1.podsjeća da je zajednička organizacija tržišta (ZOT) sastavni dio zajedničke ribarstvene politike (ZRP), zajedno s mjerama očuvanja i financijskim mjerama te da je ključna za postizanje postavljenih ciljeva;

2.ističe činjenicu da je revizija Uredbe o ZOT-u iz 2013. dovela do pomaka s određenih vrsta intervencija na pristup koji je više usmjeren na dugoročno tržište, s naglaskom na razvoju i inovacijama u tom sektoru, no da nisu na dovoljan način uzete u obzir iznimne situacije u regijama iz članka 349. UFEU-a;

3.smatra da su organizacije proizvođača i međusektorske organizacije okosnica sektora ribarstva i akvakulture jer pružaju potporu svakodnevnom upravljanju zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP) i omogućuju njezinu kolektivnu provedbu na razini proizvođača, jamče opskrbu zdravim bjelančevinama te čuvaju gospodarsku aktivnost i kulturnu baštinu obalnih područja;

4.mišljenja je da organizacije proizvođača i međusektorske organizacije imaju ključnu ulogu u postizanju ciljeva ZRP-a, zbog čega im je potrebna dodatna potpora i jačanje; napominje da je ključno nastaviti poticati promicanje, osnivanje i konsolidaciju organizacija proizvođača i međusektorskih organizacija diljem EU-a, uključujući bolju financijsku potporu (koja se razlikuje među državama članicama), posebno u državama članicama u kojima je primarna proizvodnja i dalje većim dijelom rascjepkana (akvakultura, sakupljači školjkaša, mali ribolov); smatra da je snažna prisutnost organizacija proizvođača i međusektorskih proizvođača ključna za poboljšanje blagostanja obalnih i otočnih zajednica, zaštitu morskog okoliša i jačanje položaja ribara i proizvođača u akvakulturi u lancu opskrbe, kao i za promicanje održivih aktivnosti ribarstva i akvakulture, posebno u najudaljenijim regijama;

5.pozdravlja činjenicu da je Komisija prepoznala da su planovi proizvodnje i trženja ključni za postizanje ciljeva utvrđenih ZOT-om u skladu s člankom 35. Uredbe o ZRP-u te da je snažna prisutnost funkcionalnih organizacija proizvođača odlučujući čimbenik; napominje, međutim, da je potrebno učiniti više kako bi se podržao svakodnevni rad organizacija proizvođača u provedbi planova proizvodnje i trženja te osigurao konkretan pristup financiranju svim organizacijama proizvođača; stoga poziva Komisiju da u tom pogledu ažurira dokumente sa smjernicama službi Komisije, kao i da poduzme mjere za olakšavanje boljeg pristupa tržištu za sve segmente flote;

6.zaključuje da organizacije proizvođača i međusektorske organizacije koje pravilno funkcioniraju općenito imaju uspješne mjere i djelovanja, ali primjećuje da još uvijek nedostaje organizacija proizvođača i međusektorskih organizacija koje su posebno namijenjene malim ribarima, sakupljačima školjkaša i uzgajivačima u akvakulturi, osobito u najudaljenijim regijama; napominje da financijske prepreke u nekim državama članicama stvaraju poteškoće, posebno za segment malog ribolova; napominje da su organizacije proizvođača u akvakulturi koje su trenutačno aktivne posebno uspješne u svojim promidžbenim i komunikacijskim aktivnostima;

7.pozdravlja činjenicu da je Komisija prepoznala da su financiranje i uspostava struktura za dijeljenje i organizaciju financijske potpore transnacionalnih strukovnih organizacija ključno pitanje; napominje da je to posebno važno za raznovrsni sektor malog obalnog ribolova, na koji otpada većina flote EU-a;

8.potiče države članice da pruže odgovarajuću administrativnu i financijsku potporu za osnivanje i rad novih organizacija proizvođača, posebno za mali obalni ribolov, s posebnim naglaskom na njihovoj društvenoj i kulturnoj važnosti, te da olakšaju uvjete za njihovo priznavanje;

