1.pozdravlja ključnu ulogu nevladinih organizacija u zastupanju civilnog društva te u promicanju i obrani prava i vrijednosti utvrđenih u Ugovorima i temeljnih prava iz Povelje EU-a o temeljnim pravima (Povelja EU-a); naglašava da bi samo nevladine organizacije čijim se djelovanjem poštuju ta prava i vrijednosti trebale imati pravo na financiranje sredstvima EU-a; potiče sve dionike da prilikom financiranja EU-a sve više pažnje obraćaju na načela i vrijednosti EU-a te prepoznaje raznolikost nevladinih organizacija u pogledu njihove veličine, resursa i osoblja;

2.posebno ističe ulogu korisnika, uključujući nevladine organizacije, u izvršenju proračuna EU-a i obvezu ispunjavanja te uloge uz potpuno poštovanje financijskih pravila i načela EU-a o zaštiti financijskih interesa Unije; podsjeća da su nevladine organizacije koje djeluju na teritoriju EU-a obvezne poštovati nacionalno pravo koje se primjenjuje u svakoj državi članici na koju se odnose njihove aktivnosti te pravo EU-a i međunarodno pravo; ponavlja da su transparentnost i odgovornost EU-a ključne za jačanje povoljnog i pravednog europskog sustava utemeljenog na demokraciji, temeljnim slobodama, uključivosti i raznolikosti;

3.ističe da se nevladine organizacije oslanjaju i na javnu financijsku potporu i na privatne donacije, što ne isključuje jedno drugo; podsjeća da je sposobnost traženja, osiguravanja i korištenja resursa koji nisu sredstva EU-a ili javna sredstva na nacionalnoj ili lokalnoj razini ključna za postojanje i djelovanje nevladinih organizacija;

4.ističe da organizacije civilnog društva zaslužuju najveće moguće poštovanje i zahvalnost za svoj svakodnevni rad; prepoznaje svakodnevni rad organizacija civilnog društva diljem Europe i svijeta te potvrđuje da te nevladine organizacije zaslužuju najveću pohvalu i potporu; naglašava važnost zadovoljavanja financijskih i drugih potreba tih organizacija;

5.pohvaljuje ključnu ulogu nevladinih organizacija u EU-u i zemljama izvan EU-a u obrani vladavine prava i demokratskih vrijednosti, borbi protiv korupcije i promicanju ljudskih prava i demokracije; ponavlja da u zemljama s autoritarnim ili nedemokratskim režimima nevladine organizacije često predstavljaju posljednju liniju obrane demokracije koju autoritarni režimi diljem svijeta pokušavaju ušutkati, među ostalim putem usvojenog zakonodavstva i diskriminirajućih obveza, te ih je stoga potrebno poduprijeti i zaštititi; poziva Komisiju da u tom kontekstu razmotri mogućnost korištenja zaštitnih klauzula i mehanizama; naglašava važnost osiguravanja odgovarajućeg i transparentnog financiranja EU-a za nevladine organizacije i subjekte aktivne u tim područjima;

6.pozdravlja djelovanje nevladinih organizacija u područjima sukoba kako bi se osiguralo da humanitarna pomoć brzo i učinkovito stigne do civilnog stanovništva i onih kojima je pomoć potrebna; prepoznaje važnost nevladinih organizacija koje osiguravaju da EU, kao najveći donator razvojne pomoći na svijetu, nastavi doprinositi promicanju stabilnosti, prevladavanju siromaštva i unapređenju globalnog razvoja;

7.ističe da bi se u praksi u zakonodavnim postupcima mogli zanemariti stavovi lokalnih, regionalnih i nacionalnih nevladinih organizacija; smatra da se male nevladine organizacije često suočavaju s poteškoćama u pristupu financijskim sredstvima EU-a zbog složenih administrativnih postupaka; poziva Komisiju da dodatno pojednostavni i racionalizira proceduru kako bi se manjim nevladinim organizacijama, među ostalim na lokalnoj razini, omogućilo da se prijave i iskoriste sredstva EU-a; ističe da se prioriteti i potrebe manjih nevladinih organizacija često zanemaruju ili im se posvećuje manja pozornost, unatoč činjenici da one često najbolje poznaju situaciju i obavljaju golemu količinu posla; naglašava da bi se rad malih organizacija trebao najviše poštovati i da bi im sredstva EU-a trebala biti dostupnija jer predstavljaju važan element kojim se jača raznolikost diljem Europe i izvan nje; uviđa da nevladine organizacije u Europi imaju ključnu potpornu ulogu u nadopunjavanju javnih usluga;

