DONIJELI SU OVU UREDBU:Glava I.OPĆE ODREDBEPoglavlje 1.Područje primjene carinskog zakonodavstva i misija carinskih tijela

Članak 1.Predmet i područje primjene1.Ovom se Uredbom uspostavlja Carinski zakonik Unije („Zakonik”). U njoj se utvrđuju opća pravila i postupci koji se primjenjuju na robu koja se unosi u carinsko područje Unije ili iznosi iz njega.Ovom se Uredbom ujedno uspostavlja carinsko tijelo Europske unije („carinsko tijelo EU-a”) te pravila, zajednički standardi i okvir upravljanja za uspostavu centra Europske unije za carinske podatke („centar EU-a za carinske podatke”).1.a Ovom Uredbom uspostavlja se okruženje jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu („okruženje jedinstvenog sučelja EU-a za carinu”) koje pruža integriran skup interoperabilnih elektroničkih usluga na razini Unije kako bi se poduprla interakcija i poboljšala razmjena podatke između centra EU-a za carinske podatke i necarinskih sustava Unije iz Priloga I.a.Njome se utvrđuju pravila za digitalnu administrativnu suradnju i razmjenu podataka s pomoću interoperabilnih skupova podataka u okviru okruženja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu. [Am. 47]2.Ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo i konvencije ni zakonodavstvo Unije u ostalim područjima, Zakonik se primjenjuje ujednačeno na cijelom carinskom području Unije.3.Određene odredbe carinskog zakonodavstva mogu se primjenjivati izvan carinskog područja Unije u okviru zakonodavstva kojim se uređuju posebna područja ili u okviru međunarodnih konvencija.4.Određene odredbe carinskog zakonodavstva, uključujući pojednostavnjenja koje ono predviđa, primjenjuju se na trgovinu robom Unije između dijelova carinskog područja Unije na koje se primjenjuju odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZDirektiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.). ili Direktive Vijeća (EU) 2020/262Direktiva Vijeća (EU) 2020/262 od 19. prosinca 2019. o općim aranžmanima za trošarine (preinaka) (SL L 58, 27.2.2020., str. 4.). i dijelova tog područja na kojima se te odredbe ne primjenjuju ili na trgovinu između dijelova tog područja na kojima se te odredbe ne primjenjuju.

Članak 2.Misija carinskih tijelaKako bi se postigla usklađena primjena carinskih provjera i djelovanje carinske unije kao cjeline te pridonijelo nesmetanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, carinska tijela nadležna su za zaštitu financijskih i gospodarskih interesa Unije i njezinih država članica, osiguravanje sigurnosti i zaštite te za doprinos drugim politikama Unije kojima se štite građani i stanovnici, potrošači, okoliš i cjelokupni lanci opskrbe, zaštitu Unije od nezakonite trgovine, olakšavanje zakonitih poslovnih aktivnosti i nadzor međunarodne trgovine Unije kako bi se pridonijelo pravednoj i otvorenoj trgovini i zajedničkoj trgovinskoj politici.Carinska tijela provode mjere koje su posebno namijenjene sljedećem:(a)osiguravanju učinkovite i pravilne naplate carina i drugih davanja; [Am. 48](b)osiguravanju da roba koja je namijenjena za promet na unutarnjem tržištu, ali predstavlja rizik za sigurnost građana i stanovnika ne uđe u carinsko područje Unije, uvođenjem odgovarajućih mjera za kontrolu robe i lanaca opskrbe; [Am. 49](ba) osiguravanju da roba koja predstavlja rizik za sigurnost građana i stanovnika ne uđe na carinsko područje Unije uvođenjem odgovarajućih mjera za kontrolu robe i lanaca opskrbe; [Am. 50](c)doprinosu zaštiti zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja, okoliša, potrošača i drugih javnih interesa zaštićenih drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela, u bliskoj suradnji s drugim tijelima tako da osiguraju da roba koja predstavlja povezane rizike ne ulazi na carinsko područje Unije niti izlazi iz njega;(d)zaštiti Unije od nepoštene, neusklađene i nezakonite trgovine, među ostalim krivotvorenom robom i robom koja nije u skladu s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela, pomnim praćenjem gospodarskih subjekata, sektora i lanaca opskrbe te utvrđivanjem minimalnog osnovnog skupa carinskih prekršaja i kazni; [Am. 51](e)podupiranju svih zakonitih poslovnih aktivnosti, održavanjem primjerene ravnoteže između carinskih provjera i olakšavanja zakonite trgovine te pojednostavnjenja carinskih procesa i postupaka s pomoću pouzdane analize rizika u stvarnom vremenu koju omogućuju, među ostalim, sustavi umjetne inteligencije iz članka 29. stavka 1. točke (d); [Am. 52](ea) promicanju troškovne učinkovitosti izbjegavanjem udvostručavanja i promicanjem djelotvornosti carinskih postupaka te učinkovite upotrebe povezanih resursa na razini Unije i na nacionalnoj razini; [Am. 53](eb) prikupljanju, analizi i razmjeni relevantnih informacija radi podupiranja odlučivanja na temelju dokaza; [Am. 54](ec) doprinošenju boljoj ukupnoj provedbi pravnih akata Unije u drugim područjima, kao što su oni kojima se štiti sigurnost građana, stanovnika i potrošača, okoliš te lanci opskrbe; [Am. 55](ed) osiguravanju protoka robe relevantne u slučaju krize kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 6. Uredbe (EU) 2024/2747 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU) 2024/2747 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2024. o uspostavi okvira mjera povezanih s izvanrednim okolnostima na unutarnjem tržištu i s otpornosti unutarnjeg tržišta i izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2679/98 (Akt o izvanrednim okolnostima na unutarnjem tržištu i otpornosti unutarnjeg tržišta) (SL L, 2024/2747, 8.11.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/2747/oj). ako je aktiviran režim za izvanredne okolnosti na unutarnjem tržištu u skladu s člankom 14. te uredbe. [Am. 56]

Članak 3.Carinsko područje1.Carinsko područje Unije uključuje sljedeća državna područja, uključujući njihove teritorijalne vode, unutarnje vode i zračni prostor:(a)državno područje Kraljevine Belgije;(b)državno područje Republike Bugarske;(c)državno područje Češke Republike;(d)državno područje Kraljevine Danske, osim Farskih Otoka i Grenlanda;(e)državno područje Savezne Republike Njemačke, osim otoka Heligolanda i područja Büsingena (Ugovor od 23. studenoga 1964. između Savezne Republike Njemačke i Švicarske Konfederacije);(f)državno područje Republike Estonije;(g)državno područje Irske;(h)državno područje Helenske Republike;(i)državno područje Kraljevine Španjolske, osim Ceute i Melille;(j)državno područje Francuske Republike, osim francuskih prekomorskih zemalja i područja na koje se odnose odredbe dijela četvrtog UFEU-a;(k)državno područje Republike Hrvatske;(l)državno područje Talijanske Republike, osim općine Livigno;(m)državno područje Republike Cipra, u skladu s odredbama Akta o pristupanju iz 2003.;(n)državno područje Republike Latvije;(o)državno područje Republike Litve;(p)državno područje Velikog Vojvodstva Luksemburga;(q)državno područje Mađarske;(r)državno područje Republike Malte;(s)državno područje Kraljevine Nizozemske u Europi;(t)državno područje Republike Austrije;(u)državno područje Republike Poljske;(v)državno područje Portugalske Republike;(w)državno područje Rumunjske;(x)državno područje Republike Slovenije;(y)državno područje Slovačke Republike;(z)državno područje Republike Finske; i(aa)državno područje Kraljevine Švedske.2.Sljedeća područja, uključujući njihove teritorijalne vode, unutarnje vode i zračni prostor, koja se nalaze izvan državnih područja država članica, uzimajući u obzir konvencije i ugovore koji se na njih primjenjuju, smatraju se dijelom carinskog područja Unije:(a)FRANCUSKApodručje Monaka, kako se definira u Carinskoj konvenciji potpisanoj u Parizu 18. svibnja 1963. (Journal Officiel de la République française – Službeni list Francuske Republike – od 27. rujna 1963., str. 8679.);(b)CIPARpodručje suverenih vojnih baza Ujedinjene Kraljevine Akrotiri i Dhekelia, kako je definirano u Ugovoru koji se odnosi na osnivanje Republike Cipra, potpisanom u Nikoziji 16. kolovoza 1960. (Serija ugovora Ujedinjene Kraljevine br. 4 (1961.) Cmnd. 1252.).

Članak 4.Delegiranje ovlastiKomisija je u skladu s člankom 261. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se dopunjuje i mijenja ova Uredba preciziranjem odredbi carinskog zakonodavstva koje se primjenjuju na trgovinu robom Unije iz članka 1. stavka 4. Ti akti mogu se odnositi na posebne okolnosti u vezi s trgovinom robom Unije koja uključuje samo jednu državu članicu. [Am. 57]

Poglavlje 2.Definicije

Članak 5.DefinicijeZa potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:(1)„carinska tijela” znači carinske uprave država članica koje su odgovorne za primjenu carinskog zakonodavstva i sva ostala nadležna tijela koja prema nacionalnom pravu imaju ovlasti primjenjivati određene carinske propise;(2)„carinsko zakonodavstvo” znači skup zakona koji se sastoji od sljedećeg:(a)Zakonika i odredbi koje ga dopunjuju ili provode, donesenih na razini Unije ili na nacionalnoj razini;(b)Zajedničke carinske tarife;(c)propisa koji uspostavljaju sustav Unije za oslobođenje od carina;(d)carinskih odredbi sadržanih u međunarodnim sporazumima, u mjeri u kojoj se primjenjuju u Uniji. To uključuje, među ostalim, relevantne multilateralne sporazume u području zaštite okoliša kojih su Unija i države članice stranke, u mjeri u kojoj se njima uređuje sukladnost robe; [Am. 58](e)Uredbe (EU) 2022/2399 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EU) 2022/2399 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2022. o uspostavi okruženja jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu i izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 (SL L 317, 9.12.2022., str. 1.). i odredbi koje je dopunjuju ili provode;(3)„drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela” znači zakonodavstvo koje nije carinsko zakonodavstvo, a primjenjuje se na robu koja ulazi na carinsko područje Unije, izlazi iz ili prolazi preko njega ili koja se stavlja na tržište Unije, u čijoj provedbi sudjeluju carinska tijela;(4)„mjere trgovinske politike” znači mjere koje su sastavni dio drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela donesene u skladu s člankom 207. UFEU-a, osim privremenih ili konačnih antidampinških pristojbi, kompenzacijskih pristojbi ili zaštitnih mjera u obliku većih carina na određenu robu, a osobito uključujući posebne mjere nadzora i zaštitne mjere u obliku uvoznih ili izvoznih dozvola;(5)„osoba” znači fizička osoba, pravna osoba i svako udruženje osoba koje nije pravna osoba, ali kojem se na temelju prava Unije ili nacionalnog prava priznaje sposobnost poduzimanja pravnih radnji;(6)„gospodarski subjekt” znači osoba koja je tijekom svojeg poslovanja uključena u aktivnosti obuhvaćene carinskim zakonodavstvom;(7)„osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije” znači:(a)u slučaju fizičke osobe, osoba koja ima uobičajeno boravište na carinskom području Unije;(b)u slučaju pravne osobe ili udruženja osoba, osoba koja ima registrirani ured, glavno sjedište ili trajni poslovni nastan na carinskom području Unije;(ba) u slučaju pravne osobe s više poslovnih nastana na carinskom području Unije, ona se registrira u skladu s člankom 19. prema redoslijedu iz točke (b); [Am. 59](8)„trajni poslovni nastan” znači stalno mjesto poslovanja, na kojem su stalno prisutni potrebni ljudski i tehnički resursi i preko kojih se radnje osobe u vezi s carinom provode u cijelosti ili djelomično;(9)„carinska odluka” znači svaka radnja u području carinskog zakonodavstva kojom carinska tijela donose odluku o određenom slučaju s pravnim učinkom na predmetnu osobu ili osobe;(10)„carinski postupak” znači bilo koji od sljedećih postupaka u koji se roba može staviti u skladu sa Zakonikom:(a)puštanje u slobodni promet;(b)posebni postupci;(c)izvoz;(11)„carinske formalnosti” znači sve radnje koje osoba i carinska tijela moraju obaviti kako bi poštovali carinsko zakonodavstvo;(12)„uvoznik” znači svaka osoba koja ima ovlasti za odlučivanje i odlučila je da se roba iz treće zemlje unese na carinsko područje Unije ili, osim ako je drukčije propisano, svaka osoba koja se smatra pretpostavljenim uvoznikom;(13)„pretpostavljeni uvoznik” znači svaka osoba uključena u prodaju na daljinu robe koja se uvozi iz trećih zemalja na carinsko područje Unije i koja je ovlaštena, uključujući osobe koje su ovlaštene koristiti posebnu odredbu utvrđenu u glavi XII. poglavlju 6. odjeljku 4. Direktive 2006/112/EZ; [Am. 60](14)„izvoznik” znači svaka osoba koja ima ovlasti za odlučivanje i odlučila je da se roba iznese iz carinskog područja Unije;(15)„carinski zastupnik” znači bilo koja osoba koju je imenovala druga osoba za obavljanje radnji i formalnosti koje se zahtijevaju prema carinskom zakonodavstvu u poslovanju s carinskim tijelima;(16)„podaci” znači svaki digitalni ili nedigitalni prikaz radnji, činjenica ili informacija i svaka kompilacija tih radnji, činjenica ili informacija, među ostalim u obliku zvučnog, vizualnog ili audiovizualnog zapisa;(17)„carinsko nadziranje” znači prikupljanje i analiziranje informacija o robi koja ulazi na carinsko područje Unije, izlazi iz ili prolazi preko njega kako bi se pratila ta kretanja na razini Unije i osigurala ujednačena primjena carinskih provjera, poštovanje carinskog i drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela i pridonijelo analizi rizika i upravljanju njime;(18)„rizik” znači vjerojatnost i učinak događaja koji se odnosi na robu koja se kreće između carinskog područja Unije i zemalja izvan tog područja i na prisutnost unutar carinskog područja Unije robe koja nije roba Unije, koji bi mogao:(a)dovesti u pitanje financijske interese Unije i njezinih država članica;(b)predstavljati prijetnju sigurnosti i zaštiti Unije i njezinih građana i stanovnika; ili [Am. 61](ba) predstavljati prijetnju javnom zdravlju u Uniji; ili [Am. 62](c)spriječiti pravilnu primjenu mjera Unije ili nacionalnih mjera;(19)„ekonomska analiza” znači procjena ili kvantifikacija politike ili ekonomskog fenomena kako bi se utvrdilo kako ekonomski čimbenici utječu na funkcioniranje politike, na zemljopisno područje ili bilo koju skupinu osoba radi donošenja boljih odluka za budućnost;(20)„upravljanje rizikom” znači sustavno prepoznavanje rizika, među ostalim utvrđivanjem profila rizičnih gospodarskih subjekata i sumnjivih transakcija, i primjena svih potrebnih mjera za ograničavanje izloženosti riziku; [Am. 63](21)„carinski nadzor” znači radnja koju općenito poduzimaju carinska tijela kako bi se osiguralo poštovanje carinskog zakonodavstva i, prema potrebi, drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela ili kako bi se na drugi način doprinijelo upravljanju rizicima povezanima s tom robom i njezinim lancima opskrbe;(22)„carinske provjere” znači posebne radnje koje obavljaju carinska tijela kako bi osigurala poštovanje carinskog zakonodavstva i drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela ili kako bi na drugi način pridonijela upravljanju rizicima povezanima s robom i njezinim lancima opskrbe;(23)„nasumične provjere” znači carinske provjere koje se provode na temelju načela slučajnog uzorkovanja, s obzirom na ciljanu populaciju;(24)„posjednik robe” znači osoba koja ima fizičku kontrolu nad robom;(25)„prijevoznik” znači:(a)u kontekstu ulaska, osoba koja unosi robu u carinsko područje Unije ili koja preuzima odgovornost za prijevoz robe u carinsko područje Unije. Međutim,i.u slučaju kombiniranog prijevoza, „prijevoznik” znači osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom koje se, nakon što je dopremljeno na carinsko područje Unije, kreće samostalno kao aktivno prijevozno sredstvo;ii.u slučaju pomorskog ili zračnog prijevoza u okviru ugovora o raspodjeli prostora plovila ili ugovornog aranžmana, „prijevoznik” znači osoba koja sklapa ugovor i izdaje teretnicu ili zračni tovarni list za stvarni prijevoz robe u carinsko područje Unije;(b)u kontekstu izlaska, osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Unije ili koja preuzima odgovornost za prijevoz robe iz carinskog područja Unije. Međutim:i.u slučaju kombiniranog prijevoza, kad aktivno prijevozno sredstvo koje napušta carinsko područje Unije samo prevozi drugo prijevozno sredstvo koje se, nakon što je aktivno prijevozno sredstvo stiglo na svoje odredište, kreće samostalno kao aktivno prijevozno sredstvo, „prijevoznik” znači osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom koje se, nakon što je prijevozno sredstvo koje je izvršilo napuštanje carinskog područja Unije stiglo na svoje odredište, dalje kreće samostalno;ii.u slučaju pomorskog ili zračnog prijevoza u okviru ugovora o raspodjeli prostora plovila ili ugovornog aranžmana, „prijevoznik” znači osoba koja sklapa ugovor i izdaje teretnicu ili zračni tovarni list za stvarni prijevoz robe iz carinskog područja Unije;(26)„analiza rizika” znači obrada podataka, informacija ili dokumenata, uključujući osobne podatke, radi utvrđivanja ili kvantifikacije mogućih rizika, koristeći prema potrebi analitičke metode i umjetnu inteligenciju kako je definirano člankom 3. točkom 1. Uredbe (EU) /…/… Europskog parlamenta i VijećaUredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) …/20.. o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji (Akt o umjetnoj inteligenciji) i izmjeni određenih zakonodavnih akata Unije [COM(2021)206 final] [(2021/0106(COD)].;(27)„upozorenje na rizik” znači naznaka mogućeg rizika na temelju automatiziranih postupaka obrade kojima se provodi analiza rizika podataka, informacija ili dokumenata;(28)„rezultat analize rizika” znači utvrđivanje, u slučaju upozorenja, da se rizik smatra ili ne smatra prisutnim, na temelju automatskog postupka ili daljnje ljudske procjene upozorenja na rizik;(29)„preporuka za provjeru” znači mišljenje carinskog tijela ili carinskog tijela EU-a o tome treba li i ako treba, kad, gdje i koje carinsko tijelo provesti carinsku provjeru, uključujući navođenje mogućih dodatnih radnji osim carinske provjere;(30)„odluka o provjeri” znači pojedinačna radnja kojom carinska tijela odlučuju hoće li se provjera provesti;(31)„rezultat provjere” znači preliminarni i konačni ishod provjere, uključujući naznačene daljnje radnje, ako postoje, i nadležna tijela na koja se odnose ishod ili radnja, ako postoje;(32)„zajednička prioritetna područja provjere” znači određeni carinski postupci, vrste robe, prometni putevi, vrste prijevoza ili gospodarski subjekti radi njihova podvrgavanja povećanoj razini analize rizika i mjerama ublažavanja te carinskim provjerama tijekom određenog razdoblja, ne dovodeći u pitanje druge provjere koje obično provode carinska tijela;(33)„zajednički kriteriji i standardi za rizike” znači parametri za analizu rizika za rizično područje i prateći standardi za praktičnu primjenu kriterija;(34)„strategija nadzora” znači pristup postupanju s određenim rizikom, čiji je cilj uravnotežiti mjere operativnog carinskog nadzora i mjere ublažavanja u cijelom lancu opskrbe na proporcionalan i djelotvoran način;(35)„pošiljka” znači roba koju jedan pošiljatelj prevozi do jednog primatelja, istim prijevoznim sredstvom, uključujući multimodalni prijevoz, i dolazi s istog područja ili treće zemlje, iste je vrste, klase ili opisa ili je pakirana zajedno, na temelju istog ugovora o prijevozu;(36)„carinski status” znači status robe kao robe Unije ili robe koja nije roba Unije;(37)„roba Unije” znači roba koja je u bilo kojoj od sljedećih kategorija:(a)roba koja je u cijelosti dobivena na carinskom području Unije i ne sadržava robu koja je uvezena iz trećih zemalja;(b)roba koja je unesena u carinsko područje Unije iz trećih zemalja i koja je puštena u slobodni promet;(c)roba dobivena ili proizvedena u carinskom području Unije, ili isključivo iz robe iz točke (b) ili iz robe iz točaka (a) i (b);(38)„roba koja nije roba Unije” znači roba koja nije navedena u točki 46. ili ona koja je izgubila carinski status kao roba Unije;(39)„puštanje robe” znači radnja kojom carinska tijela ili druge osobe u njihovo ime, stavljaju robu na raspolaganje u svrhe koje su određene za carinski postupak u koji se roba namjerava staviti;(40)„ulazna skraćena deklaracija” znači radnja kojom osoba obavješćuje carinska tijela, u propisanom obliku i na propisani način, unutar određenog roka, da će se roba unijeti u carinsko područje Unije;(41)„izlazna skraćena deklaracija” znači radnja kojom osoba obavješćuje carinska tijela, u propisanom obliku i na propisani način, unutar određenog roka, da će se roba iznijeti iz carinskog područja Unije;(42)„deklaracija za privremeni smještaj” znači radnja kojom osoba navodi u propisanom obliku i na propisani način da je roba u privremenom smještaju;(43)„carinska deklaracija” znači radnja kojom osoba u propisanom obliku i na propisani način izražava želju da robu stavi u određeni carinski postupak, po potrebi uz naznaku posebnih postupaka koje je potrebno primijeniti;(44)„deklarant” znači osoba koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu u svoje ime ili za osobu u čije se ime takva deklaracija ili obavijest podnose;(45)„deklaracija za ponovni izvoz” znači radnja kojom osoba u propisanom obliku i na propisani način izražava želju da robu koja nije roba Unije, uz izuzetak robe koja se nalazi u slobodnoj zoni ili privremenom smještaju, iznese iz carinskog područja Unije;(46)„obavijest o ponovnom izvozu” znači radnja kojom osoba u propisanom obliku i na propisani način izražava želju da robu koja nije roba Unije, a nalazi se u slobodnoj zoni ili privremenom smještaju, iznese izvan carinskog područja Unije;(47)„prodaja na daljinu robe uvezene iz trećih zemalja” znači prodaja na daljinu robe uvezene iz trećih zemalja ili trećih područja kako je definirano u članku 14. stavku 4. točki 2. Direktive 2006/112/EZ;(48)„proizvođač” znači:(a)proizvođač proizvoda u skladu s drugim zakonodavstvom primjenjivim na taj proizvod; ili(b)proizvođač poljoprivrednih proizvoda kako su definirani u članku 38. stavku 1. UFEU-a ili sirovina; ili(c)ako ne postoji proizvođač iz točaka (a) i (b), fizička ili pravna osoba ili udruženje osoba koje su proizvele proizvod ili prema čijem se nalogu roba proizvodi i koje je stavljaju na tržište pod vlastitim imenom ili žigom;(49)„dobavljač proizvoda” znači svaka fizička ili pravna osoba ili udruženje osoba u lancu opskrbe koja proizvodi proizvod u cijelosti ili djelomično, kao proizvođač ili u bilo kojem drugom svojstvu;(50)„privremeni smještaj” znači situacija u kojoj je roba koja nije roba Unije privremeno smještena pod carinski nadzor u razdoblju između trenutka u kojem prijevoznik obavijesti o njezinu dolasku na carinsko područje i njezina stavljanja u carinski postupak;(51)„prerađeni proizvodi” znači roba koja se stavlja u postupak prerade i koja je prošla proizvodne radnje;(52)„proizvodne radnje” znači:(a)obrada robe, uključujući postavljanje, sastavljanje ili ugradnju te robe u drugu robu;(b)prerada robe;(c)uništenje robe;(d)popravak robe, uključujući obnavljanje i osposobljavanje te robe;(e)korištenje robe koja se ne nalazi u prerađenim proizvodima, ali koja omogućuje ili olakšava proizvodnju tih proizvoda, čak i ako je u potpunosti ili djelomično iskorištena u postupku (pomoćni uređaji za proizvodnju);(53)„korisnik postupka provoza” znači osoba koja podnosi provoznu deklaraciju ili daje podatke potrebne za stavljanje robe u taj postupak, ili u čije se ime podnosi ta deklaracija ili dostavljaju te informacije;(54)„normativ proizvodnje” znači količina ili postotak prerađenih proizvoda koji se dobivaju iz prerade određene količine robe koja je stavljena u postupak prerade;(55)„treća zemlja” znači zemlja ili državno područje izvan carinskog područja Unije;(56)„pojednostavnjeno tarifno postupanje za prodaju na daljinu” znači pojednostavnjeno tarifno postupanje za prodaju na daljinu utvrđeno u članku 1. stavcima 4. i 5. i prvom dijelu odsjeku II. točki G Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87;(57)„carinski dug” znači obveza osobe da plati iznos uvozne ili izvozne carine i sva druga davanja koja se primjenjujeprimjenjuju na određenu robu prema carinskom zakonodavstvu na snazi; [Am. 64](58)„dužnik” znači bilo koja osoba koja je odgovorna za carinski dug;(59)„uvozne carine” znači carine koje se plaćaju pri uvozu robe;(60)„izvozne carine” znači carine koje se plaćaju pri izvozu robe;(61)„povrat” znači refundiranje iznosa uvozne ili izvozne carine koja je bila plaćena;(62)„otpust” znači odustajanje od obveze plaćanja iznosa uvozne ili izvozne carine koji nije bio plaćen;(63)„kupovna provizija” znači naknada koju uvoznik plaća zastupniku za to što ga zastupa u kupnji robe kojoj se određuje vrijednost;(64)„krizna situacija” znači događaj koji je prirodni događaj ili ga je izazvao čovjek, koji je iznimne naravi i iznimnih razmjera i do kojeg je došlo u Uniji ili izvan nje, a kojiili situacija koja iznenada ugrožava sigurnost, zaštitu, zdravlje i život građana, gospodarskih subjekata i osoblja carinskih tijela i koji zahtijeva hitne mjere povezane s ulaskom, izlaskom ili provozom robe.; [Am. 65]64a. „jedinica za odgovor na kriznu situaciju” znači kontaktna točka unutar carinskog tijela EU-a koja koordinira napore EU-a za odgovor na krizne situacije unutar carinske unije; [Am. 66]64b. „mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća” ili „SMS-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća kako su definirana u članku 2. Preporuke Komisije 2003/361/EZ; [Am. 67]64c. „druga davanja” znači sve pristojbe koje se naplaćuju povrh carina, PDV-a, naknada za carinske formalnosti i kurirskih naknada; [Am. 68]64d. „krajnji kupac” znači fizička ili pravna osoba s boravištem ili poslovnim nastanom u Uniji, kojoj su prodavatelj ili internetska tržišna platforma stavili proizvod na raspolaganje; [Am. 69]64e. „nacionalno okruženje jedinstvenog sučelja za carinu” znači skup elektroničkih usluga koje uspostavlja država članica kako bi se omogućila razmjena informacija između elektroničkih sustava njezina carinskog tijela, partnerskih nadležnih tijela i gospodarskih subjekata; [Am. 70]64f. „partnersko nadležno tijelo” znači svako tijelo države članice, ili Komisija, ovlašteno za obavljanje određene zadaće u pogledu ispunjavanja relevantnih necarinskih formalnosti Unije; [Am. 71]64g. „necarinska formalnost Unije” znači svi postupci koje mora obaviti gospodarski subjekt ili partnersko nadležno tijelo za međunarodno kretanje robe, kako je utvrđeno u necarinskom zakonodavstvu Unije; [Am. 72]64h. „necarinski prateći dokument” znači svaki potrebni dokument koji je izdalo partnersko nadležno tijelo ili koji je sastavio gospodarski subjekt ili sve potrebne informacije koje je dostavio gospodarski subjekt kako bi se potvrdilo da su ispunjene necarinske formalnosti Unije; [Am. 73]64i. „upravljanje količinom” znači aktivnost praćenja i upravljanja količinom robe koju su odobrila partnerska nadležna tijela, u skladu s necarinskim zakonodavstvom Unije, na temelju informacija koje su dostavila carinska tijela; [Am. 74]64j. „necarinski sustav Unije” znači elektronički sustav Unije koji je uspostavljen zakonodavstvom Unije, koji se upotrebljava za postizanje ciljeva zakonodavstva Unije ili na koji se upućuje u zakonodavstvu Unije u svrhu pohrane informacija o ispunjavanju odgovarajuće necarinske formalnosti Unije; [Am. 75]64k. „registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI broj)” znači registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI broj) kako je definiran u članku 1. točki 18. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 1.).. [Am. 76]