9.potiče države članice da poboljšaju dosljednost potpore koju nacionalna tijela pružaju organizacijama proizvođača i da u najvećoj mogućoj mjeri smanje postojeće nedostatke i razlike diljem EU-a, među ostalim u pogledu financiranja planova proizvodnje i trženja kako bi se osigurali jednaki uvjeti za organizacije proizvođača; poziva Komisiju da državama članicama i dalje pruža potporu u tom pogledu;

10.smatra da u državama članicama trenutačno postoje organizacije koje obavljaju zadaće i funkcije koje ulaze u područje nadležnosti organizacija proizvođača i međusektorskih organizacija, ali da se te organizacije u skladu s Uredbom o ZOT-u, kao što su ribarska udruženja „Prud’homie de pêche” i „Cofradías”, ne mogu smatrati organizacijama proizvođača; smatra da te organizacije imaju ključnu ulogu u upravljanju lokalnim resursima, dodjeli kvota i bavljenju pitanjima kao što je očuvanje ribljih stokova te promicanje i očuvanje tradicionalnih proizvoda, posebno u određenim obalnim zajednicama;

11.smatra da se organizacije trebaju priznati u skladu s Uredbom o ZOT-u kako bi im se dodijelila ista prava, uključujući financijsku potporu, te iste odgovornosti kao organizacijama proizvođača; poziva Komisiju da u tom pogledu poduzme mjere u koordinaciji s relevantnim državama članicama, uključujući, prema potrebi, razmatranjem odgovarajuće prilagodbe pravila ZOT-a te osiguravanjem da postoji odgovarajući sustav za provjeru djeluju li organizacije proizvođača u skladu s primjenjivim pravilima;

12.napominje da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 dovela do iznenadnog zatvaranja većine prodajnih mjesta za svježe prehrambene proizvode akvakulture, među ostalim u najudaljenijim regijama, zbog čega bi bilo prikladno vratiti mogućnost upotrebe mehanizama potpore za skladištenje i proširiti ih na organizacije proizvođača u akvakulturi i uzgoju dagnji;

13.podsjeća da mnogi tržišni standardi iz Uredbe o ZOT-u iz 2013. potječu iz 1980-ih i 1990-ih; napominje da su, prema Komisijinoj evaluaciji, ti standardi općenito bili relevantni i učinkoviti te da su donijeli dodanu vrijednost;

14.ističe da su tijekom Komisijine evaluacije i povezanih savjetovanja utvrđene mogućnosti za pojednostavnjenje, racionalizaciju i modernizaciju standarda; napominje da je također utvrđeno da je praćenje koje nacionalna tijela provode radi jamčenja usklađenosti sa standardima na relativno niskoj razini, stoga je važnije nego ikad prije u svim državama članicama uskladiti zakonodavstvo o nadzoru i inspekcijama;

15.smatra da tržišni standardi za proizvode akvakulture koji se stavljaju na tržište EU-a, neovisno o njihovu podrijetlu, trebaju biti u skladu s usklađenim standardima okolišne i socijalne održivosti; poziva da se ti standardi uključe u trgovinske sporazume i mjere donesene u regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom jer je važno osigurati da subjekti imaju jednake uvjete i da proizvođači u EU-u nisu u neopravdano nepovoljnijem položaju na tržištu; smatra da je u svrhu promicanja proizvoda akvakulture nužno iskoristiti potencijal certificiranja, posebno zaštićene oznake izvornosti (ZOI), kao i njihove prednosti u pogledu okolišne održivosti;

16.ističe činjenicu da su u Komisijinoj evaluaciji utvrđeni nedostaci u postojećem okviru u pogledu njegove sposobnosti postizanja ciljeva Uredbe o ZOT-u;

