Članak 1.PredmetOvom se Uredbom utvrđuju pravila o jedinstvenoj svjedodžbi o dodatnoj zaštiti („jedinstvena svjedodžba”) za sredstva za zaštitu bilja zaštićena europskim patentom s jedinstvenim učinkom koja prije stavljanja u promet kao sredstva za zaštitu bilja podliježu administrativnom postupku izdavanja odobrenja kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.)..

Članak 2.DefinicijeZa potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:1.„sredstva za zaštitu bilja” znači aktivne tvari i pripravci koji sadržavaju jednu ili više aktivnih tvari, u obliku u kojem se dostavljaju korisniku, namijenjeni da:(a)štite biljke ili biljne proizvode od štetnih organizama ili sprečavaju aktivnost takvih organizama ako takve tvari ili takvi pripravci nisu drukčije definirani dalje u tekstu;(b)utječu na životne procese biljaka, ne kao hranjiva tvar, već na drugi način (npr. biljni regulator rasta);(c)konzerviraju biljne proizvode ako takve tvari ili takvi proizvodi nisu predmet posebnih odredaba Vijeća ili Komisije o konzervansima;(d)uništavaju nepoželjne biljke;(e)uništavaju dijelove biljaka, kontroliraju ili sprečavaju nepoželjan rast biljaka;2.„tvari” znači kemijski elementi i njihovi spojevi koji nastaju prirodno ili proizvodnjom, uključujući bilo koja onečišćenja do kojih neizbježno dolazi u proizvodnom procesu;3.„aktivne tvari” znači tvari ili mikroorganizmi, uključujući viruse, koji imaju opću ili specifičnu aktivnost:(a)protiv štetnih organizama;(b)ili na biljke, dijelove biljaka ili na biljne proizvode;4.„pripravci” znači smjese ili otopine koje se sastoje od dviju ili više tvari od kojih je barem jedna aktivna tvar i koje se upotrebljavaju kao sredstva za zaštitu bilja;5.„biljke” znači žive biljke i živi dijelovi biljaka, uključujući svježe voće i sjemenke;6.„biljni proizvodi” znači proizvodi u neprerađenom obliku ili oni koji su rezultat neke jednostavne obrade biljaka, kao što su mljevenje, sušenje ili prešanje, ali koji isključuju same biljke;7.„štetni organizmi” znači organizmi štetni za biljke ili biljne proizvode koji pripadaju životinjskom ili biljnom svijetu, kao i virusi, bakterije, mikoplazme i drugi patogeni;8.„proizvod” znači aktivna tvar ili kombinacija aktivnih tvari u sredstvu za zaštitu bilja;9.„europski patent” znači patent koji je priznao Europski patentni ured u skladu s pravilima i postupcima utvrđenima u Konvenciji o priznavanju europskih patenataKonvencija o priznavanju europskih patenata od 5. listopada 1973., kako je revidirana 17. prosinca 1991. i 29. studenoga 2000.;10.„jedinstveni patent” znači europski patent koji ima jedinstveni učinak u državama članicama koje sudjeluju u pojačanoj suradnji utvrđenoj u Uredbi (EU) br. 1257/2012;11.„temeljni patent” znači jedinstveni patent koji štiti proizvod kao takav, pripravak, postupak za dobivanje proizvoda ili primjenu proizvoda i koji je njegov nositelj odredio u postupku za izdavanje jedinstvene svjedodžbe;12.„centralizirani zahtjev” znači zahtjev podnesen Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo („Ured”) u skladu s poglavljem III. Uredbe [COM(2023) 223] s ciljem izdavanja svjedodžbe u imenovanim državama članicama za proizvod naveden u zahtjevu;13.„nadležno nacionalno tijelo” znači nacionalno tijelo koje je u određenoj državi članici nadležno za izdavanje svjedodžbi i odbijanje zahtjeva za izdavanje svjedodžbi;13a. „gospodarski povezan”, u odnosu na različite nositelje dvaju ili više temeljnih patenata kojima se štiti isti proizvod, znači da jedan nositelj, izravno ili neizravno preko jednog ili više posrednika, nadzire drugog nositelja, da je pod njegovim nadzorom ili da je s njim pod zajedničkim nadzorom. [Am. 8]

Članak 3.Uvjeti za dobivanje jedinstvene svjedodžbe1.Ured izdaje jedinstvenu svjedodžbu na osnovi temeljnog patenta ako su u svim državama članicama u kojima taj temeljni patent ima jedinstveni učinak na datum podnošenja zahtjeva ispunjeni svi sljedeći uvjeti:(a)proizvod je zaštićen temeljnim patentom koji je na snazi;(b)izdano je valjano odobrenje za stavljanje proizvoda u promet kao sredstva za zaštitu bilja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 u barem jednoj državi članici u kojoj patent ima jedinstveni učinak; [Am. 9.](c)za taj proizvod do tada nije izdana svjedodžba ni jedinstvena svjedodžba;(d)odobrenje iz točke (b) prvo je odobrenje za stavljanje proizvoda u promet kao sredstva za zaštitu bilja.2.Nositelju više patenata za isti proizvod za taj se proizvod za svaku državu članicu izdaje samo jedna svjedodžba ili jedinstvena svjedodžba.Ako se za određenu državu članicu rješavaju dva ili više zahtjeva, neovisno o tome jesu li nacionalni ili centralizirani zahtjevi za izdavanje svjedodžbi ili zahtjevi za izdavanje jedinstvenih svjedodžbi, koji se odnose na isti proizvod, ali su ih podnijela dva ili više nositelja različitih patenata, nadležno nacionalno tijelo ili Ured, ovisno o slučaju, može dodijeliti po jednu svjedodžbu ili jedinstvenu svjedodžbu za taj proizvod svakom od tih nositelja ako nisu gospodarski povezani. Isto načelo primjenjuje se mutatis mutandis na zahtjeve koje nositelj podnosi u vezi s proizvodom za koji je drugim nositeljima drugih patenata prethodno izdana jedna ili više svjedodžbi ili jedinstvenih svjedodžbi. [Am. 10.]3.Za određeno sredstvo za zaštitu bilja izdaje se jedinstvena svjedodžba i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)na datum podnošenja zahtjeva u svakoj državi članici u kojoj temeljni patent ima jedinstveni učinak podnijet je zahtjev za odobrenje za stavljanje proizvoda u promet kao sredstva za zaštitu bilja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009, ali odobrenje još nije izdano u barem jednoj od tih država članica;(b)prije donošenja mišljenja izdanog nakon ispitivanja izdana su važeća odobrenja u svakoj od država članica u kojima temeljni patent ima jedinstveni učinak.4.Ako je ispunjen uvjet iz stavka 3. točke (a), mišljenje izdano nakon ispitivanja donosi se najranije 18 mjeseci nakon podnošenja zahtjeva.5.Odstupajući od stavka 3., ako je za određenu državu članicu u kojoj temeljni patent ima jedinstveni učinak ispunjen samo uvjet iz stavka 3. točke (a), jedinstvena se svjedodžba izdaje, ali nema učinak u toj državi članici.Ako je jedinstvena svjedodžba izdana u skladu s prvim podstavkom, podnositelj zahtjeva može Uredu dostaviti odobrenje za stavljanje u promet naknadno izdano u toj državi članici prije isteka temeljnog patenta, zajedno sa zahtjevom za obnovu učinka jedinstvene svjedodžbe u toj državi članici. Ured procjenjuje jesu li uvjeti iz stavka 1. ispunjeni za tu državu članicu i donosi odluku o tome obnavlja li se učinak.

Članak 4.Područje primjene zaštiteU granicama zaštite priznate temeljnim patentom, zaštita dobivena jedinstvenom svjedodžbom odnosi se samo na proizvod koji je u svakoj od država članica u kojima taj temeljni patent ima jedinstveni učinak obuhvaćen odobrenjima za stavljanje odgovarajućeg sredstva za zaštitu bilja na tržište i za bilo koju primjenu tog proizvoda kao sredstva za zaštitu bilja odobrenu prije isteka jedinstvene svjedodžbe.

Članak 5.Učinci jedinstvene svjedodžbe1.Jedinstvena svjedodžba daje jednaka prava kao i temeljni patent te podliježe istim ograničenjima i istim obvezama u svim državama članicama u kojima temeljni patent ima jedinstveni učinak.2.Jedinstvena svjedodžba ima jedinstveni učinak. Ona pruža jedinstvenu zaštitu te ima jednak učinak u svim državama članicama u kojima temeljni patent ima jedinstveni učinak. Jedinstvena svjedodžba može se ograničiti, prenijeti, opozvati ili prestati biti valjana isključivo u svim tim državama članicama.

