Članak 1.Predmet i područje primjene1.Ovom Direktivom utvrđuju se zajednička pravila o:(a)kategorijama vozačkih dozvola te obrascima i standardima za vozačke dozvole;(b)izdavanju, valjanosti, obnavljanju i uzajamnom priznavanju vozačkih dozvola;(c)određenim aspektima zamjene, nadomještanja, oduzimanja, ograničavanja, privremenog oduzimanja i ukidanja vozačkih dozvola;(d)određenim aspektima koji se, među ostalim, primjenjuju na nove vozače. [Am. 36.]2.Ne dovodeći u pitanje članke 12.a (novi) i 20. ove Direktive, kao ni pravo država članica da vozačkim dozvolama koje izdaju u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi dodaju nacionalne kategorije, ova seOva Direktiva ne primjenjuje se na vozilana pokretne strojeve s vlastitim pogonom koja se kreću na kotačima ili gusjenicama i imaju najmanje dvije osovine, čija je glavna funkcija u njihovoj vučnoj snazi i koja su konstruirana prije svega za vuču, guranje, prijevoz ili upravljanje određenim alatima, strojevima ili prikolicama koji se koriste u vezi s poljoprivrednim ili šumarskim radovima i čija je upotreba za prijevoz osoba ili robe cestom ili za cestovnu vuču vozila koja se koriste za prijevoz osoba ili robe samo sekundarna funkcijaobuhvaćene područjem primjene Direktive 2006/42/EZ koji su konstruirani ili izrađeni za potrebe izvođenja radova, kao što su necestovni pokretni strojevi kako su definirani [Uredbom o homologaciji i nadzoru tržišta necestovnih pokretnih strojeva koji sudjeluju u prometu na javnim cestama i o izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 (2023/0090(COD))]. [Am. 312.]

Članak 2.DefinicijeZa potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:1.„vozačka dozvola”“ znači elektronička ili fizička isprava kojom se potvrđuje pravo na upravljanje vozilima s vlastitim pogonom i u kojoj se navode uvjeti pod kojima je imatelj ovlašten za upravljanje vozilom, u fizičkom ili u digitalnom obliku, ili u oba ta oblika; [Am. 38.]2.„fizička vozačka dozvola” znači vozačka dozvola u fizičkom obliku, izdana u skladu s člankom 4.;3.„mobilna vozačka dozvola” znači vozačka dozvola u digitalnom obliku, izdana u skladu s člankom 5.;4.„vozilo s vlastitim pogonom” znači svako vozilo koje ima vlastiti pogon i kreće se cestom pomoću vlastite snage, osim vozila koja se kreću tračnicama;5.„vozilo na dva kotača” znači vozilo iz članka 4. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 60, 2.3.2013., str. 52.).;6.„vozilo na tri kotača” znači vozilo iz članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 168/2013;7.„laki četverocikl” znači vozilo iz članka 4. stavka 2. točke (f) Uredbe (EU) br. 168/2013;8.„motocikl” znači vozilo na dva kotača s bočnom prikolicom ili bez nje, kako je navedeno u članku 4. stavku 2. točkama (c) i (d) Uredbe (EU) br. 168/2013;9.„motorni tricikl” znači vozilo s tri simetrično postavljena kotača iz članka 4. stavka 2. točke (e) Uredbe (EU) br. 168/2013;10.„motorno vozilo” znači svako vozilo s vlastitim pogonom koje se uobičajeno koristi za prijevoz osoba ili robe cestom ili za cestovnu vuču vozila koja se koriste za prijevoz osoba ili robe. Ovaj pojam uključuje trolejbuse, tj. vozila priključena na električni vodič koja ne voze po tračnicama;11.„teški četverocikl” znači vozilo iz članka 4. stavka 2. točke (g) Uredbe (EU) br. 168/2013;11a. „vozilo hitne pomoći” znači vozilo kategorije M namijenjeno za prijevoz bolesnih ili ozlijeđenih osoba i posebno opremljeno za tu namjenu, kako je navedeno u dijelu „Kriteriji za kategorizaciju vozila” pod točkom „Vozila posebne namjene (SPV)” u Prilogu I. dijelu A točki 5.3. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.).; [Am. 39.]11b. „motorno vozilo za stanovanje ili kampiranje” znači vozilo kategorije M s odjeljkom za stanovanje u kojem se nalaze stolice i stol, odvojeni ili sklopivi ležajevi za spavanje, oprema za kuhanje te ormarići i spremište, koji moraju biti fiksno učvršćeni u odjeljak za stanovanje, kako je navedeno u dijelu „Kriteriji za kategorizaciju vozila” točki „Vozila posebne namjene (SPV)” Priloga I. dijela A točke 5.1 Uredbi (EU) 2018/858; [Am. 40.]11c. „vozilo s pogonom na alternativna goriva” znači motorno vozilo koje se potpuno ili djelomično pogoni alternativnim gorivom i koje je homologirano u skladu s okvirom Uredbe (EU) 2018/858; [Am. 41.]11d. „alternativna goriva” znači goriva ili izvori energije koji služe, barem djelomično, kao nadomjestak za izvore fosilnih goriva u opskrbi prometa energijom i koji imaju potencijal doprinijeti njegovom smanjenju ugljikovih spojeva i poboljšati neškodljivost prometnog sektora za okoliš i obuhvaćaju:(a) električnu energiju koja se koristi u svim vrstama električnih vozila;(b) vodik;(c) prirodni plin, uključujući biometan, u plinovitom (stlačeni prirodni plin – SPP) i ukapljenom stanju (ukapljeni prirodni plin – UPP);(d) ukapljeni naftni plin (UNP);(e) mehaničku energiju dobivenu iz spremnika ugrađenih u vozila odnosno iz izvora ugrađenih u vozila, uključujući otpadnu toplinu;(f) bilo koje drugo „ugljično neutralno gorivo” koje znači sva goriva definirana Direktivom (EU) 2018/2001, pri čemu se može smatrati da emisije od uporabe goriva (eu) iznose nultu neto stopu, što primjerice znači da je ekvivalent CO2 ugljika ugrađenog u kemijski sastav goriva u uporabi (eu) biogenog podrijetla i/ili je uhvaćen na način da je izbjegnuto njegovo ispuštanje kao CO2 u atmosferu ili je uhvaćen iz zraka, uključujući.i. obnovljiva i/ili sintetička goriva kao što je biogorivo, bioplin, gorivo iz biomase, obnovljivo tekuće i plinovito gorivo nebiološkog podrijetla (RFNBO) ili gorivo iz recikliranog ugljika (RCF).ii. druga goriva koja nisu navedena u Direktivi (EU) 2018/2001 mogu se smatrati ugljično neutralnim gorivom pod uvjetom da ispunjavaju te kriterije i kriterije održivosti iz navedene direktive i povezanih delegiranih akata; teiii. mješavinu dvaju ili više ugljično neutralnih goriva koja se smatra ugljično neutralnim gorivom; [Am. 42.]12.„zabrana vožnje” znači svaka odluka koja dovede do oduzimanja, ukidanja, ograničavanja ili privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili prava na upravljanje vozilom vozaču vozila s vlastitim pogonom i koja više ne podliježe pravu na žalbu. Ta mjera može predstavljati primarnu, sekundarnu ili dodatnu sankciju ili sigurnosnu mjeru.

Članak 3.Standardne specifikacije Unije za vozačke dozvole i uzajamno priznavanje1.Države članice osiguravaju da se njihove nacionalne vozačke dozvole izdaju u skladu s odredbama ove Direktive i da su usklađene sa standardnim specifikacijama Unije i drugim kriterijima na temelju:(a)članka 4. za fizičke vozačke dozvole;(b)članka 5. za mobilne vozačke dozvole.2.Države članice osiguravaju da su fizičke i mobilne vozačke dozvole izdane istoj osobi potpuno istovjetne i da je na njima naveden isti skup prava i uvjeta pod kojima je ta osoba ovlaštena za upravljanje vozilom.3.Države članice ne smiju od podnositelja zahtjeva zahtijevati da kao preduvjet posjeduje fizičku ili mobilnu vozačku dozvolu prilikom izdavanja, nadomještanja, obnavljanja ili zamjene vozačke dozvole u drugom obliku.4.Države članice dužne su do [datum donošenja + 4 godine] osigurati da se automatskipodnositeljima zahtjevaautomatski izdaju samoi mobilne i fizičke vozačke dozvole. Do tog datuma države članice mogu odlučiti hoće li izdavati mobilne vozačke dozvole. [Am. 44.]5.Odstupajući od stavka 4. države članice na zahtjev podnositeljapodnositeljima zahtjeva osiguravaju mogućnostpravo da se umjesto mobilnena zahtjev odreknu fizičke ili digitalne vozačke dozvole, ili zajedno s mobilnom vozačkom dozvolom, izda fizička vozačka dozvola. Države članice podnositeljima zahtjeva olakšavaju takve zahtjeve i ne nastoje ni na koji način utjecati na njih. [Am. 45.]5a. Odstupajući od stavka 5., države članice podnositeljima zahtjeva koji su se odrekli jednog od oblika svoje vozačke dozvole iz stavka 4. daju pravo da zatraže izdavanje ili ponovno izdavanje tog oblika. Svako izdavanje ili ponovno izdavanje oblika od kojeg se prvotno odustalo obavlja se bez nepotrebne odgode, a najkasnije dva tjedna od datuma podnošenja zahtjeva. [Am. 46.]6.Države članice uzajamno priznaju vozačke dozvole koje su izdale.7.Odstupajući od stavka 6. države članice uzajamno priznaju samo mobilne vozačke dozvole izdane nakon [datum donošenja + 3 godine] u skladu s člankom 5. Mobilne vozačke dozvole koje su izdane prije tog datuma, ali ispunjavaju zahtjeve iz članka 5., uzajamno se priznaju nakon tog datuma.