Poglavlje 3.Odluke koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstvaOdjeljak 1.Opća načela

Članak 6.Odluke koje se donose na temelju zahtjeva1.Osoba koja podnese zahtjev za donošenje odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva dužna je dostaviti sve informacije koje nadležna carinska tijela zatraže, a koje bi im omogućile donošenje te odluke.Zahtjev za donošenje odluke može podnijeti više osoba i ta se odluka može odnositi na više osoba, u skladu s uvjetima navedenima u carinskom zakonodavstvu, u skladu s uvjetima iz carinskog zakonodavstva.Osim ako je drukčije predviđeno, nadležno carinsko tijelo je ono iz mjesta poslovnog nastana podnositelja zahtjeva.2.Carinska tijela, bez odgode i najkasnije 3014 kalendarskih dana od primitka zahtjeva za odluku, provjeravaju jesu li ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tog zahtjeva. [Am. 77]Ako carinska tijela utvrde da zahtjev sadržava sve informacije koje su im potrebne za donošenje odluke, o prihvaćanju obavješćuju podnositelja zahtjeva u roku navedenom u prvom podstavku.Ako carinska tijela traže dodatne informacije od drugih relevantnih nadležnih nacionalnih ili međunarodnih tijela kako bi ocijenila zahtjev, ona obavješćuju podnositelja zahtjeva i dostavljaju mu ažurirane informacije u vezi sa svojom odlukom u roku od 15 kalendarskih dana. [Am. 78]Ako carinska tijela utvrde da zahtjev ne sadržava sve potrebne informacije, od podnositelja zahtjeva moraju zatražiti da dostavi odgovarajuće dodatne informacije u razumnom roku od najviše 30 kalendarskih dana. Čak i ako su carinska tijela od podnositelja zahtjeva zatražila dodatne informacije, ona odlučuju je li zahtjev potpun i može li se prihvatiti ili je nepotpun i mora se odbiti se u roku koji ne smije biti dulji od 60 kalendarskih dana od datuma zaprimanja prvog zahtjeva. Ako carinska tijela u tom roku izričito ne obavijeste podnositelja zahtjeva o tome je lida je zahtjev potpun i prihvaćen, zahtjev će se smatrati prihvaćenim po isteku 60 kalendarskih dana. [Am. 79]3.Osim ako je drukčije određeno, nadležno carinsko tijelo donosi odluku iz stavka 1. najkasnije u roku od 12090 kalendarskih dana od datuma prihvaćanja zahtjeva i odmah o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva. [Am. 80]Ako carinska tijela ne mogu poštovati rok za donošenje odluke, ona obavješćuju podnositelja zahtjeva o toj činjenici prije isteka tog roka, navodeći razloge i naznačujući daljnje razdoblje koje smatraju potrebnim za donošenje odluke. Osim ako je drukčije predviđeno, to daljnje razdoblje nije dulje od 30 kalendarskih dana.Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, carinska tijela mogu produljiti rok za donošenje odluke propisan carinskim zakonodavstvom ako podnositelj zahtjeva zatraži produljenje radi izvršavanja prilagodbi kako bi osigurao ispunjenje uvjeta i kriterija potrebnih za donošenje odluke. O tim prilagodbama i daljnjem razdoblju koje je potrebno za njihovo izvršavanje obavješćuju se carinska tijela, koja odlučuju o produljenju.Ako carinska tijela ne donesu odluku u roku utvrđenom u prvom, drugom i trećem podstavku, podnositelj zahtjeva može smatrati da je zahtjev odbijen i može se žaliti protiv takve negativne odluke. Podnositelj zahtjeva također može obavijestiti carinsko tijelo EU-a da carinsko tijelo nije donijelo odluku u relevantnom roku. U tom se slučaju šalje automatska obavijest preko centra EU-a za carinske podatke. [Am. 81]Komisija donosi jasne smjernice o postupcima za postupanje s odlukama u slučaju tehničkog kvara centralizirane infrastrukture elektroničkih sustava EU-a, posebno centra EU-a za carinske podatke. [Am. 82]4.Osim ako je drukčije navedeno u odluci ili carinskom zakonodavstvu, odluka proizvodi učinke od dana na koji podnositelj zahtjeva primi odluku ili se smatra da ju je primio. Osim u slučajevima predviđenima člankom 17. stavkom 2., carinska tijela donesene odluke mogu izvršavati od navedenog dana.5.Osim ako je carinskim zakonodavstvom drukčije predviđeno, odluka je valjana bez vremenskog ograničenja.6.Prije donošenja odluke koja bi štetno utjecala na podnositelja zahtjeva, carinska tijela o razlozima na kojima namjeravaju temeljiti svoju odluku obavješćuju podnositelja zahtjeva koji ima priliku izraziti svoje stajalište u propisanom roku koji teče od dana na koji on primi tu obavijest ili se smatra da ju je primio („pravo na saslušanje”). Nakon isteka tog razdoblja, podnositelja zahtjeva se u primjerenom obliku obavješćuje o odluci.Prvi podstavak ne primjenjuje se ni u jednom od sljedećih slučajeva:(a)ako se odnosi na odluku o obvezujućim informacijama iz članka 13. stavka 1.;(b)u slučaju odbijanja povlastice carinskih kvota kad je dosegnut određeni opseg carinskih kvota iz članka 145. stavka 4. prvog podstavka;(c)ako je to potrebno zbog naravi ili razine prijetnje za sigurnost i zaštitu Unije i njezinih stanovnika, zdravlja ljudi, životinja ili bilja, okoliša ili potrošača;(d)ako je cilj odluke osigurati provedbu druge odluke o kojoj je podnositelj zahtjeva imao priliku iznijeti svoje mišljenje, ne dovodeći u pitanje pravo predmetne države članice;(e)ako bi to dovelo u pitanje istrage koje su započete u borbi protiv prijevare;(f) u drugim posebnim slučajevima. [Am. 83]7.U odluci koja štetno utječe na podnositelja zahtjeva navode se razlozi na kojima se ona temelji i upućuje na pravo na žalbu iz članka 16.8.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)iznimki za određivanje nadležnog carinskog ureda iz stavka 1. trećeg podstavka ovoga članka;(b)uvjeta za prihvaćanje zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka;(c)slučajeva u kojima se rok za donošenje određene odluke, uključujući i moguće produljenje tog roka, razlikuje od rokova iz stavka 3. ovoga članka;(d)slučajeva iz stavka 4. ovoga članka, kad odluka proizvodi učinke od dana koji je različit od dana na koji je podnositelj zahtjeva primio ili se smatra da je primio odluku;(e)slučajeva iz stavka 5. ovoga članka, kad odluka nije valjana bez vremenskog ograničenja;(f)trajanja razdoblja iz stavka 6. prvog podstavka ovoga članka;(g) posebnih slučajeva iz stavka 6. drugog podstavka točke (f) ovoga članka. [Am. 84]9.Komisija provedbenim aktima određuje postupkedonosi provedbene akte kojima se određuju postupci za: [Am. 85](a)podnošenje i prihvaćanje zahtjeva za odluku iz stavaka 1. i 2.;(aa) smjernice o postupcima za postupanje s odlukama u slučaju tehničkog kvara centralizirane infrastrukture elektroničkih sustava EU-a; [Am. 86](b)donošenje odluke iz ovog članka, uključujući, prema potrebi, u pogledu prava na saslušanje i savjetovanja s drugim predmetnim državama članicama.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 7.Upravljanje odlukama koje se donose na temelju zahtjeva1.Korisnik odluke poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze.2.Korisnik odluke dužan je kontinuirano nadzirati ispunjavanje uvjeta i kriterija te poštovanje obveza koje proizlaze iz odluke te, prema potrebi, uspostaviti unutarnje kontrole kojima se mogu spriječiti, otkriti i ispraviti nezakonite ili nepravilne transakcije.3.Korisnik odluke odmah obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što je odluka donesena, a mogli bi utjecati na njezinu valjanost ili sadržaj.4.Carinska tijela redovito prate ispunjava li korisnik odluke relevantne kriterije i pridržava li se relevantnih obveza, a posebno sposobnost korisnika odluke da spriječi, reagira na pogreške i ispravi ih odgovarajućim unutarnjim kontrolama. Na temelju takvog praćenja, carinska tijela, prema potrebi, procjenjuju profil rizika korisnika odluke. Kad korisnik odluke ima poslovni nastan na carinskom području Unije manje od tri godine, carinska tijela pomno ga prate tijekom prve godine nakon donošenja odluke.5.Carinska tijela priopćuju carinskom tijelu EU-a odluke donesene na temelju zahtjeva i sve aktivnosti praćenja koje provode u skladu sa stavkom 4. Carinsko tijelo EU-a uzima u obzir te informacije za potrebe upravljanja rizikom.6.Do datuma iz članka 265. stavka 3. carinska tijela evidentiraju svoje odluke u postojećim elektroničkim sustavima za razmjenu informacija koje su uspostavile države članice i Komisija. Države članice i Komisija imaju pristup tim odlukama i povezanim informacijama u tim sustavima.7.Ne dovodeći u pitanje odredbe iz drugih područja, u kojima su navedeni slučajevi u kojima su odluke nevažeće ili postaju ništave, carinska tijela koja su donijela odluku mogu je u bilo kojem trenutku poništiti, opozvati ili izmijeniti ako ona nije u skladu s carinskim zakonodavstvom. Carinska tijela obavješćuju carinsko tijelo EU-a o takvom poništenju, opozivu i izmjeni carinskih odluka.8.U posebnim slučajevima, carinska tijela provode sljedeće:(a)ponovo procjenjuju odluku;(b)suspendiraju odluku koju ne treba poništiti, opozvati ili izmijeniti.9.Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke suspendira odluku umjesto da je poništi, opozove ili izmijeni:(a)ako to carinsko tijelo smatra da bi moglo imati dovoljno razloga za poništenje, opoziv ili izmjenu odluke, ali još nema sve potrebne elemente za odluku o poništenju, opozivu ili izmjeni;(b)ako to carinsko tijelo smatra da nisu ispunjeni uvjeti za odluku ili da korisnik odluke ne poštuje obveze koje proizlaze iz te odluke te je primjereno korisniku odluke dati vremena da poduzme mjere kako bi osigurao ispunjavanje uvjeta ili poštovanje obveza;(c)ako korisnik odluke zahtijeva takvu suspenziju jer privremeno ne može ispunjavati uvjete utvrđene za odluku ili poštovati obveze koje proizlaze iz te odluke.U slučajevima iz stavka 1. točaka (b) i (c), korisnik odluke obavješćuje carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke o mjerama koje će poduzeti kako bi osigurao ispunjavanje uvjeta ili poštovanje obveza te o razdoblju potrebnom za poduzimanje tih mjera.10.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)detaljnih pravila za praćenje odluke iz stavaka od 2. do 4. ovoga članka;(b)posebnih slučajeva i pravila za preispitivanje odluka iz stavka 8. ovoga članka.

Članak 8.Valjanost odluka na cijelom području UnijeOsim ako je u odluci propisano da je njezin učinak ograničen na jednu ili više država članica, odluke koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva valjane su na cijelom carinskom području Unije.

Članak 9.Poništenje povoljnih odluka1.Carinska tijela poništavaju odluku koja je povoljna za korisnika odluke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:(a)odluka je donesena na temelju netočnih ili nepotpunih informacija;(b)korisnik odluke je znao ili je opravdano trebao znati da su informacije netočne ili nepotpune;(c)ako bi odluka bila drukčija da su informacije bile točne i potpune.2.Korisnik odluke obavješćuje se o njezinu poništenju.3.Poništenje proizvodi učinke od dana od kojeg je prvobitna odluka proizvodila učinke, osim ako se u odluci u skladu s carinskim zakonodavstvom navede drukčije.4.Komisija provedbenim aktima određujedonosi provedbene akte kojima se određuju pravila za poništenje povoljnih odluka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4. [Am. 87]

Članak 10.Opoziv i izmjena povoljnih odluka1.Povoljna odluka opoziva se ili mijenja ako u slučajevima različitima od onih navedenih u članku 9.:(a)jedan ili više uvjeta za donošenje te odluke nisu bili ili više nisu ispunjeni; ili(b)na zahtjev korisnika odluke.2.Osim ako je drukčije predviđeno, povoljna odluka koja je upućena na više osoba može se opozvati samo u odnosu na osobu koja ne ispunjava obvezu koja joj je tom odlukom nametnuta.3.Korisnik odluke obavješćuje se o njezinu opozivu ili izmjeni.4.Članak 6. stavak 4. primjenjuje se na opoziv ili izmjenu odluke.Međutim, u iznimnim slučajevima, kad je to potrebno zbog legitimnih interesa korisnika odluke, carinska tijela mogu odgoditi datum na koji opoziv ili izmjena proizvode učinke do godinu dana. Taj se datum navodi u odluci o opozivu ili izmjeni odluke.5.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)slučajeva iz stavka 2. kad se povoljna odluka koja je upućena na više osoba može opozvati i u odnosu na osobe koje nisu osoba koja ne ispunjava obvezu koja joj je tom odlukom nametnuta;(b)iznimnih slučajeva kad carinska tijela mogu odgoditi datum od kojeg opoziv ili izmjena proizvode učinke u skladu sa stavkom 4. drugim podstavkom.6.Komisija provedbenim aktima određujedonosi provedbene akte kojima se određuju postupovna pravila za opoziv ili izmjenu povoljnih odluka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4. [Am. 88]

Članak 11.Odluke koje se donose bez prethodnog zahtjevaOsim kad carinsko tijelo djeluje kao pravosudno tijelo, članak 6. stavci 4., 5., 6., 7., članak 7. stavak 7. i članci 8., 9. i 10. primjenjuju se i na odluke koje donose carinska tijela bez prethodno podnesenog zahtjeva dotične osobe.

Članak 12.Ograničenja koja se odnose na odluke o robi koja je stavljena u carinski postupak ili u privremeni smještajOsim ako to zatraži dotična osoba, opoziv, izmjena ili suspenzija povoljne odluke ne utječe na robu koja je, u trenutku kad opoziv, izmjena ili suspenzija proizvode učinke, već stavljena i još se uvijek nalazi u carinskom postupku ili u privremenom smještaju na temelju opozvane, izmijenjene ili suspendirane odluke.

Odjeljak 2.Obvezujuće informacije

Članak 13.Odluke koje se odnose na obvezujuće informacije1.Carinska tijela na zahtjev donose odluke koje se odnose na obvezujuće tarifne informacije (odluke o OTI-ju), odluke koje se odnose na obvezujuće informacije o podrijetlu (odluke o OIP-u) i odluke koje se odnose na obvezujuće informacije o određivanju vrijednosti („odluke o OIV-u”).Takav zahtjev ne prihvaća se ni u jednom od sljedećih slučajeva:(a)ako korisnik odluke, ili netko drugi u njegovo ime zahtjev podnosi ili ga je već podnio u istom ili drugom carinskom uredu:i.za odluke o OTI-ju u odnosu na istu robu;ii.za odluke o OIP-u, u odnosu na istu robu i pod istim okolnostima za određivanje stjecanje podrijetla;iii.za odluke o OIV-u, u odnosu na istu robu i pod istim okolnostima kojima se utvrđuje stjecanje podrijetla;(b)ako se zahtjev ne odnosi ni na kakvu predviđenu uporabu odluke koja se odnosi na obvezujuće informacije ili predviđenu uporabu carinskog postupka.2.Odluke koje se odnose na obvezujuće informacije obvezujuće su samo u odnosu na razvrstavanje u Carinsku tarifu ili utvrđivanje podrijetla ili carinske vrijednosti robe za:(a)carinska tijela u odnosu na korisnika odluke, samo u odnosu na robu za koju su obavljene carinske formalnosti, nakon dana od kojeg takva odluka proizvodi učinke;(b)za korisnika odluke u odnosu na carinska tijela, od dana na koji on primi ili se smatra da je primio obavijest o odluci.3.Odluke koje se odnose na obvezujuće informacije valjane su u razdoblju od tri godine od dana od kojeg odluka proizvodi učinke.4.Za primjenu odluka koje se odnose na obvezujuće informacije u kontekstu određenog carinskog postupka, korisnik odluke mora biti u stanju dokazati da:(a)za odluku o OTI-ju, roba koja je deklarirana u svakom pogledu odgovara onoj opisanoj u odluci;(b)za odluku o OIP-u, predmetna roba i okolnosti koje određuju stjecanje podrijetla u svakom pogledu odgovaraju robi i okolnostima opisanima u odluci;(c)za odluke o OIV-u, okolnosti koje određuju carinsku vrijednost predmetne robe u svakom pogledu odgovaraju robi i okolnostima opisanima u odluci.

Članak 14.Upravljanje odlukama koje se odnose na obvezujuće informacije1.Odluka o OTI-ju prestaje biti valjana prije kraja razdoblja iz članka 13. stavka 3. ako više nije u skladu s pravom, kao posljedica jednog od sljedećih razloga:(a)donošenja izmjene nomenklatura iz članka 145. stavka 2. točaka (a) i (b);(b)donošenja mjera iz članka 146. stavka 4.;U takvim slučajevima odluka o OTI-ju prestaje biti valjana s učinkom od datuma početka primjene takve izmjene ili mjera.2.Odluka o OIP-u prestaje biti valjana prije kraja razdoblja iz članka 13. stavka 3. u svakom od sljedećih slučajeva:(a)kad je donesen pravno obvezujući akt Unije ili je sklopljen sporazum koji se primjenjuje u Uniji i odluka o OIP-u više nije u skladu s tako utvrđenim pravom, s učinkom od dana primjene tog akta ili sporazuma;(b)kad odluka o OIP-u više nije ili ako je prestala biti u skladu sa Sporazumom o pravilima o podrijetlu u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ili sa savjetodavnim mišljenjima, informacijama, savjetima i sličnim aktima o utvrđivanju podrijetla robe kako bi se osigurala ujednačenost u tumačenju i primjeni tog Sporazuma, s učinkom od dana njihove objave u Službenom listu Europske unije. [Am. 89]3.Valjanost odluke o OIV-u prestaje prije kraja razdoblja iz članka 13. stavka 3. u svakom od sljedećih slučajeva:(a)ako donošenje pravno obvezujućeg akta Unije čini odluku o OIV-u neusklađenom s tim aktom od datuma početka primjene tog akta;(b)ako odluka o OIV-u više nije u skladu s člankom VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini ili Sporazumom iz 1994. o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum WTO-a o određivanju carinske vrijednosti) ili s odlukama koje je Odbor za određivanje carinske vrijednosti donio radi tumačenja tog Sporazuma, s učinkom od dana objave u Službenom listu Europske unije.4.Prestanak valjanosti odluka koje se odnose na obvezujuće informacije nema retroaktivni učinak.5.Odstupajući od članka 7. stavka 7. i članka 9., carinska tijela poništavaju odluke koje se odnose na obvezujuće informacije samo ako se temelje na netočnim ili nepotpunim informacijama koje je dostavio podnositelj zahtjeva.6.Carinska tijela opozivaju odluke koje se odnose na obvezujuće informacije u skladu s člankom 7. stavkom 7. i člankom 10. Međutim, takve se odluke ne opozivaju na zahtjev korisnika odluke.7.Odluke koje se odnose na obvezujuće informacije ne smiju se mijenjati.8.Carinska tijela opozivaju odluke o OTI-ju ako one više nisu u skladu s tumačenjem neke od nomenklatura iz članka 145. stavka 2. točaka (a) i (b) zbog sljedećeg:(a)objašnjenjâ iz članka 9. stavka 1. točke (a) druge alineje Uredbe (EEZ) br. 2658/87, s učinkom od datuma njihove objave u Službenom listu Europske unije;(b)presude Suda Europske unije, s učinkom od dana objave izreke presude u Službenom listu Europske unije;(c)odluka o razvrstavanju, mišljenja o razvrstavanju ili izmjena objašnjenja nomenklature Harmoniziranog sustava nazivlja i brojčanog označivanja robe koju je donijela organizacija osnovana Konvencijom o Vijeću za carinsku suradnju sastavljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950., s učinkom od dana objave Komunikacije Komisije u seriji „C” Službenog lista Europske unije.9.Odluke o OTI-ju ili OIP-u opozivaju se kad više nisu u skladu s presudom Suda Europske unije, s učinkom od dana objave izreke te presude u Službenom listu Europske unije.10.Ako odluka o OTI-ju ili OIP-u više nije valjana u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ili stavcima 2. ili 3., ili je opozvana u skladu sa stavcima 6., 8. ili 9., odluka se može i dalje koristiti za obvezujuće ugovore koji su se temeljili na toj odluci i koji su sklopljeni prije nego što je prestala biti valjana ili je bila opozvana. Ta produljena primjena ne primjenjuje se kad je odluka o OIP-u donesena u odnosu na robu za izvoz.Produljena primjena iz prvog podstavka može trajati najviše šest mjeseci od dana na koji je odluka koja se odnosi na obvezujuće informacije prestane biti valjana ili bude opozvana. Međutim, mjerom iz članka 146. stavka 4., članka 151. ili članka 158. može se isključiti ta produljena primjena ili odrediti kraće razdoblje. Kad je riječ o proizvodu za koji je uvozni ili izvozni certifikat predan kad se obavljaju carinske formalnosti, razdoblje od šest mjeseci zamjenjuje se razdobljem valjanosti certifikata.Kako bi mogao koristiti produljenu primjenu odluke koja se odnosi na obvezujuće informacije, korisnik odluke podnosi zahtjev carinskom tijelu koje je donijelo odluku u roku od 30 dana od dana na koji ona prestaje biti valjana ili bude opozvana, navodeći količine za koje je razdoblje produljene primjene zatraženo i državu članicu ili države članice u kojima će roba biti carinjena u razdoblju produljene primjene. To carinsko tijelo donosi odluku o produljenoj primjeni i obavješćuje korisnika bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana na koji primi sve informacije potrebne za donošenje te odluke.11.Komisija obavješćuje carinska tijela u slučaju:(a)suspenzije donošenja odluka koje se odnose na obvezujuće informacije za robu za koju nije osigurano ispravno i ujednačeno razvrstavanje u Carinsku tarifu, utvrđivanje podrijetla ili određivanje carinske vrijednosti; ili(b)povlačenja suspenzije iz točke (a).12.Komisija može donijeti odluke u kojima od države članice zahtijeva opoziv odluka koje se odnose na obvezujuće informacije kako bi osigurala ispravno i ujednačeno razvrstavanje u Carinsku tarifu, utvrđivanje podrijetla ili određivanje carinske vrijednosti robe. Prije donošenja takve odluke Komisija obavješćuje korisnika odluke o OTI-ju, OIP-u ili OIV-u o razlozima na kojima namjerava temeljiti svoju odluku i daje mu mogućnost izraziti svoje stajalište u propisanom roku koji teče od dana na koji on primi tu obavijest ili se smatra da ju je primio.13.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila za donošenje odluka iz stavka 12. ovog članka, posebno u pogledu obavješćivanja predmetnih osoba o razlozima na kojima Komisija namjerava temeljiti svoju odluku i roku u kojem te osobe mogu izraziti svoje stajalište.14.Komisija provedbenim aktima određujedonosi provedbene akte kojima se utvrđuju postupovna pravila za: [Am. 90](a)primjenu odluke koja se odnosi na obvezujuće informacije nakon što prestane biti valjana ili bude opozvana, u skladu sa stavkom 10.;(b)obavijesti Komisije carinskim tijelima u skladu sa stavkom 11. točkama (a) i (b).Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.15.Komisija provedbenim aktima donosi odlukeprovedbene akte u obliku odluka kojima od država članica traži opoziv odluka iz stavka 12. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 262. stavka 2. [Am. 91]

Odjeljak 3.Žalbe

Članak 15.Odluke koje donose pravosudna tijelaČlanci 16. i 17. ne primjenjuju se na žalbe koje se podnose u svrhu poništavanja, opoziva ili izmjene odluke koja se odnosi na carinsko zakonodavstvo, a donijelo ju je pravosudno tijelo ili carinsko tijelo koje djeluje kao pravosudno tijelo.

Članak 16.Pravo žalbe1.Svaka osoba ima pravo na žalbu protiv svih odluka koje donesu carinska tijela i koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva, a koje na tu osobu utječu izravno i pojedinačno.Svaka osoba koja je podnijela zahtjev carinskim tijelima za odluku, a nije dobila odluku o tom zahtjevu u roku navedenom u članku 6. stavku 3., također ima pravo ostvariti svoje pravo na žalbu.2.Pravo na žalbu može se ostvariti u najmanje dva koraka:(a)najprije, na carinskim tijelima ili pravosudnom tijelu ili drugom tijelu koje država članica odredi u tu svrhu;(b)nakon toga, na višem neovisnom tijelu, koje može biti pravosudno tijelo ili odgovarajuće specijalizirano tijelo, u skladu s važećim odredbama u državama članicama.3.Žalba se ulaže u državi članici u kojoj je odluka donesena ili zatražena.4.Države članice osiguravaju da žalbeni postupak omogućuje brzu potvrdu ili ispravak odluka koje donose carinska tijela.

Članak 17.Suspenzija provedbe1.Podnošenje žalbe ne suspendira provedbu osporavane odluke.2.Međutim, carinska tijela suspendiraju provedbu takve odluke u cijelosti ili djelomično ako imaju dobar razlog vjerovati da osporavana odluka nije u skladu s carinskim zakonodavstvom ili da postoji opasnost od nepopravljive štete za dotičnu osobu.3.U slučajevima iz stavka 2., ako je učinak osporavane odluke takav da su uvozne ili izvozne carine dospjele, suspenzija provedbe te odluke uvjetovana je polaganjem osiguranja, osim ako se na temelju dokumentirane procjene utvrdi da bi takvo osiguranje moglo uzrokovati ozbiljne ekonomske poteškoće za dužnika.

Odjeljak 4.Naknade i troškovi

Članak 18.Zabrana naknada i troškova1.Carinska tijela ne smiju nametati naknade za obavljanje carinskih provjera ili bilo kakvu primjenu carinskog zakonodavstva tijekom službenog radnog vremena svojih nadležnih carinskih ureda.2.Carinska tijela mogu nametnuti naknade ili zahtijevati povrat troškova ako su pružila posebne usluge, a posebno sljedeće:(a) prisutnost, ako se tako zahtijeva, carinskog osoblja izvan službenog radnog vremena ili u prostorima izvan prostora carine; [Am. 92](b)analizu ili stručna izvješća o robi i poštanske pristojbe za povrat robe podnositelju zahtjeva, posebno u vezi s odlukama koje su donesene prema članku 13. ili pružanjem informacija u skladu s člankom 39.;(c)pregled ili uzorkovanje roba radi provjere ili uništenja robe, koje uključuje troškove osim onih za angažiranje carinskog osoblja.(d) iznimne mjere provjere, kad su potrebne zbog prirode robe ili potencijalnog rizika. [Am. 93]

Glava II.OBVEZE I PRAVA OSOBA U VEZI S CARINSKIM ZAKONODAVSTVOMPoglavlje 1.Registracija

Članak 19.Registracija1.Gospodarski subjekti s poslovnim nastanom na carinskom području Unije registriraju se kod carinskih tijela koja su nadležna za mjesto njihova poslovnog nastana kako bi dobili registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI). Ako je moguće, ta registracija uključuje i elektroničku identifikaciju subjekta u nacionalnim sustavima elektroničke identifikacije iz Uredbe (EU) br. 910/2014.2.Registrirani gospodarski subjekti obavješćuju carinska tijela o svakoj promjeni svojih registracijskih podataka, posebno ako to podrazumijeva promjenu mjesta njihova poslovnog nastana.3.U posebnim slučajevima, gospodarski subjekti koji nemaju poslovni nastan na carinskom području Unije registriraju se kod carinskih tijela koja su nadležna za mjesto na kojem su podnijeli prvu deklaraciju ili zatražili odluku.4.Osobe koje nisu gospodarski subjekti ne moraju se registrirati kod carinskih tijela osim ako je propisano drukčije.Ako se osobe iz prvog podstavka moraju registrirati, primjenjuje se sljedeće:(a)ako imaju poslovni nastan na carinskom području Unije registriraju se kod carinskih tijela koja su nadležna za mjesto njihovog poslovnog nastana;(b)ako nemaju poslovni nastan na carinskom području Unije, registriraju se kod carinskih tijela koja su nadležna za mjesto na kojemu su prvo podnijeli deklaraciju ili zatražili odluku.5.U posebnim i dobro obrazloženim slučajevima carinska tijela poništavaju registraciju. [Am. 94]6.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)minimalnih zahtjeva u pogledu podataka za registraciju iz stavka 1.;(b)posebnih slučajeva iz stavka 3.;(c)slučajeva iz stavka 4. prvog podstavka u kojima se osobe koje nisu gospodarski subjekti moraju registrirati kod carinskih tijela;(d)posebnih slučajeva iz stavka 5. u kojima carinska tijela poništavaju registraciju;(e)carinskog tijela nadležnog za registraciju.7.Komisija provedbenih aktima određuje carinsko tijelo nadležno za registraciju iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 262. stavka 2.