17.poziva Komisiju da pojača napore u otkrivanju slučajeva nepoštovanja zakonodavstva i da zajamči jednake uvjete u svim državama članicama; konkretno predlaže da se uzmu u obzir dobre prakse u pogledu provedbe i poštovanja zakonodavstva o stavljanju na tržište i zaštiti ekosustava;

18.ističe da je ključno da se tržišni standardi za sve proizvode koji se stavljaju na tržište u EU-u usklade i ažuriraju u skladu sa zahtjevima i ciljevima ZRP-a kako bi se poboljšalo pošteno tržišno natjecanje i jasnoća među svim dionicima, što je ključno za stavljanje naglaska na integraciju socijalnih i okolišnih kriterija kako bi se osigurala globalna održivost; u tom pogledu napominje da se moraju uzimati u obzir posebne značajke tržišta u regijama iz članka 349. UFEU-a;

19.slaže se da, kako bi ZOT u potpunosti mogao postići svoje ciljeve, nadležna tijela moraju osigurati da potrošači kroz marketinške i edukacijske kampanje budu informirani o nutritivim, zdravstvenim i održivim koristima prehrane proizvodima ribarstva i akvakulture, o raznovrsnosti dostupnih vrsta i o važnosti razumijevanja informacija koje se nalaze na oznakama, uz istodobno izbjegavanje pogrešnog informiranja potrošača i jamčenje usklađenosti s prehrambenim sustavima u EU-u; smatra da kako bi potrošači mogli donositi informirane odluke, trebali bi dobivati jasne i sveobuhvatne informacije o proizvodima koji se prodaju na tržištu EU-a te bi te informacije trebale biti u skladu s istim pravilima, bez obzira na podrijetlo proizvoda i način proizvodnje;

20.ističe da je STECF predložio da se potrošači bolje informiraju u okviru ZOT-a uključivanjem detaljnijih informacija o području ulova, ribolovnom alatu i proizvodnim metodama; stoga poziva Komisiju da razmotri jačanje tržišnih standarda kako bi se na oznake uključilo više informacija kao što su sastojci, zemljopisno ribolovno područje i ribolovni alat, među ostalim bez stvaranja nepotrebnog administrativnog opterećenja za proizvođače i organizacije proizvođača; mišljenja je da se treba provesti periodičko preispitivanje kako bi se osigurala usklađenost i kako bi se procijenila djelotvornost tih usklađenih standarda jer će to pomoći u prepoznavanju područja u kojima su potrebna poboljšanja i osiguravanju relevantnosti i ažuriranosti standarda;

21.smatra da proizvođači trebaju moći jasno prepoznati podrijetlo proizvoda, s obzirom na to da europski potrošači sve više cijene te informacije te da ih one potiču da konzumiraju lokalnu hranu koja se proizvodi ili dobiva na njihovu području; naglašava potrebu za promjenom postojećeg sustava za identifikaciju proizvoda ribarstva u područjima FAO-a jer se u njemu njihovo podrijetlo ne navodi na jasan ili detaljan način te može doći do zabune;

22.poziva Komisiju i države članice da promiču i uspostave nove zaštićene oznake kvalitete s obzirom na njihove poznate i dokazane koristi za proizvode ribarstva i akvakulture EU-a te poziva na bolje stavljanje na tržište tih proizvoda; potiče Komisiju da olakša primjenu nadolazećih pravila koja će dovesti do znatnih koristi za te strukture kvalitete, smanjujući vrijeme potrebno za obradu prijava u najvećoj mogućoj mjeri;

