetitivnih i pravednih tržišta;

5.podsjeća da bi virtualne svjetove trebalo razvijati i uvoditi u skladu s općim načelom da bi ono što je nezakonito izvan interneta trebalo biti nezakonito na internetu, osiguravajući da se u potpunosti poštuju prava pojedinaca kao korisnika, potrošača, radnika, ulagača, nositelja prava i stvaratelja , uz poseban naglasak na pravima djece;

6.ističe da se osobito sljedeći zakonodavni akti već primjenjuju na različite aspekte virtualnih svjetova: Akt o digitalnim uslugama, Akt o digitalnim tržištima, Akt o upravljanju podacima, Akt o podacima, predloženi Akt o umjetnoj inteligenciji, Opća uredba o zaštiti podataka Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (GDPR), Uredba o općoj sigurnosti proizvoda, Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi, Uredba o tržištima kriptoimovine, Europski digitalni identitet, Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, Uredba o žigu Europske unije, Direktiva o zaštiti poslovnih tajni, Europski akt o pristupačnosti, i Direktiva o pristupačnosti interneta;

7.ističe važnost redovitog praćenja usklađenosti i osiguravanja učinkovite provedbe primjenjivih pravnih instrumenata na snazi; poziva Komisiju da u suradnji s različitim dionicima, među ostalim predstavnicima civilnog društva i organizacija za zaštitu potrošača te akademskom zajednicom, izradi smjernice i najbolje prakse kojima će se pojasniti pravne obveze i odgovornosti svih dionika u virtualnim svjetovima, primjerice operatera platformi, pružatelja usluga, razvojnih programera i korisnika, na temelju relevantnog prava EU-a;

8.ističe da je od presudne važnosti da Komisija provodi redovite provjere prikladnosti primjenjivih pravnih instrumenata na snazi, posebno s obzirom na moguće preispitivanje Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, Direktive o pravima potrošača Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.). i Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.). te naglašava da bi se u svakom budućem zakonodavstvu o virtualnim svjetovima trebala izbjegavati preklapanja ili nedosljednosti te po potrebi popuniti praznine;

9.napominje da su neke regulatorne poteškoće ipak već vidljive u području međunarodnog privatnog prava, građanskog prava i prava intelektualnog vlasništva, kako je navedeno u odjeljcima u nastavku;

10.ističe da su nedavna istraživanja pokazala da se podaci senzora virtualne stvarnosti mogu jedinstveno identificirati jednako kao skenirani otisci prstiju i da se mogu upotrijebiti za dobivanje detaljnog uvida u osobnost korisnika te za izvođenje zaključaka o različitim obilježjima kao što su dob, spol, dohodak, etnička pripadnost, invaliditet, raspoloženja i osjećaji; smatra da to izaziva znatne etične i pravne dvojbe, osobito u vezi s ciljanim bihevioralnim oglašavanjem, koje ne bi trebalo zanemariti; naglašava da u okviru rješavanja tih etičkih pitanja povezanih s prikupljanjem velikih količina osobnih podataka, među ostalim osjetljivih korisničkih podataka, primjerice biometrijskih i bihevioralnih podataka, emocionalnih reakcija i taktilnih informacija, treba zajamčiti da su korisnici svjesni da se podaci prikupljaju i da se privola za prikupljanje takvih podataka mora ishoditi ne samo u trenutku ulaska u virtualni svijet, već za svaki slučaj upotrebe u skladu s načelima utvrđenima u Općoj uredbi o zaštiti podataka, primjerice onima o integriranoj privatnosti i ograničavanju svrhe;

11.naglašava da bi u virtualnim svjetovima trebalo biti omogućeno anonimno korištenje usluge i plaćanje kad god se identifikacija korisnika ne zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom radi utvrđivanja odgovornosti, te kad je to tehnički izvedivo i razumno jer se time štiti privatnost i djelotvorno sprečavaju neovlašteno otkrivanje podataka, krađe identiteta i drugi oblici zloporabe osobnih podataka prikupljenih na internetu;