Poglavlje 2.Uvoznik i pretpostavljeni uvoznik

Članak 20.Uvoznici1.Uvoznik ispunjava sljedeće obveze:(a)pruža, čuva i stavlja na raspolaganje carinskim tijelima, čim su dostupne, a u svakom slučaju prije puštanja robe, sve informacije potrebne za smještaj ili carinski postupak u koji se roba stavlja u skladu s člancima 88., 118., 132. i 135. ili za zaključenje postupka vanjske proizvodnje;(b)osigurava ispravni izračun i plaćanje carina i svih drugih primjenjivih davanja;(c)osigurava da je roba koja ulazi u carinsko područje Unije ili izlazi iz njega u skladu s relevantnim drugim zakonodavstvom, uključujući Uredbu (EU) 2023/988, koje primjenjuju carinska tijela te osigurava, vodi i stavlja na raspolaganje odgovarajuće evidencije o takvoj usklađenosti; [Am. 95](d)sve druge obveze uvoznika utvrđene u carinskom zakonodavstvu.2.Uvoznik mora imati poslovni nastan na carinskom području Unije.3.Odstupajući od stavka 2., sljedeći uvoznici ili osobe ne moraju imati poslovni nastan na carinskom području Unije:(a)uvoznik koji robu stavlja u provoz ili privremeni uvoz;(b)uvoznik koji unosi robu koja ostaje u privremenom smještaju;(c)osobe koje povremeno stavljaju robu u carinske postupke, pod uvjetom da carinska tijela takvo stavljanje smatraju opravdanim;(d)osobe s poslovnim nastanom u zemlji čije je državno područje susjedno carinskom području Unije, koje podnose robu u graničnom carinskom uredu Unije koji je susjedan toj zemlji, pod uvjetom da zemlja u kojoj te osobe imaju poslovni nastan priznaje recipročne pogodnosti osobama s poslovnim nastanom na carinskom području Unije;(e)pretpostavljeni uvoznik kojeg zastupa neizravni zastupnik s poslovnim nastanom na carinskom području Unije.

Članak 21.Pretpostavljeni uvoznici1.Odstupajući od članka 20. stavka 1. točke (a), pretpostavljeni uvoznici dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje informacije o prodaji na daljinu robe koja se uvozi na carinsko područje Unije najkasnije sljedećeg dana od datuma prihvaćanja plaćanja, a u svakom slučaju prije puštanja robe.2.Ne dovodeći u pitanje informacije potrebne za puštanje robe u slobodni promet u skladu s člankom 88. stavkom 3.točkom (a), informacije iz stavka 1. ovog članka sadržavaju barem zahtjeve utvrđene u članku 63.c stavku 2. Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011.3.Ako je roba koju je pretpostavljeni uvoznik prethodno uvezao u okviru prodaje na daljinu vraćena na adresu prvotnog pošiljatelja ili na drugu adresu izvan carinskog područja Unije, pretpostavljeni uvoznik poništava informacije o puštanju te robe u slobodni promet i dostavlja ili stavlja na raspolaganje dokaz o izlasku robe iz carinskog područja Unije.

Poglavlje 3.Izvoznik

Članak 22.Izvoznici1.Izvoznik ispunjava sljedeće obveze:(a)pruža, čuva i stavlja na raspolaganje carinskim tijelima, čim su dostupne, a u svakom slučaju prije puštanja robe, sve informacije potrebne za carinski postupak u koji je roba stavljena u skladu s člancima 99. i 140. ili za zaključenje postupka privremenog uvoza;(b)osigurava ispravni izračun i naplatu carina i svih drugih davanja, ako je primjenjivo;(c)osigurava da je roba koja ulazi u carinsko područje Unije ili izlazi iz njega u skladu s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela te osigurava, vodi i stavlja na raspolaganje odgovarajuće evidencije o takvoj usklađenosti;(d)sve druge obveze utvrđene u carinskom zakonodavstvu.2.Izvoznik mora imati poslovni nastan na carinskom području Unije.3.Odstupajući od stavka 2., sljedeći izvoznici ne moraju imati poslovni nastan unutar carinskog područja Unije:(a)izvoznik koji stavlja robu u provoz, zaključuje postupak privremenog uvoza ili izvozi robu koja je bila u privremenom smještaju;(b)osobe koje povremeno stavljaju robu u carinske postupke, pod uvjetom da carinska tijela to smatraju opravdanim;(c)osobe s poslovnim nastanom u zemlji čije je državno područje susjedno carinskom području Unije, koje podnose robu u graničnom carinskom uredu Unije koji je susjedan toj zemlji, pod uvjetom da zemlja u kojoj te osobe imaju poslovni nastan priznaje recipročne pogodnosti osobama s poslovnim nastanom na carinskom području Unije.

Poglavlje 4.Ovlašteni gospodarski subjekt i ovlašteni pouzdani gospodarski subjekti („Trust and Check”)

Članak 23.Zahtjev i odobrenje za status ovlaštenog gospodarskog subjekta1.Osoba koja ima boravište ili pravnu osobnost ili je registrirana na carinskom području Unije i koja ispunjava kriterije iz članka 24. može se prijaviti za status ovlaštenoga gospodarskog subjekta.CarinskaCarinsko tijelo EU-a, nakon procjene revizije nadležnog nacionalnog tijela, i nakon savjetovanja s drugim tijelima, prema potrebi, izdaju jednu ili obje od sljedećih vrsta odobrenja: [Am. 96](a)za ovlaštenoga gospodarskog subjekta za carinsko pojednostavnjenje koje omogućuje korisniku odobrenja korištenje pojednostavnjenja u skladu s carinskim zakonodavstvom; ili(b)za ovlaštenoga gospodarskog subjekta za sigurnost i zaštitu koje omogućuje korisniku odobrenja pojednostavnjenja koja se odnose na sigurnost i zaštitu.2.Obje vrste odobrenja iz stavka 1. drugog podstavka mogu se koristiti istovremeno.3.Osobe iz stavka 1. ispunjavaju obveze iz članka 7. stavaka 2. i 3. Carinska tijela prate kontinuiranu usklađenost subjekta s kriterijima i uvjetima za stjecanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta u skladu s člankom 7. stavkom 4.Carinska tijela najmanje svake tri godine provode detaljno praćenje aktivnosti ovlaštenoga gospodarskog subjekta i interne evidencije.4.Status ovlaštenoga gospodarskog subjekta, podložno stavku 5. ovoga članka i članku 24., priznaju carinska tijela svih država članica.5.Carinska tijela, na temelju priznavanja statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta za carinsko pojednostavljenje i pod uvjetom ispunjavanja zahtjevada su ispunjeni zahtjevi koji se odnose na određenu vrstu pojednostavnjenja propisanih u carinskom zakonodavstvu, odobravaju subjektu da iskoristi navedeno pojednostavnjenje. Carinska tijela ne preispituju kriterije koji su prethodno bili ispitani pri odobravanju statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta za carinska pojednostavljenja. [Am. 97]6.Ovlašteni gospodarski subjekt iz stavka 1. ima pravo na više pojednostavnjenja nego ostali gospodarski subjekti u vezi s carinskim provjerama u skladu s vrstom odobrenja, uključujući manje fizičkih provjera i provjera koje se temelje na dokumentaciji. Status ovlaštenoga gospodarskog subjekta uzima se u obzir kao pozitivna okolnost za potrebe upravljanja rizicima u carinskim pitanjima.7.Carinska tijela odobravaju povlastice koje proizlaze iz statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta osobama s poslovnim nastanom u trećim zemljama, koje ispunjavaju uvjete i poštuju obveze iz relevantnog zakonodavstva tih zemalja ili područjâ, u mjeri u kojoj te uvjete i obveze Unija priznaje kao istovrijedne onima koji se nameću ovlaštenim gospodarskim subjektima s poslovnim nastanom na carinskom području Unije. Takvo odobravanje povlastica temelji se na načelu reciprociteta, osim ako Unija odluči drukčije, i podržano je međunarodnim sporazumom koji je sklopila Unija, relevantnim i obvezujućim partnerstvima ili zakonodavstvom Unije ili njezino zakonodavstvo u području zajedničke trgovinske politike. [Am. 98]8.Uspostavlja se zajednički mehanizam kontinuiteta poslovanja kako bi se reagiralo na poremećaje u trgovinskim tokovima zbog povećanog stupnja opasnosti, zatvaranja granica i/ili prirodnih katastrofa, opasnih kriznih situacija ili drugih velikih nesreća, pri čemu bi carinska tijela mogla u najvećoj mogućoj mjeri olakšati i ubrzati prioritetni teret ovlaštenih gospodarskih subjekata.8.a Prema potrebi, Komisija može donijeti smjernice s ciljem pružanja potpore MSP-ovima, prepoznajući jedinstvene izazove s kojima se oni suočavaju u očuvanju integriteta i sigurnosti postupaka vanjske trgovine pri prijavi za status ovlaštenih gospodarskih subjekata i ovlaštenih pouzdanih gospodarskih subjekata („Trust and Check”). Obvezno je ulagati stalne napore kako bi se postupci pojednostavnili i učinili pristupačnijima za MSP-ove i kako bi se osiguralo da se olakša i promiče njihova ključna uloga u vanjskoj trgovini EU-a. [Am. 99]9.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)vrste i učestalosti aktivnosti praćenja koje provode osobe iz stavka 1. i carinska tijela iz stavka 3.;(b)pojednostavnjenja za ovlaštene gospodarske subjekte iz stavka 5.;(c)pojednostavnjenja iz stavka 6.10.Komisija provedbenim aktima utvrđuje postupovna pravila za savjetovanja o utvrđivanju statusa ovlaštenih gospodarskih subjekata iz stavka 1. drugog podstavka, uključujući rokove za odgovor. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 24.Dodjela statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta1.Kriteriji za odobrenje statusa „ovlaštenoga gospodarskog subjekta” su sljedeći:(a)nepostojanje ikakvenije počinila teške povrede ili ponovljene povrede carinskog zakonodavstva, relevantnog drugog zakonodavstva iz članka 20. stavka 1. točke (c) ove Uredbe i poreznih pravila te nepostojanje teških kaznenihni teška kaznena djela; povrede i kaznena djela koja treba razmotriti ona su koja se odnose na gospodarske ili poslovne aktivnosti; [Am. 100](b)podnositelj zahtjeva mora dokazati visoke razine kontrole svojih aktivnosti i protoka robe primjenom svojeg sustava upravljanja poslovnim i, prema potrebi, prijevoznim evidencijama, što omogućuje odgovarajuće carinske provjere, i moći dokazati da je neusklađenost stvarno otklonjena; podnositelj zahtjeva osigurava da odgovarajući zaposlenici dobiju uputu da obavijeste carinska tijela svaki put kad otkriju poteškoće pri ispunjavanju zahtjeva te uspostavlja postupke za obavješćivanje carinskih tijela o takvim poteškoćama;(c)financijska solventnost koja se smatra dokazanom kad podnositelj zahtjeva ima dobro financijsko stanje koje mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir karakteristike predmetne poslovne aktivnosti;(d)u vezi s odobrenjem iz članka 23. stavka 1. točke (a), praktični standardi za osposobljenost ili stručne kvalifikacije koji su izravno povezani s aktivnostima koje se obavljaju;(e)kad je riječ o odobrenjima iz članka 23. stavka 1. točke (b), odgovarajući standardi sigurnosti, zaštite i usklađenosti prilagođeni aktivnostima koje se obavljaju. Standardi sigurnosti i zaštite smatraju se ispunjenima ako podnositelj zahtjeva dokaže da provodi odgovarajuće mjere za osiguravanje zaštite i sigurnosti međunarodnog lanca opskrbe, među ostalim u područjima fizičkog integriteta i kontrola pristupa, logističkih postupaka i rukovanja posebnim vrstama robe, osoblja i utvrđivanja svojih poslovnih partnera.2.Komisija provedbenim aktima donosi načine primjeneje ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem preciznih uvjeta za primjenu kriterija iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4. [Am. 101]

Članak 25.Dodjela statusa ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”)1.Uvoznik ili izvoznik kojiOsoba koja ima boravište ili je registriranregistrirana na carinskom području Unije, ispunjava kriterije iz stavka 3. i obavljaoobavljala je najmanje tridvije godine u okviru svojeg poslovanja redovite carinske radnje, može podnijeti zahtjev za status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) carinskom tijelu države članice u kojoj ima poslovni nastan. [Am. 102]2.Carinska tijelaCarinsko tijelo EU-a odobravaju status nakon savjetovanja s drugim tijelima, ako je potrebno, i nakon što su imala pristup relevantnim podacimaje primilo i ocijenilo relevantne podatke podnositelja zahtjeva za posljednje tridvije godine kako bi procijenila usklađenost s kriterijima iz stavka 3. [Am. 103]3.CarinskaCarinsko tijelo EU-a nakon procjene revizije nadležnog nacionalnog tijela dodjeljujudodjeljuje status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) osobi koja ispunjava sve sljedeće kriterije: [Am. 104](a)nije počinila teške povrede ili ponovljene povrede carinskog zakonodavstva, relevantnog drugog zakonodavstva koje carinska tijela primjenjuju u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (c) ove Uredbe i poreznih pravila ni teška kaznena djela; povrede i kaznena djela koja treba razmotriti ona su koja se odnose na gospodarske ili poslovne aktivnosti; [Am. 105](b)podnositelj zahtjeva dokazao je visoke razine kontrole vlastitih aktivnosti i protoka robe primjenom svojeg sustava upravljanja poslovnim i, prema potrebi, prijevoznim evidencijama, što omogućuje odgovarajuće carinske provjere, i može dokazati da je neusklađenost stvarno otklonjena; podnositelj zahtjeva osigurava da odgovarajući zaposlenici obavješćuju carinska tijela svaki put kad otkriju poteškoće pri ispunjavanju zahtjeva te uspostavlja postupke za obavješćivanje carinskih tijela o takvim poteškoćama;(c)financijski je solventna što se smatra dokazanim ako podnositelj zahtjeva ima dobro financijsko stanje koje mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir karakteristike predmetne poslovne aktivnosti. Tijekom tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva, podnositelj zahtjeva ispunio je svoje financijske obveze u pogledu plaćanja carina i drugih davanja, poreza ili pristojbi koje se naplaćuju na uvoz ili izvoz robe ili u vezi s njime, među ostalim PDV i trošarine koje se plaćaju za aktivnosti unutar Unije; [Am. 106](d)zadovoljava praktične standarde osposobljenosti ili stručnih kvalifikacija izravno povezane s vrstom i opsegom djelatnosti koja se obavlja, među ostalim to da se relevantnim zaposlenicima daju upute o tome kako komunicirati s carinskim tijelima preko centra EU-a za carinske podatke;(e)odgovarajuće standarde sigurnosti, zaštite i usklađenosti, uključujući standarde sigurnosti proizvoda, prilagođene vrsti i opsegu djelatnosti koja se obavlja., uključujući obvezu da podnositelj zahtjeva sudjeluje u obveznom osposobljavanju koje pružaju nadležna tijela u vezi s vrstom djelatnosti; ti standardi sigurnosti i, zaštite i usklađenosti smatraju se ispunjenima ako podnositelj zahtjeva dokaže da provodi odgovarajuće mjere za osiguravanje zaštite i sigurnosti međunarodnog lanca opskrbe, među ostalim u područjima fizičkog integriteta i kontrola pristupa, logističkih postupaka i rukovanja posebnim vrstama robe, osoblja i utvrđivanja svojih poslovnih partnera; [Am. 107](f)ima elektronički sustav, uključujući sustave kojima upravlja pružatelj koji je treća strana, iz kojeg se carinskim tijelima dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje svi podaciiznimno daje pristup u stvarnom vremenu odgovarajućim i relevantnim podacima o kretanju robe i usklađenosti osobe iz stavka 1. sa svim zahtjevima koji se primjenjuju na tu robu, među ostalim u vezi sa sigurnošću i zaštitom te, prema potrebi, dijeljenjem preko centra EU-a za carinske podatke u skladu s detaljnim uvjetima za primjenu kriterija za takav pristup utvrđenih u delegiranim aktima iz stavka 10. točke (b): [Am. 108]i.carinske evidencije;ii.računovodstvenog sustava;iii.poslovnih i prijevoznih evidencija;iv.sustava praćenja i logističkog sustava koji prepoznaje robu kao robu Unije ili robu koja nije roba Unije i, prema potrebi, navodi njezinu lokaciju;v.dozvola i odobrenja izdanih u skladu s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela;vi.potpunih evidencija potrebnih za provjeru ispravnosti utvrđivanja carinskog duga.Odstupajući od točke (f) i bez obzira na obveze povezane sa statusom uvoznika ili statusom pretpostavljenog uvoznika, mala i srednja poduzeća mogu staviti podatke o usklađenosti na raspolaganje carinskim tijelima putem digitalne putovnice za proizvode. [Am. 109]4.Osobe iz stavka 1. ispunjavaju obveze iz članka 7. stavaka 2. i 3. Carinska tijela prate kontinuiranu usklađenost subjekta s kriterijima i uvjetima za stjecanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta u skladu s člankom 7. stavkom 4.Carinska tijela najmanje svake tridvije godine provode detaljno praćenje aktivnosti i interne evidencije ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”). Ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) obavješćuje carinska tijela o svim promjenama u svojoj korporativnoj strukturi, vlasništvu, stanju u pogledu solventnosti, trgovinskim modelima ili svim drugim značajnim promjenama svoje situacije i djelatnosti. Carinska tijela ponovno ocjenjuju status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) ako bilo koja od tih promjena znatno utječe na njegov status. Carinska tijela mogu suspendirati to odobrenje dok se ne donese odluka o ponovnoj ocjeni. [Am. 110]5.Ako ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) promijeni svoju državu članicu poslovnog nastana, carinska tijela države članice primateljice mogu ponovno procijeniti odobrenje za ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) nakon savjetovanja s državom članicom koja je prvotno dodijelila status i nakon što su primila prethodnu evidenciju o gospodarskim subjektima. Tijekom ponovnog ocjenjivanja carinsko tijelo države članice koja je izdala prvotno odobrenje može to odobrenje suspendirati. [Am. 111]Ako ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) obavješćujepromijeni svoju državu članicu poslovnog nastana, mora obavijestiti carinska tijela države članice primateljice o svim promjenama u svojoj korporativnoj strukturi, vlasništvu, stanju u pogledu solventnosti, trgovinskim modelima ili svim drugim značajnim promjenama svoje situacije i djelatnosti ako bilo koja od tih promjena utječe na status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”). [Am. 112]5.a Carinska tijela države članice primateljice, uz savjetovanje s državom članicom koja je trgovcu izvorno dodijelila status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”), mogu ponovno procijeniti utječu li neke od tih promjena na njegov status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”). Ako je potrebno, carinska tijela države članice primateljice mogu suspendirati početno odobrenje. O toj se suspenziji obavješćuje centar za carinske podatke. Najkasnije tri godine nakon što ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) promijeni svoju državu članicu poslovnog nastana ili nakon što carinska tijela države članice primateljice ponovno procijene status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”), a nakon toga svake tri godine, carinska tijela države članice primateljice provode detaljno praćenje aktivnosti ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) i njegove interne evidencije iz stavka 4. [Am. 113]6.Ako se sumnja da je ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) sudjelovao u prijevarnoj aktivnosti povezanoj sa svojom gospodarskom ili poslovnom aktivnošću ili teškoj povredi relevantnog drugog zakonodavstva koje carinska tijela primjenjuju u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (c) ove Uredbe, carinska tijela suspendiraju njegov se status. Ta se suspenzija evidentira u centar za carinske podatke suspendira. [Am. 114]Ako su carinska tijela suspendirala, poništila ili opozvala odobrenje za ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) u skladu s člancima 7., 9. i 10., ona poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala da se odobrenja iz stavka 7. ovog članka i pojednostavnjenja iz stavka 8. ovog članka također suspendiraju, ponište ili opozovu.7.Carinska tijela mogu odobriti ovlaštenim pouzdanim gospodarskim subjektima („Trust and Check”) odobravaju: [Am. 115](a)da dio podataka o svojoj robi dostave nakon puštanja te robe u skladu s člankom 59. stavkom 3.;(b)da obave određene provjere i puštanje robe nakon primitka te robe u mjestu poslovanja uvoznika, vlasnika ili primatelja i/ili nakon otpreme iz mjesta poslovanja izvoznika, vlasnika ili pošiljatelja, u skladu s člankom 61.;(c)da se smatra da oni pružaju potrebne dokaze o pravilnom vođenju poslovanja u svrhu dobivanja odobrenja za posebne postupke u skladu s člancima 102., 103., 109. i 123.;(d)da periodično određuju carinski dug koji odgovara ukupnom iznosu uvozne ili izvozne carine koja se odnosi na svu robu koju je taj gospodarski subjekt pustio, u skladu s člankom 181. stavkom 4.;(e)da odgode plaćanje carinskog duga u skladu s člankom 188.;(ea) da provode centralizirano carinjenje u skladu s člankom 72.; [Am. 116](eb) da zabilježe unos u evidenciju deklaranta u skladu s člankom 73. [Am. 117]7.a Carinska tijela čine sve što je moguće kako bi uskladila svoju praksu izdavanja odobrenja iz stavka 7. s praksama drugih carinskih tijela kako bi se osigurao jedinstven pristup u cijeloj Uniji. Carinsko tijelo EU-a koordinira rad carinskih tijela i prati takav ujednačen pristup kako bi se odobrenja mogla automatski provesti nakon određivanja ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”). [Am. 118]8.Ovlašteni pouzdani gospodarski subjekti („Trust and Check”) imaju pravo na više pojednostavnjenja od drugih gospodarskih subjekata u vezi s carinskim provjerama u skladu s vrstom odobrenja, uključujući manje fizičkih provjera i provjera koje se temelje na dokumentaciji. Status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) uzima se u obzir kao pozitivna okolnost za potrebe upravljanja rizicima u carinskim pitanjima. [Am. 119]9.Odstupajući od članka 110., ako uvoznik ili izvoznik robe koja ulazi u carinsko područje ili izlazi iz njega ima status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”), smatra se da se na robu primjenjuje režim odgode plaćanja carine i da ona ostaje pod carinskim nadzorom do svojeg konačnog odredišta bez obveze da se stavi u provoz. Ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) odgovoran je za plaćanje carina, drugih poreza i davanja u državi članici poslovnog nastana odnosno državi članici u kojoj je odobrenje izdano.10.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem vrste i učestalosti aktivnosti praćenja iz stavka 4. ovog članka.na sljedeći način: [Am. 120](a) određivanjem pravila za savjetovanje s drugim tijelima iz stavka 2. radi utvrđivanja statusa ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”); [Am. 121](b) određivanjem preciznih uvjeta za primjenu kriterija iz stavka 3.; [Am. 122](c) utvrđivanjem vrste i učestalosti aktivnosti praćenja iz stavka 4.; [Am. 123](d) utvrđivanjem pravila za ponovnu procjenu statusa ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) kako je navedeno u stavku 5. [Am. 124]11. Komisija provedbenim aktima donosi:(a) pravila za savjetovanje s drugim tijelima radi utvrđivanja statusa ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) iz stavka 2.;(b) načine za primjenu kriterija iz stavka 3.;(c) pravila za savjetovanje s carinskim tijelima kako je navedeno u stavku 5. [Am. 125]Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4. [Am. 126]11.a Komisija i države članice uspostavljaju sustav potpore za izgradnju kapaciteta i razmjenu najboljih praksi za trgovce koju su mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća i koji su dobili ili zatražili status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”). [Am. 127]

Članak 26.Prijelazne odredbe za ovlaštene gospodarske subjekte za carinska pojednostavnjenja1.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 4. Carinska tijela mogu osobama koje ispunjavaju kriterije odobriti status ovlaštenog gospodarskog subjekta za carinska pojednostavnjenja i odobriti im da iskoriste određena pojednostavnjenja u skladu s carinskim zakonodavstvom. [Am. 128]2.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3. carinska tijela ocjenjuju valjana odobrenja ovlaštenih gospodarskih subjekata za carinska pojednostavnjenja kako bi provjerila može li se njihovim korisnicima dodijeliti status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”). Ako to nije moguće, opozivaju se status ovlaštenog gospodarskog subjekta i carinska pojednostavnjenja iz članka 23. stavka 5. [Am. 129]3.Do ponovne ocjene odobrenja ili do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3., ovisno o tome što nastupi ranije, priznavanje statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta za carinska pojednostavnjenja ostaje na snazi, osim ako se primjenjuju članci 9. i 10. o poništenju, opozivu ili izmjeni odluka. [Am. 130]

Poglavlje 5.Carinsko zastupanje [Am. 131 - ne odnosi se na hrvatsku verziju]

Članak 27.Carinski zastupnici1.Svaka osoba može imenovati carinskog zastupnika.Takvo zastupanje može biti izravno, u kojem slučaju carinski zastupnik djeluje u ime i za račun druge osobe ili neizravno, u kojem slučaju carinski zastupnik djeluje u svoje ime, ali za račun druge osobe.Neizravni carinski zastupnik koji djeluje u svoje ime, ali za račun uvoznika ili izvoznika, smatra se uvoznikom ili izvoznikom za potrebe članka 20. odnosno članka 22.2.Carinski zastupnik mora imati poslovni nastan unutar carinskog područja Unije.Od toga je zahtjeva oslobođen, osim ako je propisano drukčije, carinski zastupnik koji djeluje za račun osoba koje ne moraju imati poslovni nastan unutar carinskog područja Unije.3.Carinski zastupnik sa statusom ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) priznaje se kao takav samo ako djeluje kao neizravni zastupnik. Kad djeluje kao izravni zastupnik, carinskom zastupniku može se priznati status ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) samo ako je osobi u čije ime i za čiji račun taj zastupnik djeluje odobren takav status.3.a U razdoblju od pet godina od 1. siječnja 2029. carinski predstavnik koji djeluje kao izravni zastupnik može biti priznat i kao ovlašteni pouzdani gospodarski subjekti („Trust and Check”) ako je osoba u čije ime i za koju taj zastupnik djeluje malo poduzeće ili mikropoduzeće. [Am. 132]4.Komisija u skladu s pravom Unije utvrđuje uvjete pod kojima carinski zastupnik može pružati usluge na carinskom području Unije.5.Države članice primjenjuju uvjete određene u skladu sa stavkom 4. za carinske zastupnike koji nemaju poslovni nastan na carinskom području Unije.6.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)slučajeva u kojima se ne primjenjuje oslobođenje od obveze iz stavka 2. drugog podstavka;(b)uvjeta pod kojima carinski zastupnik možesmije pružati usluge na carinskom području Unije iz stavka 4. [Am. 133]

Članak 28.Opunomoćivanje zastupnika1.Kad posluje s carinskim tijelima, carinski zastupnik navodi da djeluje za račun osobe koju predstavlja i je li takvo zastupanje izravno ili neizravno.Osobe koje ne navedu da djeluju kao carinski zastupnik ili koje navedu da djeluju kao carinski zastupnik bez punomoći da tako djeluju, smatraju se da djeluju u svoje ime i za svoj račun.2.Carinska tijela mogu zahtijevati da osobe koja navode da djeluju kao carinski zastupnik prilože dokaz o svojoj punomoći koju je izdala zastupana osoba.U posebnim slučajevima, carinska tijela ne zahtijevaju prilaganje takvog dokaza.3.Carinska tijela ne zahtijevaju od osobe koja djeluje kao carinski zastupnik i koja redovito izvršava radnje i formalnosti da svaki put predoči dokaz o punomoći ako je takva osoba u mogućnosti predočiti takav dokaz na zahtjev carinskih tijela.4.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem slučajeva u kojima carinska tijela iz stavka 2. ovog članka ne zahtijevaju dokaz o opunomoćenju.5.Komisija provedbenim aktima donosi pravila o dodjeli i dokazivanju opunomoćenja iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Glava III.CENTAR EU-a ZA CARINSKE PODATKE

