uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske Unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
„15. Uredba (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o stavljanju na raspolaganje na tržištu deterdženata i površinski aktivnih tvari (SL L ...).”
Sastavljeno u Bruxellesu,
ZAHTJEVI ZA BIORAZGRADIVOST IZ ČLANKA 4.
KRITERIJI I METODE ISPITIVANJA KONAČNE BIORAZGRADIVOSTI ZA POVRŠINSKI AKTIVNE TVARI I POVRŠINSKI AKTIVNE TVARI U DETERDŽENTIMA
Ni u jednoj od metoda ispitivanja iz točaka (a) i (b) ne upotrebljava se prethodna prilagodba niti se primjenjuje načelo desetodnevnog okvira.
ZAHTJEVI ZA DETERDŽENTE KOJI SADRŽAVAJU MIKROORGANIZME IZ ČLANKA 5.
Ova se točka ne primjenjuje na mikroorganizme koji se namjerno dodaju deterdžentima koji se stavljaju na tržište za svrhe istraživanja i razvoja.
OGRANIČENJA UDJELA FOSFATA I DRUGIH SPOJEVA FOSFORA IZ ČLANKA 6.
POSTUPAK OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI IZ ČLANKA 7. STAVKA 2.
Modul A – Unutarnji protokol proizvodnje
Unutarnja kontrola proizvodnje je postupak ocjenjivanja sukladnosti u kojem proizvođač ispunjava obveze iz točaka 2., 3. i 4. te osigurava i na vlastitu odgovornost izjavljuje da dotični deterdžent ili površinski aktivna tvar ispunjava zahtjeve ove Uredbe koji se na njih primjenjuju.
U smislu točke (e), miris, esencijalno ulje ili tvar za bojenje smatraju se jednim sastojkom.
Proizvođač poduzima sve potrebne mjere kako bi proizvodni proces i njegovo praćenje osigurali usklađenost deterdženata ili površinski aktivnih tvari s tehničkom dokumentacijom iz točke 2. te sa zahtjevima ove Uredbe koji se na njih primjenjuju.
UVJETI OZNAČIVANJA
DIO A – OZNAČIVANJE SADRŽAJA
Informacije koje se trebaju navesti na oznakama deterdženata i površinski aktivnih tvari stavljenih na raspolaganje na tržište
Uvjet iz prvog podstavka točke (b) ne mora biti ispunjen ako konzervansi ne prelaze pragove za elicitaciju iz točke 3.4.3.3. /tablice 3.4.6. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1272/2008 ili ako više nemaju funkciju konzerviranja u konačnom proizvodu čak i u sinergiji s drugim konzervansima.
DIO B – OZNAČIVANJE PODATAKA O DOZIRANJU
Informacije koje se trebaju navesti na oznakama deterdženata za pranje rublja i deterdženata za strojno pranje posuđa koji se koriste u kućanstvu
DIO D. – POJEDNOSTAVNJENI PODACI O DOZIRANJU ZA DETERDŽENTE ZA PRANJE RUBLJA KOJI SE KORISTE U KUĆANSTVU
Pojednostavnjena tablica za doziranje sadržava sljedeće informacije:
PUTOVNICA ZA PROIZVODE
Putovnica za proizvode uključuje sljedeće podatke:
Obveza iz točke (f) ne primjenjuje se na deterdžente za profesionalnu upotrebu ili na površinski aktivne tvari za deterdžente za profesionalnu upotrebu za koje je dostupan sigurnosno-tehnički list iz članka 31. Uredbe (EZ) br. 1907/2006.
METODE ISPITIVANJA IZ ČLANKA 22. STAVKA 2.
U opisu je ove metode laboratorijski model koji čine uređaj s aktiviranim talogom i posuda za sekundarno taloženje, čija je namjena simuliranje obrade komunalne otpadne vode. Poboljšani, najnapredniji uvjeti rada mogu se primijeniti na ovu metodu ispitivanja kako je opisano u normi EN ISO 11733.