Članak 4.Fizičke vozačke dozvole1.Države članice izdaju fizičke vozačke dozvole na temelju standardnih specifikacija Unije utvrđenih u Prilogu I. dijelu A1.2.Države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi izbjegle svaku opasnost od krivotvorenja vozačkih dozvola, među ostalim obrazaca vozačkih dozvola izdanih prije stupanja na snagu ove Direktive. O tome izvješćuju Komisiju.Fizička vozačka dozvola mora se zaštititi od krivotvorenja primjenom standardnih specifikacija Unije utvrđenih u Prilogu I. dijelu A2. Države članice mogu uvesti dodatne sigurnosne značajke.3.Kad imatelj valjane fizičke vozačke dozvole koja nema razdoblje valjanosti stekne uobičajeno boravište u državi članici koja nije država koja je izdala tu vozačku dozvolu, država članica domaćin može primijeniti razdoblje valjanosti utvrđeno u članku 10. stavku 2. tako da nakon isteka dvije godine od datuma na koji je imatelj stekao uobičajeno boravište na njezinu državnom području obnovi vozačku dozvolu.4.Države članice osiguravaju da do 19. siječnja 20302033. sve izdane fizičke vozačke dozvole i one koje su u optjecaju ispunjavaju sve zahtjeve ove Direktive. [Am. 47.]5.Države članice mogu odlučiti uvesti medij za pohranu (mikročip) kao dio fizičke vozačke dozvole. Ako država članica odluči uvesti mikročip kao dio fizičke vozačke dozvole i ako je tako predviđeno njezinim nacionalnim propisima u vezi s vozačkim dozvolama, može odlučiti na mikročip pohranjivati i dodatne podatke uz one navedene u Prilogu I. dijelu D. Razdoblje čuvanja osobnih podataka pohranjenih u mikročipu, kad god je to moguće, usklađuje se s valjanošću vozačke dozvole. [Am. 48.]Kad države članice uvedu mikročip kao dio fizičke vozačke dozvole dužne su primjenjivati tehničke zahtjeve utvrđene u Prilogu I. dijelu B. Države članice mogu uvesti dodatne sigurnosne značajke.Države članice obavješćuju Komisiju ako odluče uključiti mikročip na fizičke vozačke dozvole, ili o bilo kakvoj promjeni u vezi s takvom odlukom, u roku od tri mjeseca od njezina donošenja. Države članice koje su već uvele mikročip na fizičke vozačke dozvole o tome obavješćuju Komisiju u roku od tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Direktive.6.Ako ne uvedu mikročip kao dio fizičke vozačke dozvole, države članice isto tako mogu odlučiti, na mjestu namijenjenom za tu svrhu, otisnuti QR kôd na fizičke vozačke dozvole koje izdaju. QR kôd omogućuje provjeru vjerodostojnosti informacija navedenih na fizičkoj vozačkoj dozvoli.7.Države članice osiguravaju da subjekt koji provodi provjeru ne zadržava osobne podatke potrebne za provjeru informacija navedenih na fizičkoj vozačkoj dozvoli i da tijelo izdavatelj vozačke dozvole ne bude obaviješteno o postupku provjere.Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljne odredbe u vezi sa značajkama interoperabilnosti i sigurnosnim mjerama s kojima mora biti usklađen QR kôd otisnut na fizičkim vozačkim dozvolama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2.Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj mjeri čiji je cilj uvođenje QR koda na vozačke dozvole ili o svakoj promjeni tih mjera u roku od tri mjeseca od njezina donošenja.8.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. radi izmjene Priloga I. dijelova A, B i D, prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.

Članak 5.Mobilne vozačke dozvole1.Države članice izdaju mobilne vozačke dozvole na temelju standardnih specifikacija Unije utvrđenih u Prilogu I. dijelu C.2.Kako bi se omogućila provjera postojanja prava na upravljanje vozilom imatelja vozačke dozvole, države članice osiguravaju da elektroničke aplikacije uspostavljene za mobilne vozačke dozvole budu besplatno dostupne osobama koje imaju uobičajeno boravište na njihovu državnom području ili osobama koje imaju pravo imati mobilne vozačke dozvole koje su one izdale.Te se aplikacije temelje na europskim lisnicama za digitalni identitet u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.). i potrebno je osigurati odgovarajuću razinu sigurnosti tih aplikacija. [Am. 49.]3.Države članice objavljuju i redovito ažuriraju popis dostupnih elektroničkih aplikacija koje su uspostavljene i održavaju se za potrebe ovog članka.Države članice osiguravaju da elektroničke aplikacije ne sadržavaju ili, u slučaju korištenja pristupnog niza, ne stavljaju na raspolaganje više podataka od onih navedenih u Prilogu I. dijelu D. [Am. 50.]4.Države članice stavljaju na raspolaganje informacije potrebne za pristup nacionalnim sustavima iz Priloga I. dijela C koje se koriste za provjeru mobilnih vozačkih dozvola i međusobno se obavješćuju o njima.Države članice osiguravaju da subjekt koji provodi provjeru ne zadržava osobne podatke potrebne za provjeru prava imatelja mobilne vozačke dozvole na upravljanje vozilom i da tijelo izdavatelj vozačke dozvole obrađuje informacije dobivene putem obavijesti samo za potrebe odgovaranja na zahtjev za provjeru. Obrada osobnih podataka provodi se u skladu s Uredbama (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725 i, ako je primjenjivo, Direktivom 2002/58/EZ, primjenom načela smanjenja količine podataka, ograničenja svrhe i tehničke i integrirane zaštite podataka, posebno u pogledu tehničkih mjera. [Am. 51.]5.Države članice obavješćuju Komisiju o popisu relevantnih nacionalnih sustava ovlaštenih za izdavanje podataka i pristupnih nizova za mobilne vozačke dozvole. Komisija na siguran način stavlja na raspolaganje javnosti popis tih nacionalnih sustava država članica, u elektronički potpisanom ili pečaćenom obliku prikladnom za automatiziranu obradu. [Am. 52.]6.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. radi izmjene Priloga I. dijela C, prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.7.Komisija do [datum donošenja + 18 mjeseci] donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljne odredbe u vezi s interoperabilnosti, sigurnosti i ispitivanjem mobilnih vozačkih dozvola, uključujući elemente provjere i sučelje s nacionalnim sustavima i uzimajući u obzir i potrebne zahtjeve kako bi se osiguralo da ih priznaju tijela trećih zemalja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2. [Am. 53.]7a. Komisija u tom pogledu pruža pomoć državama članicama koje bi trebale surađivati na korištenju i priznavanje europske mobilne vozačke dozvole na svjetskoj razini s pomoću izmjene Ženevske konvencije o cestovnom prometu od 19. rujna 1949., Međunarodne konvencije o prometu motornih vozila od 24. travnja 1926. i Bečke konvencije o cestovnom prometu od 8. studenoga 1968. [Am. 54.]

Članak 6.Kategorije dozvola1.Vozačkom dozvolom stječe se pravo na upravljanje vozilima s vlastitim pogonom sljedećih kategorija:(a)mopedi:kategorija AM:—vozila na dva ili tri kotača najveće konstrukcijske brzine ne veće od 45 km/h i neto maksimalne snage ne veće od 4 kW (osim vozila čija je najveća konstrukcijska brzina manja ili jednaka 25 km/h),; [Am. 55.]—laki četverocikli;(b)motocikli i motorni tricikli:i.kategorija A1:—motocikli s cilindrom čiji obujam nije veći od 125 cm3cm3, neto maksimalne snage ne veće od 11 kW i s omjerom snage i težine ne većim od 0,1 kW/kg, [Am. 56.]—motorni tricikli neto maksimalne snage ne veće od 15 kW; [Am. 57.]ii.kategorija A2:—motocikli neto maksimalne snage ne veće od 35 kW i s omjerom snage i težine koji nije veći od 0,2 kW/kg i koji ne proizlazi iz vozila snage veće od 70 kW; [Am. 58.]iii.kategorija A:—motocikli,—motorni tricikli neto maksimalne snage veće od 15 kW;ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o homologaciji za predmetna vozila, motorna vozila kategorija navedenih u točkama (a) i (b) mogu se kombinirati s prikolicom čija najveća dopuštena masa ne prelazi polovinu mase neopterećenog vučnog vozila; [Am. 59.](c)motorna vozila:i.kategorija B1:—teški četverocikli.Kategorija B1 nije obvezna; u državama članicama koje ne uvedu tu kategoriju vozačkih dozvola za upravljanje takvim vozilima zahtijeva se vozačka dozvola kategorije B;države članice mogu odlučiti uvesti tu kategoriju isključivo za vozila iz članka 9. stavka 4. prvog podstavka točke (c) i pod uvjetima predviđenima u tom stavku. Ako država članica tako odluči, tu činjenicu na vozačkoj dozvoli označava pomoću koda Unije 60.03;ii.kategorija B:—motorna vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 3 500 kg, konstruirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača,—motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s prikolicom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg.Ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o homologaciji za predmetna vozila, motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s prikolicom čija je najveća dopuštena masa veća od 750 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa te kombinacije nije veća od 4 250 kg. U slučaju da je masa takve kombinacije veća od 3 500 kg, države članice, u skladu s odredbama Priloga V., propisuju da se takvom kombinacijom može upravljati samo nakon:—završenog osposobljavanja, ili—položenog ispita vještina i ponašanja.Države članice mogu zahtijevati ispunjenje oba uvjeta, tj. završeno osposobljavanje i položen ispit vještina i ponašanja.Države članice naznačuju pravo na upravljanje takvom kombinacijom na vozačkoj dozvoli pomoću odgovarajućeg koda Unije navedenog u Prilogu I. dijelu E;iii.kategorija BE:—ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o homologaciji za predmetna vozila, kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i prikolice ili poluprikolice, pri čemu najveća dopuštena masa prikolice ili poluprikolice ne prelazi 3 500 kg;iv.kategorija C1:—motorna vozila, osim onih iz kategorija D1 ili D, čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kg, ali nije veća od 7 500 kg, i koja su konstruirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača,—motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s prikolicom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;v.kategorija C1E:—ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o homologaciji za predmetna vozila, kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije C1 i njegove prikolice ili poluprikolice čija je najveća dopuštena masa veća od 750 kg, pod uvjetom da dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12 000 kg,—ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o homologaciji za predmetna vozila, kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i njegove prikolice ili poluprikolice čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kg, pod uvjetom da dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12 000 kg;vi.kategorija C:—motorna vozila, osim onih kategorije D1 ili D, čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kg i koja su konstruirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača,—motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s prikolicom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;vii.kategorija CE:—ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o homologaciji za predmetna vozila, kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije C i njegove prikolice ili poluprikolice čija je najveća dopuštena masa veća od 750 kg;viii.kategorija D1:—motorna vozila konstruirana i izrađena za prijevoz više od 8, a najviše 16 putnika uz vozača i čija najveća dužina nije veća od 8 metara,. [Am. 60.]—motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s prikolicom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;ix.kategorija D1E:—ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o homologaciji za predmetna vozila, kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije D1 i prikolice čija je najveća dopuštena masa veća od 750 kg;x.kategorija D:—motorna vozila konstruirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača; motorna vozila kojima se može upravljati s dozvolom kategorije D mogu se kombinirati s prikolicom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;xi.kategorija DE:—ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o homologaciji za predmetna vozila, kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije D i prikolice čija je najveća dopuštena masa veća od 750 kg.2.Uz prethodnu suglasnost Komisije, koja procjenjuje učinak predložene mjere na sigurnost na cestama, države članice iz primjene ovog članka mogu izuzeti određene posebne vrste vozila s vlastitim pogonom, kao što su posebna vozila za osobe s invaliditetom, ili vozila koja se koriste u građevinskom sektoru i koja se između ostalog kategoriziraju kao izvancestovni pokretni strojevi. [Am. 69.]Države članice iz primjene ove Direktive mogu izuzeti vrste vozila koja koriste oružane snage ili civilna zaštita ili koja su pod njihovim nadzorom. O tome izvješćuju Komisiju.