Članak 6.Pravo na jedinstvenu svjedodžbu1.Jedinstvena svjedodžba izdaje se nositelju temeljnog patenta ili pravnom slijedniku tog nositelja.2.Neovisno o stavku 1., ako je temeljni patent priznat za proizvod koji je predmet odobrenja čiji je nositelj treća strana, jedinstvena svjedodžba za taj proizvod ne izdaje se nositelju temeljnog patenta bez suglasnosti te treće strane.

Članak 7.Jedinstvena svjedodžba kao predmet vlasništvaS jedinstvenom svjedodžbom ili zahtjevom za izdavanje jedinstvene svjedodžbe kao predmetom vlasništva u svakoj se državi članici u kojoj temeljni patent ima jedinstveni učinak u potpunosti postupa u skladu s nacionalnim pravom koje se primjenjuje na temeljni patent kao predmet vlasništva.

Članak 8.Zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe1.Zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe podnosi se u roku od šest mjeseci od datuma izdavanja prvog odobrenja za stavljanje proizvoda na tržište kao sredstva za zaštitu bilja iz članka 3. stavka 1. točke (b) u jednoj od država članica u kojoj temeljni patent ima jedinstveni učinak.2.Neovisno o stavku 1., ako je odobrenje za stavljanje proizvoda na tržište izdano u državi članici u kojoj temeljni patent ima jedinstveni učinak, prije nego što se temeljnom patentu pripiše jedinstveni učinak, zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe mora se podnijeti u roku od šest mjeseci od datuma pripisivanja jedinstvenog učinka temeljnom patentu.

Članak 9.Sadržaj zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe1.Zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe mora sadržavati sljedeće:(a)zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe u kojem se navode sljedeće informacije:i.ime i adresa podnositelja zahtjeva;ii.ako je podnositelj zahtjeva imenovao zastupnika, ime i adresa tog zastupnika;iii.broj temeljnog patenta i naziv izuma;iv.broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda na tržište iz članka 3. stavka 1. točke (b) i, ako to odobrenje nije prvo odobrenje za stavljanje tog proizvoda na tržište u Uniji, broj i datum tog odobrenja;(b)primjerak odobrenja za stavljanje proizvoda na tržište iz članka 3. stavka 1. točke (b) u kojemu je proizvod identificiran i koji posebno sadržava broj i datum odobrenja te kratki prikaz karakteristika proizvoda navedenih u dijelu A, odjeljku 1. točkama od 1.1. do 1.7. ili dijelu B odjeljku 1. točkama od 1.1. do 1.4.3. Uredbe Komisije 283/2013Uredba Komisije (EU) br. 283/2013 od 1. ožujka 2013. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o aktivnim tvarima, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 093, 3.4.2013., str. 1.). ili u istovjetnim nacionalnim propisima države članice u kojoj je zahtjev podnesen;(c)ako odobrenje navedeno u točki (b) nije prvo odobrenje za stavljanje proizvoda na tržište kao lijeka u Uniji, podatke o identitetu tako odobrenog proizvoda i zakonski propis prema kojem je proveden postupak izdavanja odobrenja, zajedno s primjerkom obavijesti kojom se odobrenje objavljuje u odgovarajućoj službenoj publikaciji ili, ako takva obavijest ne postoji, bilo kakav dokument kojim se dokazuje izdavanje odobrenja s datumom izdavanja i identitetom proizvoda na koji se odobrenje odnosi;(ca) ako je to primjenjivo, suglasnost treće strane iz članka 6. stavka 2. ove Uredbe; [Am. 11.]2.Zahtjev iz ovog članka podnosi se putem posebnog obrasca.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju pravila o obrascu koji će se upotrebljavati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50.

Članak 10.Podnošenje zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbeZahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe podnosi se Uredu.

Članak 11.Ispitivanje dopuštenosti centraliziranog zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe1.Ured ispituje sljedeće:(a)je li zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe u skladu s člankom 9.;(b)je li zahtjev u skladu s člankom 8.;(c)je li pristojba za podnošenje zahtjeva iz članka 29. stavka 1. plaćena u propisanom roku.2.Ako centralizirani zahtjev ne ispunjava uvjete iz stavka 1., Ured od podnositelja zahtjeva zahtijeva da poduzme potrebne mjere za ispunjavanje tih uvjeta i utvrđuje rok za usklađivanje.3.Ako pristojba iz stavka 1. točke (c) nije uplaćena ili nije uplaćena u cijelosti, Ured o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva.4.Ako podnositelj zahtjeva ne ispuni uvjete iz stavka 1. u roku iz stavka 2., Ured odbija zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe.

Članak 12.Objava zahtjevaAko je zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe usklađen s člankom 11. stavkom 1., Ured objavljuje taj zahtjev u registru bez nepotrebnog odgađanja. [Am. 12.]

Članak 13.Ispitivanje zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe1.Ured ocjenjuje zahtjev s obzirom na sve uvjetena temelju svih uvjeta iz članka 3. stavka 1. za sve države članice u kojima temeljni patent ima jedinstveni učinak. [Am. 13.]2.Ako su zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe i proizvod na koji se on odnosi usklađeni s člankom 3. i člankom 6. stavkom 12. za svaku od država članicadržavu članicu iz stavka 1., Ured donosiizdaje obrazloženo pozitivno mišljenje izdano nakonna temelju ispitivanja radi izdavanjakoje se odnosi na izdavanje jedinstvene svjedodžbe. Ured to mišljenje dostavlja podnositelju zahtjeva te ga bez nepotrebne odgode objavljuje u Registru. [Am. 14.]3.Ako zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe i proizvod na koji se on odnosi nisu u skladuusklađeni s člankom 3. i člankom 6. stavkom 12. za jednu ili više navedenihtih država članica, Ured donosiizdaje obrazloženo negativno mišljenje izdano nakonna temelju ispitivanja s obziromkoje se odnosi na izdavanje jedinstvene svjedodžbe. Ured to mišljenje dostavlja podnositelju zahtjeva te ga bez nepotrebne odgode objavljuje u Registru. [Am. 15.]4.Mišljenje izdano nakon ispitivanja prevodi se na službene jezike svih država članica u kojima temeljni patent ima jedinstveni učinak. Ured se u tu svrhu može koristiti provjerenim strojnim prijevodom.5.Komisija je ovlaštena donositi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o postupcima povezanima s podnošenjem zahtjeva za izdavanje jedinstvenih svjedodžbi, načinu na koji ispitna povjerenstva razmatraju te zahtjeve i pripremaju mišljenja izdana nakon ispitivanja te načinu na koji Ured izdaje mišljenja nakon ispitivanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50.

Članak 14.Primjedbe trećih strana1.Svaka fizička ili pravna osoba može Uredu podnijeti pisane primjedbe o prihvatljivosti dodatne zaštite proizvoda na koji se zahtjev odnosi u jednoj ili više država članica u kojima temeljni patent ima jedinstveni učinak.2.Fizička ili pravna osoba koja je podnijela pisane primjedbe u skladu sa stavkom 1. ne smije biti stranka u postupku.3.Primjedbe trećih strana podnose se u roku od tri mjeseca od objave zahtjeva u registru.4.Sve primjedbe trećih strana podnose se u pisanom obliku na jednom od službenih jezika Unije i u njima se navode razlozi na kojima se temelje.5.Podnositelj zahtjeva obavješćuje se o svim primjedbama trećih strana. Podnositelj zahtjeva može se očitovati o primjedbama u roku koji odredi Ured.