Metoda mjerenja temelji se na primjeni uređaja s aktiviranim talogom, prikazanog na slici 1. i detaljnije na slici 2. Oprema se sastoji od posude za sintetičku otpadnu vodu A, pumpe za doziranje B, posude za uvođenje zraka C, posude za taloženje D, pumpe s komprimiranim zrakom E za vraćanje aktiviranog taloga i posude F za prikupljanje obrađene otpadne vode.
Posude A i F moraju biti od stakla ili odgovarajuće plastike, kapaciteta najmanje dvadeset i četiri litre. Pumpa B mora omogućiti stalni protok sintetičke otpadne vode do posude za uvođenje zraka; ta posuda pri uobičajenom radu sadržava tri litre tekuće smjese. Sinterirani uređaj za propuštanje zraka G obješen je u posudi C na vrhu konusa. Količina zraka uvedenog kroz uređaj za propuštanje zraka prati se mjeračem protoka H.
Za ispitivanje se upotrebljava sintetička otpadna voda. Na svaku litru vode iz vodovoda otopiti:
Sintetička otpadna voda priprema se iznova svaki dan.
Jednostavne površinski aktivne tvari ispituju se u nepromijenjenom stanju. Mora se utvrditi aktivni sadržaj uzoraka površinski aktivne tvari radi pripreme sintetičke otpadne vode (točka 1.3.).
Najprije napuniti posudu za uvođenje zraka C i posudu za taloženje D sintetičkom otpadnom vodom. Visina posude D treba biti namještena tako da posuda za uvođenje zraka C sadržava tri litre. Inokulacija se obavlja uvođenjem 3 ml sekundarne otpadne vode dobre kakvoće, netom prikupljene u pogonu za obradu otpadnih voda uglavnom iz kućanstava. Otpadna se voda mora čuvati u aerobnim uvjetima u vremenu od uzimanja uzorka do upotrebe. Zatim uključiti uređaj za uvođenje zraka G, pumpu E i uređaj za doziranje B. Sintetička otpadna voda mora protjecati kroz posudu za uvođenje zraka C brzinom od litre na sat; tada je srednje retencijsko vrijeme 3 sata.
Brzinu uvođenja zraka treba namjestiti tako da sadržaj posude C bude stalno u suspenziji, a sadržaj otopljenog kisika bude najmanje 2 mg/l. Stvaranje pjene mora se spriječiti primjerenim sredstvima. Ne smiju se upotrebljavati sredstva protiv stvaranja pjene koja sprečavaju aktivirani talog ili sadrže površinski aktivne tvari. Pumpa E mora biti namještena tako da se aktivirani talog iz posude za taloženje stalno ravnomjerno vraća u posudu za uvođenje zraka C. Talog koji se nakupi pri vrhu posude za uvođenje zraka C, na dnu posude za taloženje D ili u kolanju mora se vratiti u optok najmanje jedanput na dan četkanjem ili kojim drugim primjerenim načinom. Ako se talog ne sliježe, sposobnost taloženja može se povećati dodavanjem po 2 ml 5-postotne otopine željeznog klorida, što se prema potrebi ponavlja.
Otpadna voda iz posude za taloženje D skuplja se u posudi F dvadeset i četiri sata, nakon čega se, poslije temeljitog miješanja, uzima uzorak. Posuda F mora se potom pomno očistiti.
Sadržaj površinski aktivne tvari (u mg/l) u sintetičkoj otpadnoj vodi utvrđuje se neposredno prije upotrebe.
Sadržaj površinski aktivne tvari (u mg/l) u otpadnoj vodi prikupljenoj u posudi F tijekom dvadeset i četiri sata treba utvrditi analitički istom metodom odmah nakon prikupljanja; u suprotnom se uzorci moraju sačuvati, najbolje zamrzavanjem. Koncentracije se moraju utvrditi točnošću od 0,1 mg/l površinski aktivne tvari.