Članak 7.Minimalna dob1.Minimalna dob za izdavanje vozačke dozvole je sljedeća:(a)16 godina za kategorije AM, A1 i B1, B1 i T; [Am. 70.](b)18 godina za kategorije A2, B, BE, C1 i C1E;(c)za kategoriju A:i.20 godina za motocikle. Međutim, vožnja motocikala te kategorije dopuštena je samo osobama s najmanje dvije godine iskustva vožnje motocikala s dozvolom za kategoriju A2. Ispunjavanje uvjeta od dvije godine iskustva nije nužno ako kandidat ima najmanje 24 godine;ii.21 godina za motorne tricikle snage veće od 15 kW;(d)21 godina za kategorije C, CE, D1 i D1E;(da) ne dovodeći u pitanje okolnosti utvrđene u članku 6. stavku 1. Direktive (EU) 2022/2561, 18 godina za kategorije C, CE, D1 i D1E, za profesionalne vozače koji koriste vozačku dozvolu na nacionalnoj i međunarodnoj razini pod uvjetom da posjeduju svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti (SSO); [Am. 71.](e)24 godine za kategorije D i DE.(ea) ne dovodeći u pitanje okolnosti utvrđene u članku 6. stavku 1. Direktive (EU) 2022/2561, 21 godina za kategorije D i DE, za profesionalne vozače koji upotrebljavaju vozačku dozvolu na nacionalnoj i međunarodnoj razini pod uvjetom da posjeduju svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti (SSO). [Am. 72.]2.Države članice mogu odrediti nižu ili višu minimalnu dob za izdavanje vozačkih dozvola:(a)za kategoriju AM mogu je sniziti na 14 godina ili povisiti na 18 godina;(b)za kategoriju B1 mogu je povisiti na 18 godina;države članice mogu ne izdati vozačku dozvolu za kategoriju B1 za kandidata koji ima više od 21 godine za vozila iz članka 9. stavka 4. prvog podstavka točke (c) i pod uvjetima predviđenima u tom stavku. [Am. 73.](c)za kategoriju A1 mogu je povisiti na 18 godina, pod uvjetom da su ispunjena sljedeća dva uvjeta:i.postoji razlika od dvije godine između minimalne dobi za kategoriju A1 i minimalne dobi za kategoriju A2;ii.zahtijeva se najmanje dvije godine iskustva vožnje motocikala kategorije A2 prije mogućnosti stjecanja dozvole za upravljanje motociklima kategorije A, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) podtočki i.;(d)za kategorije B i BE mogu je sniziti na 17 godina.3.Države članice mogu sniziti minimalnu dob za kategoriju C na 18 godina i za kategoriju D na 21 godinu, za:(a)vozila koja koristi vatrogasna služba, civilna zaštita i vozila koja se koriste za održavanje javnog reda i mira; [Am. 74.](b)vozila koja provode ispitivanja na cesti u svrhu popravka ili održavanja.Države članice mogu na svojem teritoriju uzajamno priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih vozačima mlađima od minimalne dobi utvrđene u ovom stavku. [Am. 75.]4.Vozačke dozvole koje se izdaju u skladu sa stavcima 2. i 3stavkom 2. valjane su samo na državnom području države članice koja dozvolu izdaje dok imatelj dozvole ne dosegne minimalnu dob utvrđenu u stavku 1. [Am. 76.]Države članice mogu na svojem državnom području priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih vozačima mlađima od minimalne dobi utvrđene u stavku 1.5. Odstupajući od stavka 1. točaka (d) i (e) ovog članka, ako kandidat posjeduje svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti iz članka 6. Direktive (EU) 2022/2561, minimalna dob za izdavanje vozačke dozvole je sljedeća:(a) za kategorije C i CE minimalna dob predviđena člankom 5. stavkom 2. točkom (a) podtočkom i. Direktive (EU) 2022/2561;(b) za kategorije D1 i D1E minimalna dob predviđena člankom 5. stavkom 3. točkom (a) podtočkom i. drugim odlomkom te direktive;(c) za kategorije D i DE minimalna dob predviđena člankom 5. stavkom 3. točkom (a) podtočkom i. prvim odlomkom, člankom 5. stavkom 3. točkom (a) podtočkom ii. prvim odlomkom i člankom 5. stavkom 3. točkom (b) te direktive. [Am. 77.]Ako u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (a) podtočkom i. drugim odlomkom ili člankom 5. stavkom 3. točkom (a) podtočkom ii. drugim odlomkom Direktive (EU) 2022/2561 država članica odobri upravljanje vozilom na svojem državnom području od niže dobi, valjanost vozačke dozvole ograničena je na državno područje države članice koja izdaje vozačku dozvolu, sve dok imatelj dozvole ne dosegne odgovarajuću minimalnu dob iz prvog podstavka ovog stavka i dobije svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti.

Članak 8.Uvjeti i ograničenja1.Države članice obvezne su označiti vozačke dozvole koje se izdaju osobama kojima je upravljanje vozilom dopušteno pod jednim ili više uvjeta. Države članice u tu svrhu upotrebljavaju odgovarajuće kodove Unije predviđene u Prilogu I. dijelu E. Mogu upotrijebiti i nacionalne kodove za uvjete koji nisu obuhvaćeni Prilogom I. dijelom E i kada to učine prijavljuju tu činjenicu bez odlaganja Komisiji, zajedno s detaljima kodova i slučajevima u kojima su ih koristili, i to nakon stupanja na snagu ove Direktive i u slučajevima [narednih] novih dodataka ili izmjena postojećih kodova. [Am. 78.]Ako je zbog tjelesne nesposobnosti dopušteno upravljanje samo određenim vrstama vozila ili vozilima prilagođenima kako bi se nadoknadila takva nesposobnost, ispit vještina i ponašanja predviđen u članku 10. stavku 1. provodi se u takvom vozilu.2.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. radi izmjene Priloga I. dijela E, prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.