8.i dalje je duboko zabrinut zbog prijetnji nevladinim organizacijama i neopravdanih napada na njih u nekim državama članicama, među ostalim predlaganjem i donošenjem zakonodavstva kojim se nevladinim organizacijama nameću diskriminirajuće obveze koje ograničavaju ili zabranjuju njihovo djelovanje te zastrašivanjem i uznemiravanjem njihovih zaposlenika na internetu i izvan njega, negativnim javnim izjavama i kampanjama ocrnjivanja, verbalnim prijetnjama te pravnim i fizičkim napadima; naglašava da se neke nevladine organizacije također suočavaju s prekomjernim administrativnim kontrolama ili revizijama, politički motiviranim rezovima u financiranju i prestrogim pravnim zahtjevima za njihovo osnivanje i registraciju; ustraje u tome da nevladine organizacije moraju biti zaštićene i da bi trebale primati odgovarajuća financijska sredstva i potporu;

9.uvjeren je da su transparentnost i odgovornost također ključni čimbenici za nevladine organizacije te druge profitne ili neprofitne subjekte, kako bi predstavili svoj vrijedan rad, bili prepoznati i izgradili svoju vjerodostojnost; smatra da bi se posebne odredbe trebale primjenjivati na nevladine organizacije koje djeluju potpuno u skladu s vrijednostima i financijskim pravilima EU-a te uz potpuno poštovanje Povelje EU-a, istodobno djelujući u demokratski spornim okruženjima; smatra da se europskim građanima mora zajamčiti da EU zna točno kako se koriste sva sredstva EU-a; stoga je zabrinut zbog nedostatka informacija, podataka i kontrole o tome tko i za što prima sredstva EU-a unatoč postojećim zahtjevima u pogledu transparentnosti; podsjeća da bi zahtjevi u pogledu transparentnosti i odgovornosti uvijek trebali biti u skladu s međunarodnim pravom i pravom o ljudskim pravima, posebno u pogledu ostvarivanja građanskih sloboda, te bi trebali ostati strogo nužni i razmjerni konkretnim ciljevima koji se žele postići;

10.podsjeća da se transparentnost i odgovornost ne bi trebale koristiti za ograničavanje prostora za neovisno civilno društvo ili za ušutkavanje kritičara;

11.ističe da je iznimno važno zajamčiti da obveze EU-a u pogledu transparentnosti i odgovornosti ne ugrožavaju krajnje korisnike sredstava EU-a; smatra da bi se, u propisno opravdanim slučajevima, posebno za nevladine organizacije koje djeluju u zemljama kojima upravljaju autoritarni režimi ili u zemljama s priznatim problemima u pogledu vladavine prava koji negativno utječu na nevladine organizacije i sa smanjenim prostorom za građansko djelovanje, u kojima bi javno širenje informacija o identitetu ili radu tih nevladinih organizacija moglo dovesti do odmazde, čime bi se ugrozilo postojanje tih nevladinih organizacija te sigurnost i zaštita njihova osoblja, zahtjevi javne transparentnosti trebali iznimno primjenjivati na odgovarajući način;

12.smatra da su se određeni navodni slučajevi korupcije koji su doveli do nezadovoljstva javnosti, kao što je „Katargate”, mogli spriječiti dosljednom provedbom postojećih zahtjeva u pogledu transparentnosti i obvezom uključenih subjekata, među ostalim nevladinih organizacija, da otkriju svoje izvore financiranja i svoje unutarnje strukture; napominje da su u nekim slučajevima uključeni subjekti profitirali od sredstava EU-a;

13.osuđuje sve veće iskorištavanje sredstava EU-a protiv načela i vrijednosti EU-a, osobito kada upotreba i prijenos drugim organizacijama nisu u potpunosti sljedivi; upozorava na opasnost da bi se sredstva EU-a u konačnici mogla iskoristiti u korumpiranim krugovima i biti podložna prijevarama i nepravilnostima, vanjskom upletanju ili infiltraciji; naglašava važnost „transparentnosti krajnjih korisnika” za sredstva EU-a;