Članak 15.Prigovor1.U roku od dva mjeseca od objave mišljenja izdanog nakon ispitivanja koje se odnosi na određeni zahtjev svaka osoba („podnositelj prigovora”) može Uredu podnijeti prigovor na to mišljenje.2.Prigovor se može podnijeti samo ako nije ispunjen jedan ili više uvjeta iz članka 3. za jednu ili više država članica u kojima temeljni patent ima jedinstveni učinak.3.Prigovor se podnosi u pisanom obliku i u njemu se navode razlozi na kojima se temelji. Smatra se uredno zaprimljenim tek nakon uplate pristojbe za prigovor.4.Prigovor mora sadržavati:(a)upućivanja na zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe protiv kojeg se prigovor podnosi, ime njegova nositelja i identifikaciju proizvoda;(b)podatke o podnositelju prigovora i, prema potrebi, o njegovu zastupniku;(c)izjavu o tome u kojoj se mjeri protivi mišljenju izdanom nakon ispitivanja te o temeljima prigovora;(ca) sve dokaze na koje se podnositelj prigovora poziva u prilog prigovoru. [Am. 16.]5.Prigovor razmatra povjerenstvo za prigovor, koje osniva Ured u skladu s pravilima koja se primjenjuju na ispitna povjerenstva kako je navedeno u članku 17. Međutim, ispitivači koji su bili članovi ispitnog povjerenstva koje je ispitalo predmetni zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe ne smiju biti članovi povjerenstva za prigovor.6.Ako povjerenstvo za prigovor utvrdi da prigovor nije u skladu sa stavkom 2., 3. ili 4., odbacuje prigovor kao nedopušten i o tomesvojoj odluci te razlozima za nju obavješćuje podnositelja prigovora, osim ako se ti nedostaci isprave prije isteka roka za podnošenje prigovora iz stavka 1. [Am. 17.]7.Odluka o odbacivanju prigovora kao nedopuštenog dostavlja se nositelju zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe zajedno s preslikom prigovora.8.Prigovor je nedopušten ako je Ured odlučio o dopuštenosti prethodne žalbe koja se odnosi na isti predmet i razlog, a odluka Ureda o toj žalbi postala je pravomoćna.9.Ako prigovor nije odbijen kao nedopušten, Ured odmah prosljeđuje prigovor podnositelju zahtjeva i objavljuje ga u registru. Ako je podneseno više prigovora, Ured ih odmah dostavlja drugim podnositeljima prigovora.9a. U slučajevima kada je protiv mišljenja izdanog nakon ispitivanja podneseno više prigovora, Ured rješava prigovore zajedno i donosi jedinstvenu odluku u odnosu na sve podnesene prigovore. [Am. 18.]10.Ured donosi odluku o prigovoru, uključujući detaljno obrazloženje te odluke, donosi u roku od šest mjeseci, osim ako je zbog složenosti predmeta potrebno više vremena. [Am. 19.]11.Ako povjerenstvo za prigovor smatra da se nijednim temeljem prigovora ne dovodi u pitanje mišljenje izdano nakon ispitivanja, ono odbija prigovor i obavješćuje podnositelja prigovora o svojoj odluci, a Ured to navodi u registru. [Am. 20.]12.Ako povjerenstvo za prigovor smatra da se barem jednim temeljem prigovora dovodi u pitanje mišljenje izdano nakon ispitivanja, ono donosi izmijenjeno mišljenje, a Ured to navodi u registru.12a. Tijekom cjelokupnog postupka prigovora osigurava se potpuna transparentnost, a postupak je otvoren za sudjelovanje javnosti kad god je to moguće. [Am. 21.]13.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pojedinosti o postupku za podnošenje i ispitivanje prigovora.

Članak 16.Uloga nadležnih nacionalnih tijela1.Na zahtjev podnesen Uredu Ured može imenovati bilo koje nadležno nacionalno tijelo kao ured koji sudjeluje u postupku ispitivanja. Nakon imenovanja nadležnog nacionalnog tijela u skladu s ovim člankom to tijelo imenuje jednog ili više ispitivača koji će biti uključeni u ispitivanje jednog ili više zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe na temelju njihovog relevantnog stručnog znanja i dostatnog iskustva potrebnog za centralizirani postupak ispitivanja. [Am. 22.]2.Ured i nadležno nacionalno tijelo sklapaju administrativni sporazum prije nego što se to nadležno nacionalno tijelo imenuje uredom koji sudjeluje u ispitivanju, kako je navedeno u stavku 1.U tom je sporazumu potrebno navesti prava i obveze stranaka, a posebno službenu obvezu predmetnog nadležnog nacionalnog tijela da poštuje odredbe ove Uredbe o ispitivanja zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe.3.Ured može imenovati nadležno nacionalno tijelo uredom koji sudjeluje u ispitivanju kako je navedeno u stavku 1. na razdoblje od pet godina. To se imenovanje može produljivati za daljnja razdoblja od pet godina.4.Prije imenovanja nadležnog nacionalnog tijela, produljenja njegova imenovanja ili prije isteka takvog imenovanja Ured saslušava predmetno nacionalno tijelo.5.Svako nadležno nacionalno tijelo imenovano u skladu s ovim člankom dužno je Uredu dostaviti popis ispitivača koji mogu sudjelovati u postupcima ispitivanja, prigovora i proglašavanja ništavnosti. Svako takvo nadležno nacionalno tijelo dužno je ažurirati taj popis u slučaju promjene.

Članak 17.Ispitna povjerenstva1.Ocjenjivanje iz članaka 13., 15. i 22. provodi ispitno povjerenstvo koje uključuje jednog člana iz Ureda i dva ispitivača iz članka 16. stavka 1. iz dvaju nadležnih nacionalnih tijela koja sudjeluju u ispitivanju, pod nadzorom Ureda.2.Ispitivači moraju biti nepristrani u obavljanju svojih dužnosti te nakon svojeg imenovanja prijaviti svaki stvarni ili mogući sukob interesa.3.Pri osnivanju ispitnog povjerenstva Ured je dužan osigurati sljedeće:(a)da među uredima koji sudjelujupostoji relevantno i dostatno iskustvo u ispitivanju postoji geografska ravnotežapatenata i svjedodžbi o dodatnoj zaštiti, pri čemu se u prvom redu osigurava da barem jedan od ispitivača ima najmanje pet godina iskustva u ispitivanju patenata i svjedodžbi o dodatnoj zaštiti; [Am. 23.](aa) ako je moguće, da među uredima koji sudjeluju u ispitivanju postoji geografska ravnoteža; [Am. 24.](b)da se uzima u obzir radno opterećenje ispitivača;(c)da je u nadležnom nacionalnom tijelu koje se koristi izuzećem iz članka 10. stavka 5. Uredbe [COM(2023) 223231] nije zaposlen najviše jedannijedan ispitivač. [Am. 25.]4.Ured objavljuje godišnji pregled broja postupaka, uključujući postupke ispitivanja, prigovora, žalbe i proglašavanja ništavnosti, u kojima je sudjelovalo svako od nadležnih nacionalnih tijela.5.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju kriteriji za osnivanje povjerenstava i za odabir ispitivača. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50.

Članak 18.Izdavanje jedinstvene svjedodžbe ili odbijanje zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbeNakon isteka razdoblja u kojem se može podnijeti žalba ili prigovor, pod uvjetom da nije podnesena nijedna žalba ni prigovor ili nakon donošenja konačne odluke o osnovanosti, Ured bez nepotrebnog odgađanja donosi jednu od sljedećih odluka: [Am. 26.](a)ako je mišljenje na temelju ispitivanja pozitivno, Ured izdaje jedinstvenu svjedodžbu;(b)ako je mišljenje na temelju ispitivanja negativno, Ured odbija zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe.Ured bez nepotrebne odgode obavješćuje podnositelja zahtjeva o svojoj odluci. [Am. 27.]

Članak 19.Trajanje jedinstvene svjedodžbe1.Jedinstvena svjedodžba počinje proizvoditi učinke po isteku zakonskog roka trajanja temeljnog patenta, odnosno na dvadesetu obljetnicu datuma prijave tog patenta, za razdoblje koje je jednako razdoblju proteklom od datuma podnošenja prijave temeljnog patenta do datuma izdavanja prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet unutar Unije, umanjeno za razdoblje od pet godina.2.Jedinstvena svjedodžba ne može trajati dulje od pet godina od datuma njezina stupanja na snagu.

Članak 20.Istek jedinstvene svjedodžbe1.Jedinstvena svjedodžba istječe u bilo kojem od sljedećih slučajeva:(a)istekom razdoblja iz članka 19.;(b)ako je se nositelj jedinstvene svjedodžbe odrekne;(c)ako godišnja pristojba utvrđena u skladu s člankom 29. stavkom 3. nije plaćena na vrijeme.2.Ako se odobrenje za stavljanje proizvoda u promet u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 povuče u državi članici u kojoj temeljni patent ima jedinstveni učinak, svjedodžba prestaje imati učinak u toj državi članici. O tome može odlučiti Ured na vlastitu inicijativu ili na zahtjev treće strane.

Članak 21.Ništavnost jedinstvene svjedodžbeJedinstvena svjedodžba ništavna je u bilo kojem od sljedećih slučajeva:(a)svjedodžba je dodijeljena protivno članku 3. i članku 6. stavku 2.; [Am. 28.](b)temeljni patent prestao je biti valjan prije isteka zakonskog roka trajanja;(c)temeljni patent opozvan je ili ograničen u mjeri da proizvod za koji je jedinstvena svjedodžba izdana više nije zaštićen zahtjevima temeljnog patenta ili, nakon isteka temeljnog patenta, postoje razlozi za opoziv koji bi opravdali takav opoziv ili ograničenje.