Članak 9.Stupnjevanje i istovrijednosti kategorija1.Vozačke dozvole za kategorije BE, C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D i DE izdaju se samo vozačima koji već imaju pravo upravljati vozilima kategorije B.2.Valjanost vozačkih dozvola određuje se kako slijedi:(a)dozvole izdane za kategorije C1E, CE, D1E ili DE valjane su samo za kombinacije vozila kategorije BE;(b)dozvole izdane za kategoriju CE valjane su za kategoriju DE sve dok njihovi imatelji imaju pravo upravljati vozilima kategorije D;(c)dozvole izdane za kategoriju C1E ili CE valjane su za kategoriju D1E sve dok njihovi imatelji imaju pravo upravljati vozilima kategorije D1;(ca) dozvole izdane za kategorije CE i DE valjane su za kategorije C odnosno D; [Am. 80.](d)dozvole izdane za kategorije CE i DE valjane su za kombinacije vozila u kategorijama C1E i D1E;(da) dozvole izdane za kategorije C1E i D1E valjane su za kategorije C1 odnosno D1; [Am. 81.](e)dozvole izdane za bilo koju kategoriju valjane su za vozila kategorije AM. Međutim, država članica može za vozačke dozvole izdane na svojem državnom području ograničiti istovrijednosti za kategoriju AM na kategorije A1, A2 i A ako ta država članica uvede praktični ispit kao uvjet za dobivanje kategorije AM;(f)dozvole izdane za kategoriju A2 valjane su i za kategoriju A1;(g)dozvole izdane za kategorije A, B, C ili D valjane su i za kategorije A1, A2, B1, C1 ili D1;(h)vozačka dozvola za kategoriju B bit će valjana, dvije2 godine nakon prvog izdavanja, za upravljanje vozilima s pogonom na alternativna goriva iz članka 2. stavka 11.c ove Direktive Vijeća 96/53/EZDirektiva96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovnakoja prometuju unutar Zajednice (SL L 235, 17.9.1996i 59.).za kategorije M i N utvrđene Uredbom (EU) 2018/858 Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.)., kada su vozila namijenjena korištenju na javnim prometnicama, uključujući prometnice projektirane i izgrađene u jednoj ili više faza, najveće dopuštene mase veće od 3 500 kg, ali ne veće od 4 250 kg bez prikolice, i prijevozu putnika te im kapacitet putničkih sjedala nije veći od osam, ne uključujući vozača. Ta se vozila mogu kombinirati s prikolicama ili poluprikolicama s najvećom dopuštenom masom u toj kombinaciji koja ne prelazi 5 000 kg; [Am. 82.](ha) vozačka dozvola za kategoriju B bit će valjana, 2 godine nakon prvog izdavanja, za upravljanje vozilima hitne pomoći kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 11.a i drugim vozilima za posebne namjene, kao i motornim vozilima za stanovanje ili kampiranje, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 11.b ove Direktive, pri čemu masa tih vozila ne prelazi 4250 kg.U periodičnim izvješćima Europskom parlamentu i Vijeću iz članka 20. ove Direktive Komisija preispituje utjecaj tehnološkog napretka u području medicinske opreme za hitne slučajeve i/ili korištenja alternativnih goriva na ukupnu masu vozila hitne pomoći. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. ove Direktive radi izmjene ove Direktive i ažuriranja najveće dopuštene mase vozila hitne pomoći na temelju zaključaka tih periodičnih izvješća.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. radi izmjene ove Direktive i ažuriranja najveće dopuštene mase vozila iz prvog podstavka ove točke kako bi se uzeli u obzir utjecaj tehničkog napretka i razvoja alternativnih goriva na masu vozila hitne pomoći; [Am. 83.](hb) vozačka dozvola za kategoriju BE bit će valjana, 2 godine nakon prvog izdavanja, za upravljanje vozilima s pogonom na alternativna goriva kako su definirana u članku 2. stavku 11.c ove Direktive za kategorije M i N utvrđene Uredbom (EU) 2018/858 kada su vozila namijenjena korištenju na javnim prometnicama, uključujući prometnice projektirane i izgrađene u jednoj ili više faza, najveće dopuštene mase veće od 3 500 kg, ali ne veće od 4 250 kg bez prikolice. Ta se vozila mogu kombinirati s prikolicama ili poluprikolicama, pri čemu najveća dopuštena masa prikolice ili poluprikolice ne prelazi 3 500 kg; [Am. 84.](hc) vozačka dozvola za kategoriju C1 bit će valjana, 3 godine nakon prvog izdavanja, za upravljanje vozilima s pogonom na alternativna goriva kako su definirana u članku 2. stavka 11.c ove Direktive najveće dopuštene mase veće od 7 500 kg, ali ne veće od 8 250 kg bez prikolice i koja su konstruirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača. Ta vozila mogu se kombinirati s prikolicom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg; [Am. 85.](hd) vozačka dozvola za kategoriju C1E bit će valjana, 3 godine nakon prvog izdavanja, za upravljanje vozilima s pogonom na alternativna goriva iz članka 9. stavka 2. točke (hc) čija je prikolica ili poluprikolica najveće dopuštene mase veće od 750 kg, pod uvjetom da dopuštena masa njihove kombinacije nije veća od 12 750 kg; [Am. 86.](he) vozačka dozvola za kategoriju D1 bit će valjana 3 godine nakon prvog izdavanja za upravljanje vozilima konstruiranima i izrađenima za prijevoz najviše 22 putnika uz vozača najveće dužine do 8 metara. [Am. 88.]U drugom izvješću o provedbi Europskom parlamentu i Vijeću navedenom u članku 20. ove Direktive Komisija procjenjuje učinak razvoja i primjene vozila s pogonom na alternativna goriva i/ili primjene članka točaka od (h) do (hd) ovog članka na sigurnost na cestama. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. radi izmjene ove Direktive i ažuriranja najveće dopuštene mase vozila s pogonom na alternativna goriva. [Am. 89.]3.Države članice mogu za vožnju na svojem državnom području odobriti sljedeće istovrijednosti:(a)motorni tricikli s dozvolom za kategoriju B, za motorne tricikle snage veće od 15 kW, pod uvjetom da imatelj dozvole kategorije B ima najmanje 21 godinu;(b)motocikli kategorije A1 s dozvolom za kategoriju B.Istovrijednosti predviđene prvim podstavkom uzajamno se priznaju u državi članici koja ih je odobrila.Države članice na vozačkoj dozvoli ne navode da imatelj ima pravo upravljati vozilima iz prvog podstavka, osim uz pomoć odgovarajućih kodova Unije navedenih u Prilogu I. dijelu E.Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o istovrijednostima iz prvog podstavka koje su odobrene na njihovu državnom području, među ostalim o nacionalnim kodovima koji su se mogli upotrebljavati prije stupanja na snagu ove Direktive. Komisija te informacije stavlja na raspolaganje državama članicama radi olakšavanja primjene ovog stavka.4.Države članice mogu odobriti vožnju sljedećih kategorija vozila na svojem državnom području:(a)vozila kategorije D1 najveće dopuštene mase od 3 500 kg, bez posebne opreme namijenjene prijevozu osoba s invaliditetom, vozačima starijima od 21 godine koji imaju vozačku dozvolu izdanu za kategoriju B, najmanje dvije godine nakon što je ta dozvola prvi put izdana i pod uvjetom da vozila koriste neprofitna tijela za socijalne svrhe i da vozač pruža svoje usluge dobrovoljno;(b)vozila najveće dopuštene mase veće od 3 500 kg, vozačima starijima od 21 godine koji imaju vozačku dozvolu izdanu za kategoriju B, najmanje dvije godine nakon prvog izdavanja te dozvole, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:i.ta se vozila u stanju mirovanja upotrebljavaju samo kao prostori za učenje ili rekreaciju;ii.upotrebljavaju ih neprofitna tijela u socijalne svrhe;iii.prenamijenjena su tako da se ne mogu koristiti za prijevoz više od devet osoba ni za prijevoz robe osim one koja je nužno potrebna za njihovu namjenu;(c)vozila kategorije B najveće dopuštene mase od 2 500 kg i najveće brzine fizički ograničene na 45 km/h, vozačima mlađima od 21 godine koji imaju vozačku dozvolu kategorije B1.Države članice na vozačkoj dozvoli ne navode da imatelj ima pravo upravljati vozilima iz prvog podstavka točaka (a) i (b), osim uz pomoć odgovarajućih nacionalnih kodova.Države članice obavješćuju Komisiju o svakom odobrenju izdanom u skladu s ovim stavkom.4a. Države članice imaju pravo na svojem državnom području dopustiti upravljanje vozilima kategorije D ili D1 imateljima vozačke dozvole izdane za kategoriju C, pod uvjetom da se u vozilu ne prevoze druge osobe i da je vozač osoba koja obavlja tehnički pregled u skladu s Direktivom 2014/45/EU ili mehaničar radionice za popravak automobila koji obavlja ispitnu vožnju u krugu od 5 km od radionice, nakon popravka vozila ili održavanja ili kontrolne vožnje. Države članice obavješćuju Komisiju o svakom odobrenju izdanom u skladu s ovim stavkom. [Am. 91.]