14.ponovno ističe temeljnu važnost povjerenja javnosti i potpore nevladinim organizacijama; priznaje da pojmovi koji se upotrebljavaju za opisivanje tih organizacija podliježu različitim pravnim i javnim tumačenjima koja su različita u državama članicama;

15.naglašava da je pojam nevladine organizacije širok krovni pojam koji obuhvaća mnogo različitih vrsta subjekata: od velikih međunarodnih organizacija do malih regionalnih ili lokalnih organizacija, organizacija kojima uglavnom upravljaju zaposlenici ili organizacija koje se uglavnom sastoje od volontera; ističe da se tema kojom se bave nevladine organizacije i način provedbe također mogu znatno razlikovati; shvaća da je zbog te raznolikosti teško imati zajedničku definiciju nevladinih organizacija unutar EU-a; međutim, ističe prednosti uspostave usklađenog pristupa na razini EU-a, među ostalim putem usklađene definicije, čija je dodana vrijednost veća transparentnost, odgovornost, predvidljivost i povjerenje javnosti; stoga potiče suzakonodavce da postignu dogovor o takvom usklađenom pristupu nevladinim organizacijama i relevantnim subjektima na razini EU-a, čime bi se znatno pomoglo europskim postupcima proračunskog nadzora, posebno u slučaju prekograničnih udruženja; ponavlja da je najvažnije osigurati transparentnost i odgovornost za sve subjekte kojima se dodjeljuju sredstva EU-a; uviđa prednost uspostave usklađenog pristupa tome što ti subjekti predstavljaju za EU i njegova tijela u različitim kontekstima;

16.prima na znanje prijedlog Komisije da se u prijedlog preinake Financijske uredbe iz 2022. uključi zajednička definicija nevladinih organizacija; podsjeća da je Parlament u svojem mandatu zatražio dodatno pojašnjenje definicije nevladine organizacije, posebno u pogledu stupnja formalnog postojanja, transparentnosti i odgovornosti njezinih članova ili osnivača; potiče Komisiju da provede detaljno savjetovanje o definiciji nevladine organizacije, uz sudjelovanje dužnosnika država članica i predstavnika nevladinih organizacija, uzimajući u obzir i metodologiju koja je primijenjena pri definiranju pojma „malo i srednje poduzeće” (MSP);

17.smatra da nevladinu organizaciju ne bi trebale u potpunosti financirati država i Komisija kako bi se smatrala nevladinom organizacijom;

18.konstatira da se Komisija koristi izrazima „nevladine organizacije” i „neprofitne organizacije”, iako u sustavu financijske transparentnosti nema jasne razlike; žali zbog toga što to dovodi do nesigurnosti u dodjeli i praćenju sredstava EU-a te bi moglo dovesti do pogrešne percepcije u pogledu iznosa za financiranje nevladinih organizacija i subjekata; napominje da se u okviru najčešćih pitanja u vezi sa sustavom financijske transparentnosti pruža definicija nevladinih organizacija čiji je neprofitni status ključan element i podložan je potvrđivanju; žali zbog toga što je ta nejasna razlika moguća jer dosad ne postoji usklađeni pristup EU-a nevladinim organizacijama te se upotrebljava samoklasifikacija subjekata za sustav financijske transparentnosti, koji se temelji isključivo na pravilima koja se mogu razlikovati među državama članicama; nadalje, poziva da se sustavom financijske transparentnosti osigura odgovarajuća kategorizacija različitih vrsta nevladinih organizacija ili neprofitnih organizacija kako bi se izbjegle situacije u kojima postoji mala ili ne postoji nikakva razlika između određenih vrsta organizacija i u kojima se sveučilišta, istraživački instituti, volonterske organizacije i druge nevladine organizacije smatraju istovjetnima u bazi podataka sustava financijske transparentnosti;

19.smatra da bi se prijevare, sukobi interesa, dvostruko financiranje, korupcija i pranje novca ili pronevjere morali spriječiti i suzbiti u svim situacijama i u vezi sa svim primateljima bez obzira na njihovu prirodu i pravni status; zabrinut je zbog toga što se tijelu nadležnom za davanje razrješnice ne dostavlja dovoljno podataka o takvim slučajevima; podsjeća da svi podnositelji zahtjeva i korisnici sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, podliježu financijskim pravilima EU-a;