Članak 22.Postupak za proglašenje ništavnosti1.Svaka osoba Uredu može podnijeti zahtjev za proglašavanje ništavnosti jedinstvene svjedodžbe.2.Zahtjev za proglašavanje ništavnosti može se podnijeti samo ako nije ispunjen jedan ili više uvjeta iz članka 21. za jednu ili više država članica u kojima temeljni patent ima jedinstveni učinak.3.Zahtjev za proglašavanje ništavnosti podnosi se u pisanom obliku i u njemu se navode razlozi na kojima se temelji. Zahtjev se smatra uredno podnesenim tek kad je plaćena pristojba za njega.4.Zahtjev za proglašavanje ništavnosti treba sadržavati:(a)upućivanja na jedinstvenu svjedodžbu na koju se zahtjev odnosi, ime nositelja i identifikaciju proizvoda;(b)pojedinosti o osobi iz stavka 1. („podnositelj zahtjeva”) i, ako je relevantno, njegovu zastupniku;(c)izjavu o razlozima na kojima se temelji zahtjev za proglašavanje ništavnosti.5.Zahtjeve za proglašavanje ništavnosti ispituje povjerenstvo za proglašavanje ništavnosti, koje Ured osniva u skladu s pravilima primjenjivima na ispitna povjerenstva. Međutim, u povjerenstvu za proglašavanje ništavnosti ne smiju sudjelovati ispitivači koji su prethodno bili članovi ispitnog povjerenstva koje je ispitivalo predmetni zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe, kao ni ispitivači koji su sudjelovali u eventualnim povezanim postupcima prigovora ili žalbe, ovisno o slučaju.6.Zahtjev za proglašavanje ništavosti nije dopušten ako je o osnovanosti zahtjeva koji se odnosi na isti predmet i iste razloge za podnošenje tužbe te koji je uključivao iste stranke već odlučio ili Ured ili nadležni sud iz članka 24. te ako je odluka Ureda ili suda o tom zahtjevu postala pravomoćna.7.Ako povjerenstvo za proglašavanje ništavnosti utvrdi da zahtjev za proglašavanje ništavnosti nije usklađen sa stavkom 2., 3. ili 4., odbacuje zahtjev kao nedopušten i o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva.8.Nositelja jedinstvene svjedodžbe obavješćuje se odluci o odbacivanju zahtjeva za proglašavanje ništavnosti kao nedopuštenog i dostavlja mu se primjerak tog zahtjeva.9.Ako zahtjev za proglašavanje ništavnosti nije odbačen kao nedopušten, Ured bez odgode dostavlja taj zahtjev nositelju jedinstvene svjedodžbe i objavljuje ga u registru. Ako je podneseno više zahtjeva za proglašavanje ništavnosti, Ured o njima bez odgode obavješćuje ostale podnositelje zahtjeva.10.Ured donosi odluku o zahtjevu za proglašavanje ništavnosti u roku od šest mjeseci, osim ako je potrebno dulje razdoblje zbog složenosti predmeta.11.Ako se ispitivanjem zahtjeva za proglašavanje ništavnosti otkrije da je ispunjen jedan ili više zahtjeva iz članka 21., jedinstvena svjedodžba proglašava se ništavnom. U protivnom se zahtjev za proglašavanje ništavnosti odbacuje. Ishod se upisuje u registar.12.AkoU mjeri u kojoj se jedinstvena svjedodžba proglasi ništavnom, smatra se da od početka nije proizvodila učinke navedene u ovoj Uredbi. [Am. 29.]13.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pojedinosti postupka proglašavanja ništavnosti.

Članak 23.Protutužbe za proglašavanje svjedodžbe ništavnom1.Protutužba za proglašavanje ništavnosti može se temeljiti samo na razlozima za ništavost iz članka 21.2.Nadležni sud države članice odbacuje protutužbu za proglašavanje ništavnosti ako je odluka koju je donio Ured, a koja se odnosi na isti predmet, iste razloge za podnošenje tužbe i iste stranke već postala pravomoćna.3.Ako je protutužba podnesena u postupku u kojem nositelj jedinstvene svjedodžbe nije jedna od stranaka, nositelj o tome mora biti obaviješten i može se uključiti u postupak kao stranka u postupku u skladu s uvjetima primjenjivima pred nadležnim sudom.4.Nadležni sud države članice kojem je podnesena protutužba za proglašavanje jedinstvene svjedodžbe ništavnom ne nastavlja s ispitivanjem protutužbe dok zainteresirana strana ili sud ne obavijesti Ured o datumu podnošenja protutužbe. Ured tu informaciju upisuje u registar. Ako je zahtjev za proglašavanje jedinstvene svjedodžbe ništavnom podnesen Uredu prije nego što je podnesena protutužba, Ured o tome obavješćuje sud i zastaje s postupkom dok odluka o zahtjevu ne postane konačna ili dok se zahtjev ne povuče.5.Ako je nadležni sud države članice donio pravomoćnu presudu na temelju protutužbe za proglašavanje jedinstvene svjedodžbe ništavnom, sud ili bilo koja stranka u nacionalnom postupku odmah šalje jedan primjerak te presude Uredu. Ured ili bilo koja zainteresirana strana može zatražiti informacije o takvom prosljeđivanju. Ured u registru navodi sudsku presudu i poduzima potrebne mjere za usklađivanje s njezinim operativnim dijelom.6.Nadležni sud koji vodi postupak povodom protutužbe za proglašavanje ništavosti može zastati s postupkom na zahtjev nositelja jedinstvene svjedodžbe i nakon saslušanja drugih stranaka i može zatražiti od tuženika da Uredu podnese zahtjev za proglašavanje ništavosti u roku koji taj sud odredi. Ako se taj zahtjev ne podnese u navedenom roku, postupak se nastavlja, a protutužba se smatra povučenom. Kad zastane s postupkom, nadležni sud države članice može za vrijeme tog zastoja odrediti privremene mjere, uključujući zaštitne mjere.

Članak 24.Obavijest o prestanku valjanosti svjedodžbe ili o proglašavanju svjedodžbe ništavnomAko jedinstvena svjedodžba prestane biti valjana u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (b) ili (c) ili člankom 20. stavkom 2. ili se proglasi ništavnom u skladu s člancima 21. i 22., Ured o tome odmah objavljuje obavijest.

Članak 25.Pretvaranje1.Ako se jedinstveni učinak temeljnog patenta opozove dok je zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe još uvijek u obradi, nositelj tog zahtjeva može, uz plaćanje pristojbe, zatražiti da se taj zahtjev pretvori u centralizirani zahtjev za izdavanje svjedodžbi.2.Ako se jedinstveni učinak temeljnog patenta opozove nakon izdavanja jedinstvene svjedodžbe, nositelj te svjedodžbe može, uz plaćanje pristojbe, zatražiti da se ona pretvori u nacionalne svjedodžbe.3.Zahtjev za pretvaranje može se podnijeti Uredu u roku od tri mjeseca nakon obavijesti o opozivu jedinstvenog učinka temeljnog patenta.4.Zahtjev za pretvaranje i njegov ishod unose se u registar.5.Ured provjerava ispunjava li zatraženo pretvaranje uvjete iz ovog članka, zajedno s formalnim uvjetima utvrđenima provedbenim aktom donesenim u skladu sa stavkom 8. Ako uvjeti za takav zahtjev nisu ispunjeni, Ured obavještava podnositelja zahtjeva o nedostacima. Ako se nedostaci ne otklone u roku koji odredi Ured, Ured odbija zahtjev za pretvaranje. Ako pristojba za pretvaranje nije plaćena u odgovarajućem roku od tri mjeseca, Ured obavješćuje podnositelja zahtjeva da se smatra da zahtjev za pretvaranje nije podnesen.6.Ako je zahtjev iz stavka 1. usklađen sa stavkom 5., Ured pretvara zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe u centralizirani zahtjev za izdavanje svjedodžbi u imenovanim državama članicama u kojima je temeljni patent imao jedinstveni učinak. U slučaju kombiniranog zahtjeva države članice u kojima je temeljni patent imao jedinstveni učinak dodaju se ostalim državama članicama koje su već bile uključene u kombinirani zahtjev.7.Ako je zahtjev iz stavka 2. usklađen sa stavkom 5., Ured dostavlja zahtjev za pretvaranje nadležnim nacionalnim tijelima svake države članice u kojoj je temeljni patent imao jedinstveni učinak i za koju je utvrđeno da je zahtjev dopušten. Nadležna nacionalna tijela donose odgovarajuće odluke.8.Komisija donosi provedbene akte u kojima se utvrđuju pojedinosti koje treba sadržavati zahtjev za pretvaranje zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe u centralizirani zahtjev za izdavanje svjedodžbi ili nacionalnih svjedodžbi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50.