Članak 29.Funkcije i svrha centra EU-a za carinske podatke1.Centar EU-a za carinske podatke pruža siguran i kibernetički otporan skup elektroničkih usluga i sustava za upotrebu podataka, uključujući osobne podatke i druge podatke za carinske potrebe. Taj sustav ima sljedeće funkcije: [Am. 134](a)omogućuje elektroničku provedbu carinskog zakonodavstva;(b)osigurava kvalitetu, cjelovitost, sigurnost, sljedivost i neosporivost podataka koji se u njemu obrađuju, uključujući izmjenu takvih podataka; [Am. 135](c)osigurava ispunjavanje odredaba Uredbe (EU) 2016/679, Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.). i Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i VijećaDirektiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.). koje se odnose na obradu osobnih podataka;(ca) osigurava poštovanje odredbi Uredbe (EU) 2023/2841 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU, Euratom) 2023/2841 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o utvrđivanju mjera za visoku zajedničku razinu kibernetičke sigurnosti u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije (SL L, 2023/2841, 18.12.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2841/oj).; [Am. 136](d)omogućuje i osigurava analizu rizika, ekonomsku analizu i analizu podataka, pojednostavljenje carina i olakšavanje trgovine među ostalim upotrebom sustava umjetne inteligencije u skladu s [Aktom o umjetnoj inteligenciji 2021/0106 (COD)]Uredba (EU) …./.. Europskog parlamenta i Vijeća od ... (SL L ..., str. ...). [SL: unijeti u tekst broj Uredbe iz dokumenta COM(2021) 206 final, 2021/0106(COD), a u bilješku broj, datum, naslov i upućivanje na SL za tu uredbu.]; [Am. 137](e)omogućuje interoperabilnost tih usluga i sustava s drugim elektroničkim sustavima, platformama ili okruženjima za potrebe suradnje u skladu s glavom XIII.;(ea) provodi poslovnu i tehničku transformaciju podataka kako bi se omogućila razmjena podataka s necarinskim sustavima Unije navedenima u Prilogu I.a preko sustava razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja EU-a za carinu („sustav EU CSW-CERTEX”); [Am. 138](eb) omogućuje interoperabilnost s europskim okruženjem jedinstvenog pomorskog sučelja za pružanje i ispunjavanje carinskih formalnosti navedenih u Prilogu Uredbi (EU) 2019/1239; [Am. 139](f) integrira sustav razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja EU-a za carinu uspostavljen člankom 4. Uredbe (EU) 2022/2399; [Am. 140](g)omogućuje razmjenu informacija s trećim zemljama;(h)omogućuje carinsko nadziranje robe i doprinosi provedbi drugih propisa koje primjenjuju carinska tijela. [Am. 141]2.Radnje koje osobe, Komisija, carinska tijela, carinsko tijelo EU-a ili druga tijela obavljaju putem funkcija navedenih u stavku 1. ostaju radnje tih osoba, Komisije, carinskih tijela, carinskog tijela EU-a ili drugih tijela, čak i ako su automatizirani.3.Komisija razvija, izvodi i održava centar EU-a za carinske podatke, uključujući stavljanje na raspolaganje javnosti tehničkih specifikacija za obradu podataka unutar njega, i uspostavlja okvir za kvalitetu podataka i uspostavlja javnu kontaktnu točku za hitne zahtjeve ili sigurnosne prijetnje povezane s centrom EU-a za carinske podatke. Carinsko tijelo EU-a zaduženo je za upravljanje centrom i njegovo održavanje. [Am. 142]4.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi izmjene funkcija iz stavka 1. kako bi se uzele u obzir nove zadaće koje su tijelima iz članka 31. ove Uredbe dodijeljene zakonodavstvom Unije ili kako bi se te funkcije prilagodile potrebama tih tijela u provedbi carinskog zakonodavstva ili drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela, a koje se s vremenom mijenjaju.5.Komisija provedbenim aktima utvrđuje:(a)tehnička rješenja za održavanje i upotrebu elektroničkih sustava koje su države članice i Komisija razvile u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 i u skladu s Uredbom (EU) 2022/2399 u vezi s Uredbom (EU) 2023/2841 i Direktivom (EU) 2022/2555, uključujući smjernice koje je izdala Agencija Europske unije za kibersigurnost (ENISA); [Am. 143](b)program rada za postupno ukidanje tih sustava.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 29.aPilot faza centra EU-a za carinske podatke1. Prije datuma navedenog u članku 265. stavku 3. Komisija može uspostaviti pilot-fazu za korištenje centra EU-a za carinske podatke. Pilot-faza je dobrovoljna i namijenjena je ispitivanju funkcija centra EU-a za carinske podatke.2. Komisija surađuje s carinskim tijelom EU-a, carinskim tijelima i drugim tijelima te relevantnim dionicima tijekom planiranja i organizacije pilot-faze.3. Za potrebe stavka 1. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje sljedeće:(a) tehnička rješenja za planiranje i organizaciju;(b) funkcije koje se trebaju primijeniti i testirati;(c) točno trajanje pilot-faze.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4. [Am. 144]

Članak 30.Nacionalne aplikacije za korištenje podataka iz centra EU-a za carinske podatke1.Države članice mogu razvitipoduzimaju maksimalne napore kako bi razvile aplikacije potrebne za povezivanje s centrom EU-a za carinske podatke radi dostavljanja podataka centru EU-a za carinske podatke i obrade podataka iz tog centra ako takve aplikacije već ne postoje. [Am. 145]1.a Države članice osiguravaju sukladnost aplikacija iz stavka 1. s odredbama Direktive (EU) 2022/2555 Europskog parlamenta i VijećaDirektiva (EU) 2022/2555 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o mjerama za visoku zajedničku razinu kibernetičke sigurnosti širom Unije, izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 i Direktive (EU) 2018/1972 i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (Direktiva NIS 2) (SL L 333, 27.12.2022., str. 80.)., posebno u pogledu mjera upravljanja rizicima kibernetičke sigurnosti. Države članice svojim nacionalnim strategijama za kibernetičku sigurnost obuhvaćaju carinsku infrastrukturu. [Am. 146]2.Države članice mogu zatražiti od carinskog tijela EU-a da razvije aplikacije iz stavka 1. U tom slučaju te države članice financiraju razvoj tih sustava.3.Ako carinsko tijelo EU-a razvije aplikaciju u skladu sa stavkom 2., ono je stavlja na raspolaganje svim državama članicama.

Članak 31.Svrhe obrade osobnih podataka i drugih podataka u centru EU-a za carinske podatke i sustavu EU CSW-CERTEX [Am. 147]1.Osobe mogu imati pristup podacima, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjenima ili na drugi način dostupnima u centru EU-a za carinske podatke, koje su te osobe dostavile ili su dostavljeni u njihovo ime ili su im upućeni ili namijenjeni. Takav je pristup moguć isključivo radi:(a)ispunjavanja obveza te osobe u pogledu izvješćivanja na temelju carinskog zakonodavstva ili drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela, uključujući utvrđivanje obveza bilo koje osobe u pogledu carina, naknada i poreza koji bi se mogli naplaćivati u Uniji; i(b)dokazivanja usklađenosti te osobe s carinskim zakonodavstvom i drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.2.Carinsko tijelo može obrađivati podatke, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjene ili na drugi način dostupne u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno u sljedeće svrhe:(a)obavljanje svojih zadaća povezanih s provedbom carinskog zakonodavstva ili drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela, uključujući utvrđivanje obveza bilo koje osobe u pogledu carina, naknada i poreza koji bi se mogli naplaćivati u Uniji i provjeru usklađenosti s tim zakonodavstvom;(b)obavljanje zadaća povezanih s provjerama i upravljanjem rizikom kako je predviđeno u glavi IV.;(c)obavljanje zadaća potrebnih za suradnju pod uvjetima predviđenima u glavi XIII.Kako bi se osigurala djelotvornost carinskih provjera, sva nacionalna carinska tijela mogu primati i obrađivati podatke koji proizlaze iz carinske provjere ako je otkrivena neusklađena roba. [Am. 148]3.Carinsko tijelo EU-a može obrađivati podatke, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjene ili na drugi način dostupne u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno u sljedeće svrhe:(a)obavljanje zadaća u području upravljanja rizicima u carinskim pitanjima kako je predviđeno u glavi IV. poglavlju 3.;(b)obavljanje zadaća kako je predviđeno u glavi XII. poglavlju 2.;(c)obavljanje zadaća relevantnih za suradnju kako je predviđeno u glavi XIII.Ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943, i nakon datuma navedenog u članku 265. stavku 4., carinska tijela država članica ili carinsko tijelo EU-a na zahtjev stavljaju na raspolaganje neosobne carinske podatke koji nisu poslovno osjetljivi. Gospodarski subjekti imaju mogućnost u deklaracijama zatražiti da se podatkovni elementi kao što su, među ostalim, nazivi poduzeća, adrese, vrijednost robe, broj materijala i opis robe smatraju poslovno osjetljivima. Ako to zatraže, carinska tijela država članica ili carinsko tijelo EU-a ne postupaju u skladu sa zahtjevom za puštanje carinskih podataka i ne stavljaju te podatke na raspolaganje. [Am. 149]4.Komisija može obrađivati podatke, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjene ili na drugi način dostupne u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno u sljedeće svrhe:(a)obavljanje zadaća koje se odnose na upravljanje rizikom kako je predviđeno u glavi IV. poglavlju 3.;(b)obavljanje zadaća povezanih s razvrstavanjem robe u carinsku tarifu, njezinim podrijetlom i vrijednošću te njezinim carinskim nadziranjem u skladu s glavama I. i IX.;(c)obavljanje zadaća povezanih s mjerama ograničavanja i upravljanjem krizom u skladu s glavom XI.;(d)obavljanje zadaća povezanih s carinskim tijelom EU-a u skladu s glavom XII.;(e)obavljanje zadaća potrebnih za suradnju pod uvjetima predviđenima u glavi XIII.;(f)ocjenjivanje i evaluaciju uspješnosti carinske unije u skladu s glavom XV. poglavljem 1.;(g)praćenja provedbe i osiguravanja ujednačene primjene carinskog zakonodavstva ili drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela, uključujući utvrđivanje obveza bilo koje osobe u pogledu carina, naknada i poreza koji bi se mogli naplaćivati u Uniji;(h)izrade statističkih podataka i drugih analiza kako je predviđeno zakonodavstvom Unije, a za što su potrebni podaci iz centra EU-a za carinske podatke.(ha) doprinos provedbi drugog relevantnog zakonodavstva Unije. [Am. 150]Komisija obrađuje podatke samo u onoj mjeri u kojoj su potrebni i korisni za ispunjavanje svrha iz ovog stavka. [Am. 151]5.Europski ured za borbu protiv prijevara („OLAF”) može obrađivati podatke, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjene ili na drugi način dostupne u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih aktivnosti u vezi s carinskim pitanjima u skladu s člankom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97, pod uvjetima koji se odnose na zaštitu podataka utvrđenima u prethodno navedenim uredbama.6.Ured europskog javnog tužitelja („EPPO”) može, na zahtjev, pristupiti podacima i obraditi ih, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, koji su pohranjeni ili na drugi način dostupni u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih zadaća u skladu s člankom 4. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.). ako je postupanje koje EPPO istražuje povezano s carinom i pod uvjetima utvrđenima u provedbenom aktu donesenom na temelju stavka 14. ovog članka. [Am. 152]7.Porezna tijela država članica mogu obrađivati podatke, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjene ili na drugi način dostupne u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno za utvrđivanje obveza bilo koje osobe u pogledu carina, naknada i poreza koji bi se mogli naplaćivati u vezi s relevantnom robom i pod uvjetima utvrđenima u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 14. ovog članka. [Am. 153]8.Nadležna tijela kako su definirana u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95, 7.4.2017., str. 1.). mogu pristupiti podacima, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjenima ili na drugi način dostupnima u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno za provedbu zakonodavstva Unije kojim se uređuje stavljanje na tržište ili sigurnost hrane, hrane za životinje i bilja te za suradnju s carinskim tijelima kako bi se rizici od ulaska neusklađenih proizvoda u Uniju sveli na najmanju moguću mjeru i pod uvjetima utvrđenima u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 14. ovog članka. [Am. 154]9.Tijela za nadzor tržišta koja su države članice imenovale u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) 2019/1020 mogu obrađivati podatke, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjene ili na drugi način dostupne u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno za provedbu zakonodavstva Unije kojim se uređuje stavljanje na tržište ili sigurnost proizvoda te za suradnju s carinskim tijelima kako bi se rizici od ulaska neusklađene robe u Uniju sveli na najmanju moguću mjeru te pod uvjetima utvrđenima u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 14. ovog članka. [Am. 155]10.Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) može, na zahtjev, pristupiti podacima, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, pohranjenima ili na drugi način dostupnima u centru EU-a za carinske podatke, isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njezinih zadaća u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća ako se te zadaće odnose na pitanja povezana s carinom i pod uvjetima utvrđenima u provedbenom aktu donesenom na temelju stavka 14. ovog članka. [Am. 156]11.Druga nacionalna tijela i tijela Unije, uključujući Agenciju za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), mogu obrađivati neosobne podatke pohranjene ili na drugi način dostupne u centru EU-a za carinske podatke pod uvjetima utvrđenima u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 14. ovog članka za potrebe: [Am. 157](a)obavljanja zadaća relevantnih za ispunjavanje carinskih formalnosti;(b)obavljanja zadaća koje su tim tijelima povjerene na temelju zakonodavstva Unije;(c)obavljanja zadaća relevantnih za obavljanje aktivnosti upravljanja rizikom na razini Unije iz članka 52.12.Do datuma iz članka 265. stavka 3. Komisija, OLAF, EPPO i carinsko tijelo EU-a nakon osnivanja mogu, isključivo u svrhe navedene u stavcima 4., 5. i 6., obrađivati podatke, uključujući osobne podatke, iz postojećih elektroničkih sustava za razmjenu informacija koje je Komisija razvila u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013. [Am. 158]13.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi izmjene stavaka od 2. do 4. kako bi se pojasnile i dopunile u njima utvrđene svrhe s obzirom na potrebe povezane s provedbom carinskog zakonodavstva ili drugog zakonodavstva, a koje se s vremenom mijenjaju.13.a U pogledu obrade osobnih podataka u sustavu EU CSW-CERTEX, Komisija je zajednički voditelj obrade u smislu članka 28. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/1725, a carinska tijela i partnerska nadležna tijela država članica nadležna za necarinske formalnosti Unije navedene u Prilogu I.a zajednički su voditelji obrade u smislu članka 26. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679. [Am. 159]14. Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila i načine u skladu s kojima tijela iz stavaka od 6. do 11. pristupaju podacima ili obrađuju podatke, uključujući osobne i poslovno osjetljive podatke, koji su pohranjeni ili na drugi način dostupni u centru EU-a za carinske podatke. Pri utvrđivanju tih pravila i načina Komisija za svako tijelo ili kategoriju tijela:(a) ocjenjuje postojeće zaštitne mjere koje primjenjuje predmetno tijelo kako bi se osiguralo da se podaci obrađuju u skladu sa svrhom;(b) osigurava proporcionalnost i nužnost obrade u odnosu na svrhu;(c) određuje posebne kategorije podataka kojima tijelo može pristupiti ili ih obraditi;(d) razmatra potrebu da predmetno tijelo imenuje posebnu kontaktnu točku, osobu ili osobe ili da osigura dodatne zaštitne mjere;(e) ocjenjuje je li potrebno ograničiti naknadnu razmjenu podataka;(f) utvrđuje uvjete i načine za podnošenje zahtjeva za pristup podacima, uključujući osobne ili poslovno osjetljive podatke, te koji će zajednički voditelji obrade odobravati pristup centru EU-a za carinske podatke. [Am. 160]Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4. [Am. 161]

Članak 32.Osobni podaci u centru EU-a za carinske podatke1.Osobni podaci sljedećih kategorija ispitanika mogu se obrađivati u centru EU-a za carinske podatke isključivo i u mjeri u kojoj je to potrebno za svrhe utvrđene u članku 31.:(a)ispitanika koji su registrirani ili podnose zahtjev za registraciju kao gospodarski subjekti u skladu s člankom 19.;(b)ispitanika koji su gospodarski subjekti koji povremeno sudjeluju u aktivnostima obuhvaćenima carinskim zakonodavstvom ili drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela; [Am. 162](c)ispitanika koji su gospodarski subjekti i čiji se osobni podaci nalaze u pratećoj dokumentaciji iz članka 40. ili u bilo kojem dodatnom dokazu potrebnom za ispunjavanje obveza propisanih carinskim zakonodavstvom i drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela; [Am. 163](d)ispitanika koji su gospodarski subjekti i čiji su osobni podaci sadržani u podacima prikupljenima za potrebe upravljanja rizikom u skladu s člankom 50. stavkom 3. točkom (a); [Am. 164](e)ovlaštenog osoblja carinskih tijela, tijela koja nisu carinska tijela ili bilo kojeg drugog relevantnog tijela ili ovlaštenog tijela, čije su osobne informacije potrebne kako bi se osigurala odgovarajuća kontrola i nadzor nad pristupom informacijama u centru EU-a za carinske podatke;(f)osoblja ili ovlaštenih trećih strana koje rade u ime Komisije, carinskog tijela EU-a ili drugih tijela Unije kojima je odobren pristup centru EU-a za carinske podatke.2.Sljedeće kategorije osobnih podataka mogu se obrađivati u centru EU-a za carinske podatke u skladu s člankom 31.:(a)osobni podaci u modelu carinskih podataka EU-a iz članka 36.;(b)osobni podaci sadržani u podacima prikupljenima za potrebe upravljanja rizikom u skladu s člankom 50. stavkom 3. točkom (a);(c)osobni podaci potrebni za osiguravanje pravilne identifikacije osoblja ovlaštenog za obradu podataka u centru EU-a za carinske podatke iz stavka 1. točaka (e) i (f).3.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi izmjene ili dopune kategorija ispitanika i kategorija osobnih podataka iz stavaka 1. i 2. ovog članka kako bi se uzeo u obzir razvoj informacijske tehnologije i napredak informatičkog društva.

Članak 33.Razdoblje čuvanja osobnih podataka u centru EU-a za carinske podatke1.Osobni podaci u centru EU-a za carinske podatke mogu se pohraniti putem posebne usluge na razdoblje od najviše 10 godina, počevši od datuma na koji su ti podaci evidentirani u usluzi. Slučajevi propisani člankom 48. i istrage koje pokreću OLAF, EPPO ili tijela država članica, postupci zbog povrede koje pokreće Komisija te upravni i sudski postupci koji uključuju osobne podatke imaju suspenzivni učinak na razdoblje čuvanja tih podataka.2.Nakon razdoblja predviđenog u stavku 1. osobni podaci brišu se ili anonimiziraju, ovisno o okolnostima.3. Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila za anonimizaciju osobnih podataka nakon isteka razdoblja čuvanja. [Am. 165]

Članak 34.Uloge i odgovornosti za osobne podatke koji se obrađuju u centru EU-a za carinske podatke1.Carinska tijela država članica, Komisija i carinsko tijelo EU-a smatraju se zajedničkim voditeljima obrade za obradu osobnih podataka u centru EU-a za carinske podatke za potrebe upravljanja rizikom i suradnje, kako je navedeno u članku 31. stavku 2. točkama (b) i (c), članku 31. stavku 3. točkama (a) i (c) i članku 31. stavku 4. točkama (a) i (e).2.Svako carinsko tijelo smatra se voditeljem obrade osobnih podataka koje obrađuje u svrhe iz članka 31. stavka 2. točke (a).3.Komisija se smatra jedinim voditeljem obrade u odnosu na osobne podatke koje obrađuje u svrhe iz članka 31. stavka 4. točaka (c), (d) i od (f) do (g).4.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3. Komisija, OLAF, EPPO i carinsko tijelo EU-a smatraju se jedinim voditeljima obrade u vezi s obradom podataka iz članka 31. stavka 12.5.Zajednički voditelji obrade iz stavka 1.:(a)surađuju kako bi pravodobno obradili zahtjeve ispitanika i olakšali ostvarivanje prava ispitanika;(b)međusobno si pomažu u pitanjima koja uključuju identifikaciju i rješavanje svih povreda podataka povezanih sa zajedničkom obradom;(c)razmjenjuju relevantne informacije potrebne za obavješćivanje ispitanika u skladu s poglavljem III. odjeljkom 2. Uredbe (EU) 2016/679, poglavljem III. odjeljkom 2. Uredbe (EU) 2018/1725 i poglavljem III. Direktive (EU) 2016/680, ako je primjenjivo;(d)osiguravaju i štite sigurnost, cjelovitost, dostupnost i povjerljivost osobnih podataka koji se zajednički obrađuju u skladu s člankom 32. Uredbe (EU) 2016/679, člankom 33. Uredbe (EU) 2018/1725 i člankom 25. Direktive (EU) 2016/680, ako je primjenjivo.6.Komisija provedbenim aktima utvrđuje uloge i odnose zajedničkih voditelja obrade prema ispitanicima, u skladu s člankom 26. Uredbe (EU) 2016/679 i člankom 28. Uredbe (EU) 2018/1725. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 35.Ograničenja prava ispitanika1.Ako bi ostvarivanje prava ispitanika na pristup i ograničenje obrade iz članaka 15. i 18. Uredbe (EU) 2016/679 i članaka 17. i 20. Uredbe (EU) 2018/1725 ili obavješćivanje o povredi podataka iz članka 34. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 i članka 35. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/1725 dovelo u pitanje istragu u tijeku koja se odnosi na fizičku osobu u području carine, provedbu carinskih provjera ili upravljanje posebnim rizikom utvrđenim u odnosu na fizičku osobu u području carine, carinska tijela, carinsko tijelo EU-a i Komisija mogu u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkama (c), (e), (f) i (h) Uredbe (EU) 2016/679, odnosno Komisija i carinsko tijelo EU-a mogu u skladu s člankom 25. stavkom 1. točkama (a), (c), (e) i (g) Uredbe (EU) 2018/1725, u cijelosti ili djelomično ograničiti ta prava ako je to ograničenje nužno i proporcionalno.2.Carinska tijela, Komisija i carinsko tijelo EU-a procjenjuju nužnost i proporcionalnost ograničenja iz stavka 1. na pojedinačnoj osnovi prije njihove primjene, uzimajući u obzir moguće rizike za prava i slobode ispitanika.3.Pri obradi osobnih podataka primljenih od drugih organizacija u kontekstu svojih zadaća carinska tijela, carinsko tijelo EU-a ili Komisija, kad djeluju u svojstvu voditelja obrade ili zajedničkog voditelja obrade, savjetuju se s tim organizacijama o mogućim razlozima za uvođenje ograničenja iz stavka 1. te o nužnosti i proporcionalnosti takvih ograničenja prije primjene ograničenja iz stavka 1.4.Ako carinska tijela, Komisija ili carinsko tijelo EU-a u cijelosti ili djelomično ograniče prava iz stavka 1., poduzimaju sljedeće korake:(a)u svojem odgovoru na zahtjev obavješćuju predmetnog ispitanika o primijenjenom ograničenju i o glavnim razlozima za to ograničenje te o mogućnosti podnošenja pritužbe nacionalnim tijelima za zaštitu podataka ili Europskom nadzorniku za zaštitu podataka ili traženju pravnog lijeka pred nacionalnim sudom ili Sudom Europske unije; i(b)evidentiraju razloge za ograničenje, uključujući procjenu nužnosti i proporcionalnosti ograničenja te razloge zbog kojih bi pružanje pristupa dovelo u pitanje upravljanje rizikom i carinske provjere.Obavješćivanje iz prvog podstavka točke (a) može se odgoditi, izostaviti ili uskratiti u skladu s člankom 25. stavkom 8. Uredbe (EU) 2018/1725 ili ako bi takvo obavješćivanje moglo utjecati na svrhu ograničenja.5.Carinska tijela, Komisija ili carinsko tijelo EU-a u obavijesti o zaštiti podataka objavljene na njihovim internetskim stranicama/intranetu uključuju odjeljak u kojem se ispitanicima daju opće informacije o mogućnosti ograničavanja prava ispitanika.6.Komisija provedbenim aktima utvrđuje zaštitne mjere za sprečavanje zlouporabe i nezakonitog pristupa ili prijenosa osobnih podataka na koje se primjenjuju ili bi se mogla primjenjivati ograničenja. Takve zaštitne mjere uključuju definiciju uloga, odgovornosti i postupovnih koraka te odgovarajuće praćenje ograničenja i periodično preispitivanje njihove primjene, koje se provodi najmanje svakih šest mjeseci. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 36.Model carinskih podataka EU-aKomisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe kako bi se utvrdili podaci potrebni za ispunjavanje svrha iz članka 31. stavaka od 1. do 4. Ti zahtjevi u pogledu podataka čine model carinskih podataka EU-a.

Članak 37.Tehnička sredstva za suradnju1.Komisija, carinsko tijelo EU-a i carinska tijela upotrebljavaju centar EU-a za carinske podatke pri razmjeni s tijelima i tijelima Unije iz članka 31. stavaka od 6. do 9. i 11. u skladu s ovom UredbomUredbom.Komisija, carinsko tijelo EU-a i carinska tijela upotrebljavaju Europolovu mrežnu aplikaciju za sigurnu razmjenu informacija (SIENA) pri razmjeni informacija s Europolom. [Am. 166]2.Kad je riječ o drugim formalnostima i sustavima Unije navedenima u Prilogu Uredbi (EU) 2022/2399, centar EU-a za carinske podatke osigurava interoperabilnost putem okruženja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu uspostavljenog tom uredbom.3.Ako se tijela koja nisu carinska tijela ili, tijela Unije ili tijela iz trećih zemalja koriste elektroničkim sredstvima koja su uspostavljena zakonodavstvom Unije, koja se upotrebljavaju za postizanje ciljeva zakonodavstva Unije ili na koja se upućuje u zakonodavstvu Unije, suradnja se može odvijati putem interoperabilnosti tih elektroničkih sredstava s centrom EU-a za carinske podatke. [Am. 167]4.Ako se tijela koja nisu carinska tijela, uključujući tijela iz trećih zemalja, ne koriste elektroničkim sredstvima koja su uspostavljena zakonodavstvom Unije, koja se upotrebljavaju za postizanje ciljeva zakonodavstva Unije ili na koja se upućuje u zakonodavstvu Unije, ta tijela mogu upotrebljavati posebne usluge i sustave centra EU-a za carinske podatke u skladu s člankom 31. [Am. 168]5.Komisija provedbenim aktima donosi pravila za tehničke modalitete interoperabilnosti i povezivanja iz stavaka 3. i 4. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 262. stavka 4.

Članak 38.Razmjena dodatnih informacija između carinskih tijela i gospodarskih subjekata1.Carinska tijela i gospodarski subjekti mogu razmjenjivati i informacije koje nisu izričito propisane u carinskom zakonodavstvu, posebno za potrebe suradnje u identifikaciji rizika i ovladavanju njime. Ta se razmjena može odvijati prema pisanom sporazumu i može uključivati pristup carinskih tijela elektroničkim sustavima gospodarskih subjekata.2.Sve su informacije koje jedna strana pruži drugoj tijekom suradnje iz stavka 1. povjerljive, osim ako se obje strane drukčije dogovore ili ako važećim odredbama nije predviđeno drukčije.