20.ističe da je sustav ranog otkrivanja i isključenja (EDES) važan instrument za zaštitu financijskih interesa Unije kojim se osigurava višerazinska zaštita ranim otkrivanjem osoba ili subjekata koji predstavljaju rizike koji ugrožavaju financijske interese Unije; pozdravlja prijedlog Komisije za preinaku Financijske uredbe, koja uključuje proširenje EDES-a na podijeljeno upravljanje i dodaje nove osnove za isključenje Članci 139. stavak 1. točka (i) i 139. stavak 1. točka (c) podtočka (vi) Komisijinog prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 16. svibnja 2022. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (preinaka) (COM(2022)0223).; poziva Komisiju da EDES učini potpuno operativnim kako bi se omogućilo efektivno isključivanje korisnika, uključujući i nevladine organizacije, na temelju Financijske uredbe, iz daljnjeg pristupa sredstvima EU-a;

21.zabrinut je zbog toga što obveze transparentnosti mogu biti nedostatne, posebno kada se sredstva prenose duž lanca i upotrebljava za sufinanciranje zajedničkih projekata s drugim donatorima; smatra problematičnim to što sustav financijske transparentnosti pruža samo informacije o bespovratnim sredstvima koja je Komisija izravno dodijelila u okviru izravnog upravljanja, ali ne i pojedinosti o sredstvima koja su neizravno primljena od korisnika i partnera koji su u pravnom odnosu s Komisijom;

22.naglašava da sve države članice ne pružaju istu razinu informacija o bespovratnim sredstvima te da postojeća baza podataka EU-a nije dovoljno dosljedna i usklađena; poziva Komisiju da ojača transparentnost i odgovornost u slučajevima podijeljenog i neizravnog upravljanja, i to tako da provjeri preraspodjelu sredstava i njihovu upotrebu sve do krajnjih primatelja, u skladu s prijedlogom preinake Financijske uredbe;

23.poziva Komisiju da razmjerno ojača mehanizme ex ante kontrole, uključujući odgovarajuće nasumične provjere; smatra da postoje ozbiljni nedostaci u ex post kontroli korištenja sredstava EU-a i potiče Komisiju da u suradnji s državama članicama izradi detaljnu analizu s jasnim prijedlozima za jačanje njihove kvalitete, iznosa i pravilnosti, uz potporu uhodane i centralizirane radne skupine za proračunsku kontrolu u okviru Komisije za sve predstavnike interesnih skupina, koja raspolaže jasnim mandatom, istražnim kapacitetima i resursima;

24.prepoznaje važnost transparentnosti u svim aspektima aktivnosti koje financira EU kako bi se zajamčila razborita i odgovorna upotreba sredstava; prima na znanje zabrinutost u pogledu mogućeg vanjskog upletanja u oblikovanje politika EU-a i da postojeći sustav ne može u potpunosti spriječiti aktere da osnuju, financiraju i/ili kooptiraju korisnike sredstava, uključujući nevladine organizacije, radi promicanja lažnih diskursa, među ostalim dezinformiranjem, kao što je navodno bio slučaj s Katargateom; smatra da postojeća pitanja ne bi trebala dovesti do stigmatizacije svih nevladinih organizacija jer većina nevladinih organizacija poštuje i promiče demokratska načela i vrijednosti EU-a; ističe da se proračun EU-a ne smije koristiti za lobiranje protiv demokratskih načela i vrijednosti EU-a;

25.poziva Komisiju da od svih korisnika, uključujući nevladine organizacije, koje primaju bespovratna sredstva EU-a zatraži da objave pojedinosti o svim sredstvima primljenima iz drugih izvora u vezi s projektima koje EU sufinancira tijekom petogodišnjeg razdoblja, uz zadržavanje načela povjerljivosti, posebno u slučaju nevladinih organizacija ili korisnika koji su suočeni s ozbiljnim prijetnjama od odmazde, ističe da financiranje nevladinih organizacija od strane aktera izvan EU-a može biti legitiman izvor financiranja, ali naglašava da bez jasnih pravila o transparentnosti u pogledu načela povjerljivosti takve mogućnosti financiranja mogu otvoriti prostor za zlouporabu i neprimjeren utjecaj aktera iz trećih zemalja; poziva institucije EU-a da poboljšaju provedbu svojih standarda transparentnosti, uključujući obvezno izvješćivanje o aktivnostima lobiranja;