12.u tom pogledu napominje da su mjere koje je Komisija iznijela u svojoj komunikaciji, a usmjerene su na podizanje razine osviještenosti, poboljšanje digitalnih vještina i pismenosti te povećanje pristupa korisnika ključnim tehnologijama, i to olakšavanjem pristupa infrastrukturi za brzi internet i odgovarajućoj opremi, ključne za izbjegavanje digitalnog jaza i da bi ih trebalo provesti što je brže moguće kako bi se promicalo uključivo i konkurentno digitalno društvo te osiguralo da nitko nije zapostavljen u tom brzom tehnološkom razvoju;

13.naglašava da bi se određena tradicionalna teritorijalna načela mjerodavnog prava i nadležnosti mogla pokazati neprikladnima za virtualne svjetove, čija je neteritorijalnost omogućena primjenom decentraliziranih tehnologija kao što je lanac blokova, te da mogu dovesti do problema u pogledu osiguravanja primjenjivosti prava EU-a te zaštite prava potrošača i poduzeća;

14.posebno napominje da, s obzirom na to da svatko u svijetu može pristupiti virtualnim svjetovima, „mozaični kriterij” koji je utvrdio Sud Europske unije, prema kojem oštećena strana može tražiti naknadu štete pred sudovima zemalja u kojima je nastao barem dio štete, možda neće biti održiv; podsjeća, međutim, da je Sud utvrdio dodatni kriterij prema kojem oštećene strane mogu tražiti naknadu štete pred sudovima zemlje u kojoj imaju glavni interes te potvrđuje da bi se mogla razmotriti kodifikacija tog kriterija u Uredbi Bruxelles I;

15.primjećuje da se definicija „potrošača” u Uredbi Bruxelles I trenutačno temelji na izravnom ugovornom odnosu koji ne postoji, primjerice, između izdavatelja nezamjenjivog tokena (engl. non fungible tokens ili NFT) i kupca kada se NFT stavi na sekundarno tržište; napominje da bi stoga, u slučaju spora s izdavateljem, krajnji kupac bio lišen nadležnosti koja se potrošačima osigurava Uredbom Bruxelles I;

16.poziva Komisiju da uzme u obzir te i druge potencijalno problematične situacije te da procijeni prikladnost postojećih odredbi međunarodnog privatnog prava koje su primjenjive u EU-u te da po potrebi predloži odgovarajuće izmjene kako bi se zajamčilo da građani i poduzeća ne moraju sustavno pokretati sporove na stranim sudovima ili u skladu sa stranim zakonima radi ostvarenja svojih prava i na taj način zajamčilo njihova prava na temelju zakonodavnog okvira EU-a, te da pritom uzme u obzir rizik od biranja najpovoljnije jurisdikcije, osobito od strane poduzeća izvan EU-a;

17.napominje da se očekuje da će se broj i gospodarska važnost komercijalnih transakcija u virtualnim svjetovima povećati tijekom sljedećeg desetljeća; u tom kontekstu naglašava da je potrebno osigurati da se pružatelji virtualne robe i usluga mogu identificirati i pozvati na odgovornost za svaku štetu prouzročenu njihovim proizvodima;

18.ističe zabrinutost zbog tehnika oglašavanja koje se koriste pri prodaji takozvanih virtualnih nekretnina kao što je zgrada ili zemljište u virtualnom svijetu predstavljeno u obliku NFT-a jer bi korisnici mogli vjerovati da zapravo stječu prava vlasništva, dok zapravo dobivaju samo licenciju za upotrebu virtualnog „zemljišta”; naglašava da je važno osigurati transparentnost, jasnoću, pravednost i razumljivost primjenjivih uvjeta poslovanja, posebno zato što je dokazano da ih korisnici često ne čitaju jer je tekst primjenjivih općih uvjeta težak i tehničke prirode;

19.podsjeća da bi se pravila o odgovornosti trebala u potpunosti primjenjivati na virtualne svjetove i naglašava važnost uspostave učinkovitih mjera za sprečavanje i rješavanje svih oblika štetnog ponašanja i provedbu propisa u skladu s temeljnim pravima u virtualnim svjetovima, među ostalim, prema potrebi i ne dovodeći u pitanje pravo na traženje sudske zaštite, uspostavljanje mehanizama izvješćivanja i rješavanja sporova;