Članak 39.Informacije koje pružaju carinska tijela1.Sve osobe mogu od carinskih tijela zahtijevati informacije koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva. Carinska tijela mogu odbiti takav zahtjev ako se ne odnosi na radnju koja je u vezi s međunarodnom trgovinom robom koja je stvarno predviđena.2.Carinska tijela održavaju redovan dijalog s gospodarskim subjektima i drugim tijelima koja su uključena u međunarodnu trgovinu robom. Ona promiču transparentnost stavljajući carinsko zakonodavstvo, opće upravne odluke i obrasce za zahtjeve slobodno na raspolaganje, kad god je moguće besplatno, i objavljujući ih na internetu.2.a Sveobuhvatno digitalno sučelje prilagođeno korisnicima također omogućuje pristup svim informacijama povezanima s autonomnim mjerama, uključujući tarife, kvote, sankcije i embarga s ciljem poboljšanja usklađenosti poduzeća s tim mjerama. Time se također promiče veća usklađenost različitih autonomnih mjera. [Am. 169]

Članak 40.Informacije i prateća dokumentacija1.Pri pružanju ili stavljanju na raspolaganje podataka i informacija potrebnih za određeni carinski postupak u koji je roba stavljena ili se namjerava staviti, osobe dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje digitalne primjerke izvornih papirnatih isprava, ako takvi izvornici u papirnatom obliku postoje, koji se upotrebljavaju za dobivanje tih podataka i informacija.2.Do datuma utvrđenog u članku 266. stavku 3. prateća dokumentacija koja je potrebna za primjenu odredaba koje uređuju carinski postupak za koji se roba deklarira mora biti u posjedu deklaranta i na raspolaganju carinskim tijelima u trenutku podnošenja.3.Smatra se da je prateća dokumentacija za primjenjive necarinske formalnosti Unije navedene u Prilogu Uredbi (EU) 2022/2399 dostavljena ili stavljena na raspolaganje ili u posjedu deklaranta ako carinska tijela mogu dobiti potrebne podatke iz odgovarajućih necarinskih sustava Unije korištenjem sustava razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkama (a) i (c) te uredbe.4.Prateću dokumentaciju dostavljaju i osobe ako je to potrebno za upravljanje rizikom i provjere u carinskim pitanjima.5.Ne dovodeći u pitanje drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela, carinska tijela mogu gospodarskim subjektima odobriti sastavljanje prateće dokumentacije iz stavka 3.6.Osim ako je drukčije navedeno za određene isprave, predmetna osoba, za potrebe carinskih provjera, čuva isprave i informacije najmanje tri godine, na svaki način dostupan i prihvatljiv carinskim tijelima. To razdoblje traje:(a)od kraja godine u kojoj je roba puštena;(b)od kraja godine u kojoj prestaje podlijegati carinskom nadzoru, kad je riječ o robi puštenoj u slobodni promet oslobođenoj carine ili po sniženoj stopi uvozne carine zbog njezine uporabe u posebne svrhe;(c)od kraja godine u kojoj je dotični carinski postupak završen ili je privremeni smještaj završio kad je riječ o robi stavljenoj u drugi carinski postupak ili robi u privremenom smještaju.7.Ne dovodeći u pitanje članak 182. stavak 4., kad carinska provjera u vezi s carinskim dugom pokaže da je potrebno ispraviti odgovarajuće knjiženje te da je osoba na koju se to odnosi obaviještena o tome, isprave i informacije čuvaju se tri godine nakon roka iz stavka 6. ovog članka.8.Ako je podnesena žalba ili ako su započeli upravni ili sudski postupci, isprave i informacije čuvaju se tijekom razdoblja propisanog stavkom 1. ili dok se žalbeni postupak ili upravni ili sudski postupci ne završe, ovisno o tome što nastupi kasnije.

Glava III.aOKRUŽENJE JEDINSTVENOG SUČELJA EU-a ZA CARINU

Članak 40.aUspostava okruženja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu1. Uspostavlja se okruženje jedinstvenog sučelja EU-a za carinu. Ono uključuje centar EU-a za carinske podatke iz članka 29. i necarinske sustave Unije iz Priloga I.a.2. Komisija povezuje centar EU-a za carinske podatke s necarinskim sustavima Unije u rokovima utvrđenima u Prilogu I.a i omogućuje razmjenu informacija o necarinskim formalnostima Unije navedenih u tom Prilogu.3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 261. radi izmjene Priloga I.a u pogledu necarinskih formalnosti Unije, njihovih necarinskih sustava Unije kako je utvrđeno u necarinskom zakonodavstvu Unije i datuma za međusobno povezivanje iz stavka 2. ovog članka.

Članak 40.bDigitalna suradnja među vladama u vezi s necarinskim formalnostima Unije1. Za svaku necarinsku formalnost Unije navedenu u Prilogu I.a u sustavu EU CSW-CERTEX omogućuje se razmjena informacija između centra EU-a za carinske podatke i relevantnih necarinskih sustava Unije radi sljedećeg:(a) stavljanja relevantnih podataka na raspolaganje carinskim tijelima kako bi ona mogla obavljati potrebnu provjeru tih formalnosti u skladu s ovom Uredbom na automatiziran način;(b) stavljanja relevantnih podataka na raspolaganje partnerskim nadležnim tijelima kako bi ona mogla obavljati upravljanje količinom odobrene robe u necarinskim sustavima Unije na temelju robe koja je deklarirana carinskim tijelima i koju su ta tijela pustila;(c) olakšavanja i podupiranja integracije postupaka između carinskih tijela i partnerskih nadležnih tijela za potpuno automatizirano ispunjavanje formalnosti potrebnih za stavljanje robe u carinski postupak ili za njezin ponovni izvoz, kao i suradnje u pogledu koordinacije provjera u skladu s člankom 43. stavkom 3. ove Uredbe;(d) omogućivanja bilo kojeg drugog automatiziranog prijenosa podataka između carinskih tijela i relevantnih partnerskih nadležnih tijela propisanog zakonodavstvom Unije kojim se uspostavljaju necarinske formalnosti Unije, ne dovodeći u pitanje nacionalnu upotrebu tih podataka.2. Za svaku necarinsku formalnost Unije navedenu u Prilogu I.a u sustavu EU CSW-CERTEX osiguravaju se sljedeće funkcionalnosti:(a) usklađivanje carinske i necarinske terminologije ako je to moguće te utvrđivanje carinskog postupka ili ponovnog izvoza za koji se može upotrebljavati prateći dokument na temelju upravne odluke partnerskog nadležnog tijela iz pratećeg dokumenta; i(b) prema potrebi, promjena formata podataka potrebnih za ispunjavanje relevantnih necarinskih formalnosti Unije u format podataka sukladan s carinskom deklaracijom ili deklaracijom za ponovni izvoz i obrnuto, ali bez promjene sadržaja podataka.3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem podatkovnih elemenata za razmjenu preko sustava EU CSW-CERTEX u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 40.cDigitalna suradnja između poduzeća i vlada u vezi s necarinskim formalnostima Unije1. Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje necarinske formalnosti Unije navedene u Prilogu I.a koje ispunjavaju sljedeće kriterije:(a) postoji određeno preklapanje podataka koji se trebaju pružiti carinskom tijelu i podataka koji se trebaju uključiti u necarinsku prateću dokumentaciju koje su potrebne za necarinske formalnosti Unije navedene u Prilogu I.a;(b) broj necarinskih pratećih dokumenata izdanih u Uniji za određenu formalnost nije zanemariv;(c) u odgovarajućem necarinskom sustavu Unije iz Priloga I.a gospodarski subjekti mogu se identificirati s pomoću njihova EORI broja;(d) primjenjivo necarinsko zakonodavstvo Unije omogućuje ispunjavanje određene formalnosti preko centra EU-a za carinske podatke u skladu s člankom 11.2. Ako se utvrdi da necarinska formalnost Unije ispunjava kriterije iz stavka 1., gospodarski subjekti mogu u centru EU-a za carinske podatke zajednički dostaviti integrirani skup podataka koji sadržava sve relevantne informacije potrebne za ispunjavanje primjenjivih carinskih formalnosti i necarinskih formalnosti Unije.3. Smatra se da integrirani skup podataka iz stavka 2. predstavlja podnošenje podataka koji su partnerskim nadležnim tijelima potrebni za necarinske formalnosti Unije navedene u Prilogu I.a.

Članak 40.dKorištenje EORI broja od strane partnerskih nadležnih tijelaPartnerska nadležna tijela pri obavljanju svojih dužnosti imaju pristup EORI broju kako bi provjerila relevantne podatke o gospodarskim subjektima.

Članak 40.eNacionalni koordinatori za okruženje jedinstvenog sučelja EU-a za carinuSvaka država članica imenuje nacionalnog koordinatora za okruženje jedinstvenog sučelja EU-a za carinu. Nacionalni koordinator obavlja sljedeće zadaće kako bi podupirao provedbu ove Uredbe:(a) djeluje kao nacionalna kontaktna točka za Komisiju za sva pitanja povezana s provedbom okruženja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu; i(b) promiče i podupire suradnju carinskih tijela i nacionalnih partnerskih nadležnih tijela na nacionalnoj razini.

Članak 40.fPraćenje i izvješćivanje1. Komisija redovito prati funkcioniranje okruženja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu, uzimajući u obzir, među ostalim, informacije koje su relevantne za praćenje i koje su dostavile države članice.2. Komisija do 31. prosinca 2027. i svake godine nakon toga Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi ove Uredbe. To izvješće sadržava pregled necarinskih formalnosti Unije obuhvaćenih zakonodavstvom Unije i zakonodavne prijedloge Komisije.3. Do 31. prosinca 2027. i svake tri godine nakon toga izvješće iz stavka 2. sadržava i informacije o praćenju i evaluaciji provedenima u skladu sa stavkom 1. odnosno stavkom 2., što uključuje i učinak na gospodarske subjekte, a posebno na mala i srednja poduzeća. [Am. 170]

Glava IV.CARINSKI NADZOR, CARINSKE PROVJERE I UPRAVLJANJE RIZIKOMPoglavlje 1.Carinski nadzor

Članak 41.Carinski nadzor1.Roba koja se unosi na carinsko područje Unije ili se iznosi iz njega podliježe carinskom nadzoru i može podlijegati carinskim provjerama.2.Roba koja se unosi na carinsko područje Unije ostaje pod takvim nadzorom dok je god to potrebno za utvrđivanjeradi utvrđivanja njezina carinskog statusa. [Am. 171]3.Roba koja nije roba Unije ostaje pod carinskim nadzorom dok joj se ne promijeni carinski status ili se iznese iz carinskog područja Unije ili se uništi.4.Nakon ulaska na carinsko područje Unije roba Unije podliježe carinskom nadzoru dok se ne potvrdi njezin carinski status, osim ako je stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe.5.Roba Unije stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe podliježe carinskom nadzoru u sljedećim slučajevima:(a)ako je roba pogodna za višekratnu uporabu na razdoblje kraće od dvije godine od dana njezine prve uporabe u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine;(b)dok se roba ne upotrijebi u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine;(c)dok se roba ne iznese iz carinskog područja Unije, uništi ili ustupi u korist države;(d)dok se roba ne upotrijebi u svrhe koje nisu utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine, a primjenjiva uvozna carina bude plaćena.6.Roba Unije puštena za izvoz ili stavljena u postupak vanjske proizvodnje podliježe carinskom nadzoru sve dok se ne iznese iz carinskog područja Unije, prepusti državi ili uništi ili dok carinska deklaracija ili relevantni podaci o izvozu ne budu poništeni.7.Roba Unije stavljena u unutarnji provoz podliježe carinskom nadzoru sve dok ne stigne na odredište na carinskom području Unije.8.Posjednik robe pod carinskim nadzorom može, uz dozvolu carinskih tijela, u svako doba pregledati robu ili uzeti uzorke, osobito kako bi se utvrdilo njezino razvrstavanje u carinsku tarifu, carinska vrijednost ili carinski status.

Članak 42.Nadležni carinski uredi1.Osim ako je drukčije predviđeno drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela, države članice određuju lokaciju i nadležnost svojih carinskih ureda.2.Države članice omogućuju da je službeno radno vrijeme tih carinskih ureda prihvatljivo i primjereno, uzimajući u obzir prirodu prometa i robe i carinskih postupaka u koje će se roba stavljati, tako da protok međunarodnog prometa ne bude ometen ni poremećen.3.Carinski ured nadležan za nadzor stavljanja robe u carinski postupak je carinski ured nadležan za mjesto u kojem uvoznik ili izvoznik ima poslovni nastan.Odstupajući od prvog podstavka, carinski ured nadležan za nadzor stavljanja robe u carinski postupak u odnosu na uvoznike i izvoznike koji nisu ovlašteni pouzdani gospodarski subjekti („Trust and Check”) ni pretpostavljeni uvoznici je carinski ured nadležan za mjesto na kojem je carinska deklaracija podnesena ili na kojem bi bila podnesena u skladu s člankom 63. stavkom 4. da nije izmijenjen način dostavljanja informacija kako je utvrđeno u članku 63. stavku 2.4.Carinski ured nadležan za mjesto poslovnog nastana ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) ili pretpostavljenog uvoznika:(a)nadzire stavljanje robe u dotični carinski postupak;(b)provodi carinske provjere radi provjere dostavljenih informacija i, prema potrebi, zahtijeva da se priloži prateća dokumentacija;(c)ako je to opravdano, traži od carinskog ureda nadležnog za mjesto otpreme ili konačno odredište robe da provede carinsku provjeru;(d)ako postoji rizik koji zahtijeva djelovanje čim roba stigne na carinsko područje Unije ili prije nego što napusti carinsko područje Unije, traži od carinskog ureda nadležnog za mjesto ulaska ili izlaska robe da provede carinske provjere;(e)provodi carinske formalnosti za naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu.5.Carinski ured nadležan za mjesto otpreme ili konačno odredište robe ili, u skladu sa stavkom 4. točkom (d) za mjesto ulaska robe u carinsko područje Unije ili izlaska iz njega, provodi carinske provjere koje zahtijeva carinski ured nadležan za mjesto poslovnog nastana uvoznika te tom carinskom uredu dostavlja rezultate tih provjera, ne dovodeći u pitanje vlastite provjere koje se odnose na robu koja je unesena na carinsko područje Unije ili iznesena iz njega.6.Nadležni carinski uredi imaju pristup informacijama potrebnima za osiguravanje pravilne primjene zakonodavstva.7.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za određivanje nadležnih carinskih ureda osim onih iz stavka 3., uključujući ulazne i izlazne carinske urede te postupovna pravila za suradnju među carinskim uredima kako je navedeno u stavku 5. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Poglavlje 2.Carinske provjere

Članak 43.Carinske provjere1.Ne dovodeći u pitanje odredbe poglavlja 3. ove glave, carinska tijela mogu provoditi sve carinske provjere koje smatraju potrebnima, uključujući nasumične provjere.2.Konkretno, carinske provjere mogu se sastojati od pregleda robe, uzimanja uzoraka, provjere vjerodostojnosti, cjelovitosti, točnosti i potpunosti podataka koje je dostavila bilo koja osoba te postojanja, vjerodostojnosti, točnosti i valjanosti isprava, pregledavanja računa i drugih poslovnih evidencija gospodarskih subjekata i izvora podataka gospodarskih subjekata, pregleda prijevoznih sredstava, prtljage i ostale robe koju nose osobe i obavljanja službenih ispitivanja i ostalih sličnih radnji. Prema potrebi, carinske provjere uključuju obradu elektroničkih podataka, uključujući izvor podataka dostavljenih centru EU-a za carinske podatke.3.Ako druga tijela obavljaju provjere koje se odnose na istu robu, a koje nisu carinske provjere, carinska tijela u bliskoj suradnji s tim drugim nadležnim tijelima nastoje da se te provjere obave, kad je god moguće, u isto vrijeme i na istom mjestu kao i carinske provjere (sve na jednom mjestu), s time da carinska tijela imaju koordinacijsku ulogu.

Članak 44.Provjera dostavljenih podataka1.Carinska tijela mogu radi provjere točnosti podataka koje su osobe dostavile carinskim tijelima:(a)pregledati podatke i prateću dokumentaciju, uključujući pristup izvorima podataka u posjedu gospodarskih subjekata ili koje u njihovo ime pohranjuju pružatelji usluga;(b)zahtijevati dostavu drugih isprava ili podataka, uključujući podatke u posjedu gospodarskih subjekata ili koje pružatelji usluga pohranjuju u njihovo ime;(c)zahtijevati pristup elektroničkoj evidenciji osobe;(d)pregledati robu;(e)uzeti uzorke za analizu ili za podrobno ispitivanje robe.2.Carinska tijela mogu u bilo koje vrijeme zahtijevati da se roba istovari i raspakira radi pregleda, uzimanja uzoraka ili pregledavanja prijevoznih sredstava koja je prevoze.3.Komisija provedbenim aktima utvrđuje mjere za provjeru informacija iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 45.Pregled i uzorkovanje robe1.Prijevoz robe do mjesta na kojima će se pregledati i na kojima će se uzeti uzorci i sve postupke koji su potrebni za takav pregled ili uzimanje uzoraka obavlja uvoznik, izvoznik ili prijevoznik ili se to obavlja na njegovu odgovornost. Nastale troškove snosi uvoznik ili izvoznik.2.Uvoznik, izvoznik ili prijevoznik ima pravo prisustvovati ili biti zastupljen kad se roba pregledava i kad se uzimaju uzorci. Ako carinska tijela imaju opravdane razloge da to učine, ona mogu tražiti da uvoznik, izvoznik ili prijevoznik bude prisutan ili zastupljen kad se roba pregledava ili uzimaju uzorci ili da im osigura potrebnu pomoć za olakšavanje takvog pregleda ili uzimanja uzoraka.3.Pod uvjetom da se uzorci uzimaju u skladu s važećim odredbama, carinska tijela nisu odgovorna za plaćanje bilo kakve naknade u vezi s time, ali snose troškove njihove analize ili pregleda.4.Ako se pregledava samo dio robe ili se uzimaju uzorci, smatrat će se da se rezultati takvog djelomičnog pregleda ili analize ili ispitivanja uzoraka primjenjuju na svu robu u istoj pošiljci.Međutim, uvoznik ili izvoznik može zahtijevati daljnji pregled ili uzorkovanje robe ako smatra da rezultati djelomičnog pregleda ili analize ili ispitivanja uzetih uzoraka nisu valjani u odnosu na ostatak predmetne robe. Zahtjev se odobrava pod uvjetom da roba nije bila puštena ili pod uvjetom da, ako je bila puštena, uvoznik ili izvoznik dokaže da nije bila izmijenjena na bilo koji način.5.Komisija provedbenim aktima utvrđuje mjere za pregled i uzorkovanje robe iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 46.Rezultati provjere1.Rezultati provjere dostavljenih podataka koriste se za primjenu odredaba koje uređuju carinski postupak u koji je stavljena roba.2.Ako dostavljeni podaci nisu provjereni, stavak 1. primjenjuje se na temelju podataka koje su dostavili uvoznik ili izvoznik.3.Rezultati provjere koju obavljaju carinska tijela imaju jednaku dokaznu snagu na cijelom carinskom području Unije.4.Komisija provedbenim aktima utvrđuje mjere koje se poduzimaju na temelju rezultata provjere iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 47.Mjere za prepoznavanje1.Carinska tijela ili, po potrebi, gospodarski subjekti koje su carinska tijela za to ovlastila, poduzimaju potrebne mjere za prepoznavanje robe ako se takvo prepoznavanje traži kako bi se osiguralo ispunjavanje odredaba koje reguliraju relevantni carinski postupak u koji se namjerava staviti ta roba.Te mjere za prepoznavanje imaju isti pravni učinak u čitavom carinskom području Unije.2.Sredstva za prepoznavanje koja se pričvršćuju na robu, ambalažu ili na prijevozna sredstva uklanjaju ili uništavaju samo carinska tijela ili druge osobe ako su ih carinska tijela ovlastila za to, osim ako je, radi nepredviđenih okolnosti ili više sile, njihovo uklanjanje ili uništenje nužno za zaštitu robe ili prijevoznih sredstava.3.Komisija provedbenim aktima utvrđuje koje mjere predstavljaju mjere za prepoznavanje iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 48.Naknadne provjere1.Za potrebe carinskih provjera, carinska tijela mogu, nakon puštanja robe:(a)provjeriti točnost i potpunost dostavljenih podataka te postojanje, vjerodostojnost, točnost i valjanost svih priloženih isprava;(b)pregledati poslovne knjige gospodarskog subjekta i druge evidencije koje se odnose na radnje povezane s predmetnom robom ili na prethodne ili naknadne trgovinske radnje koje uključuju tu robu;(c)pregledati takvu robu i uzeti uzorke ako je to još uvijek moguće učiniti;(d)pristupiti sustavima subjekata radi provjere usklađenosti s obvezom pružanja ili stavljanja podataka na raspolaganje centru EU-a za carinske podatke.2.Takve se provjere mogu obaviti u poslovnim prostorima uvoznika ili izvoznika, prostorima svake osobe koja je izravno ili neizravno uključena u te radnje u poslovnom svojstvu ili bilo koje druge osobe koja je u posjedu tih isprava i podataka u poslovne svrhe.3.Komisija provedbenim aktima utvrđuje mjere koje se primjenjuju na provjere iz stavka 1., među ostalim ako se radnje provode u više država članica, te o primjeni revizije i drugih odgovarajućih metodologija u kontekstu takvih kontrola. Ti provedbeni akti donose se u skladu s člankom 262. stavkom 4.

Članak 49.Letovi unutar Unije i prijevoz morem1.Carinske se provjere ili formalnosti obavljaju u vezi s kabinskom i predanom prtljagom osoba koje putuju na letu unutar Unije ili prevoze morem unutar Unije samo ako carinsko zakonodavstvo predviđa takve provjere ili formalnosti.2.Stavak 1. primjenjuje se ne dovodeći u pitanje:(a)sigurnost i zaštitu;(b)provjere povezane s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.3.Komisija provedbenim aktima određuje luke ili zračne luke u kojima će se primjenjivati carinske provjere i formalnosti za:(a)kabinsku i predanu prtljagu koja pripada:i.osobama koje putuju na letu u zrakoplovu koji dolazi iz zračne luke koja nije u Uniji i koje, nakon zaustavljanja u zračnoj luci u Uniji, nastavljaju putovanje u drugu zračnu luku u Uniji;ii.osobama koje putuju na letu u zrakoplovu koji se zaustavlja u zračnoj luci u Uniji prije nego što nastavi putovanje u zračnu luku izvan Unije;iii.osobama koje koriste pomorske usluge koje pruža isto plovilo i koje se sastoje od druge dionice puta, a koje polaze iz, pristaju u ili završavaju u luci izvan Unije;iv.osobama na izletničkim brodovima i turističkim ili poslovnim zrakoplovima;(b)kabinsku i predanu prtljagu:i.koja dolazi u zračnu luku u Uniji zrakoplovom koji dolazi iz zračne luke izvan Unije i koja se pretovaruje u toj zračnoj luci u Uniji u drugi zrakoplov koji nastavlja let unutar Unije;ii.ukrcanu u zračnoj luci u Uniji u zrakoplov koji nastavlja let unutar Unije, da bi se u drugoj zračnoj luci u Uniji pretovarila u drugi zrakoplov čije je odredište zračna luka izvan Unije.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Poglavlje 3.Upravljanje carinskim rizicima

Članak 50.Opća načela1.Carinska tijela utvrđuju, na temelju upravljanja rizikom i prvenstveno na temelju automatizirane analize rizika, hoće li roba, gospodarski subjekti i lanci opskrbe podlijegati carinskim provjerama ili drugim mjerama za ublažavanje rizika te, ako hoće, gdje i kad će se te provjere i druge mjere ublažavanja provesti.2.Komisija, carinsko tijelo EU-a i carinska tijela primjenjuju upravljanje rizikom u carinskim pitanjima kako bi razlikovali razine svih rizika povezanih s robom, gospodarskim subjektima i lancima opskrbe u skladu s odredbama ovog poglavlja.3.Upravljanje rizikom u carinskim pitanjima uključuje barem sljedeće aktivnosti, prema potrebi organizirane na cikličkoj osnovi:(a)prikupljanje, obradu, razmjenu i analizu relevantnih podataka dostupnih u centru EU-a za carinske podatke i iz drugih izvora, uključujući relevantne podatke od nadležnih tijela koja nisu carinska tijela; [Am. 172](b)utvrđivanje, analizu, procjenu ili predviđanje rizika, među ostalim na temelju statističkih i prediktivnih metoda i nasumičnih provjera;(c)razvoj potrebnih mjera za upravljanje rizikom, uključujući uspostavu zajedničkih prioritetnih područja kontrole, zajedničkih kriterija i standarda za rizike te strategija nadzora;(d)propisivanje i poduzimanje mjera, uključujući odabir odgovarajućih mjera ublažavanja i carinskih provjera;(e)prikupljanje povratnih informacija o provedbi aktivnosti upravljanja rizikom i provjere;(f)praćenje i preispitivanje aktivnosti upravljanja rizikom i provjere radi njihova poboljšanja.4.Mjere ublažavanja mogu uključivati sljedeće:(a)davanje upute prijevozniku ili izvozniku da se roba ne smije utovariti ni prevesti;(b)traženje dodatnih informacija ili mjera;(c)utvrđivanje situacija u kojima može biti primjereno djelovanje drugog carinskog tijela;(d)preporučivanje najprikladnijeg mjesta i mjera za provedbu provjere;(e)određivanje koji će se put koristiti i rok koji se mora poštovati kad se roba iznosi iz carinskog područja Unije.4.a Pri donošenju odluka povezanih s upravljanjem rizicima u carinskim pitanjima iz stavka 2. carinska tijela uzimaju u obzir svako neispunjavanje obveza uvoznika, izvoznika ili pretpostavljenoga uvoznika s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela, a koje je dio nacionalnog prava, o čemu su nadležna tijela obavijestila carinska tijela. To se neispunjavanje obveza uzima u obzir za potrebe profila rizičnosti relevantnog uvoznika, izvoznika ili pretpostavljenog uvoznika. [Am. 173]

Članak 51.Uloge i odgovornosti1.Komisija može utvrditiutvrđuje zajednička prioritetna područja provjere i zajedničke kriterije i standarde za rizike i, prema potrebi, za sve vrste rizika, uključujući, ali ne ograničavajući se na rizike povezane s financijskim interesima. [Am. 174]2.Ne dovodeći u pitanje stavak 6. točku (f) ovog članka i članak 43., Komisija može utvrditi posebna područja u području drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela i kojima se jamči prioritetno postupanje za upravljanje rizikom i provjere u carinskim pitanjima.3.Komisija može:(a)izdati političke smjernice carinskom tijelu EU-a o projektima upravljanja rizikom i strategijama nadzora;(b)zatražiti od carinskog tijela EU-a da provede periodičnu ili ad hoc evaluaciju provedbe svih aktivnosti upravljanja rizikom;(c)zatražiti od carinskog tijela EU-a da izradi strategiju nadzora za sve rizike i da provede procjene prijetnji.4.Za potrebe iz stavaka od 1. do 3. Komisija može prikupljati, obrađivati i analizirati podatke dostupne u centru EU-a za carinske podatke i iz drugih izvora, među ostalim od tijela koja nisu carinska tijela.5.Carinsko tijelo EU-a provodi aktivnosti upravljanja rizikom na razini Unije na temelju smjernica carinske politike iz stavka 3. točke (a) i prioriteta iz stavka 2. Ono:(a)prikuplja, obrađuje i analizira podatke dostupne u centru EU-a za carinske podatke i iz drugih izvora, među ostalim od tijela koja nisu carinska tijela;(b)pomaže Komisiji u definiranju zajedničkih prioritetnih područja provjera i zajedničkih kriterija i standarda za rizike na temelju operativnog znanja i tehničke stručnosti u upravljanju rizikom;(c)ako se to zahtijeva u skladu sa stavkom 3., izrađuje strategije nadzora, prema potrebi s tijelima koja nisu carinska tijela, i provodi procjene prijetnji;(d)razmjenjuje relevantne podatke s carinskim tijelima i s drugim tijelima za potrebe ove glave, ako je to moguće preko centra EU-a za carinske podatke, u skladu s člankom 53.;(e)razvija i provodi zajedničku analizu rizika radi izdavanja upozorenja na rizik, dobivanja rezultata analize rizika i, prema potrebi, izdaje preporuke za provjere i druge odgovarajuće mjere ublažavanja carinskim tijelima, među ostalim za primjenu zajedničkih prioritetnih područja provjere i zajedničkih kriterija i standarda za rizike koje je utvrdila Komisija te za rješavanje kriznih situacija;(f)obavješćuje OLAF ako utvrdi ili sumnja na slučajeve prijevare i dostavlja mu sve potrebne informacije povezane s tim slučajevima. Europol se također obavješćuje u okviru njegovih ovlasti. [Am. 175]5.a Carinsko tijelo EU-a može pozvati Europol da doprinese analizi rizika iz točke (e) stavka 5. kako bi se uspostavila zajednička prioritetna područja provjere te zajednički kriteriji i standardi za rizike, u okviru Europolova mandata. [Am. 176]6.Carinska tijela, na temelju podataka dostupnih u centru EU-a za carinske podatke i iz drugih izvora:(a)prikupljaju, obrađuju i analiziraju podatke dostupne u centru EU-a za carinske podatke i iz drugih izvora, među ostalim od tijela koja nisu carinska tijela;(b)provode nacionalne aktivnosti upravljanja rizikom, uključujući analizu rizika, suradnju i razmjenu informacija o upravljanju rizikom s relevantnim nacionalnim tijelima te poduzimanje mjera za smanjenje rizika;(c)provode nacionalne procese potrebne za provedbu zajedničkih kriterija i standarda za rizike te zajedničkih prioritetnih područja provjere;(d)primjenjuju upozorenja na rizik, rezultate analize rizika i preporuke za provjere koje je izradilo carinsko tijelo EU-a;(e)carinskim tijelima drugih država članica izdaju preporuke za provjere i ukazuju na druge primjerene mjere ublažavanja;(f)donose odluke o provjerama;(g)provode provjere u skladu s poglavljem 2. ove glave i svim primjenjivim zajedničkim kriterijima i standardima za rizike;(h)carinskom tijelu EU-a dostavljaju obrazloženje ako preporuka za provjeru nije izvršena.7.Carinsko tijelo EU-a obavješćuje Komisiju o svojim aktivnostima upravljanja rizikom i njihovom ishodu na tromjesečnoj osnovi i, prema potrebi ili na zahtjev Komisije, ad hoc osnovi. U tom pogledu dostavlja Komisiji sve potrebne informacije.8.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 1. Komisija može obavljati zadaće upravljanja rizicima carinskog tijela EU-a iz ovog članka.8.a Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem informacija koje treba uključiti u obrazloženje za neprovođenje kontrole iz stavka 6. točke (h). [Am. 177]

Članak 52.Zajednički kriteriji i standardi za rizik1.Zajednički kriteriji i standardi za rizik uključuju sve sljedeće elemente:(a)opis rizika;(b)čimbenike ili pokazatelje rizika koji se koriste pri odabiru robe ili gospodarskih subjekata za carinsku provjeru;(c)vrstu carinskih provjera koje carinska tijela poduzimaju;(d)primjenu analize rizika i mjera ublažavanja u lancu opskrbe, uključujući zahtjeve za informacije ili djelovanje i upute da se ne utovaruje ili prevozi;(e)trajanje primjene carinskih provjera iz točke (c).2.Pri utvrđivanju zajedničkih kriterija i standarda za rizike treba uzeti u obzir sljedeće:(a)proporcionalnosti u odnosu na rizik;(b)žurnosti potrebne provedbe provjera;(c)razumno očekivani učinak na trgovinski tok, na pojedine države članice i resurse za provjeru.