26.potiče države članice da uspostave nacionalne zakone o registru lobista i registru transparentnosti, kojima bi se također trebalo zahtijevati otkrivanje podataka o donatorima, uključujući međunarodne donatore, i izvora financiranja, uz jednake zahtjeve u pogledu transparentnosti za sve predstavnike interesnih skupina bez obzira na njihovu prirodu i pravni status;

27.podsjeća da su države članice odgovorne za registraciju, kontrolu te prijavljivanje slučajeva otkrivanja prijevara, zlouporabe sredstava ili presuda o pranju novca ili istraga koje su u tijeku; smatra da nacionalne uprave, koje su bliže terenu, predstavljaju prvu učinkovitu razinu kontrole i praćenja organizacija koje djeluju u suprotnosti s pravilima i vrijednostima EU-a, u cilju osnaživanja napora da se spriječi, otkrije i suzbije prijevara ili zlouporaba sredstava;

28.poziva nacionalna tijela da poboljšaju svoje sustave transparentnosti i odgovornosti radi identifikacije svih organizacija ili subjekata koji djeluju u suprotnosti s pravilima i vrijednostima EU-a te da poduzmu pravne i administrativne mjere kojima će se olakšati djelovanje na razini EU-a te Komisiji olakšati i omogućiti brže uključivanje dotičnih subjekata u svoje sustave; potiče Komisiju da u EDES uključi sve predstavnike interesnih skupina koji krše pravila i vrijednosti EU-a te da ih u skladu s time isključi iz financiranja EU-a, u skladu s Financijskom uredbom koja se primjenjuje na proračun EU-a;

29.smatra da državama članicama ne bi trebalo ostaviti prostora da nevladine organizacije podvrgavaju krajnje ograničavajućim zahtjevima i obvezama; podsjeća da je Komisija pokrenula postupak zbog povrede protiv Mađarske kada je 2017. uvela zakon o vanjskom upletanju te da je Sud Europske unije u svojoj presudi od 18. lipnja 2020. Presuda Suda Europske unije od 18. lipnja 2020., Europska komisija / Mađarska, C-78/18, ECLI:EU:C:2020:476. u predmetu Europska komisija / Mađarska naveo da se pravo na slobodu udruživanja, a time i pravo EU-a, krši ako sistemske obveze nametnute organizacijama civilnog društva znatno otežavaju djelovanje i rad organizacija koje podliježu tim obvezama;

30.žali zbog toga što se podaci u sustavu financijske transparentnosti objavljuju naknadno, i to sa zakašnjenjem od 6 do 18 mjeseci, što utječe na transparentnost; poziva Komisiju da informacije o bespovratnim sredstvima EU-a dodijeljenima nevladinim organizacijama i subjektima objavi najkasnije šest mjeseci nakon datuma dodjele bespovratnih sredstava, uključujući financijska sredstva primljena iz drugih izvora, uzimajući pritom u obzir načelo povjerljivosti u propisno opravdanim slučajevima kada su korisnici, uključujući nevladine organizacije, suočeni s ozbiljnim prijetnjama; poziva Komisiju da razvije i integrira alate za validaciju podataka kako bi postupak potvrđivanja podataka sustava financijske transparentnosti bio automatski, kontinuiran i brži te kako bi trošio manje resursa;

31.žali zbog toga što IT sustavi Komisije nisu jednostavni za korištenje i što se koriste različitim konvencijama za utvrđivanje korisnika projekata i bespovratnih sredstava, što dovodi do različitih podataka, zbog čega je teško uskladiti informacije s različitih javno dostupnih portala i baza podataka Komisije; preporučuje da Komisija uspostavi usklađena pravila i standardizira izgled i funkcije baza podataka koje se odnose na određene programe, uzimajući u obzir različita okruženja i područja djelovanja u kojima djeluju nevladine organizacije i bez stvaranja dodatnog nepotrebnog opterećenja;