Članak 10.Izdavanje, valjanost i obnavljanje1.Vozačke dozvole izdaju se samo podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju sljedeće uvjete:(a)položili su ispit vještina i ponašanja i ispit znanja te su zadovoljili minimalne standarde fizičke i mentalne sposobnosti za upravljanje vozilom, u skladu s odredbama priloga II. i III.;(b)za kategoriju AM položili su samo ispit znanja; države članice za tu kategoriju od kandidata mogu zatražiti polaganje ispita vještina i ponašanja te zdravstveni pregled.Za vozila na tri kotača i četverocikle u toj kategoriji države članice mogu uvesti poseban ispit vještina i ponašanja. Za razlikovanje vozila unutar kategorije AM na vozačku dozvolu može se upisati nacionalni kôd;(c)za kategoriju A2 ili kategoriju A, i pod uvjetom da su stekli najmanje dvije godine iskustva na motociklu kategorije A1 odnosno kategorije A2, ispunili su jedno od sljedećeg:i.položili su samo ispit vještina i ponašanja, iliii.završili su osposobljavanje u skladu s Prilogom VI.;(d)prošli su osposobljavanje ili položili ispit vještina i ponašanja ili su prošli osposobljavanje i položili ispit vještina i ponašanja u skladu s Prilogom V. u vezi s kategorijom B za upravljanje kombinacijom vozila iz članka 6. stavka 1. točke (c) podtočke ii. trećeg odlomka;(e)imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice koja izdaje dozvolu ili mogu dokazati da u njoj studiraju najmanje šest mjeseci.1a. Države članice donose potrebne odredbe kako bi osigurale da osobe s invaliditetom koje se testiraju u vozilu prilagođenom njihovu invaliditetu budu izuzete od zadaća koje nisu kompatibilne s njihovim invaliditetom. [Am. 94.]2.Minimalno trajanje valjanosti vozačkih dozvola koje izdaju države članice je sljedeće: [Am. 95.](a)15 godina za kategorije AM, A1, A2, A, B, B1 i BE;(b)pet godina za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E.Obnavljanje vozačke dozvole može dovesti do promjene razdoblja valjanosti za drugu kategoriju ili kategorije vozila kojima imatelj dozvole ima pravo upravljati, u mjeri u kojoj je to u skladu s uvjetima propisanima u ovoj Direktivi.Prisutnost mikročipa ili QR koda u skladu s člankom 4. stavkom 5. odnosno člankom 4. stavkom 6. nije preduvjet za valjanost vozačke dozvole. Gubitak ili nečitkost mikročipa ili QR koda, ili bilo koje drugo oštećenje, ne utječu na valjanost vozačke dozvole.Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti vozačkih dozvola izdanih novim vozačima u smislu članka 15. stavka 1. za bilo koju kategoriju kako bi se na takve vozače primijenile posebne mjere radi poboljšanja sigurnosti na cestama.Poštujući načelo supsidijarnosti, države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti pojedinačnih vozačkih dozvola za bilo koju kategoriju, uzimajući u obzir zdravstveno stanje i sposobnost sigurnog upravljanja vozilom, u skladu s Prilogom III., ako se pokaže nužnim učestalije provoditi zdravstvene preglede ili druge posebne mjere, kao što su ograničenja za počinitelje prometnih prekršaja, kako bi se dodatno poboljšale mjere sigurnosti na cestama. [Am. 253., 315. i 335.]Države članice dužne su ograničiti razdoblja valjanosti utvrđena u prvom podstavku na pet godina ili manje za vozačke dozvole imatelja s boravištem na njihovu državnom području koji su navršili 70 godina kako bi se povećala učestalost zdravstvenih pregleda ili drugih posebnih mjera, kao što su tečajevi za obnovu znanja. To ograničeno razdoblje valjanosti primjenjuje se samo prilikom obnavljanja vozačke dozvole. [Am. 97.]Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti utvrđeno u ovom stavku za vozačke dozvole osoba kojima je izdana privremena boravišna dozvola ili koje uživaju privremenu zaštitu ili odgovarajuću zaštitu u skladu s nacionalnim pravom na njihovu državnom području. U tu svrhu to ograničeno razdoblje valjanosti mora biti jednako ili kraće od razdoblja valjanosti privremene boravišne dozvole ili privremene zaštite ili odgovarajuće zaštite.3.Za obnavljanje vozačke dozvole po isteku razdoblja valjanosti obvezno je ispuniti oba navedena uvjeta:(a)daljnje ispunjavanje minimalnih standarda fizičke i mentalne sposobnosti za upravljanje vozilom utvrđenih u Prilogu III.;(b)uobičajeno boravište na državnom području države članice koja izdaje dozvolu ili dokaz da podnositelj zahtjeva u njoj studira najmanje šest mjeseci u trenutku podnošenja zahtjeva.4.U slučaju krize države članice mogu produljiti razdoblje valjanosti vozačkih dozvola koje bi inače istekle na razdoblje od najviše šest mjeseci. Produljenje se može obnoviti ako kriza potraje.Svako produljenje propisno se obrazlaže i o njemu se odmah obavješćuje Komisija. Komisija odmah objavljuje te informacije u Službenom listu Europske unije. Države članice priznaju valjanost vozačkih dozvola čije je razdoblje valjanosti produljeno u skladu s ovim stavkom.Ako kriza pogodi nekoliko država članica, Komisija može donijeti provedbene akte kako bi produljila razdoblje valjanosti svih ili određenih kategorija vozačkih dozvola koje bi inače istekle. To produljenje ne smije biti dulje od šest mjeseci i može se obnoviti ako kriza potraje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 3.Ako država članica nije, i nije vjerojatno da će biti, pogođena poteškoćama zbog kojih obnavljanje vozačkih dozvola nije bilo izvedivo kao posljedica krize iz trećeg podstavka, ili je poduzela odgovarajuće nacionalne mjere za ublažavanje posljedica krize, ta država članica može odlučiti da neće primijeniti produljenje uvedeno provedbenim aktom iz trećeg podstavka, nakon što o tome obavijesti Komisiju. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije.Za potrebe ovog stavka kriza znači izniman, neočekivan i iznenadan, prirodan ili ljudskim djelovanjem izazvan događaj izvanredne prirode i razmjera koji se odvija unutar ili izvan Unije, ima znatne izravne ili neizravne učinke na područje cestovnog prometa i sprečava ili znatno umanjuje mogućnost imatelja vozačkih dozvola ili relevantnih nacionalnih tijela da provedu potrebne postupke za obnavljanje tih dozvola.5.Ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog kaznenog i policijskog prava, države članice na izdavanje vozačkih dozvola mogu primijeniti nacionalne odredbe u vezi s drugim uvjetima osim onima navedenima u ovoj Direktivi. O tome izvješćuju Komisiju.6.Države članice mogu, prilikom izdavanja ili obnavljanja vozačkih dozvola kategorija AM, A, A1, A2, B, B1 i BE, zahtijevati pregled kojim se primjenjuju minimalni standardi fizičke i mentalne sposobnosti za upravljanje vozilom utvrđeni u Prilogu III., umjesto samoprocjene utvrđene u točki 3. tog priloga. U tom slučaju zdravstveni pregled obuhvaća sve zdravstvene nedostatke navedene u Prilogu III.Komisija do [datum donošenja + 18 mjeseci] donosi provedbene akte kojima se utvrđuje sadržaj samoprocjene iz točke 3. Priloga III. i koji obuhvaćaju sve zdravstvene nedostatke navedene u tom prilogu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2. [Am. 99.]Uz poštovanje načela supsidijarnosti, prilikom obnavljanja vozačkih dozvola kategorija AM, A, A1, A2, B, B1, BE i T države članice mogu zahtijevati pregled kojim se primjenjuju minimalni standardi sposobnosti potrebne za upravljanje vozilom utvrđeni u Prilogu III. [Am. 256. i 318.]6a. Države članice izrađuju smjernice utemeljene na dokazima za liječnike opće prakse i obiteljske liječnike kako bi mogli utvrditi koje bi osobe u vožnji automobilom mogle predstavljati rizik te djeluju u suradnji s tijelima za izdavanje dozvola. [Am. 100.]6b. Države članice osmišljavaju nacionalne obavještajne kampanje za podizanje osviještenosti javnosti o mentalnim ili fizičkim znakovima koji bi mogli predstavljati rizik u vožnji. [Am. 101.]7.Nitko ne može imati više od jedne fizičke vozačke dozvole. Međutim, jedna osoba može imatipohraniti mobilnu vozačku dozvolu na nekoliko mobilnih vozačkih dozvola, pod uvjetom da ih je izdala ista država članicauređaja. [Am. 102.]Nitko ne može imati vozačke dozvole koje je izdalo više od jedne države članice.Država članica dužna je odbiti izdati vozačku dozvolu ako ustanovi da podnositelj zahtjeva već ima vozačku dozvolu koju je izdala druga država članica.Države članice poduzimaju potrebne mjere radi primjene trećeg podstavka. Potrebne mjere u vezi s izdavanjem, nadomještanjem, obnavljanjem ili zamjenom vozačke dozvole obuhvaćaju provjeru kod drugih država članica ima li podnositelj zahtjeva već vozačku dozvolu, ako postoje opravdani razlozi da se na to sumnja. Države članice u tu svrhu koriste mrežu EU-a za vozačke dozvole iz članka 19.Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 6., država članica koja izdaje vozačku dozvolu postupa s dužnom pažnjom kako bi osigurala da osoba ispunjava zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka te, ako utvrdi da je dozvola izdana iako ti zahtjevi nisu bili ispunjeni, primjenjuje nacionalne odredbe o ukidanju ili oduzimanju vozačke dozvole ili prava na upravljanje vozilom.8.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. radi izmjene priloga II., III., V. i VI., prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.8a. Komisija na temelju stručnih savjeta izrađuje internetski tečaj osposobljavanja za liječnike opće prakse koji im omogućava da procijene sve aspekte sposobnosti podnositelja zahtjeva za vožnju. [Am. 103.]

Članak 11.Zamjena i nadomještanje vozačkih dozvola izdanih u državama članicama1.Ako imatelj valjane vozačke dozvole izdane u jednoj državi članici stekne uobičajeno boravište u drugoj državi članici, može zatražiti zamjenu svoje vozačke dozvole istovjetnom dozvolom. Država članica koja obavlja zamjenu obvezna je provjeriti za koju je kategoriju podnesena dozvola još valjana.2.Poštujući načelo teritorijalnosti kaznenog i policijskog prava, država članica u kojoj imatelj vozačke dozvole druge države članice ima uobičajeno boravište može primijeniti svoje nacionalne propise o ograničavanju, privremenom oduzimanju, oduzimanju ili ukidanju prava na upravljanje vozilom te, prema potrebi, u tu svrhu zamijeniti dozvolu.3.Država članica koja obavlja zamjenu fizičke vozačke dozvole obvezna je vratiti staru dozvolu nadležnim tijelima države članice koja je dozvolu izdala i navesti razloge za to. Država članica koja zamjenjuje vozačku dozvolu dužna je o tome obavijestiti nadležna tijela države članice koja je dozvolu izdala i navesti razloge za to. Država članica koja je izvorno izdala vozačku dozvolu pobrinut će se za to da se stara mobilna vozačka dozvola više ne prikazuje. Države članice održavaju komunikaciju putem mreže EU-a za vozačke dozvole iz članka 19. stavka 1. [Am. 104.]4.Vozačku dozvolu kojom se nadomješta vozačka dozvola koja je izgubljena ili ukradena mogu izdati samo nadležna tijela države članice u kojoj imatelj ima uobičajeno boravište. Ta tijela nadomještaju vozačku dozvolu na temelju informacija koje imaju ili, prema potrebi, na temelju dokaza nadležnih tijela države članice koja je izdala izvornu dozvolu.

Članak 11a.Privremena vozačka dozvola1. Tijekom nadomještaja, obnavljanja ili zamjene vozačke dozvole država članica koja obavlja nadomještaj, obnavljanje ili zamjenu izdaje privremenu vozačku dozvolu u obliku potvrde, čak i ako je riječ o istoj državi članici koja je izdala prethodnu dozvolu. Komisija je do 31. prosinca 2025. ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 21. i utvrditi standardizirani obrazac za takvu potvrdu. Pri donošenju tih delegiranih akata Komisija uzima u obzir svaki rizik od krivotvorenja takvih oblika.2. Potvrda koju država članica izda u skladu s ovim člankom vrijedi najduže mjesec dana. Države članice moraju uzajamno priznati te potvrde. Ako je za nadomještanje, produljenje ili zamjenu vozačke dozvole potrebno dulje vremensko razdoblje, države članice mogu produljiti tu potvrdu dvaput, svaki puta na razdoblje od maksimalno mjesec dana. Valjanost takve potvrde automatski prestaje važiti nakon što imatelj stekne fizičku ili mobilnu dozvolu u skladu s člankom 3. [Am. 105.]