23.tvrdi da su sljedivost i povezane mjere transparentnosti potrebne kako bi se osigurala usklađenost s primjenjivim pravilima ZRP-a; smatra da se tim mjerama, ako su popraćene odgovarajućim sustavom označivanja, koji bi trebao biti obvezan za prerađene, svježe i konzervirane prehrambene proizvode akvakulture, može zajamčiti točnost, jasnoća, potpunost, pouzdanost i vjerodostojnost informacija koje se pružaju potrošačima; ističe činjenicu da je takav sustav označavanja ključan za borbu protiv prijevara povezanih s hranom, uključujući pogrešno označivanje i ribolov NNN; smatra da se sljedivost proizvoda mora poboljšati i zajamčiti u svim fazama lanca vrijednosti kako bi se ostvarile ne samo gospodarske i komercijalne koristi, već i doprinijelo naporima za zaštitu zdravlja; u tom pogledu pozdravlja uvođenje certifikata CATCH za uvezene proizvode u okviru nove Uredbe o kontroli ribarstva;

24.napominje da je Komisija u procesu savjetovanja zaprimila izvješća u kojima se navodi da u nekim državama članicama nisu ispunjeni obvezni zahtjevi u pogledu informiranja potrošača; napominje da se provedba diljem EU-a smatra neujednačenom i da je to posebno važno u nekim segmentima, kao što su ribarnice i veliki ugostiteljski objekti; podsjeća da se na oznakama mora pružiti točan opis proizvoda ribarstva i proizvoda koji ne potječu od ribarstva te izbjegavati prijevare i obmanjujuće oglašavanje koje je štetno za potrošače i ribare, posebno kada je riječ o zamjenskim proizvodima, s obzirom na to da se u mnogim slučajevima upotrebljavaju slike na temelju kojih potrošači pomisle da su određeni proizvodi proizvodi ribarstva, iako to nije slučaj; zabrinut je zbog toga što se za neke proizvode na tržištu, kao što su proizvodi biljnog podrijetla, upotrebljavaju izrazi koji se upotrebljavaju isključivo za proizvode ribarstva, iako nije riječ o proizvodima ribarstva; smatra da bi Komisija trebala dodatno istražiti to pitanje na temelju zaprimljenih izvješća;

25.stoga smatra da bi trgovački naziv „riba” ili „riblje vrste” na unutarnjem tržištu trebao biti rezerviran za proizvode ribarstva ili akvakulture koji su životinjskog podrijetla; u tom pogledu poziva Komisiju da revidira postojeće zakonodavstvo o označivanju i predstavljanju biljnih proizvoda kojima se imitiraju proizvodi ribarstva i akvakulture kako bi se osiguralo da potrošači dobiju točne i detaljne informacije kojima se izbjegavaju nesporazumi i zadržavaju jednake mogućnosti na tržištu EU-a;

26.podsjeća da organizacije proizvođača i međusektorske organizacije mogu biti izuzete od primjene pravila o tržišnom natjecanju kako bi ostvarile svoje ciljeve, pod određenim uvjetima, uključujući da njihove aktivnosti ne dovode do podjele tržišta, ne isključuju tržišno natjecanje i ne eliminiraju konkurenciju;

27.napominje da je to izuzeće ključno kako bi se omogućilo da se nekim praksama proizvođačkih organizacija i međusektorskih organizacija, kao što je kontrola količina koje njihovi članovi stavljaju na tržište, posebno u najudaljenijim regijama, stabiliziraju tržišta i cijene, poštuju zahtjevi u pogledu očuvanja i izbjegne rasipanje hrane; zaključuje da se, u skladu s trenutačnim kriterijima za organizacije proizvođača, to izuzeće možda neće moći primjenjivati na nepriznata kolektivna tijela proizvođača (npr. zadruge, „Cofradías”);

28.ističe da se oko 70 % morskih prehrambenih proizvoda koji se konzumiraju u EU-u uvozi iz zemalja koje nisu članice EU-a, što dovodi do toga da EU za svoju potrošnju ovisi o tom uvozu; ističe da sektori ribarstva, akvakulture i s njima povezani sektori moraju biti profitabilni kako bi provodili ulaganja potrebna za poslovanje, dok je profitabilnost moguća samo ako su proizvodi konkurentni uvezenoj robi iz zemalja koje nisu članice EU-a; poziva Komisiju i Vijeće da zajamče da trgovinska politika EU-a omogućuje jednake uvjete za proizvode iz EU-a i uvezene proizvode te da promiču konzumaciju (okolišno, gospodarski i socijalno) održivih prehrambenih proizvoda akvakulture iz EU-a;