Članak 26.Žalbe1.Svaka stranka u postupku u skladu s ovom Uredbom na koju negativno utječe neka odluka Ureda, uključujući donošenje mišljenja nakon ispitivanja, žalbenim vijećima može podnijeti žalbu na tu odluku.2.Podnošenje žalbe ima suspenzivni učinak. Odluke Ureda koje nisu osporene stupaju na snagu na dan nakon isteka žalbenog roka iz stavka 3.3.Žalba se podnosi Uredu u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o odluci. ŽalbaObavijest se smatra podnesenom tek nakon uplate pristojbekad je uplaćena pristojba za žalbu. U slučaju žalbe, pisana izjava u kojoj se navode razlozitemelji za žalbu, uključujući potkrjepljujuće dokaze, podnosi se u roku od četiritri mjeseca od datuma obavijesti o odluciobjave odluke.Svaki odgovor na izjavu u kojoj se navode razlozi za žalbu podnosi se u pisanom obliku u roku od najviše tri mjeseca od datuma podnošenja te izjave. Ured, ako je to primjenjivo, utvrđuje datum usmenog postupka u roku od tri mjeseca od podnošenja odgovora ili šest mjeseci nakon podnošenja izjave u kojoj se navode razlozi za žalbu, ovisno o tome što je podneseno prije. Ured donosi pisanu odluku u roku od tri mjeseca od datuma usmene rasprave ili podnošenja odgovora na izjavu u kojoj se navode razlozi za žalbu, ovisno o slučaju. [Am. 30.]4.Nakon ispitivanja dopuštenosti žalbe, žalbena vijeća odlučuju o njezinoj osnovanosti.5.Ako žalba rezultira odlukomdovede do odluke koja nije u skladu s mišljenjem izdanim nakon ispitivanja, to se mišljenje može poništiti ili izmijenitiponištava ili izmjenjuje odlukom vijećâ. [Am. 31.]6.Tužbe pred Općim sudom Europske unije protiv odluka žalbenih vijeća o žalbama mogu se podnijeti u roku od dva mjeseca od obavijesti o odluci na temelju povrede bitnih zahtjeva postupka, povrede Ugovora o funkcioniranju Europske unije, povrede ove Uredbe ili povrede bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njihovu primjenu ili zlouporabu ovlasti. Tužbu može podnijeti svaka stranka u postupku pred žalbenim vijećem za koju je njegova odluka nepovoljna. Opći sud nadležan je za poništavanje ili izmjenu osporene odluke.7.Odluke žalbenih vijeća proizvode pravni učinak od dana nakon isteka roka iz članka 6. ili, ako je u tom roku podnesena tužba Općem sudu, od dana nakon datuma odbijanja te tužbe ili odbijanja svih žalbi na odluku Općeg suda podnesenih Sudu Europske unije. Ured poduzima sve potrebne mjere za izvršenje presude Općeg suda ili, u slučaju žalbe na tu presudu, Suda Europske unije.8.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem sadržaja i oblika žalbi iz stavka 3., postupka za podnošenje i ispitivanje žalbe te sadržaja i oblika odluka žalbenih vijeća iz stavka 4.

Članak 27.Žalbena vijeća1.Uz ovlasti koje su im dodijeljene člankom 165. Uredbe (EU) 2017/1001, žalbena vijeća osnovana tom uredbom odgovorna su za odlučivanje o žalbama na odluke Ureda donesene na temelju članka 26. stavka 1.2.Žalbeno vijeće za pitanja povezana s jedinstvenim svjedodžbama sastoji se od tri člana, od kojih najmanje dva moraju biti pravne struke. Ako žalbeno vijeće smatra da je to potrebno zbog naravi žalbe, može pozvati do dva dodatna člana.3.U predmetima koji se odnose na jedinstvene svjedodžbe ne postoji Veliko vijeće u skladu s člankom 165. stavcima 2., 3. i 4. te člankom 167. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/1001. Jedan član ne može donositi odluke, kako je predviđeno člankom 165. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/1001.4.Članovi žalbenih vijeća za pitanja povezana s jedinstvenim svjedodžbama imenuju se u skladu s člankom 166. stavkom 5 Uredbe (EU) 2017/1001. Pri imenovanju članova žalbenih vijeća u pitanjima povezanima sa zahtjevima za izdavanje jedinstvenih svjedodžbi uzima se u obzir njihovo prethodno iskustvo u pitanjima povezanima sa svjedodžbama o dodatnoj zaštiti ili patentnim pravom. [Am. 32.]4a. Na žalbena vijeća u pitanjima koja se odnose na jedinstvene svjedodžbe primjenjuje se članak 166. stavak 9. Uredbe (EU) 2017/1001. [Am. 33.]

Članak 28.Delegiranje ovlasti u vezi sa žalbenim vijećimaKomisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pojedinosti o organizaciji žalbenih vijeća u postupcima povezanima s jedinstvenim svjedodžbama u skladu s ovom Uredbom.

Članak 29.Pristojbe1.Ured naplaćuje pristojbu za podnošenje zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe.2.Ured naplaćuje pristojbu za žalbe, prigovore, zahtjeve za proglašavanje ništavnosti i pretvaranje.3.Za jedinstvenu svjedodžbu Uredu se plaćaju godišnje pristojbe za održavanje.4.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kako bi utvrdila iznose pristojbi koje naplaćuje Ured, rokove u kojima se one moraju platiti i načine plaćanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50.

Članak 30.Kombinirani zahtjeviZahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe može se uključiti u kombinirani centralizirani zahtjev u kojem podnositelj zahtjeva zahtijeva i izdavanje nacionalnih svjedodžbi u imenovanim državama članicama u skladu s centraliziranim postupkom iz Uredbe [COM(2023) 223]. U tom se slučaju primjenjuje članak 38. te uredbe.

Članak 31.Jezik1.Svi dokumenti i informacije koji se šalju Uredu u vezi s postupcima na temelju ove Uredbe moraju biti na jednom od službenih jezika Unije.2.Za zadaće dodijeljene Uredu na temelju ove Uredbe, jezici Ureda jesu svi službeni jezici Unije u skladu s Uredbom Vijeća br. 1Uredba Vijeća br. 1. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385.)..

Članak 32.Komunikacija s Uredom1.S Uredom se može komuniciratikomunicira elektroničkim putem. Izvršni direktor određuje opseg i tehničke uvjete elektroničke komunikacije. [Am. 34.]2.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila o sredstvima komunikacije, uključujući elektronička sredstva komunikacije, kojima se stranke trebaju koristiti u postupku pred Uredom te o obrascima koje Ured treba staviti na raspolaganje.