Radi provjere djelotvornosti procesa najmanje dvaput na tjedan mjeri se kemijska potreba za kisikom (COD,
Kad se postigne podjednaka razgradnja površinski aktivne tvari svaki dan na kraju početnog razdoblja prikazanog na slici 3., trebalo bi se ustaliti i smanjenje kemijske potrebe za kisikom (COD) ili otopljenog organskog ugljika (DOC).
Sadržaj suhe tvari u aktiviranom talogu u posudi za uvođenje zraka treba utvrditi dvaput na tjedan u g/l. Ako prelazi 2,5 g/l, višak aktiviranog taloga mora se ukloniti.
Ispitivanje razgradnje obavlja se na sobnoj temperaturi; ona treba biti ujednačena, uvijek između 19 i 24 °C.
Postotak razgradnje površinski aktivne tvari mora se računati svaki dan na temelju sadržaja površinski aktivne tvari u mg/l sintetičke otpadne vode kao i odgovarajuće otpadne vode prikupljene u posudi F.
Tako dobivene vrijednosti razgradivosti treba grafički prikazati kao na slici 3.
Razgradivost površinski aktivne tvari treba izračunati kao aritmetičku sredinu vrijednosti dobivenih tijekom dvadeset i jednog dana po završetku početnog razdoblja prilagodbe, pri čemu je razgradnja bila ravnomjerna te je uređaj radio bez smetnji. Početno razdoblje ni u kom slučaju ne smije trajati više od šest tjedana.
Vrijednosti razgradnje za svaki dan računaju se točnošću od 0,1 %, ali se krajnji rezultat izražava zaokruživanjem na najbliži puni broj.
U nekim se slučajevima može dopustiti smanjenje učestalosti uzorkovanja, ali prosjek treba računati iz najmanje četrnaest rezultata prikupljenih tijekom dvadeset i jednog dana po završetku početnog razdoblja.
Metoda se temelji na činjenici da kationska boja metilensko plavilo s anionskim površinski aktivnim tvarima (MBAS) proizvodi plave soli koje se mogu ekstrahirati kloroformom. Kako bi se isključilo međudjelovanje, najprije se obavlja ekstrakcija iz lužnate otopine a ekstrakt se potom protrese s kiselom otopinom metilenskog plavila. Apsorpcija odijeljene organske faze mjeri se fotometrijski na duljini vala najveće apsorpcije od 650 nm.
Otopiti 24 g natrijeva bikarbonata, NaHCO
Otopiti 0,35 g metilenskog plavila AR u deioniziranoj vodi i razrijediti do 1000 ml. Pripremiti otopinu najmanje dvadeset i četiri sata prije upotrebe. Apsorbiranje kloroformne faze slijepe probe u odnosu na kloroform ne smije prijeći 0,015 po 1 cm debljine sloja na 650 nm.
Otopiti 0,35 g metilenskog plavila AR u 500 ml deionizirane vode i miješati sa 6,5 ml H
Otopiti 1 g fenolftaleina u 50 ml etanola i dodati 50 ml deionizirane vode uz stalno miješanje. Filtriranjem ukloniti nastali talog.
Uzorci za analizu ne smiju se uzimati kroz sloj pjene.
Nakon temeljitog čišćenja vodom oprema koja služi za analizu mora se temeljito isprati metanolovom klorovodičnom kiselinom (točka 2.2.10.), a potom i deioniziranom vodom prije upotrebe.
Otpadnu vodu koju treba ispitati, onu koja ulazi u uređaj s aktiviranim talogom i onu koja iz njega otječe, filtrirati odmah pri uzimanju uzorka. Baciti prvih 100 ml svakog filtrata.