Članak 53.Informacije relevantne za upravljanje rizikom i provjere1.Sve informacije o riziku, upozorenja, rezultati analize rizika, preporuke za provjere, odluke o provjerama i rezultati provjera evidentiraju se u operativnom postupku na koji se odnose i u centru EU-a za carinske podatke, neovisno o tome temelje li se na nacionalnoj ili zajedničkoj analizi rizika ili na nasumičnom odabiru.Carinska tijela razmjenjuju informacije o riziku međusobno, s carinskim tijelom EU-a ite s Komisijom i Europolom, u okviru njegovog mandata. [Am. 178]2.Carinska tijela, carinsko tijelo EU-a i Komisija imaju pravo obraditi elemente iz stavka 1. ovog članka u skladu sa svojim ulogama i odgovornostima iz članaka 51. i 54.3.Carinsko tijelo EU-a koristi se centrom EU-a za carinske podatke ako je to moguće za prikupljanje ili uspostavu interoperabilnosti s drugim izvorima podataka, dokumenata ili informacija koje carinsko tijelo EU-a, Komisija ili carinsko tijelo smatraju relevantnima za upravljanje rizikom.4.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 1. Komisija obavlja zadaće upravljanja rizikom carinskog tijela EU-a iz ovog članka.

Članak 54.Evaluacija upravljanja carinskim rizikom1.Komisija u suradnji s carinskim tijelom EU-a i carinskim tijelima ocjenjuje provedbu upravljanja rizikom kako bi kontinuirano poboljšavala svoju operativnu i stratešku djelotvornost i učinkovitost najmanje jednom svake dvije godine, agodišnje, a sve ocjene objavljuje. Pored toga Komisija može organizirati aktivnosti evaluacije koje treba provesti ako to smatra potrebnim i na kontinuiranoj osnovi. [Am. 179]2.U tu svrhu carinsko tijelo EU-a prikuplja i analizira relevantne informacije i provodi sve potrebne aktivnosti. Carinsko tijelo EU-a može u tom pogledu zatražiti periodična ili ad hoc izvješća od jedne ili više država članica.3.U tu svrhu i radi ispunjavanja svoje uloge i odgovornosti na temelju ove glave Komisija može obrađivati sve relevantne informacije dostupne preko centra EU-a za carinske podatke i može zatražiti dodatne informacije od carinskog tijela EU-a i nacionalnih tijela.4.Pri utvrđivanju zajedničkih kriterija rizika i zajedničkih prioritetnih područja provjera Komisija prema potrebi uzima u obzir evaluacije provedene na temelju ovog članka.

Članak 55.Dodjela provedbenih ovlasti1.Komisija provedbenim aktima donosi mjere kojima se osigurava usklađena primjena carinskih provjera i upravljanja rizikom, uključujući razmjenu informacija, utvrđivanje zajedničkih kriterija i standarda za rizike i prioritetnih područja provjere iz ove glave. Takve mjere odnose se barem na sljedeće elemente:(a)informacije koje treba evidentirati u centru EU-a za carinske podatke u vezi s upravljanjem rizikom i provjerama, među ostalim u pogledu informacija o riziku, rezultata analize rizika, preporuka za provjere, odluka o provjerama i rezultata provjera te prava na pristup takvim informacijama i njihovu obradu;(b)postupovne mjere za prijelaznu uporabu ili pristup postojećim carinskim informacijskim sustavima i postupovne mjere za upravljanje interoperabilnošću između centra EU-a za carinske podatke i drugih sustava;(c)postupovne mjere u vezi s primjenom zahtjeva za izvješćivanje u kontekstu naknadnih i nasumičnih provjera;(d)dogovore za suradnju, uključujući razmjenu informacija, između carinskog tijela EU-a i posebnih drugih instituta, tijela i ureda Unije te drugih nacionalnih nadležnih tijela;(e)utvrđivanje odgovornog carinskog tijela u slučaju posebnih postupaka upravljanja rizikom koji se mogu odnositi na više država članica;(f)postupovne aspekte provjera, uključujući naknadne provjere, koji se odnose na više država članica, te razmjenu rezultata uzorkovanja i drugih provjera među predmetnim carinskim tijelima;(g)dogovore za razmjenu informacija o riziku između carinskih tijela, carinskog tijela EU-a i Komisije;(h)zajednička prioritetna područja provjere i zajedničke kriterije i standarde za rizike iz članka 51. stavaka 1. i 2. i članka 52., uključujući načine njihove hitne primjene ako je to potrebno.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.2.Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim mjerama, uključujući načine njihove primjene na hitnoj osnovi radi djelotvornog odgovora na krizne situacije ili nesreće koje mogu predstavljati neposredan rizik za sigurnost ili zaštitu i kad je to valjano opravdano potrebom za brzim ažuriranjem zajedničkog upravljanja rizikom i prilagodbom razmjene informacija, zajedničkih kriterija i standarda za rizike te zajedničkih prioritetnih područja provjera novim rizicima, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 262. stavka 5.

Glava V.STAVLJANJE ROBE U CARINSKI POSTUPAKPoglavlje 1.Carinski status robe

Članak 56.Pretpostavka o carinskom statusu robe Unije1.Pretpostavlja da sva roba na carinskom području Unije ima carinski status robe Unije, osim ako se utvrdi da roba nije roba Unije.2.U posebnim slučajevima u kojima se ne primjenjuje pretpostavka iz stavka 1., potrebno je dokazati carinski status robe Unije.3.U posebnim slučajevima roba koja je u potpunosti dobivena na carinskom području Unije nema carinski status robe Unije ako je dobivena iz robe u privremenom smještaju ili robe koja je u postupku vanjskog provoza, postupku smještaja, postupku privremenog uvoza ili postupku unutarnje proizvodnje.4.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)posebnih slučajeva u kojima se ne primjenjuje pretpostavka utvrđena u stavku 1.;(b)uvjeta za olakšavanje dokazivanja carinskog statusa robe Unije;(c)posebnih slučajeva u kojima roba iz stavka 3. nema carinski status robe Unije.5.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila o pružanju i provjeri dokaza carinskog statusa robe Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 57.Gubitak carinskog statusa robe UnijeRoba Unije postaje roba koja nije roba Unije u sljedećim slučajevima:(a)ako je iznesena iz carinskog područja Unije, u mjeri u kojoj se ne primjenjuju pravila unutarnjeg provoza;(b)ako je stavljena u postupak vanjskog provoza, postupak smještaja ili postupak unutarnje proizvodnje, u mjeri u kojoj carinsko zakonodavstvo to dopušta;(c)ako je bila stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe i zatim ustupljena u korist države ili uništena, a ostaju otpaci;(d)ako je deklaracija za puštanje u slobodni promet poništena nakon puštanja robe.

Članak 58.Roba Unije koja privremeno napušta carinsko područje Unije1.U slučajevima iz članka 112. stavka 2. točaka (b), (c), (d) i (e), roba zadržava svoj carinski status robe Unije samo ako se takav status utvrđuje prema određenim uvjetima i na načine koji se navode u carinskom zakonodavstvu.2.U posebnim se slučajevima roba Unije može kretati, a da ne podliježe carinskom postupku, od jedne do druge točke unutar carinskog područja Unije i privremeno izvan tog područja bez promjene njezina carinskog statusa.3.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem posebnih slučajeva u kojima se ne mijenja carinski status robe iz stavka 2. ovog članka.

Poglavlje 2.Stavljanje i puštanje

Članak 59.Stavljanje robe u carinski postupak1.Uvoznici, izvoznici i korisnici postupka koji namjeravaju staviti robu u carinski postupak dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje podatke potrebne za predmetni postupak čim budu dostupni, a u svakom slučaju prije puštanja robe.2.Pretpostavljeni uvoznici dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje informacije o prodaji na daljinu robe koja se uvozi na carinsko područje Unije najkasnije na dan nakon datuma prihvaćanja plaćanja, a u svakom slučaju prije puštanja robe.3.Odstupajući od stavka 1., u propisno opravdanim okolnostima povezanima s priloženim ispravama ili određivanjem konačne vrijednosti robe, carinska tijela mogu odobriti ovlaštenim pouzdanim gospodarskim subjektima („Trust and Check”) da dostave dio podataka koji nisu rane informacije o teretu nakon puštanja robe. Uvoznik ili izvoznik dostavlja izostavljene informacije u određenom roku.4.Roba se stavlja u carinski postupak nakon njezina puštanja. Dan puštanja, osim ako je predviđeno drukčije, je dan koji će se koristiti za primjenu odredaba koje uređuju carinski postupak u koji se stavlja roba i za sve ostale uvozne ili izvozne formalnosti.5.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem podataka i informacija iz stavaka 1. i 2. ovog članka te posebnih podataka koji se mogu dostaviti nakon puštanja robe i rokova za pružanje takvih podataka kako je navedeno u stavku 3. ovog članka.

Članak 60.Puštanje robe1.Carinska tijela nadležna za stavljanje robe u carinski postupak u skladu s člankom 42. stavkom 3. odlučuju o puštanju robe uzimajući u obzir rezultat analize rizika podataka koje je dostavio uvoznik ili izvoznik i, prema potrebi, rezultate svake provjere.2.Roba se pušta ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)uvoznik, odgovorna osoba ili izvoznik odgovoran je za robu; [Am. 180](b)sve informacije koje su zatražila carinska tijela i minimalne informacije potrebne za određeni postupak dostavljene su ili stavljene na raspolaganje carinskim tijelima;(c)ispunjeni su uvjeti za stavljanje robe u predmetni postupak u skladu s člancima 88., 118., 132. i 135.;(d)roba nije odabrana ni za kakvu provjeru.3.Carinska tijela odbijaju puštanje u bilo kojem od sljedećih slučajeva:(a)ako nisu ispunjeni uvjeti za stavljanje robe u predmetni postupak, uključujući sve necarinske formalnosti Unije kako su definirane u članku 2. točki 11. Uredbe (EU) 2022/2399 relevantne za robu;(b)ako imaju dokaze da roba nije u skladu s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela, osim ako se tim zakonodavstvom zahtijeva prethodno savjetovanje s drugim tijelima; [Am. 181](ba) ako se drugim zakonodavstvom zahtijeva savjetovanje s drugim tijelima; [Am. 182](c)ako imaju dokaze da dostavljeni podaci nisu točni.4.Carinska tijela suspendiraju puštanje u bilo kojem od sljedećih slučajeva:(a)ako imaju razloga vjerovati da roba nije u skladu s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela ili da predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje i život ljudi, životinja ili bilja ili za okoliš ili bilo koji drugi javni interes, uključujući financijski interes; ili(b)ako su druga tijela to zatražila u skladu s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.5.Ako je puštanje suspendirano u skladu sa stavkom 4., carinska tijela savjetuju se s drugim tijelima ako to zahtijeva relevantno drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela i:(a)odbijaju pustiti robu u promet ako su druga tijela to zatražila u skladu s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela; ili(b)puštaju robu ako nema razloga vjerovati da nisu ispunjeni drugi zahtjevi i formalnosti koji se zahtijevaju drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela u vezi s takvim puštanjem i:i.ako su druga tijela odobrila puštanje, iliii. ako druga tijela nisu odgovorila u roku utvrđenom u relevantnom drugom zakonodavstvu koje primjenjuju carinska tijela, ili [Am. 183]iii.druga tijela obavješćuju carinska tijela da je potrebno više vremena da bi se ocijenilo je li roba u skladu s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela, pod uvjetom da nisu zatražila zadržavanje suspenzije, da uvoznik, odgovorna osoba ili izvoznik carinskim tijelima osigurava potpunu sljedivost te robe u razdoblju od 15 dana od obavijesti drugim tijelima ili dok druga tijela ne procijene i ne obavijeste uvoznika, odgovornu osobu ili izvoznika o ishodu svojih kontrola, ovisno o tome što nastupi ranije. Carinska tijela stavljaju informacije o sljedivosti na raspolaganje drugim tijelima. [Am. 184]6.Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela, smatra se da su carinska tijela pustila robu ako je nisu odabrala za bilo koju provjeru što je prije moguće i najkasnije u 30 kalendarskih danau razumnom roku nakon što je: [Am. 185](a)roba pretpostavljenih uvoznika stigla na carinsko područje Unije; ili(b)roba uvoznika stigla na svoje konačno odredište; ili(c)izvoznik poslao informacije prije otpreme.7.Ako su carinska tijela suspendirala puštanje robe u skladu sa stavkom 4. ili odbila pustiti robu u skladu sa stavkom 3. ili stavkom 5. točkom (a), evidentiraju svoju odluku i sve druge informacije, ako je primjenjivo, koje se zahtijevaju pravom Unije u centru EU-a za carinske podatke. Te se informacije stavljaju na raspolaganje drugim carinskim tijelima.8.Ako su carinska tijela odbila pustiti robu u skladu sa stavkom 3. ili 5.:(a)ako druga tijela nisu podnijela prigovor, roba se može zatim staviti u drugi carinski postupak uz naznaku da je roba prethodno odbijena za drugi carinski postupak;(b)ako su druga tijela uložila prigovor na stavljanje robe u jedan ili više carinskih postupaka, carinska tijela evidentiraju te informacije u centru EU-a za carinske podatke i postupaju u skladu s tim.9. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem razumnih rokova iz stavka 6. ovog članka. [Am. 186]

Članak 61.Puštanje robe u ime carinskih tijela od strane ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”)1.Odstupajući od članka 60. stavka 1., carinska tijela mogu odobriti ovlaštenim pouzdanim gospodarskim subjektima („Trust and Check”) da robu puste u njihovo ime po primitku te robe u mjestu poslovanja uvoznika, vlasnika ili primatelja ili po otpremi iz mjesta poslovanja izvoznika, vlasnika ili pošiljatelja, pod uvjetom da su carinskim tijelima dostavljeni ili stavljeni na raspolaganje potrebni podaci za odgovarajući postupak i podaci u stvarnom vremenu o dolasku ili otpremi robe.2.Ne dovodeći u pitanje članak 43., carinska tijela mogu odobriti ovlaštenim pouzdanim gospodarskim subjektima („Trust and Check”) da obave određene provjere robe pod carinskim nadzorom. U tim slučajevima, ako roba podliježe drugom zakonodavstvu koje primjenjuju carinska tijela, carinska tijela savjetuju se s drugim tijelima prije izdavanja takvog odobrenja i mogu se s njima dogovoriti o planu provjere.3.Ako ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) iz stavka 2. ima razloga vjerovati da roba nije u skladu s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela, o tome odmah obavješćuje carinska tijela i, prema potrebi, druga tijela. U tom slučaju carinska tijela odlučuju o puštanju u promet.4.Carinska tijela mogu u bilo kojem trenutku zahtijevati od ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) da robu podnese radi provjere carinskom uredu ili na mjesto gdje je roba trebala biti puštena.5.Ako carinska tijela utvrde novi ozbiljan financijski rizik ili drugu specifičnu situaciju u vezi s odobrenjem za puštanje u njihovo ime, mogu suspendirati sposobnost puštanja u njihovo ime na određeno razdoblje i o tome obavijestiti ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”). U takvim slučajevima carinska tijela odlučuju o puštanju robe.

Članak 62.Izmjena i poništenje informacija za stavljanje robe u carinski postupak1.Uvoznik i izvoznik mijenjaju jedan ili više elemenata dostavljenih podataka za stavljanje robe u carinski postupak ako saznaju da su se relevantne informacije promijenile u njihovim evidencijama ili kad im carinsko tijelo naloži da to učine ili ih obavijesti o problemu u točnosti, potpunosti ili kvaliteti podataka, osim ako su carinska tijela obavijestila da namjeravaju pregledati robu ili utvrdila da su dostavljeni podaci netočni ili da je roba već podnesena carinskom tijelu.2.Uvoznik i izvoznik poništavaju dostavljene podatke za stavljanje robe u carinski postupak čim saznaju da roba neće biti unesena u carinsko područje Unije ili da neće biti iznesena iz njega. Carinska tijela poništavaju podatke dostavljene za stavljanje robe u carinski postupak ako nakon isteka 200 dana od datuma na koji su informacije dostavljene ili stavljene na raspolaganje roba nije unesena u carinsko područje Unije ili nije iznesena iz njega.3.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za izmjenu i poništenje informacija iz stavaka 1. i 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Poglavlje 3.Prijelazne odredbe

Članak 63.Carinska deklaracija robe1.Do datuma iz članka 265. stavka 4. sva roba namijenjena za stavljanje u carinski postupak obuhvaćena je carinskom deklaracijom primjerenom za određeni postupak.2.Od datuma iz članka 265. stavka 4. uvoznici, izvoznici i korisnici provoznog postupka mogu, za stavljanje robe u carinski postupak, podnijeti carinsku deklaraciju ili dostaviti ili staviti na raspolaganje relevantne informacije prikladne za odgovarajući postupak preko centra EU-a za carinske podatke. Od datuma iz članka 265. stavka 3. uvoznici, izvoznici i korisnici provoznog postupka za stavljanje robe u carinski postupak dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje informacije primjerene za odgovarajući postupak preko centra EU-a za carinske podatke.3.U posebnim slučajevima carinska deklaracija može se podnijeti sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.4.Carinska deklaracija podnosi se na jednom od sljedećih mjesta, ovisno o okolnostima:(a)carinski ured nadležan za mjesto prvog dolaska robe na carinsko područje Unije; ili(b)carinski ured nadležan za mjesto istovara robe koja dolazi morem ili zrakom;(c)odredišni carinski ured za postupak provoza ako je roba ušla na carinsko područje Unije stavljena u postupak provoza;(d)carinski ured nadležan za mjesto gdje se nalazi roba koja će se staviti u postupak provoza;(e)carinski ured nadležan za mjesto poslovnog nastana ovlaštenog gospodarskog subjekta za carinska pojednostavnjenja koji je ovlašten za primjenu centraliziranog carinjenja;(f)carinski ured nadležan za mjesto gdje se nalazi roba koja se namjerava iznijeti iz carinskog područja Unije.5.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem posebnih slučajeva kad se carinska deklaracija može podnijeti korištenjem drugih sredstava, a ne tehnikama elektroničke obrade podataka u skladu sa stavkom 2.6.Komisija provedbenim aktima određuje:(a)postupak za podnošenje carinske deklaracije u slučajevima iz stavka 3.;(b)postupak za određivanje nadležnih carinskih ureda osim onog iz stavka 4., uključujući ulazne i izlazne carinske urede.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 64.Standardna carinska deklaracija1.Standardna carinska deklaracija sadržava sve elemente podatak koji su potrebni za primjenu odredaba koje uređuju carinski postupak za koji se roba deklarira.2.Komisija provedbenim aktima određuje postupak za podnošenje standardne carinske deklaracije iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 65.Pojednostavnjena deklaracija1.Do datuma iz članka 265. stavka 3. carinska tijela mogu prihvatiti da neka osoba stavi robu u carinski postupak na temelju pojednostavnjene deklaracije koja ne sadržava određene elemente podataka ili prateću dokumentaciju iz članka 40.2.Do datuma iz članka 265. stavka 4. carinska tijela mogu odobriti redovito korištenje pojednostavnjene deklaracije.3.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem uvjeta za izdavanje odobrenja iz stavka 2. ovog članka.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupak za podnošenje pojednostavnjene deklaracije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 66.Dopunska deklaracija1.U slučaju pojednostavnjene deklaracije prema članku 65. ili unosa u evidencije deklaranta prema članku 73., deklarant unutar određenog roka podnosi dopunsku deklaraciju koja sadržava elemente podatak potrebne za dotični carinski postupak u nadležnom carinskom uredu.U slučaju pojednostavnjene deklaracije prema članku 65., potrebna prateća dokumentacija mora biti posjedu deklaranta i na raspolaganju carinskim tijelima unutar određenog roka.Dopunska deklaracija može biti opća, periodična ili rekapitulativna.2.Od obveze podnošenja dopunske deklaracije može se odustati u sljedećim slučajevima:(a)ako se roba stavlja u postupak carinskog skladištenja;(b)u drugim posebnim slučajevima.3.Carinska tijela mogu se odreći zahtjeva za podnošenje dopunske deklaracije ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)pojednostavnjena deklaracija odnosi se na robu čija je vrijednost i količina ispod statističkog praga;(b)pojednostavnjena deklaracija već sadržava sve podatke koji su potrebni za dotični carinski postupak;(c)pojednostavnjena deklaracija nije nastala unosom u evidencije deklaranta.4.Pojednostavnjena deklaracija iz članka 65. ili unos u evidencije deklaranta iz članka 73. i dopunska deklaracija čine jedinstveni, nedjeljivi instrument koji stupa na snagu, redom, na dan kad se pojednostavnjena deklaracija prihvaća u skladu s člankom 69. te na dan kad se roba unosi u evidencije deklaranta.5.Mjesto na kojem se podnosi dopunska deklaracija smatra se za potrebe članka 169. mjestom na kojem je podnesena carinska deklaracija.6.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)posebnog roka iz stavka 1. prvog podstavka u kojem se podnosi dopunska deklaracija;(b)posebnog roka iz stavka 1. drugog podstavka u kojem prateća dokumentacija mora biti u posjedu deklaranta i na raspolaganju carinskim tijelima;(c)posebnih slučajeva u kojima se odustaje od obveze podnošenja dopunske deklaracije, u skladu sa stavkom 2. točkom (b).7.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za podnošenje dopunske deklaracije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 67.Podnošenje carinske deklaracije1.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3., ne dovodeći u pitanje članak 66. stavak 1., carinsku deklaraciju može podnijeti svaka osoba koja može dostaviti sve podatke koji su potrebni za primjenu odredaba koje uređuju carinski postupak za koji je roba deklarirana. Ta osoba mora također biti u mogućnosti podnijeti dotičnu robu ili je dati podnijeti carini.Međutim, ako prihvaćanje carinske deklaracije nameće posebne obveze za određenu osobu, tu deklaraciju mora podnijeti ta osoba ili njezin zastupnik.2.Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka, carinsku deklaraciju za puštanje u slobodni promet robe koja se uvozi na carinsko područje Unije u okviru posebne odredbe za prodaju na daljinu iz glave XII. poglavlja 6. odjeljka 4. Direktive 2006/112/EZ podnosi pretpostavljeni uvoznik ili se ona podnosi u njegovo ime.3.Deklarant mora imati poslovni nastan na carinskom području Unije.4.Odstupajući od stavka 3., sljedeći deklaranti ne moraju imati poslovni nastan unutar carinskog područja Unije:(a)osobe koje podnose carinsku deklaraciju za provoz ili privremeni uvoz;(b)osobe koje povremeno podnose carinsku deklaraciju, među ostalim za uporabu u posebne svrhe ili unutarnju proizvodnju, ako carinska tijela to smatraju opravdanim;(c)osobe s poslovnim nastanom u zemlji čije je državno područje susjedno carinskom području Unije, a koje podnose robu na koju se odnosi carinska deklaracija u graničnom carinskom uredu Unije koji je susjedan toj zemlji, pod uvjetom da zemlja u kojoj te osobe imaju poslovni nastan priznaje recipročne pogodnosti osobama s poslovnim nastanom na carinskom području Unije;(d)pretpostavljeni uvoznici koji sudjeluju u prodaji na daljinu robe u okviru posebne odredbe utvrđene u glavi XII. poglavlju 6. odjeljku 4. Direktive 2006/112/EZ koja se uvozi na carinsko područje Unije pod uvjetom da imenuju neizravnog zastupnika.5.Carinske deklaracije moraju biti ovjerene.