Članak 33.Registar1.Kad je riječ o zahtjevima za izdavanje jedinstvenih svjedodžbi za sredstva za zaštitu bilja, registar uspostavljen na temelju članka 35. Uredbe [COM(2023) 231]Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove [COM(2023) 231]. za svaku jedinstvenu svjedodžbu ili zahtjev za izdavanje jedinstvene svjedodžbe treba sadržavati sljedeće informacije, ovisno o slučaju:(a)ime i adresu podnositelja zahtjeva ili nositelja svjedodžbe;(b)ime i poslovnu adresu zastupnika, osim zastupnika iz članka 36. stavka 3.;(c)zahtjev te njegov datum podnošenja i datum objave;(d)naznaku o tome odnosi li se zahtjev na lijek ili na sredstvo za zaštitu bilja;(e)broj temeljnog patenta;(f)identifikaciju proizvoda za koji se traži jedinstvena svjedodžba;(g)brojeve i datume odobrenja za stavljanje proizvoda na tržište iz članka 3. stavka 1. točke (b) i identifikaciju proizvoda identificiranog u svakom od tih odobrenja;(h)broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda na tržište u Uniji;(i)datum i sažetak mišljenja Ureda izdanog nakon ispitivanja za svaku državu članicu u kojoj temeljni patent ima jedinstveni učinak; [Am. 35.](j)ako je primjenjivo, broj i trajanje jedinstvene svjedodžbe;(k)ako je primjenjivo, prigovor i njegov ishod, uključujući, ovisno o slučaju,prema potrebi, informaciju o podnošenju prigovora, statusu i ishodu postupka prigovora, među ostalim i prema potrebi sažetak revidiranogizmijenjenog mišljenja izdanog nakon ispitivanja; [Am. 36.](l)ako je primjenjivo, žalbu i, njezin status i ishod, uključujući, ovisno o slučajuprema potrebi, sažetak revidiranog mišljenja izdanog nakon ispitivanja; [Am. 37.](m)ako je primjenjivo, napomenu da je svjedodžba prestala biti valjana ili je proglašena ništavnom;(n)ako je primjenjivo, odluku o zemljopisnom opsegu jedinstvene svjedodžbe, s obzirom na odstupanje prema članku 3. stavku 5. ili članku 20. stavku 2.;(o)ako je primjenjivo, informacije o podnošenju zahtjeva za proglašavanje ništavnosti i, kad postanu dostupne, ishodu povezanog postupka;(p)ako je primjenjivo, informacije o zahtjevu za pretvaranje i njegovim ishodima;(q)informacije o plaćanju godišnjih pristojbi.2.U registru se navode promjene informacija iz stavka 1., uključujući prijenose, te datumi evidentiranja svih upisa.3.Registar i informacije iz stavaka 1. i 2. moraju biti dostupni na svim službenim jezicima Unije. Ured može koristiti provjereni strojni prijevod informacija koje se objavljuju u registru.4.Izvršni direktor Ureda može odrediti da se u Registar upisuju i informacije osim onih navedenih u stavcima 1. i 2.5.Ured prikuplja, organizira, objavljuje i pohranjuje informacije iz stavaka 1. i 2., uključujući osobne podatke, u svrhe utvrđene u stavku 7. Ured omogućuje da uvid u registar bude lako dostupan javnosti.6.Ured, na zahtjev i uz plaćanje pristojbe, izdaje ovjerene ili neovjerene izvatke iz registra.7.Podaci koji se odnose na unose određene u stavcima 1. i 2., uključujući osobne podatke, obrađuju se u svrhu:(a)upravljanja zahtjevima i jedinstvenim svjedodžbama u skladu s ovom Uredbom i aktima donesenima u skladu s njom;(b)vođenja registra i omogućivanja uvida u njega tijelima javne vlasti i gospodarskim subjektima;(c)izrade izvješća i statistika koji omogućuju Uredu da optimira svoj rad i poboljša funkcioniranje sustava.8.Svi podaci, uključujući osobne podatke, koji se odnose na unose u stavcima 1. i 2. smatraju se podacima od javnog interesa i besplatno im može pristupiti bilo koja treća strana. Radi pravne sigurnosti unosi u registru čuvaju se na neodređeno vrijeme.

Članak 34.Baza podataka1.Uz obvezu vođenja registra, Ured prikuplja i pohranjuje u elektroničku bazu podataka sve pojedinosti koje dostave podnositelji zahtjeva ili bilo koja treća strana u skladu s ovom Uredbom ili aktima donesenima u skladu s njom.2.Elektronička baza podataka može sadržavati osobne podatke, osim onih uključenih u registar, u mjeri u kojoj su takve pojedinosti propisane ovom Uredbom ili aktima donesenima u skladu s njom. Podaci se prikupljaju, pohranjuju i obrađuju za sljedeće svrhe:(a)upravljanje zahtjevima i/ili registracijama svjedodžbi kako je opisano u ovoj Uredbi i u aktima donesenima u skladu s njom;(b)pristupanje informacijama nužnima za lakše i učinkovitije provođenje relevantnih postupaka;(c)komunikaciju s podnositeljima zahtjeva i ostalim trećim stranama;(d)izradu izvješća i statistika koji omogućuju Uredu da optimizira svoj rad i poboljša funkcioniranje sustava.3.Izvršni direktor određuje uvjete pristupa elektroničkoj bazi podataka i način na koji se sadržaj, osim osobnih podataka iz stavka 2. ovog članka, no uključujući podatke navedene u članku 33. stavku 3., može staviti na raspolaganje u strojno čitljivom obliku, uključujući naknade za taj pristup.4.Pristup osobnim podacima iz stavka 2. mora biti ograničen i ti podaci ne smiju biti javno dostupni, osim ako je predmetna stranka za to dala svoj izričiti pristanak.5.Svi se podaci čuvaju na neograničeno razdoblje. Međutim, zainteresirana strana može zatražiti uklanjanje svih osobnih podataka iz baze podataka 18 mjeseci nakon isteka jedinstvene svjedodžbe ili, ovisno o slučaju, nakon završetka odgovarajućeg postupka inter partes. Relevantna stranka u svakom trenutku ima pravo na ispravak netočnih ili pogrešnih podataka.

Članak 35.Transparentnost1.Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.). primjenjuje se na dokumente Ureda.2.Upravni odbor Ureda donosi detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 u kontekstu ove Uredbe.3.Odluke koje Ured donese u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu se osporavati putem Europskog ombudsmana ili biti predmet postupka pred Sudom Europske unije, u skladu s uvjetima iz članka 228., odnosno članka 263. UFEU-a.4.Obrada osobnih podataka koju provodi Ured podliježe Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.)..

Članak 36.Zastupanje1.Fizičke ili pravne osobe koje nemaju domicil, glavno mjesto poslovanja ni stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan u Europskom gospodarskom prostoru moraju u skladu s ovim člankom pred Uredom imati zastupnika u svim postupcima predviđenima ovom Uredbom, osim u podnošenju zahtjeva za izdavanje jedinstvene svjedodžbe.2.Fizičke ili pravne osobe koje u Uniji imaju domicil, glavno mjesto poslovanja ili stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan može pred Uredom zastupati jedan od zaposlenika.Zaposlenik pravne osobe može zastupati i druge pravne osobe koje su gospodarski povezane s pravnom osobom koju taj zaposlenik zastupa.Drugi podstavak primjenjuje se i ako te druge pravne osobe nemaju domicil, glavno mjesto poslovanja ni stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan u Uniji.Zaposlenici koji zastupaju fizičke ili pravne osobe na zahtjev Ureda ili, ovisno o slučaju, stranke u postupku Uredu podnose potpisano ovlaštenje koje se ulaže u spis.3.Ako postoji više od jednog podnositelja zahtjeva ili više od jedne treće strane koji djeluju zajednički, imenuje se zajednički zastupnik.4.Fizičke ili pravne osobe pred Uredom može zastupati samo odvjetnik s poslovnim nastanom u Uniji koji ima pravo djelovati kao ovlašteni zastupnik u patentnim pitanjima pred nacionalnim patentnim uredom ili Europskim patentnim uredom ili odvjetnik ovlašten za zastupanje pred sudovima predmetne države članice.

Članak 37.Odjel za svjedodžbe o dodatnoj zaštitiU okviru Ureda osniva se Odjel za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, koji je uz zadaće iz uredbi [COM(2023) 231] i [COM(2023) 223] nadležan i za provedbu zadaća iz ove Uredbe i Uredbe [COM(2023) 222], uključujući posebno:(a)zaprimanje i nadzor ispitivanja zahtjeva za izdavanje jedinstvenih svjedodžbi, žalbi i primjedbi trećih strana;(b)donošenje mišljenja izdanih nakon ispitivanja u ime Ureda u vezi sa zahtjevima za izdavanje jedinstvenih svjedodžbi;(c)odlučivanje u slučaju prigovora protiv mišljenja izdanog nakon ispitivanja;(d)odlučivanje o zahtjevima za proglašavanje ništavnosti;(e)obradu zahtjeva za pretvaranje;(f)održavanje registra i baze podataka.

Članak 38.Odluke i komunikacija Ureda1.Mišljenja izdana nakon ispitivanja smatraju se odlukama Ureda u skladu s ovom Uredbom i moraju sadržavati razloge na kojima se temelje. Moraju se temeljiti se samo na razlozima ili dokazima o kojima su se predmetne stranke imale priliku očitovati. Ako se pred Uredom provodi usmeni postupak, odluka se može usmeno priopćiti. Nakon toga se stranke o odluci ili mišljenju obavješćuju pisanim putem.2.U svakoj odluci, mišljenju, komunikaciji ili obavijesti Ureda u skladu s ovom Uredbom navode se Odjel za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i relevantno povjerenstvo te ime ili imena odgovornih ispitivača. Odluke, mišljenja, komunikacije i obavijesti moraju imati potpis predmetnih ispitivača ili, umjesto toga, ispisan ili otisnut pečat Ureda. Izvršni direktor može odrediti da se mogu upotrijebiti druga sredstva identifikacije Odjela za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i odgovornih ispitivača ili identifikacija koja nije pečat ako se odluke ili drugi oblici komunikacije prenose bilo kojim tehničkim sredstvom komunikacije.3.Odlukama Ureda na temelju ove Uredbe koje mogu biti predmet žalbe prilaže se pisana obavijest u kojoj se navodi da se eventualna žalba treba podnijeti Uredu u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o predmetnoj odluci. Tom se obaviješću treba i skrenuti pozornost stranaka na odredbe utvrđene u članku 26. Stranke se ne mogu pozivati na propust Ureda da ih obavijesti o mogućnosti pokretanja žalbenog postupka.