32.poziva Komisiju da koristi zajednički jedinstveni identifikator, kao što je jedinstvena identifikacijska oznaka sudionika, i identifikacijski ključ za identifikaciju projekata na svim portalima i u svim bazama podataka, među ostalim na internetskim stranicama korisnika, uz zadržavanje načela povjerljivosti, posebno u propisno opravdanim slučajevima kada su korisnici, uključujući nevladine organizacije, suočeni s ozbiljnim prijetnjama od odmazde, kako bi se olakšalo usklađivanje javno dostupnih informacija iz različitih sustava i internetskih stranica; poziva Komisiju da svim korisnicima, uključujući nevladine organizacije, dostavi kôd pomoću kojeg će moći pristupiti podacima o financiranju izravno iz sustava financijske transparentnosti unatrag pet godina i koji uključuje poveznice na odgovarajuće projekte u bazama podataka programa Komisije;

33.primjećuje znatne nedosljednosti u sadržaju i opsegu informacija na internetskim stranicama projekata uključujući u pogledu raspodjele bespovratnih sredstava među partnerima i u pogledu povezanosti s relevantnim bazama podataka Komisije; poziva na proaktivniji pristup javnoj transparentnosti i povećanu suradnju s proračunskim tijelima EU-a koji nadilazi trenutačne minimalne uvjete za financiranje bespovratnim sredstvima EU-a; poziva Komisiju da ojača sustav kojim bi se svi podnositelji zahtjeva, uključujući nevladine organizacije, obvezali na poštovanje Povelje EU-a pri podnošenju zahtjeva za sredstva EU-a; poziva na to da se na internetskim stranicama projekata koje financira EU jasnije i sustavnije prikažu informacije o bespovratnim sredstvima primljenima od EU-a i iz drugih izvora;

34.poziva na to da se krajnji vlasnici poduzeća uvrste u središnje registre u zemljama EU-a koji će biti dostupni osobama s „legitimnim interesom”, kao što su istraživački novinari, obuhvaćeni građani i nevladine organizacije;

35.napominje da, iako je uključivanje sustava eGrants kao zajedničkog alata za upravljanje bespovratnim sredstvima i sustava registracije podnositelja zahtjeva u svim službama Komisije poboljšalo kvalitetu i cjelovitost podataka sustava financijske transparentnosti, potrebno je uložiti više napora kako bi se poboljšala pouzdanost takvih podataka; zabrinut je zbog toga što u okviru postojećih portala i sustava Komisije za transparentnost i dalje postoje nedostaci u pogledu dosljednosti; nadalje poziva Komisiju da ubrza svoj rad na racionalizaciji baza podataka radi lakšeg korištenja sustava financijske transparentnosti koji je povezan s registrom transparentnosti i kompatibilan s bazama podataka određenih programa; ističe da bi on trebao uključivati završna plaćanja, čime bi se omogućilo utvrđivanje korisnika, uključujući nevladine organizacije, po kategorijama, među ostalim definiranjem nevladine organizacije i relevantnih subjekata u skladu s Financijskom uredbom; traži od Komisije da do kraja 2024. pripremi prijedlog za daljnje administrativne mjere;

36.napominje da se u nekim situacijama sjedište neprofitne organizacije nalazi u jednoj zemlji, dok se aktivnosti korisnika odvijaju u drugoj zemlji; poziva neprofitne organizacije da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi uzele u obzir sredstva i usluge pružene na lokacijama izvan njihove matične nadležnosti;

37.pozdravlja prijedlog Komisije o uspostavi, na temelju članka 36. Financijske uredbe, središnjeg, interoperabilnog informatičkog sustava za rudarenje podataka i procjenu rizika kako bi se poboljšala učinkovitost unutarnje kontrole izvršenja proračuna; ističe da taj sustav ne smije uključivati samo podatke primatelja, već i podatke stvarnih vlasnika, u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).; poziva na to da se u taj sustav uključe pokazatelji rizika koji se temelje na podacima iz sustava ranog otkrivanja i isključenja, koji uključuju sve načine upravljanja;

38.žali zbog toga što istodobna obveza izvješćivanja i računovodstvenih praksi na nacionalnoj razini i razini EU-a može dovesti do nerazmjernog administrativnog opterećenja za korisnike, uključujući nevladine organizacije; poziva Komisiju da zajamči dosljednost obveza izvješćivanja na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se zajamčilo lakše praćenje ispunjavanja obveza;