29.potiče Komisiju da pokrene dijalog s organizacijama proizvođača i drugim relevantnim dionicima o autonomnim carinskim kvotama

30.podsjeća da Europski tržišni opservatorij za proizvode ribarstva i akvakulture (EUMOFA) subjektima u sektoru ribarstva pruža informacije o tržištu kako bi im pomogao da bolje razumiju tržišne trendove; napominje da su od travnja 2013. dostupne posebne internetske stranice i baza podataka koje su u potpunosti operativne od stupanja na snagu revidirane zajedničke organizacije tržišta, na korist istraživačkih tijela, dionika i šire javnosti jer se poboljšao pristup informacijama o tržištu i podacima;

31.podsjeća da alat EUMOFA pruža informacije o tržištu na temelju postojeće kombinirane nomenklature zajedničke carinske tarife EU-a; smatra da bi zajedničku carinsku tarifu trebalo ažurirati kako bi se uključile nove kategorije ribljih proizvoda kojima se u EU-u trguje u povećanim količinama te kako bi se ponudili intuitivniji i obuhvatniji digitalni alati; poziva Komisiju da istraži načine za daljnje poboljšanje istraživanja tržišta proizvoda ribarstva i akvakulture, posebno poboljšanjem analize tržišta razlikovanjem različitih dijelova Europe s različitim navikama konzumacije ribljih vrsta;

32.napominje da se alat EUMOFA koristio za pokretanje kriznih mjera za ublažavanje posljedica pandemije bolesti COVID-19;

33.poziva Komisiju da tijekom sljedeće revizije ZOT-a razmotri mogućnost uspostave krizne pričuve ili sustava, uključujući potporu za skladištenje, kao sredstva za zaštitu sektora od izvanrednih situacija koje bi mogle nastati u europskom sektoru ribarstva i akvakulture; podsjeća da se nedavno morala pružiti iznimna pomoć za rješavanje krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19; poziva Komisiju da utvrdi kriterije za upotrebu takve potpore i da zajamči da se ona može prilagoditi specifičnim poremećajima na tržištu, polazeći od modela pričuve za krize koji se već koristi za druge prehrambene sektore, te razmatrajući druge mjere koje bi mogle biti korisne za ublažavanje ozbiljnih poremećaja na tržištu;

34.pozdravlja napredak postignut u provedbi pravila o ZOT-u; ističe da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se osiguralo da su potrošači prikladno informirani, kao i kako bi se poboljšalo označivanje, povećala transparentnost tržišta i unaprijedila sljedivost proizvoda ribarstva, školjkaša i akvakulture te kako bi se osigurale rodno uključive politike i politike za mlade; napominje da neke države članice imaju poddržavne vlade nadležne za ribarstvo, školjkaše i akvakulturu te da bi Komisija i druge relevantne institucije to trebale poštovati kako bi se unaprijedila provedba ZOT-a;

35.smatra da Komisija i države članice trebaju uložiti dodatne napore kako bi se postigla ujednačenija provedba Uredbe o ZOT-u u svim sektorima te da pritom trebaju u dostatnoj mjeri uzeti u obzir uvjete pod kojima djeluju tržišta u najudaljenijim regijama; smatra da bi ujednačenija provedba mogla pomoći u stjecanju povjerenja potrošača u prehrambene proizvode akvakulture koji se stavljaju na jedinstveno tržište te doprinijeti ciljevima endogenog razvoja i prehrambene samodostatnosti u najudaljenijim regijama;

36.naglašava važnost uključivanja svih dionika u cijelom lancu opskrbe; u tom pogledu ističe iznimno važan rad nadležnog savjetodavnog vijeća za tržište;