Članak 68.Podnošenje carinske deklaracije prije podnošenja robe1.Carinska deklaracija može se podnijeti prije očekivanog podnošenja robe carini. Ako roba nije podnesena u roku od 30 dana od datuma podnošenja carinske deklaracije, smatra se da carinska deklaracije nije podnesena.2.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za podnošenje carinske deklaracije iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 69.Prihvaćanje carinske deklaracije1.Carinska tijela odmah prihvaćaju deklaracije koje ispunjavaju uvjete koji se navode u ovome poglavlju i u članku 40., pod uvjetom da je roba na koju se one odnose bila podnesena carini.2.Dan na koji carinska tijela prihvate carinsku deklaraciju, osim ako je predviđeno drukčije, je dan koji će se koristiti za primjenu odredaba koje uređuju carinski postupak za koji se roba deklarira i za sve ostale uvozne ili izvozne formalnosti.3.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za prihvaćanje carinske deklaracije, uključujući primjenu tih pravila u slučajevima iz članka 72. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 70.Izmjena carinske deklaracije1.Deklarantu se na njegov zahtjev može dopustiti izmjena jednog ili više elemenata podataka u carinskoj deklaraciji nakon što je carina prihvatila tu deklaraciju. Izmjena ne može učiniti carinsku deklaraciju primjenjivom na bilo koju drugu robu osim one koju je prvotno obuhvaćala.2.Takve izmjene nisu dopuštene ako se traže nakon jednog od sljedećih događaja:(a)nakon što su carinska tijela obavijestila deklaranta da namjeravaju pregledati robu;(b)nakon što su carinska tijela utvrdila da su elementi podataka iz carinske deklaracije netočni;(c)nakon što su carinska tijela pustila robu.3.Na zahtjev deklaranta u roku od tri godine od dana prihvaćanja carinske deklaracije može se dopustiti izmjena carinske deklaracije nakon puštanja robe kako bi deklarant ispunio svoje obveze u pogledu stavljanja robe u dotični carinski postupak.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupak za izmjene carinske deklaracije nakon puštanja robe u skladu sa stavkom 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 71.Poništenje carinske deklaracije1.Carinska tijela na zahtjev deklaranta poništavaju već prihvaćenu carinsku deklaraciju u bilo kojem od sljedećih slučajeva:(a)ako su uvjerena da će roba odmah biti stavljena u carinski postupak;(b)ako su uvjerena da, zbog posebnih okolnosti, stavljanje robe u carinski postupak za koji je deklarirana više nije opravdano.Međutim, ako su carinska tijela obavijestila deklaranta da namjeravaju pregledati robu, zahtjev za poništenjem carinske deklaracije ne prihvaća se prije nego što se obavi pregled.2.Odstupajući od stavka 1. i u posebnim slučajevima carinska tijela mogu poništiti carinsku deklaraciju bez prethodnog odobrenja deklaranta.3.Carinska deklaracija ne poništava se nakon puštanja robe, osim ako je drukčije predviđeno.4.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem posebnih slučajeva u kojima carinska tijela poništavaju carinsku deklaraciju kako je navedeno u stavku 2. ovoga članka nakon puštanja robe u promet kako je navedeno u stavku 3. ovoga članka.5.Komisija provedbenim aktima određuje postupak za poništavanje carinske deklaracije nakon puštanja robe u skladu sa stavkom 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 72.Centralizirano carinjenje1.Carinska tijela mogu do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 4. na zahtjev ovlastiti neku osobu da u carinski ured koji je nadležan za mjesto u kojem ta osoba ima poslovni nastan podnese carinsku deklaraciju za robu koja se podnosi carini u drugom carinskom uredu.Od uvjeta za odobrenje iz prvog podstavka može se odustati ako su i carinska deklaracija i roba podneseni carinskim uredima pod nadležnošću istog carinskog tijela.2.Podnositelj zahtjeva za odobrenje iz stavka 1. je ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavnjenje kako je navedeno u članku 23. stavku 1. točki (a).3.Carinski ured u kojem je carinska deklaracija podnesena dužan je:(a)nadzirati stavljanje robe u dotični carinski postupak;(b)provesti carinske provjere za pregled carinske deklaracije;(c)ako je opravdano, zatražiti da carinski ured kojem je podnesena roba provede određene carinske provjere za provjeru carinske deklaracije; i(d)provesti carinske formalnosti za naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu.4.Carinski ured u kojem se podnosi carinska deklaracija i carinski ured u kojem se podnosi roba razmjenjuju podatke koji su potrebni za provjeru carinske deklaracije i puštanje robe.5.Carinski ured u kojem se roba podnosi, ne dovodeći u pitanje vlastite provjere robe unesene u carinsko područje Unije ili iznesene iz njega, obavlja sve carinske provjere iz stavka 3. točke (c) i daje rezultate tih provjera carinskom uredu u kojem se podnosi carinska deklaracija.6.Carinski ured u kojem se podnosi carinska deklaracija pušta robu, uzimajući u obzir:(a)rezultate vlastitih provjera za provjeru carinske deklaracije;(b)rezultate provjera carinskog ureda u kojem se podnosi roba za provjeru carinske deklaracije i provjere robe koja se unosi u carinsko područje Unije ili iznosi iz njega.7.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe uvjetima za izdavanje odobrenja iz stavka 1. prvog podstavka ovog članka.8.Komisija provedbenim aktima određuje postupak za centralizirano carinjenje iz ovog članka, uključujući relevantne carinske formalnosti i provjere. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 73.Unos u evidencije deklaranta1.Carinska tijela mogu do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 4. na zahtjev ovlastiti neku osobu da podnese carinsku deklaraciju, uključujući pojednostavnjenu deklaraciju, u obliku unosa u evidencije deklaranta, pod uvjetom da su elementi podataka iz te deklaracije na raspolaganju carinskim tijelima u elektroničkom sustavu deklaranta u vrijeme podnošenja carinske deklaracije u obliku unosa u evidencije deklaranta.2.Carinska deklaracija smatra se prihvaćenom u trenutku u kojem se roba unosi u evidenciju.3.Carinska tijela mogu, na zahtjev, odustati od obveze podnošenja robe. U tom se slučaju smatra da je roba puštena u trenutku unosa u evidencije deklaranta.To se odustajanje može odobriti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:(a)deklarant je ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavnjenje kako je navedeno u članku 23. stavku 1. točki (a);(b)to je potrebno zbog prirode i protoka dotične robe, koji su poznati carinskom tijelu;(c)nadzorni carinski ured ima pristup svim podacima koje smatra potrebnima za omogućivanje ostvarivanja svojeg prava na pregled robe u slučaju potrebe;(d)u vrijeme unosa u evidenciju roba više nije bila podložna drugom zakonodavstvu koje primjenjuju carinska tijela, osim ako je u odobrenju određeno drukčije.Međutim, nadzorni carinski ured može u posebnim situacijama tražiti da se roba podnese.4.Uvjeti u kojima je dopušteno puštanje robe moraju biti navedeni u odobrenju.5.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem uvjeta za izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovog članka.6.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila o unosu u evidencije deklaranta, uključujući relevantne carinske formalnosti i provjere, kao i o odustajanju od obveze podnošenja robe iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 74.Prestanak valjanostiOdobrenja za pojednostavnjene deklaracije, centralizirano carinjenje i unos u evidencije deklaranta istječu na datum utvrđen u članku 265. stavku 3.

Poglavlje 4.Raspolaganje robom

Članak 75.Raspolaganje robomAko se iz bilo kojeg razloga roba više ne može zadržati u postupku privremenog smještaja, carinska tijela bez odgode poduzimaju sve potrebne mjere za raspolaganje robom u skladu s člancima 76., 77. i 78.

Članak 76.Uništenje robe1.Ako carinska tijela imaju opravdane razloge za to, ona mogu tražiti da se roba koja im je bila podnesena uništi i u skladu s time obavješćuju uvoznika, izvoznika i posjednika robe. Trošak uništenja snosi uvoznik ili izvoznik.2.Ako se uništenje obavlja pod odgovornošću nositelja odobrenja za pravo intelektualnog vlasništva, kako je definirano u članku 2. točki 13. Uredbe (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (SL L 181, 29.6.2013., str. 15.)., to uništenje moraju obaviti carinska tijela ili se ono mora obaviti pod njihovim nadzorom.3.Ako carinska tijela smatraju da je to potrebno i razmjerno, ona mogu oduzeti i uništiti ili na drugi način učiniti neupotrebljivim proizvod koji im nije podnesen, a koji predstavlja rizik za zdravlje ili sigurnost krajnjih korisnika. Trošak te mjere snosi uvoznik ili izvoznik.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupak za uništenje robe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 77.Mjere koje poduzimaju carinska tijela1.Carinska tijela poduzimaju sve potrebne mjere, uključujući zapljenu, prodaju, doniranje u humanitarne svrhe ili uništenje, za raspolaganje robom u sljedećim slučajevima:(a)ako jedna od obveza koje se određuju carinskim zakonodavstvom, a koja se odnosi na unošenje robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, nije ispunjena ili je roba izuzeta iz carinskog nadzora;(b)ako se roba ne može pustiti iz jednog od sljedećih razloga:i.nije bilo moguće, iz razloga koji se pripisuju subjektu, poduzeti ili nastaviti pregled robe u razdoblju koje su propisala carinska tijela;ii.isprave koje se moraju podnijeti prije nego što se roba može staviti u ili pustiti u zahtijevani carinski postupak nisu podnesene;iii.plaćanja ili osiguranje koje je trebalo biti obavljeno ili položeno u vezi s uvoznom ili izvoznom carinom, ovisno o slučaju, nije bilo obavljeno ili položeno u propisanom roku;iv.roba ne ispunjava uvjete za puštanje utvrđene u članku 60.;(c)ako se roba ne iznese u razumnom roku nakon puštanja;(d)ako se nakon njezina puštanja utvrdi da roba ne ispunjava uvjete za takvo puštanje; ili(e)ako se roba ustupa u korist države u skladu s člankom 78.2.Za robu koja nije roba Unije, a ustupljena je u korist države, oduzeta ili zaplijenjena, smatra se da je stavljena u postupak carinskog skladištenja. U evidenciju je unosi rukovatelj carinskog skladištenja ili carinska tijela, ako je ona čuvaju.Ako su carinska tijela već zaprimila podatke o robi koju treba uništiti, ustupiti u korist države, oduzeti ili zaplijeniti, evidencija uključuje upućivanje na te podatke.3.Troškove mjera iz stavka 1. snosi:(a)u slučaju iz stavka 1. točke (a), prijevoznik, uvoznik ili korisnik postupka provoza ili osoba koja je izuzela robu iz carinskog nadzora;(b)u slučajevima iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d), uvoznik, izvoznik ili korisnik postupka provoza;(c)u slučaju iz stavka 1. točke (e), osoba koja je ustupila robu u korist države.4.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe uvjetima i postupkom za zapljenu robe.5.Komisija provedbenim aktima određuje postupak prodaje robe koji provode carinska tijela u skladu sa stavkom 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 78.Ustupanje1.Robu koja nije roba Unije i robu koja je stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe korisnik postupka ili po potrebi posjednik robe može uz prethodno odobrenje carinskih tijela ustupiti u korist države.2.Komisija provedbenim aktima određuje postupak ustupanja robe u korist države. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Glava VI.ROBA UNESENA NA CARINSKO PODRUČJE UNIJEPoglavlje 1.Prethodne informacije o teretu

Članak 79.Unos robeRoba se može unijeti na carinsko područje Unije samo ako su prijevoznik ili druge osobe nadležnim carinskim tijelima dostavili ili stavili na raspolaganje prethodne informacije o teretu iz članka 80.

Članak 80.Prethodne informacije o teretu1.Prijevoznici koji unose robu na carinsko područje Unije očekivanom carinskom uredu prvog ulaska u utvrđenim rokovima dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje prethodne informacije o teretu za svaku pošiljku.2.Prethodne informacije o teretu uključuju barem uvoznika odgovornog za robu, jedinstveni referentni broj pošiljke, pošiljatelja, primatelja, opis robe, razvrstavanje u carinsku tarifu, vrijednost, konačno odredište robe, podatke o putu, prirodi i identifikaciji prijevoznog sredstva kojim se roba prevozi te troškove prijevoza. Prethodne informacije o teretu dostavljaju se prije nego što roba stigne na carinsko područje Unije. Carinska tijela ili carinsko tijelo EU-a mogu zatražiti više podataka za potrebe ulaska. [Am. 187]3.Uvoznik može dostaviti dio prethodnih informacija o teretu u rokovima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. Ako je uvoznik već dostavio ili stavio na raspolaganje dio potrebnih prethodnih informacija o teretu, prijevoznik povezuje svoje vlastite dodatne informacije s informacijama uvoznika.4.Ako prijevoznik poveže informacije o pošiljci s prethodnim informacijama uvoznika, uvoznika se obavješćuje o tome.5.U posebnim slučajevima, ako se sve prethodne informacije o teretu iz stavaka 1. i 2. ne mogu dobiti od prijevoznika ili uvoznika, one se mogu zatražiti od drugih osoba koje imaju te informacije i odgovarajuća prava za njihovu dostavu.6.Od obveze iz članka 1. odustaje se:(a)za prijevozna sredstva i robu koja se na njima prevozi, a koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog područja Unije bez zaustavljanja na tom području;(b)za robu koja se unosi na carinsko područje Unije nakon što je privremeno napustila to područje morem ili zrakom ako je taj prijevoz obavljen izravnim putem bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije; i(c)u drugim slučajevima kad je to valjano opravdano vrstom robe ili prometa ili se to zahtijeva međunarodnim sporazumima.7.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)očekivanog ureda prvog ulaska iz stavka 1.;(b)dodatnih podataka koji se dostavljaju kao prethodne informacije o teretu iz stavka 2.;(c)rokova iz stavaka 1. i 3.;(d)posebnih slučajeva i drugih osoba od kojih se može tražiti da dostave prethodne informacije o teretu kako je navedeno u stavku 5.;(e)slučajeva u kojima se odustaje od obveze dostavljanja ili stavljanje na raspolaganje prethodnih informacija o teretu jer je to odustajanje valjano opravdano vrstom robe ili prometa, kako je navedeno u stavku 6. točki (c);(f)uvjeta pod kojima osoba koja dostavlja ili stavlja na raspolaganje informacije može ograničiti vidljivost vlastite identifikacije jednoj ili više osoba koje također dostavljaju elemente podataka, ne dovodeći u pitanje upotrebu svih podataka za carinski nadzor.8.Komisija provedbenim aktima određuje postupak za dostavu i primanje prethodnih informacija o teretu iz stavaka od 1. do 5. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.9.Do datuma izutvrđenog u programu rada donesenom na temelju članka 26529. stavka 3. smatra se da5. točke (b), ulazna skraćena deklaracija podnesena u skladu s pravilima i zahtjevima u pogledu podataka predviđenim Uredbom (EU) br. 952/2013 koji se primjenjuju na elektroničke sustave koje su države članice i Komisija razvile u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 predstavlja prethodne informacije o teretu. [Am. 188]

Članak 81.Analiza rizika na temelju prethodnih informacija o teretu1.Ne dovodeći u pitanje aktivnosti carinskog tijela EU-a iz glave XII., carinski ured prvog ulaska dužan je osigurati da se u određenim rokovima provede analiza rizika, prvenstveno za potrebe sigurnosti i zaštite te po mogućnosti za druge potrebe, na temelju prethodnih informacija o teretu i drugih informacija koje se dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje preko centra EU-a za carinske podatke te da se poduzmu potrebne mjere na temelju rezultata te analize rizika.2.Carinski ured prvog ulaska može poduzeti odgovarajuće mjere ublažavanja, među ostalim:(a)uputiti prijevoznika da se roba ne smije utovariti ni prevesti;(b)zatražiti dodatne informacije ili mjere;(c)utvrditi situacije u kojima može biti primjereno djelovanje drugog carinskog tijela;(d)preporučiti najprikladniju lokaciju i mjere za provedbu provjere.3.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe rokovima u kojima se trebaju provesti analiza rizika i poduzeti potrebne mjere, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka, te mjere ublažavanja iz stavka 2. ovog članka.4.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3. analiza rizika provodi se na temelju ulazne skraćene deklaracije.

Članak 82.Izmjena i poništenje prethodnih informacija o teretu1.Prijevoznik obavješćuje relevantno carinsko tijelo o preusmjeravanjima koja utječu na put tereta koji je naveden u prethodnim informacijama o teretu.2.Uvoznik i prijevoznik mijenjaju elemente podataka u sklopu prethodnih informacija o teretu ako doznaju da su se relevantne informacije promijenile u njihovoj evidenciji ili ako carinsko tijelo to naloži ili ih uputi da to učine radi točnosti, potpunosti ili kvalitete podataka, osim ako su carinska tijela obavijestila prijevoznika o tome da namjeravaju pregledati robu ili o tome da su utvrdila da su prethodne informacije o teretu netočne ili ako je roba već podnesena carini.3.Prijevoznik što prije poništava prethodne informacije o teretu za robu koja nije unesena na carinsko područje Unije. Carinska tijela poništavaju prethodne informacije o teretu za tu robu nakon isteka 200 dana od datuma na koji su informacije dostavljene ili stavljene na raspolaganje.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupak izmjene prethodnih informacija o teretu iz stavka 2. i poništenja prethodnih informacija o teretu iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 83.Obavijest o dolasku1.Prijevoznik obavješćuje stvarni carinski ured prvog ulaska o dolasku prijevoznog sredstva koje ulazi na carinsko područje Unije i o pošiljkama koje se na njemu prevoze.2.U posebnim slučajevima, ako se svi podaci o pošiljkama ne mogu dobiti od prijevoznika, od naknadnog prijevoznika ili drugih osoba koje imaju te podatke i odgovarajuća prava za njihovu dostavu može se tražiti da obavijeste stvarni carinski ured prvog ulaska o dolasku pošiljaka.3.Informacije o dolasku prijevoznog sredstva i pošiljaka mogu se dostaviti ili staviti na raspolaganje carinskim tijelima i na druge načine osim preko centra EU-a za carinske podatke. U tim se slučajevima informacije koje se dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje na te druge načine prenose u centar EU-a za carinske podatke.4.Ako dolazak prijevoznog sredstva i pošiljaka koje se na njemu prevoze nije obuhvaćen obaviješću iz stavka 1., Prijevoznik će obavijestiti samo o dolasku robe koja se unosi na carinsko područje Unije morem ili zrakom obavješćuje luku ili zračnu lukui koja ostaje u tom prijevoznom sredstvu za prijevoz na carinskom području u luci ili zračnoj luci u kojoj se ona istovaruje ili pretovaruje. [Am. 189]5.Odstupajući od stavka 4., prijevoznik nije dužan podnijeti obavijest o robi koja se unosi na carinsko područje Unije koja se istovari i pretovari na isto prijevozno sredstvo tijekom svojeg putovanja kako bi se omogućio istovar ili pretovar druge robe u istoj luci ili zračnoj luci.6.Prijevoznik na carinskom području Unije ne smije istovariti robu za koju carini nisu dostavljene ili stavljene na raspolaganje minimalne prethodne informacije o teretu, osim ako su carinska tijela od prijevoznika zatražila da ih podnese u skladu s člankom 85.7.Odstupajući od stavka 6., carinska tijela u slučaju neposredne opasnosti koja iziskuje neodložno istovarivanje sve robe ili dijela robe mogu dopustiti prijevozniku da istovari robu.8.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem posebnih slučajeva iz stavka 2. i drugih osoba od kojih se može tražiti da obavijeste stvarni carinski ured prvog ulaska o dolasku pošiljaka.9.Komisija provedbenim aktima određuje postupak obavješćivanja o dolasku iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.9.a Do datuma utvrđenog u programu rada donesenom na temelju članka 29. stavka 5. točke (b), ulazna deklaracija i deklaracija o podnošenju robe iz članka 85. stavka 1. podnesene u skladu s pravilima i zahtjevima u pogledu podataka predviđenih Uredbom (EU) br. 952/2013 koji se primjenjuju na elektroničke sustave koje su države članice i Komisija razvile u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 predstavljaju obavijest o dolasku prijevoznog sredstva i pošiljaka u njemu. [Am. 190]

Članak 84.Prijevoz na primjereno mjesto1.Prijevoznik koji unosi robu na carinsko područje Unije prevozi je bez odgode u carinski ured koji su odredila carinska tijela ili na bilo koje drugo mjesto koje su odredila ili odobrila ta tijela, putem koji su odredila carinska tijela i u skladu s njihovim uputama, ako su ih dala.2.Ako prijevoznici ne mogu ispuniti obvezu iz stavka 1. zbog nepredvidivih okolnosti ili više sile, oni bez odgode obavješćuju carinska tijela o situaciji i preciznoj lokaciji robe.3.Carinska tijela određuju mjere koje se donose radi odobravanja carinskog nadzora robe na koju se odnosi stavak 1. ili plovila ili zrakoplova i sve robe na njima u okolnostima koje se navode u stavku 2. te da se po potrebi osigura da se roba potom preveze u carinski ured ili na drugo mjesto koje su tijela odredila ili odobrila ili u slobodnu zonu.4.Roba koja se unosi u slobodnu zonu unosi se u tu slobodnu zonu izravno, ili morskim ili zračnim putem, ili kopnenim putem, a da ne prolazi kroz neki drugi dio carinskog područja Unije, na kojem slobodna zona povezuje kopnenu granicu između države članice i treće zemlje.5.Carinsko tijelo može obaviti carinsku provjeru robe koja se još uvijek nalazi izvan carinskog područja Unije kao rezultat sporazuma koji je sklopljen s relevantnom trećom zemljom. Carinska tijela s tom robom postupaju na isti način kao i robom koja je unesena na carinsko područje Unije.6.Odstupajući od stavaka 1. i 2., na robu koja se prevozi u graničnim područjima ili cjevovodima i žicama kao i promet od zanemarivog gospodarskog značaja ili robu koju nose putnici mogu se primjenjivati posebna pravila, pod uvjetom da mogućnosti za carinski nadzor i carinske provjere nisu time ugrožene.7.Stavak 1. ne primjenjuje se na prijevozna sredstva i robu koja se na njima prevozi, koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog područja Unije bez zaustavljanja na tom području.8.Članci 83. i 85. ne primjenjuju se ako se roba Unije koja se premješta bez promjene svojeg carinskog statusa u skladu s člankom 58. stavkom 2., unosi na carinsko područje Unije nakon što je privremeno napustila to područje morem ili zrakom te ako je taj prijevoz obavljen izravnim putem bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije.

Članak 85.Podnošenje carini1.Ako to zahtijevaju carinska tijela ili drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela, prijevoznik podnosi robu koja se unosi na carinsko područje Unije carini po dolasku te robe u određeni carinski ured ili na drugo mjesto koje su carinska tijela odredila ili odobrila ili u slobodnu zonu.2.Ne dovodeći u pitanje članak 80. stavak 5. carinska tijela od prijevoznika zahtijevaju da podnese robu i dostavi prethodne informacije o teretu iz članka 80. ako te informacije nisu ranije dostavljene. [Am. 191]3.Roba koja je podnesena carini ne uklanja se s mjesta na kojem je bila podnesena bez dozvole carinskih tijela.4.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe uvjetima za određivanje i odobrenje mjesta koja nisu određeni carinski ured, kako je navedeno u stavku 1.5.Komisija provedbenim aktima određuje postupak podnošenja robe carini iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 86.Privremeni smještaj robe1.Roba koja nije roba Unije u privremenom je smještaju od trenutka kad prijevoznik podnese obavijest o njezinu dolasku u carinsko područje Unije do njezina stavljanja u carinski postupak ili dok carinska tijela ne reguliraju njezino stanje u skladu sa stavkom 6.2.Roba koja dolazi na carinsko područje u postupku provoza u privremenom je smještaju nakon što se podnese odredišnom carinskom uredu na carinskom području Unije u skladu s pravilima koja uređuju postupak provoza iz glave VIII. poglavlja 2. do njezina stavljanja u drugi carinski postupak ili dok carinska tijela ne reguliraju njezino stanje u skladu sa stavkom 6.3.Roba u privremenom smještaju smješta se samo u carinska skladišta ili, ako je opravdano, u drugi prostor koji su odredila ili odobrila carinska tijela.4.Voditelj privremenog smještaja ili carinskog skladišta mora očuvati robu u privremenom smještaju, ali ne smije mijenjati njezin izgled ni tehničke karakteristike.5.Roba koja nije roba Unije u privremenom smještaju stavlja se u carinski postupak najkasnije tri90 dana nakon obavijesti o njezinu dolasku ili najkasnije šest dana nakon obavijesti o njezinu dolasku u slučaju ovlaštenog primatelja iz članka 116. stavka 4. točke (b), osim ako carinska tijela zahtijevaju da se roba podnese. U iznimnim slučajevima taj se rok može produljiti. [Am. 192]6.Ako se iz opravdanog razloga roba više ne može zadržati u postupku privremenog smještaja, carinska tijela bez odgode poduzimaju sve potrebne mjere za raspolaganje robom u skladu s ovom glavom poglavljem 4.7.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe uvjetima za određivanje ili odobrenje mjesta iz stavka 3. ovog članka i određivanja slučajeva u kojima se rok iz stavka 5. ovog članka može produljiti.7.a Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3. deklaracija za privremeni smještaj podnosi se u skladu s pravilima i zahtjevima u pogledu podataka utvrđenima u Uredbi (EU) br. 952/2013 te njezinim provedbenim i delegiranim aktima. [Am. 193]

Članak 87.Prijelazne odredbe za odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještajCarinska tijela do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3. ponovno procjenjuju odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj kako bi provjerila mogu li nositelji tih odobrenja dobiti odobrenje za carinsko skladištenje. Ako ne mogu, odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj se opozivaju.

Poglavlje 2.Puštanje u slobodni promet

Članak 88.Područje primjene i učinak1.Roba koja nije roba Unije, a namijenjena je stavljanju na tržište Unije ili za osobnu uporabu ili potrošnju na carinskom području Unije, stavlja se u postupak puštanja u slobodni promet.2.Puštanje u slobodni promet ne smatra se dokazom usklađenosti s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.3.Za stavljanje robe u postupak puštanja u slobodni promet primjenjuju se sljedeći uvjeti:(a)carinskim tijelima dostavljeni su ili stavljeni na raspolaganje potrebni podaci, koji moraju uključivati barem uvoznika odgovornog za robu, prodavača, kupca, proizvođača, dobavljača proizvoda ako se on razlikuje od proizvođača, odgovornog gospodarskog subjekta u Uniji u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) 2019/1020 i člankom 16. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) 2023/XXXXUredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) 2023/… od ... ... 2023. o općoj sigurnosti proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L…)., vrijednost, podrijetlo, razvrstavanje u carinsku tarifu i opis robe, jedinstveni referentni broj pošiljke i njezinu lokaciju te popis relevantnog drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela;(b)plaćene su ili osigurane sve uvozne carine ili druga dospjela davanja, uključujući antidampinške pristojbe, kompenzacijske pristojbe ili zaštitne mjere, osim ako je za robu zatražena dodjela carinske kvote ili je uvoznik ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”);(c)roba je stigla na carinsko područje Unije; i(d)roba je usklađena s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.4.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune i izmjene ove Uredbe određivanjem podataka koji se dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje carinskim tijelima za stavljanje robe u postupak puštanja u slobodni promet iz stavka 3. točke (a) ovog članka.

Članak 89.Primjena mjera trgovinske politike na unutarnju i vanjsku proizvodnju1.Ako se prerađeni proizvodi koji su dobiveni unutarnjom proizvodnjom puštaju u slobodni promet, a iznos uvozne carine izračunava u skladu s člankom 168. stavkom 3., mjere trgovinske politike koje se primjenjuju su one koje se primjenjuju na puštanje u slobodni promet robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje.2.Stavak 1. ne primjenjuje se na otpatke i ostatke.3.Ako se prerađeni proizvodi koji su dobiveni unutarnjom proizvodnjom puštaju u slobodni promet, a iznos uvozne carine izračunava u skladu s člankom 167. stavkom 1., mjere trgovinske politike koje se primjenjuju su one primjenjive na puštanje u slobodni promet robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje.4.Mjere trgovinske politike ne primjenjuju se na prerađene proizvode koji se puštaju u slobodni promet nakon vanjske proizvodnje ako:(a)prerađeni proizvodi zadržavaju svoje podrijetlo iz Unije u smislu članka 148.;(b)vanjska proizvodnja uključuje popravak, uključujući sustav standardne zamjene iz članka 143.; ili(c)vanjska proizvodnja slijedi daljnje proizvodne radnje u skladu s člankom 139.

Poglavlje 3.Oslobođenje od uvoznih carina

Članak 90.Područje primjene i učinak1.Roba koja nije roba Unije koja se, nakon što je prvo bila izvezena kao roba Unije iz carinskog područja Unije, vraća na to područje u razdoblju od tri godine i deklarira za puštanje u slobodni promet, oslobađa se od uvozne carine na zahtjev dotične osobe.Prvi podstavak primjenjuje se čak i ako vraćena roba predstavlja samo dio robe koja je prethodno izvezena iz carinskog područja Unije.2.Trogodišnje razdoblje iz stavka 1. može se produljiti kako bi se u obzir uzele posebne okolnosti.3.Ako je prije izvoza iz carinskog područja Unije vraćena roba bila puštena u slobodni promet oslobođena od carine ili uz smanjenu stopu uvozne carine zbog određene uporabe u posebne svrhe, oslobođenje od carine prema stavku 1. dopušta se samo ako se roba pušta u slobodni promet za istu uporabu u posebne svrhe.Ako uporaba u posebne svrhe za koju se dotična roba pušta u slobodni promet više nije ista, iznos uvozne carine smanjuje se za sve iznose koji su bili naplaćeni za robu kad je ona prvi put puštena u slobodni promet. Ako taj iznos prelazi onaj koji se obračunava za puštanje vraćene robe u slobodni promet, povrat se ne odobrava.4.Ako je roba Unije izgubila svoj carinski status prema članku 57. i nakon toga se pušta u slobodni promet, primjenjuju se stavci 1., 2. i 3. ovog članka.5.Oslobođenje od uvozne carine dopušta se samo ako se roba vraća u stanju u kojem je izvezena.6.Oslobođenje od uvozne carine podupire se podacima koji dokazuju da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje.7.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem slučajeva u kojima se smatra da se roba vraća u stanju u kojem je izvezena kako je navedeno u stavku 5. ovog članka.8.Komisija provedbenim aktima određuje postupak dostavljanja informacija iz stavka 6. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 91.Roba za koju su iskorištene mjere utvrđene zajedničkom poljoprivrednom politikom1.Oslobođenje od uvozne carine iz članka 90. ne dopušta se za robu za koju su iskorištene mjere utvrđene zajedničkom poljoprivrednom politikom, a uključuju njezin izvoz iz carinskog područja Unije, osim ako je u određenim slučajevima drukčije predviđeno.2.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem određenih slučajeva iz stavka 1. ovog članka.

Članak 92.Roba koja je prethodno stavljena u postupak unutarnje proizvodnje1.Članak 90. primjenjuje se na prerađene proizvode koji su prvotno bili ponovno izvezeni iz carinskog područja Unije nakon postupka unutarnje proizvodnje.2.Na zahtjev uvoznika i nakon dostavljanja potrebnih podataka, iznos uvozne carine na robu koja je obuhvaćena stavkom 1. određuje se u skladu s člankom 168. stavkom 3. Datum ponovnog izvoza smatra se danom puštanja u slobodni promet.3.Oslobođenje od uvoznih carina koje se predviđa člankom 90. ne odobrava se za prerađene proizvode koji su bili izvezeni u skladu s člankom 109. stavkom 2. točkom (c), osim ako se jamči da roba neće biti stavljena u postupak unutarnje proizvodnje.