39.naglašava važnost transparentnosti i utvrđivanja krajnjeg primatelja sredstava EU-a; poziva Komisiju da razvije usklađeni sustav praćenja u cilju smanjenja birokracije, poboljšanja učinkovitosti i utvrđivanja krajnjih korisnika; preporučuje da Komisija sustavno, standardizirano i usklađeno prati sredstva EU-a do krajnjih korisnika na svim platformama za informiranje i transparentnost na razini EU-a; nadalje poziva na pojačani dijalog između Europske komisije i korisnika sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, o tome kako smanjiti prekomjerno opterećenje;

40.zabrinut je kada se odredbe o vidljivosti programa EU-a ne poštuju u potpunosti; poziva Komisiju da naloži svojim službama da raskinu sporazume ili smanje isplate korisnicima koji ne poštuju svoje ugovorne obveze u pogledu vidljivosti;

41.poziva Komisiju da svim svojim službenicima za programe i agencijama pruži osposobljavanje o Financijskoj uredbi i proračunu EU-a; poziva Komisiju da svim korisnicima sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, pruži osposobljavanje o izvješćivanju i financijskim pravilima te traži da tijelo nadležno za davanje razrješnice bude propisno obaviješteno o tim osposobljavanjima, uključujući njihov sadržaj, sudionike i povezane troškove; traži od Komisije da pojednostavi postupke podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva i postupke odabira, da osigura ujednačenost pristupa i transparentnost postupka kao i smanjenje administrativnog opterećenja i redovitu prilagodbu tih pravila promjenjivim okolnostima i stečenim iskustvima;

42.prima na znanje zaključak Revizorskog suda iz 2018. da se podugovaranjem Komisiji ne omogućuje da na odgovarajući način prati kako se upotrebljavaju sredstva EU-a; poziva na to da se iznosi koji se daju nevladinim organizacijama kao trećim stranama u obliku kaskadnih bespovratnih sredstava jasno identificiraju u sustavu financijske transparentnosti i godišnjem financijskom izvješćivanju i izvješćivanju Komisije o odgovornosti;

43.poziva sve institucije EU-a da zajamče daleko strožu provedbu, izvršavanje i nadzor poštovanja postojećih odredbi o registru transparentnosti EU-a; poziva na dodjelu više sredstava za tajništvo registra transparentnosti kako bi se svim podnositeljima zahtjeva i registriranim subjektima, posebno malim subjektima i nevladinim organizacijama, mogla pružiti potpora tijekom cijelog postupka registracije i kako bi se informacije koje su pružili mogle temeljitije provjeravati; konkretno, poziva na to da se službenik za transparentnost rasporedi u sva tajništva odbora i relevantne upravne odjele; podsjeća da bi, u skladu sa smjernicama za registar transparentnosti, o promjenama dostavljenih podataka trebalo obavijestiti čim do njih dođe, a u svakom slučaju u roku od tri mjeseca; ustraje u tome da bi sve promjene u upravnom odboru ili vodstvu registriranih subjekata također trebale biti upisane u registar transparentnosti; traži da baza podataka o transparentnosti bude dostupna samo određenim ovlaštenim osobama i na zahtjev proračunskom tijelu kako bi se izbjeglo širenje informacija koje bi mogle ugroziti život ili osobnu sigurnost ili postojanje nevladine organizacije;

44.žali zbog činjenice da za različite vrste organizacija postoje različiti zahtjevi za objavljivanje u registru transparentnosti; poziva Komisiju da primjeni iste zahtjeve za objavljivanje za sve vrste organizacija upisane u registar transparentnosti; posebno napominje da se od njih mora zahtijevati da objave svoje prihode i sve iznose potrošene na lobiranje Vidjeti: Studija o transparentnosti i odgovornosti, preporuka 24.3.;

45.podsjeća na preporuke iz rezolucije22 Parlamenta o razrješnici za 2021. Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0138, stavak 74. u kojima se poziva na reviziju registra transparentnosti EU-a i njegovih smjernica kako bi se zahtijevalo objavljivanje pojedinosti o svim izvorima financiranja od registriranih organizacija, uključujući udjele u drugim poduzećima, te kako bi se omogućilo praćenje sredstava EU-a od izravnog primatelja do krajnjeg korisnika kada se sredstva prenose duž lanca, među ostalim kada se sredstva jednog korisnika, uključujući nevladine organizacije, prenose drugome, uzimajući pritom u obzir načelo povjerljivosti u slučaju nevladinih organizacija suočenih s ozbiljnim prijetnjama;