Članak 12.Zamjena vozačkih dozvola izdanih u trećim zemljama1.Ako država članica osigurava zamjenu vozačke dozvole izdane u trećoj zemlji imatelju koji je stekao uobičajeno boravište na njezinu državnom području, ta država članica zamjenjuje vozačku dozvolu u skladu s odredbama ovog članka.2.Ako država članica zamjenjuje vozačku dozvolu izdanu u trećoj zemlji koja nije predmet provedbene odluke iz stavka 7., ta zamjena bilježi se na vozačkoj dozvoli koju izdaje ta država članica označivanjem odgovarajućeg koda iz Priloga I. dijela E, kao i svako naknadno obnavljanje ili nadomještanje. Ako imatelj te dozvole stekne uobičajeno boravište u drugoj državi članici, ta država ne treba primijeniti načelo uzajamnog priznavanja iz članka 3. stavka 6.Države članice za takve zamjene primjenjuju odredbe svojeg nacionalnog zakonodavstva, u skladu s uvjetima predviđenima u ovom stavku.3.Ako je vozačka dozvola izdana za određenu kategoriju i u trećoj zemlji koja je predmet provedbene odluke iz stavka 7., ta se zamjena ne bilježi na vozačkoj dozvoli koju je izdala predmetna država članica. U tim slučajevima države članice zamjenjuju vozačke dozvole u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnoj provedbenoj odluci.4.Ako je vozačka dozvola izdana u državi članici zamijenjena za vozačku dozvolu izdanu u trećoj zemlji, države članice ne smiju zahtijevati ispunjavanje dodatnih uvjeta uz one utvrđene u članku 10. stavku 3. točki (a) niti evidentirati dodatne informacije za zamjenu te vozačke dozvole za vozačku dozvolu koju su one izdale, u vezi s kategorijama izvorne vozačke dozvole.U situaciji navedenoj u prvom podstavku, ako podnositelj zahtjeva zatraži zamjenu vozačke dozvole koja je valjana i za kategorije vozila za koje ima prava na upravljanje stečena u trećoj zemlji, primjenjuju se sljedeća pravila:(a)ako je vozačka dozvola izdana za određenu kategoriju i u trećoj zemlji koja je predmet provedbene odluke iz stavka 7., primjenjuje se stavak 3.;(b)ako nema takve provedbene odluke, primjenjuje se stavak 2.5.Zamjene iz stavaka 2., 3. i 4. provode se samo ako je vozačka dozvola izdana u trećoj zemlji predana nadležnim tijelima države članice koja obavlja zamjenu.6.Komisija može utvrditi da treća zemlja ima okvir za cestovni promet kojim se u cijelosti ili djelomično jamči razina sigurnosti na cestama usporediva s razinom u Uniji, što omogućuje da se vozačke dozvole izdane u toj trećoj zemlji zamjenjuju bez bilježenja te zamjene na vozačkim dozvolama izdanima u državama članicama, ako je to potrebno nakon ispunjavanja određenih prethodno utvrđenih uvjeta.Ako Komisija odredi takvu treću zemlju, može procijeniti okvir za cestovni promet te treće zemlje u suradnji s državama članicama. Države članice imaju rok od šest mjeseci da dostave mišljenje o okviru za cestovni promet koji je na snazi u toj trećoj zemlji. Komisija provodi procjenu nakon što dobije mišljenje od svih država članica ili nakon što prođe rok za slanje mišljenja, ovisno o tome koji je datum kasnijiraniji. [Am. 106.]Prilikom procjene okvira za cestovni promet koji je na snazi u trećoj zemlji Komisija uzima u obzir barem sljedeće elemente:(a)zahtjeve na snazi za izdavanje vozačkih dozvola, kao što je klasifikacija kategorija vozačkih dozvola, zahtjeve za minimalnu dob, uvjete i zahtjeve za osposobljavanje vozača i vozačke ispite i zdravstvene standarde za izdavanje dozvole;(b)izdaje li treća zemlja mobilne vozačke dozvole, i ako to čini, koji su primjenjive tehničke i strukturne pojedinosti za upravljanje sustavom;(c)u kojoj su mjeri u optjecaju krivotvorene vozačke dozvole i koje se mjere poduzimaju za sprečavanje krivotvorenja vozačkih dozvola;(d)razdoblje valjanosti vozačkih dozvola izdanih u trećoj zemlji;(e)kakvi su prometni uvjeti u trećoj zemlji i jesu li usporedivi s prometnim uvjetima na cestovnim mrežama u Uniji;(f)razinu sigurnosti na cestama u trećoj zemlji.(fa) sustav zamjene za vozačke dozvole EU-a koji primjenjuje treća zemlja. [Am. 107.]7.Komisija može, nakon provedbe procjene iz stavka 6. i putem provedbenih odluka, utvrditi da treća zemlja ima okvir za cestovni promet kojim se u cijelosti ili djelomično jamči razina sigurnosti na cestama usporediva s razinom u Uniji, što omogućuje da se vozačke dozvole izdane u toj trećoj zemlji zamjenjuju bez bilježenja te zamjene na vozačkoj dozvoli izdanoj u državi članici.Provedbena odluka sadržava barem:(a)kategorije vozačkih dozvola iz članka 6. u pogledu kojih se može izvršiti zamjena bez njezina bilježenja na vozačkoj dozvoli koju je izdala država članica;(b)datume izdavanja vozačkih dozvola treće zemlje od kojih se zamjena može izvršiti bez bilježenja te zamjene na vozačkoj dozvoli koju je izdala država članica;(c)opće uvjete koje je potrebno ispuniti u svrhu provjere vjerodostojnosti službene isprave koja se zamjenjuje;(d)opće uvjete koje podnositelj zahtjeva mora ispuniti kako bi dokazao sukladnost sa zdravstvenim standardima utvrđenima u Prilogu III., prije zamjene.Ako vozačka dozvola podnositelja zahtjeva ne dopušta usklađenost s drugim podstavkom točkama (a) ili (b) ovog stavka, države članice mogu odlučiti zamijeniti vozačku dozvolu u skladu sa stavkom 2. Ako podnositelj zahtjeva ne može ispuniti zahtjeve iz drugog podstavka točaka (c) ili (d) ovog stavka, države članice dužne su odbiti zamijeniti vozačku dozvolu. Dodatnim uvjetima koje provedbena odluka može sadržavati predviđa se ili primjenjivost nacionalnih odredbi države članice u skladu sa stavkom 2. ili odbijanje zamjene vozačke dozvole ako podnositelj zahtjeva ne ispuni te uvjete.Provedbene odluke donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2.8.Provedbenom odlukom iz stavka 7. osigurava se periodično preispitivanje, barem svake četiri godine, sigurnosti na cestama u trećoj zemlji o kojoj je riječ. Ovisno o zaključcima preispitivanja, Komisija održava, mijenja ili suspendira, u mjeri u kojoj je to potrebno, ili stavlja izvan snage provedbenu odluku iz stavka 7.8a. Svjedodžba o stručnoj osposobljenosti (SSO) ili jednakovrijedna svjedodžba koju je izdala treća zemlja iz stavka 2. može se zamijeniti novim SSO-om koji je izdala država članica ako je imatelj u toj državi članici završio dodatno osposobljavanje u trajanju do 35 sati. To dodatno stručno osposobljavanje provodi se na jeziku EU-a koji [kandidat] najbolje razumije. Prema potrebi, u skladu s Direktivom (EU) 2022/2561 o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnikaDirektiva (EU) 2022/2561 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika (SL L 330, 23.12.2022., str. 46.)., kako bi se osigurala visoka razina stručnosti i sigurnosti na cestama, pruža se odgovarajuća jezična potpora.Za potrebe utvrđivanja imaju li treće zemlje pravila koja su u cijelosti ili djelomično usporediva s odgovarajućim pravilima Unije kojima se jamči razina sigurnosti na cestama koja je u cijelosti ili djelomično usporediva s onom u Uniji, Komisija je ovlaštena donijeti do... [2 godine nakon stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] delegirani akti u skladu s člankom 21. radi dopune ove Direktive i utvrditi uvjete za ocjenjivanje pravila trećih zemalja o stručnom osposobljavanju vozača ili pravila trećih zemalja o postupcima izdavanja svjedodžbi i/ili provođenja ispita te o kriterijima i metodologiji koje treba primjenjivati u te svrhe.Na temelju tih [delegiranih akata/uvjeta za procjenu, kriterija i metodologija] i u suradnji s državama članicama u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 6. Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje svoju odluku da određena treća zemlja ima pravila o stručnom osposobljavanju vozača i/ili pravila o postupcima izdavanja svjedodžbi i ispita koja su u cijelosti ili djelomično usporediva s odgovarajućim pravilima Unije kojima se jamči razina sigurnosti na cestama koja je u cijelosti ili djelomično usporediva s onom u Uniji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2. [Am. 108.]9.Komisija u Službenom listu Europske unije i na svojim internetskim stranicama objavljuje popis trećih zemalja koje su predmet provedbene odluke u skladu sa stavkom 7.stavcima 7. i 8.a, a u skladu s tim objavljuje i sve relevantne promjene u skladu sa stavkom 98. [Am. 109.]10.Komisija uspostavlja mrežu znanja za objedinjavanje, obradu i širenje znanja i informacija o najboljim načinima integracije stranih profesionalnih vozača na unutarnje tržište. Mreža uključuje relevantna nadležna tijela država članica, centre izvrsnosti, sveučilišta i istraživače, socijalne partnere i druge relevantne sudionike u sektoru cestovnog prometa.

Članak 12a.Platforma za suradnju1. Komisija uspostavlja platformu za suradnju radi objedinjavanja, obrade i širenja znanja i informacija o najboljim praksama za:(a) programe osposobljavanja vozača u državama članicama, uključujući osposobljavanje za korištenje vozila za posebne namjene kao što su necestovni pokretni strojevi;(b) licenciranje i uobičajenu upotrebu vozila za posebne namjene, kao što su necestovni pokretni strojevi u različitim državama članicama, uključujući prekogranične posljedice razlika u tim pravilima radi olakšavanja uporabe takvih strojeva; i(c) svako drugo pitanje koje se smatra prikladnim.2. Platforma uključuje relevantna tijela država članica i relevantne dionike iz sektora cestovnog prometa i, ako je to moguće, olakšava nadogradnju tih najboljih praksi. [Am. 320.]

Članak 13.Učinci ograničavanja, privremenog oduzimanja, oduzimanja ili ukidanja prava na upravljanje vozilom ili vozačke dozvole1.Država članica dužna je odbiti izdati vozačku dozvolu podnositelju zahtjeva čija je vozačka dozvola u drugoj državi članici ograničena, privremeno oduzeta, oduzeta ili ukinuta.2.Država članica dužna je odbiti priznati valjanost vozačke dozvole koju je izdala druga država članica osobi čija su vozačka dozvola ili pravo na upravljanje vozilom na državnom području prve države članice ograničeni, privremeno oduzeti, oduzeti ili ukinuti.3.Vozačka dozvola ili pravo na upravljanje vozilom smatraju se ograničenima, privremeno oduzetima, oduzetima ili ukinutima za potrebe ovog članka ako predmetna osoba još nije ispunila uvjete koje je odredila država članica, a koje mora ispuniti kako bi mogla ponovno steći pravo na upravljanje vozilom ili vozačku dozvolu ili podnijeti zahtjev za novu vozačku dozvolu.Države članice osiguravaju da su svi uvjeti koje odrede kako bi imatelj mogao ponovno steći pravo na upravljanje vozilom ili vozačku dozvolu, ili kako bi mogao podnijeti zahtjev za novu vozačku dozvolu, proporcionalni i da se njima ne diskriminiraju imatelji vozačkih dozvola izdanih u drugim državama članicama te da sami po sebi ne dovode do odbijanja izdavanja vozačke dozvole ili priznavanja vozačke dozvole izdane u drugoj državi članici na neograničeno vrijeme.Država članica privremeno oduzima vozačku dozvolu ako se tijekom medicinskog pregleda za potvrdu valjanosti iz članka 10. utvrdi privremeni gubitak fizičkih i psihičkih sposobnosti koje se odnose na medicinske preduvjete iz Priloga III. [Am. 110.]4.Nijedna odredba ovog članka ne smije se tumačiti kao da sprečava države članice da određenoj osobi zabrane upravljanje vozilom na svojem državnom području na neodređeno razdoblje a da joj ne osiguraju mogućnost da ponovno stekne pravo na upravljanje vozilom ili vozačku dozvolu ili da podnese zahtjev za novu vozačku dozvolu, ako je to opravdano njezinim ponašanjem.Ako je država članica, u skladu s ovim stavkom, izrekla zabranu upravljanja vozilom na neodređeno razdoblje, ta država članica može odbiti priznati valjanost svake vozačke dozvole koju je izdala druga država članica na svojem državnom području na neodređeno vrijeme. Odstupajući od stavka 1. druge države članice mogu, nakon savjetovanja s državom članicom koja je izrekla zabranu upravljanja vozilom na neodređeno razdoblje, izdati vozačku dozvolu osobi na koju se odnosi ta zabrana.