37.pozdravlja namjeru Komisije da predstavi prijedlog zakonodavnog okvira za održive prehrambene sustave u cilju povećanja transparentnosti i pružanja više informacija potrošačima; naglašava da bi se u Prijedlogu trebala prepoznati važnost zdravih i održivih proizvoda ribarstva i akvakulture, čime bi se povećala vrijednost sektora ribarstva; ističe potrebu da se u taj novi zakonodavni okvir uključi važnost konzumacije ribe u zdravoj prehrani; ističe da je nužno da se time ne stvara dodatno administrativno opterećenje i da se djeluje u skladu s uvjetom održivosti utvrđenim zakonodavstvom EU-a;

38.pozdravlja ishod pregovora o reviziji Uredbe o kontroli ribarstva, posebno pravila čiji je cilj jačanje odredaba o sljedivosti za sve proizvode ribarstva, školjkaša i akvakulture, uključujući proizvode uvezene iz zemalja koje nisu članice EU-a; smatra da će te informacije o sljedivosti biti vrlo važne za europske potrošače i na kontinentu i u prekomorskim područjima; poziva Komisiju da predloži daljnje mjere s istim zahtjevima za sve proizvode, bez obzira na to u kojoj su mjeri prerađeni, kategoriju hrane ili državu članicu u kojoj poduzeće ima sjedište, kako bi se osiguralo da su pružene informacije točnije, jasnije, potpunije i usklađenije u svim državama članicama i područjima nadležnima za ribarstvo i u svim kategorijama proizvoda te zajamčilo da dopru do krajnjih potrošača u jednostavnom i pristupačnom formatu;

39.smatra da bi se države članice trebale više koristiti alatom EUMOFA, posebno u područjima u kojima se on koristi u manjoj mjeri, jer bi se njime trebalo dodatno poboljšati prikupljene podatke i analizu tržišta različitih dijelova Europe s različitim potrošačkim navikama u pogledu konzumacije ribe te da bi trebale ponuditi intuitivnije i sveobuhvatnije digitalne alate u okviru tog instrumenta; mišljenja je da bi na taj način podaci u okviru alata EUMOFA mogli biti korisniji za analizu tržišta, među ostalim i po pojedinačnim regijama, posebno u slučaju drastičnih promjena, kao što je to bio slučaj tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19, u cilju aktiviranja kriznih alata i mogućnosti za stabilizaciju tržišta;

40.uvjeren je da je poboljšanje sljedivosti i transparentnosti u lancu opskrbe sektora prehrambenih proizvoda akvakulture ključno za borbu protiv ribolova NNN;

41.ponavlja svoj poziv svim državama članicama da kriterije za priznavanje organizacija proizvođača i međusektorskih organizacija prilagode kako bi se priznale sve različite organizacije u državama članicama koje obavljaju zadaće koje u velikoj mjeri ulaze u područje nadležnosti organizacija proizvođača; u tom pogledu naglasak stavlja na organizacije kao što su „Cofradías” i „Prud’homies de pêche”, kao i organizacije koje djeluju u najudaljenijim regijama;

42.poziva Komisiju da pokrene učinkovitije mjere za uklanjanje prepreka za organizacije proizvođača kako bi u potpunosti ispunile svoje zadaće prevladavanjem poteškoća s kojima se suočavaju organizacije proizvođača za mali obalni i otočni ribolov u pogledu različitog postupanja nacionalnih upravnih tijela, bilo da je riječ o priznavanju organizacija proizvođača, svakodnevnom financiranju, administrativnoj potpori ili prihvatljivosti mjera;

43.naglašava da je važno osigurati predanost svih dionika u cijelom lancu opskrbe u ribarstvu i akvakulturi te civilnom društvu kako bi se povećalo povjerenje i razumijevanje u primjeni odredbi ZOT-a, posebno održavanjem i jačanjem suradnje sa savjetodavnim vijećem za tržište (MAC);

44.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.