46.poziva sve nevladine organizacije i subjekte koji su predani potpunoj transparentnosti i odgovornosti, Povelji EU-a i promicanju demokratskih vrijednosti i vrijednosti EU-a da zatraže da budu uključeni u registar transparentnosti pri podnošenju zahtjeva za sredstva EU-a;

47.poziva na strogu provedbu pravila o pristupu Parlamentu i pozivima na prisustvovanje parlamentarnim odborima, uz uvjet da novi službenik za transparentnost, koji se nalazi u tajništvima svih odbora, mora svaku organizaciju upisati u registar transparentnosti;

48.poziva sve korisnike koje financira EU, uključujući nevladine organizacije, da na internetu objave sve sastanke sa zastupnicima u Europskom parlamentu, asistentima zastupnika u Europskom parlamentu ili predstavnicima drugih institucija, tijela ili agencija EU-a kad god se takvi sastanci odnose na aktualne zakonodavne predmete EU-a ili na financiranje EU-a koje ti korisnici primaju ili za koje se prijave, u skladu sa sličnim obvezama za zastupnike u Europskom parlamentu; poziva relevantne institucije i tijela EU-a da osiguraju alate potrebne za objavljivanje takvih sastanaka, dopuštajući pritom opravdane iznimke;

49.smatra da je donošenje uredbe o nevladinim organizacijama diskriminatorna mjera usmjerena na nevladine organizacije, ali ne i na bilo koje druge primatelje sredstava u EU-u; smatra da su pitanja kao što su fenomen rotirajućih vrata, transparentnost u financiranju i donacijama, borba protiv pranja novca, ograničavanje vanjskog upletanja, neovisnost od političkog i gospodarskog utjecaja i zviždanje važna za sve subjekte koji primaju sredstva EU-a i da se ne bi trebala koristiti za ograničavanje prostora za djelovanje nevladinih organizacija;

50.ponavlja svoj poziv iz rezolucije Komisije o razrješnici za 2021. Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0137. da se pobrine za to da svi korisnici sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, koji su zloupotrijebili ili pronevjerili sredstva EU-a ili sudjeluju u aktivnostima koje su u suprotnosti s vrijednostima EU-a sadržanima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji i Povelji EU-a, uključujući poticanje na terorizam, govor mržnje, podupiranje ili veličanje nasilja, političkog i vjerskog ekstremizma, kao i širenje dezinformacija pod krinkom namjerno krivotvorenih znanstvenih podataka, navedu u EDES-u i da im se onemogući pristup institucijama EU-a i programima financiranja EU-a u okviru izravnog i podijeljenog upravljanja; poziva Komisiju i države članice da osiguraju provedbu i objavu poboljšanog popisa za isključenje u skladu s preporukom Parlamenta i u skladu sa sporazumom o Financijskoj uredbi; očekuje od Komisije da početkom 2025. izvijesti o provedbi te preporuke;

51.poziva Komisiju i Revizorski sud da Parlamentu kao tijelu nadležnom za davanje razrješnice sustavno podnose nalaze i revizijske zaključke povezane s provjerama korisnika, uključujući nevladinih organizacija, na licu mjesta koje se temelje na riziku te njihove rezultate; potiče pojačanu suradnju s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskim revizorskim sudom; poziva Komisiju da naročito poboljša status pristupa OLAF-a kako bi dobio informacije o financijskim povredama pojedinih korisnika, istražio ih i izrekao odgovarajuće sankcije (primjerice obustavu plaćanja putem EDES-a) u slučaju prijevare, korupcije i drugih nepravilnosti povezanih sa sredstvima EU-a u skladu s primjenjivim propisima;

52.podsjeća da se nevladine organizacije podvrgavaju istoj razini kontrole i istraga kao i svi drugi primatelji sredstava EU-a kojima je obuhvaćena čitava rashodovna strana, u okviru mandata OLAF-a i Ureda europskog javnog tužitelja;

53.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom revizorskom sudu.