Članak 14.Sustav vožnje uz pratnju1.Odstupajući od članka 7. stavka 1. točaka (b) odnosno (d), države članice izdaju vozačke dozvole, u skladu s člankom 10. stavkom 1., za kategorije B, C i C1 i C označene kodom Unije 98.02 koji je naveden u Prilogu I. dijelu E podnositeljima zahtjeva koji su navršili 17 godina. [Am. 111.]2.Imatelji vozačke dozvole označene kodom Unije 98.02 koji nisu navršili 18 godina smiju voziti samo uz pratnju osobe na suvozačkom mjestu koja može pružati savjete tijekom vožnje. Osoba u pratnji dužna je pridržavati se propisa o vožnji pod utjecajem alkohola ili droga ili vožnji u neuračunljivom stanju iz bilo kojeg drugog razloga ikoja ispunjava sljedeće uvjete: [Am. 112.](a)ima navršenih najmanje 25 godina;(b)ima vozačku dozvolu EU-a odgovarajuće kategorije koja je izdana prije više od pet godina; [Am. 113.](c)u zadnjih pet godina nije joj izrečena zabrana vožnje;(d)nije bila predmetom odluke u području kaznenog prava zbog prometnog prekršaja;(e)u slučaju vozila kategorije Ckategorija C i C1 stekla je kvalifikacije i osposobljavanje predviđene Direktivom (EU) 2022/2561. [Am. 114](ea) u slučaju kategorije vozila C i C1 završila je namjenski tečaj osposobljavanja u trajanju od sedam sati kako bi stekla potrebne profesionalne i pedagoške vještine, kao dio periodičnog osposobljavanja za dobivanje svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti (SSO). [Am. 115.]Države članice mogu odlučiti produljiti trajanje osposobljavanja na najviše 14 sati. [Am. 116.]3.Države članice mogu zahtijevati identifikaciju osoba u pratnji iz stavka 2. kako bi se osigurala usklađenost s ovim člankom. Države članice mogu ograničiti broj osoba koje mogu biti u pratnji.3a. Sustav vožnje uz pratnju ne ograničava postojeće mogućnosti država članica da smanje minimalnu dob za kategoriju B kako je utvrđeno u članku 7. stavku 2. ove Direktive i da primjenjuju povezane uvjete na nacionalnoj razini. [Am. 117.]4.Države članice mogu primijeniti dodatne uvjete za izdavanje vozačke dozvole označene kodom Unije 98.02 kandidatima koji nisu navršili 18 godina. O tome izvješćuju Komisiju. Komisija objavljuje te informacije.4a. Države članice mogu smanjiti dob navedenu u stavku 1. za osobe čije je uobičajeno boravište na njihovom državnom području kako bi pokrenule pilot-projekte i prikupile podatke o učinku sustava vožnje uz pratnju s obzirom na nižu dob u okviru osposobljavanja polaznika, sve dok polaznik ne skupi 3500 km. Ako država članica želi iskoristiti tu mogućnost, mora podnijeti obrazloženi zahtjev Komisiji. Komisija ocjenjuje takav zahtjev u dijalogu s dotičnom državom članicom i donosi odluku u roku od tri mjeseca. Komisija može odobriti ili odbiti zahtjev podnošenjem obrazloženog mišljenja ili ga odobriti pod dodatnim uvjetima kako bi se osigurala sigurnost na cestama. Odredbe iz stavaka 2., 3. i 4. i dalje se primjenjuju ako Komisija odobri odstupanje. Države članice prate rezultate odobrenih pilot-projekata i o njima izvješćuju Komisiju. Komisija u svojim periodičnim preispitivanjima ocjenjuje zahtjeve i rezultate odobrenih pilot-projekata, ako su dostupni. [Am. 118.]

Članak 15.Razdoblje probnog upravljanja vozilom1.Imatelj vozačke dozvole određene kategorije koja je izdana prvi put smatra se novim vozačem i podliježe razdoblju probnog upravljanja vozilom od najmanje dvije godine. Države članice utvrđuju pravila o trajanju razdoblja i sankcijama za nove vozače. [Am. 119.]1a. Države članice uvode obvezu da novi vozači tijekom cijelog razdoblja probnog upravljanja vozilom na stražnjem vjetrobranskom staklu svojeg vozila moraju imati istaknutu standardiziranu okruglu oznaku Unije. Komisija najkasnije [6 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] u skladu s člankom 21. donosi delegirani akt kojim se utvrđuju zajedničke vizualne specifikacije te zajedničke okrugle oznake. [Am. 268.]2.Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za nove vozače koji upravljaju vozilom s razinom alkohola u krvi većom od 0,0 g/mL0,2 g/mL ili pod utjecajem psihotropnih tvari ili narkotika. Provedbena tijela država članica na temelju najniže granice količine kojom se uzima u obzir pasivno ili slučajno izlaganje utvrđuju tehnički prag za mjerenje nulte tolerancije i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranjaosiguravanja njihove provedbe. Te su sankcije učinkovite, proporcionalne, odvraćajuće i nediskriminirajuće i mogu uključivati zabranu vožnje. [Am. 120.]2a. Države članice utvrđuju stroža pravila o sankcijama za nove vozače, uključujući ako ne upotrebljavaju sigurnosnu opremu ili voze bez valjanje vozačke dozvole, te poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Te su sankcije učinkovite, proporcionalne, odvraćajuće i nediskriminirajuće. [Am. 121.]2b. Države članice mogu proširiti primjenu sustava nulte tolerancije za alkohol i nedopuštene psihoaktivne droge na sve vozače. [Am. 269.]3.Države članice mogu utvrditi dodatna pravila koja se na njihovu državnom području primjenjuju na nove vozače tijekom razdoblja probnog upravljanja vozilom radi poboljšanja sigurnosti na cestama. O tome izvješćuju Komisiju. Tim pravilima ne ograničava se noćna vožnja. [Am. 122.]4.Države članice označuju vozačke dozvole izdane tijekom razdoblja probnog upravljanja vozilom kodom Unije 98.01 navedenim u Prilogu I. dijelu E.5.Razdoblje probnog upravljanja vozilom ne primjenjuje se na vozače koji stječu vozačku dozvolu kategorije A2 ili A u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (c).5a. Za vozače koji tijekom razdoblja probnog upravljanja vozilom za prethodno izdanu kategoriju dozvole dobiju novu kategoriju, razdoblje probnog upravljanja vozilom za novu kategoriju može se smanjiti uzimajući u obzir već završeno razdoblje probnog upravljanja vozilom, pri čemu minimalno razdoblje iznosi šest mjeseci. Takvo se smanjenje ne primjenjuje ako je postojeća vozačka dozvola izdana samo za kategoriju AM. [Am. 123.]5b. Države članice potiče se da u svoje nastavne planove osnovnih i srednjih škola uključe dobno primjerena predavanja o propisima o sigurnosti na cestama i tečajeve za osvještavanje rizika povezanih s prometom. Za pružanje financijske potpore takvim inicijativama države članice mogu koristiti namjenske prihode iz [Direktive 2015/413 Europskog parlamenta i VijećaDirektiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (SL L 68, 13.3.2015., str. 9.).]. Komisija za pružanje financijske potpore takvim inicijativama može koristiti i resurse navedene u [članku 8.a te direktive]. [Am. 124.]

Članak 16.Ovlašteni ispitivači1.Ovlašteni ispitivači ispunjavaju minimalne standarde utvrđene u Prilogu IV.Na ovlaštene ispitivače koji su i prije 19. siječnja 2013.stupanja na snagu ove Direktive obavljali tu funkciju primjenjuju se samo zahtjevi u vezi s osiguranjem kvalitete i mjerama redovitog periodičnog osposobljavanja. [Am. 125.]2.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. radi izmjene Priloga IV., prema potrebi kako bi se uzeo u obzir tehnički, operativni ili znanstveni napredak.

Članak 17.Uobičajeno boravište1.Za potrebe ove Direktive uobičajeno boravište znači mjesto gdje osoba obično živi, to jest najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih iili poslovnih veza ilii, u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje upućuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi. [Am. 126.]Međutim, uobičajenim boravištem osobe čije su poslovne veze na drugom mjestu od osobnih te koja stoga usporedo živi na različitim mjestima koja se nalaze u dvije ili više država članica smatra se ono u kojem ta osoba ima osobne veze, pod uvjetom da se tamo redovito vraća. Zadnji navedeni uvjet nije potrebno ispuniti ako osoba živi u državi članici radi izvršenja zadaće točno određenog trajanja. Pohađanje sveučilišta ili škole ne podrazumijeva prijenos uobičajenog boravišta.2.Za potrebe članka 10. stavka 3. točke (b) i članka 11. stavka 4., smatra se da se uobičajeno boravište osoblja diplomatskih službi Unije ili njezinih država članica, ili članova njihovih obitelji koji su dio njihovih kućanstava, nalazi na državnom području država članica koje su izdale vozačke dozvole koje se obnavljaju ili nadomještaju.Za potrebe ovog članka „diplomatske službe Unije” uključuju dužnosnike iz relevantnih odjela Glavnog tajništva Vijeća i Komisije, osoblje upućeno iz nacionalnih diplomatskih službi država članica te sve druge zaposlenike ili izvođače koji rade za institucije, tijela, urede i agencije Unije u području vanjskog predstavljanja i koji, kako bi mogli izvršavati svoje ugovorne obveze, moraju živjeti barem 181 dan na državnom području jedne ili nekoliko trećih zemalja u jednoj kalendarskoj godini.3.Ako imatelj vozačke dozvole ne može dokazati da ima uobičajeno boravište u određenoj državi članici u skladu sa stavkom 1., kao krajnje rješenje može obnoviti svoju vozačku dozvolu u državi članici koja ju je prvotno izdala.4.Odstupajući od članka 10. stavka 1. točke (e) i za posebne potrebe prvog izdavanja vozačke dozvole kategorije B, podnositelju zahtjeva kojemu država članica uobičajenog boravišta nije država članica državljanstva vozačku dozvolu može izdati država članica državljanstva ako država članica uobičajenog boravišta ne predviđa mogućnost polaganja ispita znanja ili praktičnog ispita na jednom od službenih jezika EU-a države članice državljanstva ili uz pomoć usmenog prevoditelja. [Am. 127.]