Staviti izmjerenu količinu uzorka, ako je potrebno neutraliziranoga, u lijevak za odjeljivanje od 250 ml (točka 2.2.11.). Količina uzorka treba sadržavati između 20 i 150 g MBAS-a. Kod nižeg sadržaja MBAS-a može se uzeti do 100 ml uzorka. Ako se uzima manje od 100 ml, razrijediti do 100 ml deioniziranom vodom. Uzorku dodati 10 ml pufer otopine (točka 2.2.1.), 5 ml neutralne otopine metilenskog plavila (točka 2.2.2.) i 15 ml kloroforma (točka 2.2.4.). Smjesu tresti minutu, ravnomjerno i ne prejako. Nakon odjeljivanja faza izliti kloroformni sloj u drugi lijevak za odjeljivanje koji sadržava 110 ml deionizirane vode i 5 ml kisele otopine metilenskog plavila (točka 2.2.3.). Smjesu tresti minutu. Kloroformni sloj propustiti u mjernu tikvicu kroz filtar od vate prethodno očišćen i natopljen kloroformom (točka 2.2.12.).
Triput ekstrahirati lužnatu i kiselu otopinu upotrebljavajući pritom po 10 ml kloroforma za drugu i treću ekstrakciju. Filtrirati kombinirane kloroformne ekstrakte kroz isti filtar od vate i razrijediti do oznake u tikvici od 50 ml (točka 2.2.12.) kloroformom upotrijebljenim za ponovno ispiranje vate. Mjeriti apsorbiranje kloroformne otopine u odnosu na kloroform fotometrom na 650 nm, česticama od 1 do 5 cm. Tijekom cijelog postupka obavljati slijepu probu.
Pripremiti kalibracijsku otopinu od standardne tvari dodecil benzen metil estera sulfonske kiseline (tetrapropilenski tip, molarna masa 340) nakon saponifikacije u kalijevoj soli. MBAS se računa kao natrijev dodecil benzen sulfonat (molarna masa 348).
Pipetom odmjeriti 400 do 450 mg dodecil benzen metil estera sulfonske kiseline (točka 2.2.5.) točnošću od 0,1 mg u tikvicu s okruglim dnom i dodati 50 ml etanolske otopine kalijeva hidroksida (točka 2.2.6.) i nekoliko zrnaca za kuhanje. Nakon uključenja kondenzatora za povratni tok kuhati sat vremena. Nakon hlađenja isprati kondenzator i staklenu spojnicu lijevanjem oko 30 ml etanola, pa tekućinu od ispiranja dodati sadržaju tikvice. Titrirati otopinu sumpornom kiselinom uz fenolftalein sve dok ne postane bezbojna. Otopinu premjestiti u mjernu tikvicu od 1000 ml (točka 2.2.14.), razrijediti deioniziranom vodom do oznake i promiješati.
Zatim se dio te čiste otopine površinski aktivnih tvari dalje razrjeđuje. Odliti 25 ml, premjestiti u mjernu tikvicu od 500 ml (točka 2.2.13.), razrijediti deioniziranom vodom do oznake i promiješati.
Ta standardna otopina sadržava:
pri čemu je E masa uzorka u mg.
Za utvrđivanje kalibracijske krivulje odliti po 1, 2, 4, 6, 8 ml standardne otopine i svaki put razrijediti deioniziranom vodom do 100 ml. Potom postupiti kako je navedeno u točki 2.3. uključujući slijepu probu.
Količina anionske površinski aktivne tvari (MBAS) u uzorku očitava se iz kalibracijske krivulje (točka 2.4.). Sadržaj MBAS-a u uzorku prikazuje se ovako:
pri čemu je: V = mililitarski volumen upotrijebljenog uzorka.
Rezultate izraziti kao natrijev dodecil benzen sulfonat (molarna masa 348).
Rezultate izraziti u mg/l MBAS-a zaokruživanjem na 0,1.
Površinski se aktivne tvari koncentriraju i izoliraju plinskim odvajanjem. Količina neionske površinski aktivne tvari u upotrijebljenom uzorku treba biti u rasponu 250–800 g.
Tako odvojena površinski aktivna tvar otapa se u etil acetatu.