20.zabrinut je zbog toga što bi upotreba avatara i decentraliziranih sustava, kao što su oni koji se temelje na tehnologiji lanca blokova, mogla iznimno otežati pozivanje na odgovornost počinitelja štetnih radnji; smatra da je provedba učinkovitih sustava upravljanja identitetom ključna kako bi se omogućila njihova pravilna i pravovremena identifikacija i suzbili lažni identiteti, uzimajući u obzir i posebnosti povezane s upravljanjem decentraliziranim autonomnim organizacijama i kolektivnom odgovornošću; u tom pogledu pozdravlja namjeru Komisije da prouči dodanu vrijednost mogućeg pravnog okvira za decentralizirane autonomne organizacije;

21.podsjeća da avatari nemaju pravnu osobnost pa je sva pitanja u pogledu njihove pravne i poslovne sposobnosti, prava, obveza i odgovornosti potrebno riješiti u odnosu na fizičke ili pravne osobe koje ih koriste; smatra da bi, s obzirom na to da se virtualni svjetovi razvijaju i postaju sve složeniji, trebalo razmotriti prikladnost dodjele posebnog pravnog statusa avatarima; smatra da bi avatar ili osobu koju avatar predstavlja trebalo moći identificirati te da bi trebalo biti primjenjivo načelo poznavanja klijenta;

22.ističe da se zakonodavstvo EU-a o zaštiti prava intelektualnog i industrijskog vlasništva, uključujući autorska prava, žigove, patente, dizajne i poslovne tajne, u potpunosti primjenjuje na virtualne svjetove; međutim, naglašava da razvoj virtualnih svjetova predstavlja nove izazove u pogledu provedbe prava intelektualnog vlasništva, identifikacije prekršitelja te pitanja u vezi s kolizijskim pravilima o mjerodavnom pravu i nadležnosti;

23.podsjeća da su upravitelji platformi, pružatelji usluga i korisnici u virtualnim svjetovima obvezni poštovati isključiva prava nositelja prava i njihovo pravo na pravičnu naknadu; ističe da je za upotrebu sadržaja zaštićenog pravima intelektualnog vlasništva, među ostalim u digitalnom obliku u elektroničkom mediju kao što je NFT, potrebno odobrenje licenciranjem ili ustupanjem, osim ako je obuhvaćen bilo kojom iznimkom ili ograničenjem zaštite prava intelektualnog vlasništva (primjerice u svrhu privatnog reproduciranja, obrazovanja, istraživanja, citiranja, recenzije, kao parodija ili pastiš); u tom pogledu ponavlja da je važno da pružatelji osiguraju transparentnost u pogledu opsega licencija, uključujući teritorijalne licencije, kako bi se osiguralo da korisnici mogu odrediti koje su upotrebe sadržaja zaštićenog pravima intelektualnog vlasništva u virtualnim svjetovima obuhvaćene licencijama koje posjeduju te da stvaratelji i nositelji prava mogu primati točna i odgovarajuća izvješća o stvarnoj upotrebi zaštićenih djela;

24.pozdravlja ažuriranje u dvanaestom izdanju „Nicanske klasifikacije”, kojim se omogućuje registracija žigova u razredima koji obuhvaćaju njihovu uporabu u virtualnim svjetovima; poziva na pomno praćenje konkretne primjene te klasifikacije; međutim, zabrinut je zbog upotrebe NFT-ova koji upućuju na žigove bez odobrenja njihovih vlasnika te poziva na provedbu učinkovitih mjera za rješavanje tih i drugih slučajeva kršenja; u tom pogledu pozdravlja prijedlog Komisije za razvoj paketa instrumenata za borbu protiv krivotvorenja;

25.prima na znanje primjenjivost pravila o odgovornosti kako su utvrđena u Aktu o digitalnim uslugama i posebnog sustava utvrđenog u članku 17. Direktive o autorskim pravima kako bi se obuhvatilo učitavanje sadržaja koji su izradili korisnici; međutim, smatra da je potrebno dodatno pojasniti kako bi se postojeća pravila trebala primjenjivati na usluge dijeljenja sadržaja putem interneta kojima se sadržaj stavlja na raspolaganje u virtualnim svjetovima i kako bi ih trebalo provoditi;

26.naglašava da NFT-ovi ne dodjeljuju nikakva prava intelektualnog vlasništva na digitalnoj imovini i ukazuju na potrebu za dodatnom jasnoćom i transparentnošću kako bi se izbjegle prijevare i često brkanje prava na sam token i prava na osnovni zaštićeni sadržaj;