Članak 39.Usmeni postupak1.Ako Ured smatra da bi usmeni postupak bio primjeren, takav se postupak može provesti na inicijativu Ureda ili na zahtjev bilo koje stranke u postupku.2.Usmeni postupak pred ispitnim povjerenstvom, povjerenstvom za prigovor ili povjerenstvom za proglašavanje ništavnosti nije javan.3.Usmeni postupci pred žalbenim vijećima, uključujući donošenje odluke i, ovisno o slučaju, revidiranog mišljenja, javni su, osim ako žalbena vijeća odluče drukčije u slučajevima u kojima bi prisutnost javnosti mogla imati ozbiljne i neopravdane negativne posljedice, posebno za neku od stranaka u postupku.4.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem detaljnih pravila za usmeni postupak.

Članak 40.Izvođenje dokaza1.U svakom postupku pred Uredom izvođenje dokaza uključuje sljedeće:(a)saslušanje stranaka;(b)zahtjeve za informacije;(c)predočenje dokumenata i dokaznog materijala;(d)saslušanje svjedoka;(e)mišljenja stručnjaka;(f)izjave pisane pod prisegom ili svečane izjave ili izjave sa sličnim učinkom sukladno zakonu države u kojoj je izjava sastavljena.2.Predmetno povjerenstvo može zadužiti jednog od svojih članova za pregled iznesenih dokaza.3.Ako Ured ili predmetno povjerenstvo smatra da je potrebno da stranka, svjedok ili stručnjak usmeno svjedoči, upućuje poziv predmetnoj osobi. Ako se stručnjak pozove, Ured ili dotično povjerenstvo, ovisno o slučaju, provjeravaju da taj stručnjak nije u sukobu interesa. Rok za davanje iskaza naveden u tom pozivu mora biti najmanje mjesec dana, osim ako je dogovoren kraći rok. [Am. 38.]4.Stranke se obavješćuju o saslušanju svjedoka ili stručnjaka pred Uredom. One imaju pravo biti prisutne i postavljati pitanja svjedoku ili stručnjaku.5.Izvršni direktor određuje iznose rashoda koje treba platiti, uključujući predujmove, u pogledu troškova izvođenja dokaza iz ovog članka.6.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem detaljnih pravila za izvođenje dokaza.

Članak 41.Obavješćivanje1.Ured po službenoj dužnosti svima na koje se to odnosi dostavlja odluke, uključujući mišljenja, pozive, obavijesti i bilo koja druga priopćenja od kojih se računa određeni rok ili o kojima predmetne strane trebaju biti obaviještene u skladu s drugim odredbama ove Uredbe ili akata donesenih u skladu s ovom Uredbom ili čije je dostavljanje naložio izvršni direktor.2.Obavijest se može slati na razne načine, uključujući elektroničkim putem. Pojedinosti o slanju obavijesti elektroničkim putem određuje izvršni direktor.3.Ako obavijest treba dostaviti javnom objavom, izvršni direktor određuje kako se ta javna objava provodi te utvrđuje početak jednomjesečnog razdoblja nakon čijeg se isteka smatra da je obavijest uručena.4.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem detaljnih pravila za obavješćivanje.

Članak 42.Rokovi1.Rokovi se utvrđuju kao pune godine, mjeseci, tjedni ili dani. Računanje počinje od dana nakon relevantnog događaja. Rokovi ne smiju biti kraći od mjesec dana ni dulji od šest mjeseci.2.Izvršni direktor prije početka svake kalendarske godine određuje dane kad Ured ne zaprima dokumente ili kad se redovna pošta ne dostavlja na lokaciju na kojoj se Ured nalazi.3.Izvršni direktor određuje trajanje prekida u slučaju općeg prekida dostave pošte u državi članici u kojoj se Ured nalazi ili u slučaju stvarnog prekida veze Ureda s prihvaćenim elektroničkim sredstvima komunikacije.4.U slučaju da neki izniman događaj, kao što je prirodna nepogoda ili štrajk, prekine ili poremeti komunikaciju stranaka u postupku prema Uredu ili obrnuto, izvršni direktor može naložiti da se za stranke u postupku koje imaju boravište ili registrirano sjedište u predmetnoj državi članici ili su imenovale zastupnika sa službenom adresom u predmetnoj državi članici svi rokovi koji bi inače istekli na datum ili nakon datuma početka takvog iznimnog događaja, kako naloži izvršni direktor, produljuju do datuma koji on odredi. Pri utvrđivanju tog datuma izvršni direktor procjenjuje datum završetka izvanrednog događaja. Ako događaj pogađa sjedište Ureda, u toj se odluci izvršnog direktora navodi da se primjenjuje na sve stranke u postupku.5.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pojedinosti o izračunu i duljini rokova.

Članak 43.Ispravci pogrešaka i očitih propusta1.Ured ispravlja jezične pogreške ili pogreške u prijepisu i očite propuste u svojim odlukama, uključujući mišljenja, te tehničke pogreške pri unošenju informacija u registar, i to na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke.2.Ako Ured izvrši upis u registar ili donese odluku koji sadržavaju očitu pogrešku koja se može pripisati Uredu, osigurava brisanje tog upisa iz registra ili opoziv te odluke. Brisanje upisa u registar ili opoziv odluke provodi se u roku od godinu dana od dana upisa u registar ili donošenja te odluke, i to nakon savjetovanja sa strankama u postupku.3.Ured vodi evidenciju o svakom takvom ispravku, brisanju ili opozivu.4.Ured objavljuje informacije o ispravcima, brisanjima i opozivima.

Članak 44.Povrat u prijašnje stanje (Restitutio in integrum)1.Podnositelju zahtjeva ili nositelju jedinstvene svjedodžbe ili bilo kojoj drugoj stranci u postupku pred Uredom u skladu s ovom Uredbom koja unatoč potrebnoj pažnji s obzirom na okolnosti nije mogla poštovati rok u odnosu na Ured na zahtjev se ponovno uspostavljaju prava ako je izravna posljedica prepreke poštovanju roka, na temelju odredaba ove Uredbe, gubitak bilo kojeg prava ili mogućnosti korištenja pravnog lijeka.2.Zahtjev za ponovnu uspostavu prava podnosi se u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od uklanjanja prepreke poštovanju roka. Propuštena radnja mora biti obavljena u tom roku. Zahtjev je moguće podnijeti samo u roku od godine dana neposredno nakon isteka propuštenog roka.3.U zahtjevu za ponovnu uspostavu prava navode se razlozi i činjenice na kojima se temelji. Zahtjev se smatra podnesenim tek nakon uplate pristojbe za ponovnu uspostavu prava.4.Odjel za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ili, ovisno o slučaju, žalbena vijeća odlučuju o zahtjevu.5.Ovaj članak ne primjenjuje se na rokove iz stavka 2. ovog članka ni iz članka 15. stavaka 1. i 3.

Članak 45.Prekid postupka1.Postupci pred Uredom na temelju ove Uredbe prekidaju se:(a)u slučaju smrti ili pravne i poslovne nesposobnosti podnositelja zahtjeva ili osobe koja je prema nacionalnom pravu ovlaštena djelovati u ime podnositelja zahtjeva. U mjeri u kojoj smrt ili nesposobnost ne utječe na ovlaštenje zastupnika imenovanog u skladu s člankom 36., postupak se prekida samo na zahtjev tog zastupnika;(b)ako podnositelj zahtjeva zbog pravnih razloga koji proizlaze iz radnji poduzetih protiv njegove imovine ne može nastaviti postupak pred Uredom;(c)u slučaju smrti ili pravne i poslovne nesposobnosti zastupnika podnositelja zahtjeva ili ako taj zastupnik zbog pravnih razloga koji proizlaze iz radnji poduzetih protiv njegove imovine ne može nastaviti postupak pred Uredom.2.Postupak pred Uredom nastavlja se čim se utvrdi identitet osobe ovlaštene za njegov nastavak.3.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem detaljnih pravila za nastavak postupka pred Uredom.