Nakon odjeljivanja faza i isparavanja otapala neionska površinski aktivna tvar nataložila se u vodenoj otopini s izmijenjenim Dragendorffovim reagensom (KBiI
Talog se filtrira, ispere ledenom octenom kiselinom i otopi u otopini amonijeva tartarata. Bizmut u otopini titrira se potenciometrijski otopinom pirolidin ditiokarbamata pri pH 4–5 uz upotrebu sjajne platinaste indikatorske elektrode i referentne elektrode od kalomela ili srebra/srebrnog klorida. Metoda se može primijeniti na neionske površinski aktivne tvari koje sadržavaju 6–30 skupina alkilen oksida.
Rezultat titracije množi se empirijskim faktorom 54 radi konverzije u referentnu tvar nonilfenol kondenziranu s 10 mol etilen oksida (NP 10).
Reagense treba pripremati s deioniziranom vodom.
Otopiti 1,7 g bizmutova nitrata, BiONO
Otopiti 290 g barijeva klorida, BaCl
ČISTA OTOPINA
Pomiješati 1,249 g bakrova sulfata, CuSO
STANDARDNA OTOPINA
Pomiješati 50 ml čiste otopine s 10 ml 0,5 mol H
Filtrirati vodeni uzorak kroz kvalitativni filtar-papir. Ukloniti prvih 100 ml filtrata.
Staviti izmjerenu količinu uzorka u napravu za odvajanje prethodno ispranu etil acetatom, tako da sadržava 250–800 g neionske površinski aktivne tvari.
Radi boljeg odjeljivanja dodati 100 g natrijeva klorida i 5 g natrijeva bikarbonata.
Ako obujam uzorka prelazi 500 ml, dodati te soli u krutom obliku u napravu za odvajanje i otopiti propuštanjem dušika ili zraka.
Ako je uzorak manji, otopiti soli u 400 ml vode i potom dodati u napravu za odvajanje.
Dodavati vodu dok se razina ne podigne do gornje slavine.
Oprezno preliti vodu sa 100 ml etil acetata.
Bocu za pranje u plinskoj cijevi (za dušik ili zrak) napuniti do dvije trećine etil acetatom.
Propustiti plin kroz napravu protokom 30–60 l/h; preporučuje se upotreba mjerača protoka. Brzina uvođenja zraka mora se u početku postupno povećavati. Brzina plina mora se namjestiti tako da su faze i dalje vidljivo odijeljene radi što manjeg miješanja faza i otapanja etil acetata u vodi. Nakon pet minuta zaustaviti protok plina.
Ako se obujam organske faze otapanjem u vodi smanji za više od 20 %, postupak se mora ponoviti, a posebna pozornost obratiti na brzinu protjecanja plina.
Odliti organsku fazu u lijevak za odjeljivanje. Vratiti svu vodu iz vodene faze u lijevku za odjeljivanje – trebalo bi je biti samo nekoliko ml – u napravu za odvajanje. Filtrirati fazu etil acetata u vrč od 250 ml kroz suhi kvalitativni filtar-papir.
Staviti još 100 ml etil acetata u napravu za odvajanje i opet pet minuta propuštati dušik ili zrak. Odvojiti organsku fazu u lijevak za odjeljivanje upotrijebljen za prvo odjeljivanje, ukloniti vodenu fazu i propustiti organsku fazu kroz isti filtar kao i prvu količinu etil acetata. Isprati lijevak za odjeljivanje i filtar s oko 20 ml etil acetata.
Ekstrakt etil acetata do sušenja isparavati nad vodenom kupelji (primjenom uređaja za isparavanje). Usmjeriti blago strujanje zraka preko površine otopine radi bržeg isparavanja.
Otopiti suhi ostatak preostao nakon obavljanja postupka iz točke 3.3.1. u 5 ml metanola, dodati 40 ml vode i 0,5 ml razrijeđene HCl (točka 3.2.3.) te promiješati smjesu magnetnom miješalicom.
Toj otopini dodati 30 ml sredstva za taloženje (točka 3.2.6.) iz mjernog cilindra. Talog se sliježe daljnjim miješanjem. Nakon deset minuta miješanja ostaviti smjesu da odstoji najmanje pet minuta.