Članak 18.Istovrijednosti obrazaca dozvola koji nisu standardni obrasci Unije1.Države članice primjenjuju istovrijednosti utvrđene Odlukom Komisije (EU) 2016/1945Odluka Komisije (EU) 2016/1945 od 14. listopada 2016. o istovrijednosti kategorija vozačkih dozvola (SL L 302, 9.11.2016., str. 62.). između prava stečenih prije 19. siječnja 2013.stupanja na snagu ove Direktive i kategorija utvrđenih u članku 6. ove Direktive. [Am. 128.]2.Nijedno se pravo na upravljanje vozilom dodijeljeno prije 19. siječnja 2013.stupanja na snagu ove Direktive ne ukida niti na bilo koji način ograničava odredbama ove Direktive. [Am. 129.]

Članak 19.Uzajamna pomoć1.Države članice međusobno si pomažu u provedbi ove Direktive. Razmjenjuju informacije o dozvolama koje su izdale, zamijenile, nadomjestile, obnovile, ograničile, privremeno oduzele, oduzele, ukinule ili povukle, o zabranama vožnje koje su izrekle ili planiraju izreći, te se međusobno savjetuju kako bi provjerile podliježe li podnositelj zahtjeva za vozačku dozvolu zabrani vožnje u nekoj drugoj državi članici. Koriste se mrežom EU-a za vozačke dozvole uspostavljenom za te svrhe.2.Države članice mogu se koristiti mrežom EU-a za vozačke dozvole i za razmjenu informacija u sljedeće svrhe:(a)kako bi nadležnim tijelima omogućile da provjere valjanost i vjerodostojnost vozačke dozvole tijekom provjera na cesti ili kao dio mjera protiv krivotvorenja;(b)kako bi olakšale istrage čiji je cilj identificiranje osobe odgovorne za prometne prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama, u skladu s Direktivom (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i VijećaDirektiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (SL L 68, 13.3.2015., str. 9.).;(c)radi sprečavanja, otkrivanja i istrage kaznenih djela izpovezanih s cestovnim prometom u skladu s [UPUĆIVANJE NA PRÜM II], pod uvjetom da se primjenjuju svi uvjeti potrebni u tu svrhu i uz dužno poštovanje načela ograničenja svrhe, nužnosti i proporcionalnosti; [Am. 130.](d)radi provedbe Direktive (EU) 2022/2561;(e)radi provedbe i izvršenja [NOVE DIREKTIVE O UČINKU NEKIH ZABRANA VOŽNJE NA RAZINI UNIJE].3.Pristup mreži mora biti zaštićen. Mreža mora osiguravati sinkronu (u stvarnom vremenu) i asinkronu razmjenu informacija te slanje i primanje zaštićenih poruka, obavijesti i privitaka.Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da su informacije koje se razmjenjuju putem mreže ažurirane.Države članice mogu odobriti pristup mreži samo tijelima nadležnima za svrhe iz stavaka 1. i 2.4.Države članice međusobno si pomažu i u provedbi mobilne vozačke dozvole, posebno kako bi se zajamčila neometana interoperabilnost između aplikacija i elemenata provjere iz Priloga I. dijela C.5.Kako bi se osigurala interoperabilnost nacionalnih sustava povezanih s mrežom EU-a za vozačke dozvole i zaštita osobnih podataka koji se razmjenjuju u tom kontekstu, Komisija do 6. lipnja 2026. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljni operativni i tehnički zahtjevi te zahtjevi u pogledu sučelja mreže EU-a za vozačke dozvole. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2.6.Države članice mogu surađivati u provedbi bilo kojeg djelomičnog ograničenja, privremenog oduzimanja, oduzimanja ili ukidanja prava na upravljanje vozilom ili vozačke dozvole, posebno ako su odgovarajuće mjere ograničene na određene kategorije vozačkih dozvola ili na državna područja određenih država članica, prije svega putem napomena na vozačkim dozvolama koje su izdale.

Članak 20.PreispitivanjeDržave članice svake godine obavješćuju Komisiju o broju izdanih, obnovljenih, nadomještenih, oduzetih i zamijenjenih vozačkih dozvola za svaku kategoriju, uključujući podatke o izdavanju i korištenju mobilnih vozačkih dozvola. Također, države članice u roku od tri mjeseca obavješćuju Komisiju ako se zakoni, propisi i administrativne odredbe koje su usvojile, a koji su nužni za usklađivanje s ovom Direktivom, izmijene na način koji utječe na primjenu odredbi ove Direktive. [Am. 131.]Države članice također dijele podatke o svojom najboljim praksama u pogledu mjera sigurnosti na cestama i tečajeva za svijest o rizicima, posebice što se tiče novih vozača i u okviru cjeloživotnog osposobljavanja, o drugim vrstama pregleda zdravstvene sposobnosti po dobnoj skupini, upotrebi sustava potpore po dobnoj skupini putem intervencija s povratnim informacijama uz dokaz o sudjelovanju i preporuke koje daje instruktor vožnje, prometni psiholog ili ovlašteni ispitivač, te mjerama za poboljšanje mjera sigurnosti na cestama među ranjivim sudionicima u prometu na cestama, uključujući mjere za regulaciju mikromobilnosti. [Am. 132.]Komisija se poziva da do 1. srpnja 2027. Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće o učincima upotrebe nacionalnih odredaba o necestovnim pokretnim strojevima i njihovu utjecaju na unutarnje tržište i sigurnost na cestama. Izvješću se prema potrebi može priložiti zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću u cilju olakšavanja uporabe necestovnih pokretnih strojeva u cijeloj Uniji. [Am. 321.]Države članice Komisiji svake godine šalju statističke podatke o prometnim nesrećama po kategoriji vozačkih dozvola koje su prouzročili novi vozači u okviru sustava vožnje uz pratnju kako je definirano u članku 14. Komisija se poziva da svake tri godine pripremi izvješće u kojem se uspoređuju prometne nesreće koje su prouzročili vozači koji su dobili vozačku dozvolu nakon programa vožnje uz pratnju s drugim vozačima. U izvješću se uzimaju u obzir podaci za svaku kategoriju vozačke dozvole. Komisija to izvješće objavljuje, među ostalim na portalu za prekograničnu razmjenu informacija o prometnim prekršajima, koji je uspostavljen [Direktivom o prekograničnoj razmjeni informacija o prometnim prekršajima]. [Am. 133.]Komisija do [stupanje na snagu + 5 godina] i svakih pet godina nakon toga Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o provedbi ove Direktive, među ostalim o njezinu učinku na sigurnost na cestama.

Članak 21.Izvršavanje delegiranja ovlasti1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 8., članka 5. stavka 6., članka 8. stavka 2., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 8., članka 11. točke (a), članka 12. stavka 8.a, članka 16. stavka 2. i članka 16.a stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [datum stupanja na snagu Direktive]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 134.]3.Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 8., članka 5. stavka 6., članka 8. stavka 2., članka 10. stavka 8. i članka 16. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.6.Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 8., članka 5. stavka 6., članka 8. stavka 2., članka 10. stavka 8. i članka 16. stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 22.Postupak odbora1.Komisiji pomaže odbor za vozačke dozvole. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, navedeni postupak završava bez rezultata kada u roku za davanje mišljenja to odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi provedbeni akt i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.3.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 23.Izmjene Direktive (EU) 2022/2561Direktiva (EU) 2022/2561 mijenja se kako slijedi:1.U članku 5. stavku 2. Direktive (EU) 2022/2561 dodaje se sljedeća točka (c):

„(c) od navršenih 17 godina vozilom kategorijekategorija vozačke dozvole C i C1 ako imaju SSO iz članka 6. stavka 1. i samo pod uvjetima utvrđenima u članku 14. stavku 2. Direktive [UPUĆIVANJE NA OVU DIREKTIVU];.” [Am. 135.]

2.U članku 5. stavku 3. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) „(a) od navršene 21 godine:i.vozilom kategorija vozačke dozvole D i D + E ako imaju SSO iz članka 6. stavka 2.

Svaka država članica može vozača vozila iz jedne od kategorija D1 i D1 + E ovlastiti da upravlja takvim vozilima na njezinu području od navršene 18. godine ako ima SSO iz članka 6. stavka 1.;

Svaka država članica može sniziti minimalnu dob za kategorije D i DE za profesionalne vozače gradskih i međugradskih autobusa na:— 19 godina na svojem državnom području, pod uvjetom da su vozači prošli potpuno stručno osposobljavanje i imaju SSO u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive (EU) 2022/2561;— 18 godina na svojem državnom području, pod uvjetom da su vozači prošli potpuno stručno osposobljavanje i imaju SSO u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive (EU) 2022/2561 te da upravljaju takvim vozilima bez putnika ili na linijama kraćima od 50 km s putnicima.ii.vozilom kategorija vozačke dozvole D i D + E ako imaju SSO iz članka 6. stavka 1.

3.u članku 5. stavak 3. točka (b) briše se; [Am. 323.]

Članak 24.Izmjene Uredbe (EU) 2018/1724Prilog II. Uredbi (EU) 2018/1724 mijenja se kako slijedi:(a)u drugom stupcu u retku „Preseljenje” dodaje se sljedeće polje: „Stjecanje i obnavljanje vozačke dozvole”;(b)u trećem stupcu u retku „Preseljenje” dodaje se sljedeće polje: „Izdavanje, zamjena i nadomještanje vozačkih dozvola EU-a”.

Članak 25.Prenošenje1.Ne dovodeći u pitanje stavak 1.a, države članice najkasnije do [datum donošenja + 2 godine] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. [Am. 324.]Ne dovodeći u pitanje stavak 1.a, te odredbe primjenjuju od [datum donošenja + 3 godine]. [Am. 325.]Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.1a. Države članice najkasnije do [datum donošenja + 4 mjeseca] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člankom 9. stavkom 2 ove Direktive.Te odredbe primjenjuju od [datum donošenja + 4 mjeseca]. [Am. 326.]2.Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 26.Stavljanje izvan snage1.Direktiva 2006/126/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od [datum donošenja + 3 godine].Upućivanja na Direktivu 2006/126/EZ smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VII.2.Uredba (EU) br. 383/2012 stavlja se izvan snage s učinkom od [datum donošenja + 3 godine].3.Upućivanja na Uredbu (EU) br. 383/2012 smatraju se upućivanjima na Prilog I. dio B ove Direktive i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VII.

Članak 27.Stupanje na snaguOva Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 28.AdresatiOva je Direktiva upućena državama članicama.