27.primjećuje da NFT-ovi i druge ponude na temelju lanca blokova omogućuju stalnu preprodaju imovine koja se temelji na djelima zaštićenim autorskim pravima u obliku internetskih transakcija i smatra da je potrebno osigurati da autori za svaku preprodaju takve imovine prime odgovarajuću i razmjernu naknadu;

28.podsjeća da prema postojećim pravilima djela koje su autonomno stvorili sustavi umjetne inteligencije možda ne ispunjavaju uvjete za zaštitu autorskih prava jer je načelo izvornosti povezano s fizičkim osobama te se u okviru koncepta intelektualne tvorevine pretpostavlja da je autor osoba; usto podsjeća da postoji razlika između ljudskih djela stvorenih s pomoću umjetne inteligencije i autonomno stvorenih djela umjetne inteligencije; podsjeća da, iako se postojeći okvir intelektualnog vlasništva i dalje primjenjuje na djela stvorena s pomoću umjetne inteligencije, autonomno stvorena djela umjetne inteligencije stvaraju nove regulatorne izazove za zaštitu prava intelektualnog vlasništva, primjerice pitanja vlasništva, autorstva i izumiteljstva te odgovarajuće naknade i probleme u vezi s potencijalnom tržišnom koncentracijom; pozdravlja obvezu preuzetu u Akcijskom planu za intelektualno vlasništvo u skladu s kojom će Komisija pokrenuti rasprave s dionicima o načinu svladavanja izazova koje predstavljaju izumi i djela nastali uz pomoć umjetne inteligencije; poziva Komisiju da razmotri proširenje područja primjene tog dijaloga kako bi se u velikoj mjeri obuhvatila pitanja povezana s umjetnom inteligencijom, uključujući generativnu umjetnu inteligenciju;

29.naglašava da virtualni svjetovi mogu pružiti mogućnosti za pružanje javnih usluga od općeg interesa na širu korist građana; naglašava, međutim, da se mora osigurati uključivanje i pristupačnost za sve korisnike u EU-u u pogledu troškova i upotrebe hardvera te razumijevanja softvera; napominje da je pristupačnost posebno važna kad je riječ o omogućavanju ranjivim skupinama stanovništva, primjerice starijim osobama, osobama s invaliditetom, djeci i osobama koje žive u ruralnim i udaljenim područjima da steknu osnovne digitalne vještine kako bi mogli sudjelovati u virtualnim svjetovima i da bi se njome trebali uzeti u obzir aspekti kao što su zemljopisni položaj, spol, razina obrazovanja i socioekonomski položaj;

30.u tom kontekstu dodaje da je digitalna pismenost iznimno važna za osiguravanje sigurnog i društveno korisnog uvođenja virtualnih svjetova te njihove informirane i odgovorne upotrebe, izbjegavanje ovisnosti korisnika, predrasuda i diskriminatornih praksi, za borbu protiv dezinformacija, manipulacije i zlostavljanja u virtualnom okruženju te za promicanje demokratske kontrole;

31.ističe potrebu za uvođenjem djelotvornih obrazovnih mjera za osiguravanje opće pismenosti građana u pogledu virtualnih svjetova i usavršavanje stručnjaka, osobito učitelja, u različitim područjima te poticanje i promicanje razvoja europskih talenata i tehnologija uz privlačenje većeg broja ljudi, među ostalim više žena, u područje znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike;

32.preporučuje da se u skladu s preporukama panela građana i građanki dodatno razvije „virtualni paket instrumenata” namijenjen široj javnosti, kako je navedeno u komunikaciji Komisije, kako bi se građanima pomoglo da bolje razumiju kako upravljati svojim virtualnim identitetima, virtualnim djelima, virtualnom imovinom i svojim podacima te kako bi se doprinijelo sveobuhvatnoj strategiji EU-a za virtualne svjetove koja je istodobno održiva i usmjerena na čovjeka;

33.pozdravlja, kako je utvrdila i Komisija, pozitivni doprinos zajednice otvorenog koda u EU-u razvoju ključnih značajki virtualnih svjetova, primjerice u vezi s upotrebom tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija i drugih tehnologija nužnih za autentičnost i sigurnost virtualnih predmeta i identiteta te upravljanje njima;

34.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.