Filtrirati smjesu kroz Goochovu posudu za taljenje čije je dno prekriveno filtar-papirom od staklenih vlakana. Najprije oprati filtar lijevanjem oko 2 ml ledene octene kiseline uz usisavanje. Potom temeljito oprati vrč, magnet i posudu za taljenje ledenom octenom kiselinom, koje je potrebno oko 40–50 ml. Talog nakupljen na stijenkama vrča nije potrebno potpuno prenijeti na filtar jer se otopina taloga za titriranje vraća u vrč za taloženje i tada se otapa preostali talog.
Otopiti talog u posudi za taljenje s filtrom dodavanjem tri puta po 10 ml vruće otopine amonijeva tartarata (oko 80 °C) (točka 3.2.8.). Neka svaki dio odstoji u posudi za taljenje nekoliko minuta prije usisavanja kroz filtar u tikvicu.
Staviti sadržaj tikvice za filtriranje u vrč upotrijebljen za taloženje. Isprati stijenke vrča s još 20 ml otopine tartarata kako bi se otopio ostatak taloga.
Dobro oprati posudu za taljenje, adapter i tikvicu za filtriranje sa 150–200 ml vode i vratiti vodu od ispiranja u vrč upotrijebljen za taloženje.
Miješati otopinu magnetnom miješalicom (točka 3.2.16.), dodati nekoliko kapi bromokresol purpura (točka 3.2.5.) i dodavati razrijeđenu otopinu amonijaka (točka 3.2.9.) sve dok otopina ne postane ljubičasta (otopina je u početku blago kisela od ostatka octene kiseline za ispiranje).
Zatim dodati 10 ml standardne acetatske pufer otopine (točka 3.2.10.), uroniti elektrode u otopinu i titrirati potenciometrijski standardnom „otopinom karbata” (točka 3.2.11.), s vrhom birete uronjenim u otopinu.
Brzina titriranja ne smije biti veća od 2 ml/min.
Krajnja je točka sjecište tangenata s dviju strana krivulje potencijala.
Povremeno se opaža smanjenje zakrivljenosti krivulje potencijala; to se može otkloniti pomnim čišćenjem platinaste elektrode (glačanjem smirkovim papirom).
Istodobno tijekom cijelog postupka obavljati slijepu probu s 5 ml metanola i 40 ml vode, prema uputama iz točke 3.3.2. Slijepa titracija treba biti manja od 1 ml, u suprotnom je upitna čistoća reagensa (točke 3.2.3., 3.2.7., 3.2.8., 3.2.9., 3.2.10.), posebno njihov sadržaj teških metala, pa se reagensi moraju zamijeniti. Slijepa se proba mora uzeti u obzir pri računanju rezultata.
Utvrditi faktor za otopinu karbata na dan upotrebe. U tu svrhu titrirati 10 ml otopine bakrova sulfata (točka 3.2.12.) s „otopinom karbata” nakon dodavanja 100 ml vode i 10 ml standardne acetatske pufer otopine (točka 3.2.10.). Ako je upotrijebljena količina „a” ml, faktor „f” iznosi:
a svi se rezultati titracije množe tim faktorom.
Svaka neionska površinski aktivna tvar ima svoj faktor ovisno o sastavu, posebno o duljini lanca alken oksida. Koncentracija neionske površinski aktivne tvari izražava se u odnosu na standardnu tvar kao nonilfenol s deset jedinica etilen oksida (NP 10), s faktorom konverzije 0,054.
Primjenom toga faktora ovako se računa količina površinski aktivne tvari sadržane u uzorku, izražena u mg ekvivalenta NP 10:
(b – c) xfx 0,054 = mg neionske površinski aktivne tvari kao NP 10
pri čemu je:
Izraziti rezultate u mg/l kao NP 10 zaokruživanjem na 0,1.
KORELACIJSKA TABLICA