Članak 46.Troškovi1.Stranka koja izgubi u postupku povodom prigovora i postupkom za proglašavanje ništavnosti, uključujući povezani žalbeni postupak, snosi troškove pristojbi koje je platila druga stranka. Stranka koja izgubi u postupku snosi i sve troškove druge stranke koji su nužni za postupak, uključujući putne troškove i troškove boravka te naknadu za zastupnika, do najviših iznosa utvrđenih za svaku kategoriju troškova u provedbenom aktu koji treba donijeti u skladu sa stavkom 7. Stranka koja izgubi u postupku snosi samo troškove pristojbi koje je druga stranka platila u tom postupku.2.Ako stranke djelomično uspiju u zahtjevima ili ako razlozi jednakosti tako nalažu, Odjel za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ili žalbeno vijeće odlučuje o drugačijoj raspodjeli troškova.3.U slučaju prekida postupka o troškovima odlučuje Odjel za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ili žalbeno vijeće.4.Ako stranke pred Odjelom za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ili žalbenim vijećem postignu nagodbu oko troškova koja se razlikuje od one utvrđene u stavcima od 1. do 3., predmetno tijelo dužno je uzeti tu nagodbu u obzir.5.Odjel za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ili žalbeno vijeće utvrđuje iznos troškova koji je potrebno platiti u skladu sa stavcima od 1. do 3. ovog članka ako su troškovi koje treba platiti ograničeni na pristojbe plaćene Uredu i troškove zastupanja. U svim ostalim slučajevima tajništvo žalbenog vijeća ili Odjela za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti na zahtjev utvrđuje iznos troškova koji je potrebno nadoknaditi. Zahtjev se može podnijeti samo u roku od dva mjeseca od datuma na koji odluka u odnosu na koju je podnesen zahtjev za utvrđivanje troškova postane pravomoćna te je uz njega potrebno priložiti račun i popratne dokaze. Za troškove zastupanja dovoljno je jamstvo zastupnika da su ti troškovi nastali. Za ostale troškove dovoljno je dokazati njihovu uvjerljivost. Ako je iznos troškova utvrđen u skladu s prvom rečenicom ovog stavka, troškovi zastupanja odobravaju se na razini određenoj u provedbenom aktu donesenom na temelju stavka 7. ovog članka, bez obzira na to jesu li zaista nastali.6.U odlukama o utvrđivanju troškova donesenima u skladu sa stavkom 5. potrebno je navesti razloge na kojima se temelje; te se odluke mogu preispitati odlukom Odjela za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ili žalbenog vijeća na temelju zahtjeva podnesenog u roku od mjesec dana od datuma obavijesti o priznavanju troškova. Zahtjev se smatra podnesenim tek nakon uplate pristojbe za preispitivanje iznosa troškova. Odjel za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ili žalbeno vijeće, ovisno o slučaju, odlučuje o zahtjevu za preispitivanje odluke o utvrđivanju troškova bez usmenog postupka.7.Komisija donosi provedbene akte u kojima se utvrđuju najveći iznosi troškova koji su nužni za postupak i koji su stvarno nastali stranci koja je bila uspješna u postupku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50.8.Pri utvrđivanju najviših iznosa za putne troškove i troškove boravka Komisija uzima u obzir udaljenost između mjesta boravišta ili poslovanja stranke, zastupnika, svjedoka ili stručnjaka i mjesta na kojem se održava usmeni postupak, fazu postupka u kojoj su nastali troškovi i, kad je riječ o troškovima zastupanja, potrebu da se osigura da druga stranka zbog taktičkih razloga ne zlouporabi obvezu snošenja troškova. Osim toga, troškovi boravka izračunavaju se u skladu s Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Unije, kako je utvrđeno u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. kojom se utvrđuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i kojom se uvode posebne mjere koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.).. Stranka koja izgubi u postupku snosi troškove samo jedne stranke u postupku i, ovisno o slučaju, samo jednog zastupnika.

Članak 47.Izvršenje odluka kojima se utvrđuje iznos troškova1.Svaka konačna odluka Ureda kojom se utvrđuje iznos troškova izvršiva je.2.Izvršenje se uređuje pravilima parničnog postupka koja su na snazi u državi članici na čijem se državnom području provodi. Svaka država članica imenuje jedno tijelo odgovorno za potvrdu vjerodostojnosti odluke iz stavka 1. te Uredu, Sudu Europske unije i Komisiji dostavlja podatke za kontakt tog tijela. To tijelo uz odluku prilaže nalog za izvršenje s potvrdom vjerodostojnosti odluke kao jedinom formalnošću.3.Kada se na zahtjev relevantne stranke ispune te formalnosti, ta stranka može pristupiti izvršenju u skladu s nacionalnim pravom, i to izravnim upućivanjem predmeta nadležnom tijelu.4.Izvršenje se može obustaviti samo odlukom Suda. Međutim, sudovi relevantne države članice nadležni su za pritužbe zbog nepravilnog izvršenja.

Članak 48.Financijske odredbe1.Troškovi Ureda nastali pri obavljanju dodatnih zadaća koje su mu dodijeljene u skladu s ovom Uredbom pokrivaju se pristojbama za troškove postupka koje mu plaćaju podnositelji zahtjeva i dijelom godišnjih pristojbi koje plaćaju nositelji jedinstvenih svjedodžbi, a ostatak godišnjih pristojbi dijeli se s državama članicama u skladu brojem jedinstvenih svjedodžbi koje imaju pravni učinak u svakoj od njih. Dio godišnjih pristojbi koji se dijeli s državama članicama u početku se utvrđuje na određenu vrijednost, ali preispituje se svakih pet godina tako da se postigne financijska održivost za aktivnosti koje Ured provodi u skladu s ovom Uredbom i uredbama [COM(2023) 231], [COM(2023) 223] i [COM(2023) 222].2.Za potrebe stavka 1. Ured vodi evidenciju godišnjih pristojbi koje mu plate nositelji jedinstvenih svjedodžbi koje su na snazi u predmetnim državama članicama.3.Troškove nadležnog nacionalnog tijela koje sudjeluje u postupcima na temelju ovog poglavlja snosi Ured i plaća ih svake godine na temelju broja postupaka u kojima je u prethodnoj godini to nadležno nacionalno tijelo sudjelovalo.4.Komisija je ovlaštena donositi provedbene akte u kojima se utvrđuju pravila o prijenosima financijskih sredstava između Ureda i država članica, iznosima sredstava u tim prijenosima i naknadi koju treba platiti Ured u vezi sa sudjelovanjem nadležnih nacionalnih tijela iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50.5.Na godišnje pristojbe za jedinstvene svjedodžbe primjenjuje se članak 12. Uredbe (EU) br. 1257/2012.

Članak 49.Izvršavanje delegiranja ovlasti1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 15. stavka 13., članka 22. stavka 13., članka 26. stavka 8., članka 28., članka 32. stavka 2., članka 39. stavka 4., članka 40. stavka 6., članka 41. stavka 4., članka 42. stavka 5. i članka 45. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od XXX [OP, molimo umetnuti datum = datum stupanja na snagu].3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 15. stavka 13., članka 22. stavka 13., članka 26. stavka 8., članka 28., članka 32. stavka 2., članka 39. stavka 4., članka 40. stavka 6., članka 41. stavka 4., članka 42. stavka 5. i članka 45. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.6.Delegirani akt donesen na temelju članka 15. stavka 13., članka 22. stavka 13., članka 26. stavka 8., članka 28., članka 32. stavka 2., članka 39. stavka 4., članka 40. stavka 6., članka 41. stavka 4., članka 42. stavka 5. i članka 45. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 50.Postupak odbora1.Komisiji pomaže Odbor za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, osnovan Uredbom [COM(2023) 231]. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 51.EvaluacijaDo xxxxxx [OP, molimo umetnuti: pet godina nakon datuma početka primjene] i svakih pet godina nakon toga Komisija provodi evaluaciju provedbe ove Uredbe i podnosi izvješće o glavnim zaključcima Europskom parlamentu i Vijeću. U okviru te evaluacije Komisija procjenjuje izvedivost i koristi uspostave središnjeg postupka odobravanja sredstava za zaštitu bilja u okviru Europske agencije za sigurnost hrane. [Am. 39.]

Članak 52.Stupanje na snagu i primjenaOva Uredba stupa na snagu XXX [OP, molimo umetnuti datum = dvadeseti dan od dana objave u Službenom listu Europske unije].Primjenjuje se od xxxxx [OP, molimo umetnuti datum = prvi dan 12. mjeseca nakon datuma stupanja na snagu].Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.