Članak 93.Proizvodi morskog ribolova i ostali proizvodi iz mora1.Ne dovodeći u pitanje članak 148. stavak 1., sljedeća roba oslobađa se od uvozne carine kad se pušta u slobodni promet:(a)proizvodi morskog ribolova i drugi morski proizvodi izvađeni iz teritorijalnog mora treće zemlje plovilima koja su isključivo registrirana ili prijavljena u brodski upisnik u državi članici i koja plove pod zastavom te države;(b)proizvodi koji su dobiveni iz proizvoda iz točke (a) na brodovima-tvornicama koji ispunjavaju uvjete koji se utvrđuju tom točkom.2.Oslobođenje od uvozne carine iz stavka 1. mora se potkrijepiti dokazom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u tom stavku.3.Komisija provedbenim aktima određuje postupak dostavljanja dokaza iz stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Glava VII.ROBA KOJA SE IZNOSI IZ CARINSKOG PODRUČJA UNIJEPoglavlje 1.Izlazak robe i postupak izvoza

Članak 94.Izlazak robe1.Roba se može iznijeti iz carinskog područja Unije samo ako su izvoznik ili druge osobe nadležnim carinskim tijelima dostavili ili stavili na raspolaganje informacije prije otpreme iz članka 95.2.Komisija provedbenim aktima određuje pravila o formalnostima koje se obavljaju prije izlaska robe i po izlasku robe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 95.Informacije prije otpreme1.Izvoznici koji žele iznijeti robu iz carinskog područja Unije dostavljaju minimalne informacije prije otpreme u određenom roku prije iznošenja robe iz carinskog područja Unije.2.Od obveze iz stavka 1. odustaje se u bilo kojem od sljedećih slučajeva:(a)za prijevozna sredstva i robu koja se na njima prevozi, a koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog područja Unije bez zaustavljanja na tom području;(b)u drugim posebnim slučajevima kad je to valjano opravdano prema vrstama robe ili prometa ili se to zahtijeva međunarodnim ugovorima;(c)za robu koja se privremeno premješta izvan carinskog područja Unije u skladu s člankom 58.3.Minimalne informacije prije otpreme iz stavka 1. uključuju podatke o tome je li riječ o:(a)robi Unije koja će se staviti u postupak izvoza;(b)robi Unije koja će se staviti u postupak vanjske proizvodnje;(c)robi Unije koja će se iznijeti iz carinskog područja Unije nakon što bude stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe;(d)robi Unije koja će se isporučiti za opskrbu zrakoplova ili broda, oslobođenoj od PDV-a ili trošarina, bez obzira na odredište zrakoplova ili broda, za što je potreban dokaz takve opskrbe;(e)robi Unije koja će se staviti u postupak unutarnjeg provoza; ili(f)robi koja nije roba Unije koja će se izvesti nakon što je bila u privremenom smještaju ili nakon što je stavljena u carinski postupak.4.Prijevoznik na carinskom području Unije može utovariti samo robu za koju su izlaznom carinskom uredu dostavljene ili stavljene na raspolaganje minimalne informacije prije otpreme.5.Prijevoznik iznosi robu iz carinskog područja Unije u istom stanju u kojem je bila kad su dostavljene ili stavljene na raspolaganje informacije prije otpreme.6.Ako izvoznik nije dostavio informacije prije otpreme ili dostavljene informacije prije otpreme ne odgovaraju relevantnoj robi, prijevoznik ih dostavlja izlaznom carinskom uredu u određenom roku prije iznošenja robe iz carinskog područja Unije.7.Potrebni elementi podataka u sklopu informacija prije otpreme odmah se dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje izlaznom carinskom uredu.8.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)minimalnih informacija prije otpreme koje se dostavljaju, uzimajući u obzir postupak u koji će se roba staviti i to je li riječ o robi Unije ili robi koja nije roba Unije;(b)određenog roka iz stavaka 1. i 6. u kojem se informacije prije otpreme dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje prije iznošenja robe iz carinskog područja Unije, uzimajući u obzir vrstu prometa i prijevozno sredstvo;(c)posebni slučajevi u kojima se odustaje od obveze dostavljanja ili stavljanja na raspolaganje informacija prije otpreme kako je navedeno u stavku 2. točki (b);(d)informacije koje se dostavljaju po izlasku robe iz stavka 8.9.Komisija provedbenim aktima određuje postupak za dostavu i primanje informacija prije otpreme i potvrde o izlasku iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.10.Izlazna skraćena deklaracija, izvozna deklaracija, deklaracija za ponovni izvoz i obavijest o ponovnom izvozu smatraju se informacijama prije otpreme do datuma završetka utvrđenog u članku 265. stavku 3.

Članak 96.Izmjena i poništenje informacija prije otpreme1.Izvoznik ili prijevoznik mogu izmijeniti jedan ili više elemenata podataka u sklopu informacija prije otpreme nakon što su one dostavljene ili stavljene na raspolaganje.Izmjene nisu moguće nakon jednog od sljedećeg:(a)nakon što su carinska tijela obavijestila da namjeravaju pregledati robu;(b)nakon što su carinska tijela utvrdila da je jedan ili više elemenata podataka u sklopu informacija netočan ili nepotpun;(c)nakon što su carinska tijela već odobrila puštanje robe za izlazak.2.Izvoznik ili prijevoznik što prije poništava informacije prije otpreme za robu koja nije iznesena iz carinskog područja Unije. Carinska tijela poništavaju informacije prije otpreme za tu robu nakon isteka 150 dana od datuma na koji su informacije dostavljene ili stavljene na raspolaganje.3.Komisija provedbenim aktima određuje postupak izmjene informacija prije otpreme iz stavka 1. prvog podstavka i poništenja informacija prije otpreme iz stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 97.Analiza rizika na temelju informacija prije otpreme1.Ne dovodeći u pitanje aktivnosti carinskog tijela EU-a iz glave IV., carinski ured izvoza dužan je osigurati da se u određenom roku provede analiza rizika, prvenstveno za potrebe sigurnosti i zaštite te po mogućnosti za druge potrebe, na temelju informacija prije otpreme i drugih informacija koje se dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje preko centra EU-a za carinske podatke te da se poduzmu potrebne mjere na temelju rezultata te analize rizika.2.Carinski ured nadležan za mjesto u kojem izvoznik ima poslovni nastan može poduzeti odgovarajuće mjere ublažavanja, među ostalim:(a)uputiti izvoznika ili prijevoznika da se roba ne smije utovariti ni prevesti;(b)zatražiti dodatne informacije ili mjere;(c)prepoznati situacije u kojima bi moglo biti primjereno uključiti drugo tijelo;(d)preporučiti najprikladniju lokaciju i mjere za provedbu provjere;(e)odrediti koji će se put koristiti i rok koji se mora poštovati kad se roba iznosi iz carinskog područja Unije.3.Izlazni carinski ured provodi analizu rizika i ako prijevoznik dostavi informacije o robi u skladu s člankom 95. stavkom 6.4.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe rokovima u kojima se trebaju provesti analiza rizika i poduzeti potrebne mjere na temelju rezultata analize rizika, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka, te mjere ublažavanja iz stavka 2. ovog članka.

Članak 98.Podnošenje i potvrda o izlasku1.Ako informacije prije otpreme nisu dostavljene u određenom roku ili ako to zahtijevaju carinska tijela ili drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela, prijevoznik prije otpreme podnosi robu koja će se iznijeti iz carinskog područja Unije izlaznom carinskom uredu.2.Prijevoznik carinskim tijelima potvrđuje izlazak robe iz carinskog područja Unije.

Članak 99.Postupak izvoza1.Roba Unije i roba koja nije roba Unije koja se namjerava iznijeti iz carinskog područja Unije stavlja se u postupak izvoza.2.Za stavljanje robe u postupak izvoza primjenjuju se sljedeći uvjeti:(a)carinskim tijelima dostavljene su ili stavljene na raspolaganje minimalne informacije, koje moraju uključivati barem izvoznika odgovornog za robu, prodavača, kupca, vrijednost, podrijetlo, razvrstavanje u carinsku tarifu, opis robe i njezinu lokaciju;(b)plaćene su ili osigurane sve izvozne carine ili druga dospjela davanja; i(c)roba je usklađena s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.3.Roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije podložna je, po potrebi, sljedećem:(a)povratu ili otpustu uvozne carine;(b)plaćanju izvoznih subvencija;(c)formalnostima koje se zahtijevaju prema važećim odredbama u odnosu na ostala davanja.4.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune i izmjene ove Uredbe određivanjem podataka koji se dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje carinskim tijelima za stavljanje robe u postupak izvoza iz stavka 2. točke (a).5.Komisija provedbenim aktima određuje postupak povrata PDV-a fizičkim osobama koje nemaju poslovni nastan u Uniji u skladu sa stavkom 3. točkom (b). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 100.Oslobođenje od izvozne carine za privremeno izvezenu robu UnijeNe dovodeći u pitanje članak 140., za robu Unije koja je privremeno izvezena iz carinskog područja Unije može se iskoristiti oslobođenje od izvozne carine, što je uvjetovano njezinim ponovnim uvozom.

Glava VIII.POSEBNI POSTUPCIPoglavlje 1.Opće odredbe

Članak 101.Područje primjene1.Roba se može staviti u jednu od sljedećih kategorija posebnih postupaka:(a)provoz, koji se sastoji od vanjskog i unutarnjeg provoza;(b)smještaj, koji se sastoji od smještaja u carinskom skladištu i slobodnih zona;(c)posebnu uporabu, koja se sastoji od privremenog uvoza i uporabe u posebne svrhe;(d)preradu, koja se sastoji od unutarnje i vanjske proizvodnje.2.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune i izmjene ove Uredbe određivanjem podataka koji se dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje carinskim tijelima za stavljanje robe u posebne postupke.

Članak 102.Odobrenje1.Uvoznici ili izvoznici koji namjeravaju staviti robu u posebni carinski postupak moraju imati odobrenje carinskih tijela za sljedeće:(a)primjenu postupka unutarnje ili vanjske proizvodnje, postupka privremenog uvoza ili postupka uporabe u posebne svrhe;(b)upravljanje prostorom za smještaj za carinsko skladištenje robe, osim ako prostor za smještaj vodi samo carinsko tijelo.U odobrenju se navode uvjeti za primjenu tih postupaka ili upravljanje tim prostorom za smještaj.2.Osim ako je drukčije predviđeno, carinska tijela daju odobrenje iz stavka 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)korisnik odobrenja ima poslovni nastan na carinskom području Unije, osim ako je predviđeno drukčije za postupak privremenog uvoza ili, u izvanrednim slučajevima, postupak uporabe u posebne svrhe ili unutarnje proizvodnje;(b)korisnik odobrenja podnio je potrebno uvjerenje o primjerenom vođenju poslova; smatra se da ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) ispunjava ovaj uvjet u mjeri u kojoj je aktivnost povezana s dotičnim posebnim postupkom uzeta u obzir u odobrenju iz članka 25.;(c)ako korisnik odobrenja nije ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) i ako su carinska tijela utvrdila da je to potrebno, položeno je osiguranje za potencijalni carinski dug ili druga davanja povezana s robom koja se stavlja u posebni postupak;(d)carinska tijela mogu obavljati carinski nadzor, a da ne moraju uvoditi upravne mjere koje su nerazmjerne uključenim gospodarskim potrebama;(e)ako se odobrenje odnosi na privremeni uvoz, korisnik odobrenja koristi robu ili dogovara njezino korištenje;(f)ako se odobrenje odnosi na postupak proizvodnje, korisnik odobrenja obavlja proizvodne radnje na robi ili dogovara njihovo obavljanje;(g)bitni interesi proizvođača Unije nisu ugroženi odobrenjem za postupak prerade („ispitivanje gospodarskih uvjeta”).3.Osim ako je drukčije opravdano gospodarskom prirodom prerade, radi procjene toga ugrožava li izdavanje odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje bitne interese proizvođačâ Unije, carinska tijela koja izdaju odobrenje dužna su prije donošenja odluke o odobrenju zatražiti mišljenje carinskog tijela EU-a:(a)ako se uvozna carina koja se primjenjuje na puštanje prerađenih proizvoda u slobodni promet utvrđuje na temelju razvrstavanja u carinsku tarifu, carinske vrijednosti, količine, prirode i podrijetla robe koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje u skladu s člankom 168. stavcima 3. i 4.; i(b)ako postoje dokazi da će bitni interesi proizvođačâ Unije vjerojatno biti ugroženi. Smatra se da ti dokazi postoje ako bi roba koja će se staviti u postupak unutarnje proizvodnje podlijegala mjeri poljoprivredne politike, privremenoj ili konačnoj antidampinškoj pristojbi, kompenzacijskoj pristojbi, zaštitnoj mjeri ili dodatnoj pristojbi zbog suspenzije koncesija ako se roba pusti u slobodni promet.4.Radi procjene toga ugrožava li izdavanje odobrenja za postupak vanjske proizvodnje bitne interese proizvođačâ Unije, carinska tijela dužna su prije donošenja odluke o odobrenju zatražiti mišljenje carinskog tijela EU-a ako postoje dokazi da će bitni interesi proizvođačâ Unije koji proizvode robu koja se smatra osjetljivom vjerojatno biti ugroženi i da se robu ne namjerava popravljati.5.Kad je to zatraženo u skladu sa stavcima 3. i 4., carinsko tijelo EU-a može donijeti jedno od sljedećih mišljenja:(a)izdavanje odobrenja ne ugrožava bitne interese proizvođačâ Unije;(b)izdavanje odobrenja ugrožava bitne interese proizvođačâ Unije;(c)izdavanje odobrenja za propisno obrazloženu i kontroliranu količinu robe koja je definirana u mišljenju ne ugrožava bitne interese proizvođačâ Unije.Carinska tijela koja izdaju odobrenja i sva druga carinska tijela koja se bave sličnim odobrenjima dužna su uzeti u obzir mišljenje carinskog tijela EU-a. Carinska tijela koja izdaju odobrenje mogu zanemariti mišljenje carinskog tijela EU-a pod uvjetom da navedu razloge za tu odluku.6.Carinska tijela koja izdaju odobrenje dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje odobrenja preko centra EU-a za carinske podatke. Ako odobrenja za posebne postupke sadržavaju poslovno osjetljive informacije, pristup tim elementima podataka mora biti ograničen.7.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem:(a)iznimaka od uvjeta iz stavka 2.;(b)slučajeva iz stavka 3. u kojima je zbog gospodarske prirode prerade opravdano da carinska tijela procijene ugrožava li izdavanje odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje bitan interes proizvođačâ Unije bez mišljenja carinskog tijela EU-a;(c)popisa robe koja se smatra osjetljivom kako je navedeno u stavku 4.8.Komisija provedbenim aktima određuje:(a)postupovna pravila za izdavanje odobrenja za postupke iz stavka 1.;(b)postupovna pravila za donošenje mišljenja carinskog tijela EU-a; i(c)količinu i pravila za kontrolu praga iz stavka 5.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.9.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 1. ispitivanje gospodarskih uvjeta iz stavka 2. točke (f) obavlja se na razini Unije pod vodstvom Komisije. Do tog datuma upućivanja na mišljenje carinskog tijela EU-a u ovom poglavlju odnose se na ispitivanje na razini Unije kako je navedeno u stavku 5. ovog članka.

Članak 103.Odobrenja s retroaktivnim učinkom1.Carinska tijela daju odobrenje s retroaktivnim učinkom ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:(a)dokazana je gospodarska potreba;(b)zahtjev nije povezan s pokušajem prijevare;(c)podnositelj zahtjeva dokazao je na temelju računa ili evidencije da:i.su svi uvjeti postupka ispunjeni;ii.se roba, prema potrebi, može identificirati za dotično razdoblje;iii.takvi računi ili evidencije omogućuju nadzor postupka;(d)sve se potrebne formalnosti za reguliranje stanja robe mogu provesti, uključujući po potrebi poništenje dotične prethodne evidencije;(e)podnositelju zahtjeva nije izdano odobrenje s retroaktivnim učinkom u roku od tri godine od dana kad je prihvaćen zahtjev;(f)mišljenje carinskog tijela EU-a nije potrebno radi ocjenjivanja toga bi li izdavanje odobrenja ugrozilo bitne interese proizvođačâ Unije, osim ako se zahtjev odnosi na obnavljanje odobrenja za istu vrstu djelatnosti i robe;(g)zahtjev se ne odnosi na upravljanje prostorom za smještaj za carinsko skladištenje robe;(h)ako se zahtjev odnosi na obnavljanje odobrenja za istu vrstu djelatnosti i robe, zahtjev se podnosi u roku od tri godine od isteka izvornog odobrenja.2.Carinska tijela mogu dati odobrenje s retroaktivnim učinkom i kad roba koja je stavljena u carinski postupak više nije raspoloživa u vrijeme kad je prihvaćen zahtjev za takvo odobrenje.

Članak 104.Evidencija1.Korisnik odobrenja, uvoznik ili izvoznik i sve osobe koje obavljaju radnju koja uključuje smještaj, izradu ili preradu robe ili prodaju ili nabavu robe u slobodnim zonama vode odgovarajuću evidenciju u obliku koji odobravaju carinska tijela i dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje tu evidenciju putem centra EU-a za carinske podatke.Ta evidencija mora sadržavati informacije i elemente podataka koji omogućuju carinskim tijelima da nadziru dotični postupak, posebno u vezi s prepoznavanjem robe koja je stavljena u taj postupak, njezinim carinskim statusom i kretanjem.2.Smatra se da ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) ispunjava obvezu iz stavka 1.

Članak 105.Zaključenje posebnog postupka1.U drugim slučajevima osim postupka provoza i ne dovodeći u pitanje carinski nadzor povezan s uporabom u posebne svrhe predviđen člankom 135., posebni postupak zaključuje se kad se roba koja je stavljena u postupak ili prerađeni proizvodi stave u sljedeći carinski postupak, iznesu iz carinskog područja Unije ili unište bez ostataka ili ustupe u korist države u skladu s člankom 78.2.Carinska tijela zaključuju postupak provoza kad na temelju usporedbe podataka dostavljenih ili stavljenih na raspolaganje otpremnom carinskom uredu s onima dostavljenima ili stavljenima na raspolaganje odredišnom carinskom uredu mogu utvrditi da je postupak pravilno završen.3.Carinska tijela poduzimaju sve potrebne mjere za reguliranje stanja robe za koju postupak nije zaključen prema propisanim uvjetima.4.Osim ako je drukčije predviđeno, zaključenje postupka provodi se u određenom roku.5.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem roka iz stavka 4.6.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila o zaključenju posebnog postupka iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 106.Prijenos prava i obveza1.Carinska tijela mogu ovlastiti korisnika odobrenja za posebni postupak osim provoza da potpuno ili djelomično prenese svoja prava i obveze u vezi s robom koja je stavljena u taj posebni postupak na uvoznika ili izvoznika koji također ispunjava uvjete za dotični postupak.2.Korisnik odobrenja koji prenosi svoja prava i obveze dužan je obavijestiti carinska tijela o tom prijenosu i zaključenju postupka, osim ako su carinska tijela također ovlastila uvoznika ili izvoznika na kojeg se prenose prava i obveze.3.Ako prijenos prava i obveza uključuje više država članica, carinska tijela koja odobravaju prijenos savjetuju se s ostalim dotičnim državama članicama.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za prijenos prava i obveza korisnika odobrenja u vezi s robom koja je stavljena u posebni postupak osim provoza. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 107.Kretanje robe1.U posebnim slučajevima, uvoznici i izvoznici mogu premještati robu koja je stavljena u posebni postupak osim provoza ili u slobodnu zonu između različitih mjesta na carinskom području Unije.2.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem slučajeva i uvjeta pod kojima uvoznici i izvoznici mogu premještati robu kako je navedeno u stavku 1. ovog članka.3.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za premještanje robe stavljene u posebni postupak osim provoza ili u slobodnu zonu kako je navedeno u stavku 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 108.Uobičajeni oblici rukovanja1.Roba koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja ili u postupak prerade ili u slobodnu zonu može biti podvrgnuta uobičajenim oblicima rukovanja koji su namijenjeni očuvanju robe, poboljšanju njezina izgleda ili tržne kvalitete ili njezinoj pripremi za distribuciju ili preprodaju.2.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem uobičajenih oblika rukovanja robom iz stavka 1. ovog članka.

Članak 109.Istovrijedna roba1.Istovrijedna roba sastoji se od robe Unije koja se smješta, koristi ili prerađuje umjesto robe koja je stavljena u posebni postupak.U postupku vanjske proizvodnje istovrijedna roba sastoji se od robe koja nije roba Unije, a koja se prerađuje umjesto robe Unije koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje.Osim ako je drukčije predviđeno, istovrijedna roba ima jednaku osmoznamenkastu oznaku kombinirane nomenklature, jednaku tržnu kvalitetu i jednake tehničke karakteristike kao i roba koju zamjenjuje.2.Carinska tijela na zahtjev odobravaju sljedeće, pod uvjetom da je osigurano ispravno provođenje postupka, posebno u vezi s carinskim nadzorom:(a)uporabu istovrijedne robe u postupku carinskog skladištenja, slobodne zone, uporabe u posebne svrhe i proizvodnje;(b)uporabu istovrijedne robe u postupku privremenog uvoza, u posebnim slučajevima;(c)u slučaju postupka unutarnje proizvodnje, izvoz prerađenih proizvoda koji su dobiveni od istovrijedne robe prije uvoza robe koju zamjenjuju;(d)u slučaju postupka vanjske proizvodnje, uvoz prerađenih proizvoda koji su dobiveni od istovrijedne robe prije izvoza robe koju zamjenjuju.Smatra se da ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) ispunjava uvjet da je osigurano ispravno provođenje postupka u mjeri u kojoj je aktivnost povezana s uporabom istovrijedne robe za dotični postupak uzeta u obzir u odobrenju iz članka 25.3.Uporaba istovrijedne robe ne odobrava se u sljedećim slučajevima:(a)ako se uobičajeni oblici rukovanja, kako se definira člankom 108., obavljaju u postupku unutarnje proizvodnje;(b)ako se na robu bez podrijetla, koja se koristi u izradi prerađenih proizvoda u postupku unutarnje proizvodnje, primjenjuje zabrana povrata ili izuzeće od uvozne carine, za koju je dokaz podrijetla izdan ili sastavljen u okviru povlaštenog postupanja između Unije i određenih trećih zemalja ili skupina takvih zemalja;(c)ako bi ona dovela do neopravdane prednosti u vezi s uvoznom carinom ili ako je tako predviđeno zakonodavstvom Unije.4.U slučaju iz stavka 2. točke (c) i ako bi prerađeni proizvodi podlijegali izvoznoj carini ako se ne bi izvozili u kontekstu postupka unutarnje proizvodnje, korisnik odobrenja polaže osiguranje za plaćanje izvozne carine ako roba koja nije roba Unije ne bi bila uvezena u razdoblju koje se navodi u članku 138. stavku 3.5.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)iznimaka iz stavka 1. trećeg podstavka;(b)uvjeta u kojima se koristi istovrijedna roba u skladu sa stavkom 2.;(c)posebnih slučajeva uporabe istovjetne robe u postupku privremenog uvoza iz stavka 2. točke (b);(d)slučajeva u kojima se uporaba istovrijedne robe ne odobrava u skladu sa stavkom 3. točkom (c).6.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za uporabu istovrijedne robe u skladu sa stavkom 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Poglavlje 2.ProvozOdjeljak 1.Opća pravila

Članak 110.Područje primjene1.Roba se stavlja u postupak provoza po ulazu u carinsko područje, osim ako je već stavljena u postupak provoza iz članaka 111. i 112. ili ako se stavlja u drugi carinski postupak u roku utvrđenom u članku 86. stavku 4.2.Smatra se da je posjednik robe uvoznik ili izvoznik robe i da je on odgovoran za plaćanje carina i drugih poreza i davanja, osim ako carinska tijela imaju podatke o drugom uvozniku ili izvozniku.3.Roba koja je stavljena u postupak provoza Unije ostaje u tom postupku dok se ne stavi u drugi carinski postupak.

Članak 111.Vanjski provoz1.U postupku vanjskog provoza, roba koja nije roba Unije može se kretati od jedne točke do druge točke unutar carinskog područja Unije, a da ne podliježe sljedećem:(a)uvoznoj carini ili drugim davanjima, uključujući antidampinške pristojbe, kompenzacijske pristojbe ili zaštitne mjere;(b)mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.2.U posebnim slučajevima roba Unije stavlja se u postupak vanjskog provoza.3.Kretanje iz stavka 1. odvija se na jedan od sljedećih načina:(a)u postupku vanjskog provoza Unije;(b)u skladu s Konvencijom TIR, pod uvjetom da je takvo kretanje;i.započelo ili će završiti izvan carinskog područja Unije;ii.obavljeno između dvije točke na carinskom području Unije prelaskom preko državnog područja treće zemlje;(c)u skladu s Konvencijom ATA ili Istanbulskom konvencijom, ako je riječ o kretanju u provozu;(d)pod pokrićem obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskoga ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951., i obrasca EU 302;(e)prema poštanskom sustavu u skladu s aktima Međunarodne poštanske unije, kad robu prevoze nositelji prava i obveza ili kad se ona prevozi za nositelje prava i obveza prema tim aktima.4.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem određenih slučajeva u kojima se roba Unije stavlja u postupak vanjskog provoza.5.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za primjenu stavka 3. točaka od (b) do (e) na carinskom području Unije, uzimajući u obzir potrebe Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 112.Unutarnji provoz1.U postupku unutarnjeg provoza i prema uvjetima koji su utvrđeni u stavku 2., roba Unije može se kretati od jednog do drugog mjesta na carinskom području Unije i proći kroz treću zemlju bez promjene svojeg carinskog statusa.2.Kretanje iz stavka 1. odvija se na jedan od sljedećih načina:(a)u postupku unutarnjeg provoza Unije, pod uvjetom da se takva mogućnost predviđa međunarodnim sporazumom;(b)u skladu s Konvencijom TIR;(c)u skladu s Konvencijom ATA ili Istanbulskom konvencijom, ako je riječ o kretanju u provozu;(d)pod pokrićem obrasca 302 kako je predviđeno Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskoga ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951., i obrasca EU 302;(e)prema poštanskom sustavu u skladu s aktima Međunarodne poštanske unije, kad robu prevoze nositelji prava i obveza ili kad se ona prevozi za nositelje prava i obveza prema tim aktima.3.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za primjenu stavka 2. točaka od (b) do (e) na carinskom području Unije, uzimajući u obzir potrebe Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 113.Jedinstveno područje za potrebe provozaAko se roba kreće od jednog mjesta na carinskom području Unije na drugo u skladu s Konvencijom TIR, Konvencijom ATA ili Istanbulskom konvencijom, pod pokrićem obrasca 302, obrasca EU 302 ili prema poštanskom sustavu, smatra se da carinsko područje Unije, za potrebe takvog prijevoza, čini jedinstveno područje.

Članak 114.Isključenje osoba iz prijevozâ TIR1.Ako carinska tijela države članice odluče isključiti neku osobu iz prijevozâ TIR na temelju članka 38. Konvencije TIR, ta se odluka primjenjuje na cijelom carinskom području Unije, a carinski uredi ne prihvaćaju karnete TIR-a koje je podnijela ta osoba.2.Država članica o svojoj odluci iz stavka 1. i datumu njezine primjene obavješćuje druge države članice, Komisiju i carinsko tijelo EU-a.

Članak 115.Ovlašteni pošiljatelj i ovlašteni primatelj za potrebe TIR-a1.Carinska tijela mogu, na zahtjev, ovlastiti neku osobu, navedenu kao „ovlaštenog primatelja” za primanje robe koja se premješta u skladu s Konvencijom TIR na ovlaštenom mjestu, tako da se postupak dovršava u skladu s člankom 1. točkom (d) Konvencije TIR.2.Carinska tijela mogu, na zahtjev, ovlastiti neku osobu, navedenu kao „ovlaštenog pošiljatelja” za slanje robe koja se premješta u skladu s Konvencijom TIR na ovlaštenom mjestu, tako da postupak započinje u skladu s člankom 1. točkom (c) Konvencije TIR.Za potrebe prvog podstavka ovlašteni pošiljatelj ovlašten je za uporabu posebne vrste plombi u skladu s člankom 116. stavkom 4. točkom (c).3.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe uvjetima za ovlaštenja iz stavaka 1. i 2.

Odjeljak 2.Provoz Unije

Članak 116.Obveze korisnika postupka provoza Unije i prijevoznika i primatelja robe koja se kreće u postupku provoza Unije1.Korisnik postupka provoza Unije odgovoran je za sve sljedeće obveze:(a)dostavljanje podataka koji carinskim tijelima omogućuju nadzor robe, među ostalim barem prepoznavanje robe koja je stavljena u taj postupak, prijevozno sredstvo, uvoznika ili izvoznika, carinski status i kretanje;(b)podnošenje robe u nepromijenjenom stanju i potrebnih podataka odredišnom carinskom uredu u propisanom roku i u skladu s mjerama koje poduzimaju carinska tijela radi osiguranja njezina prepoznavanja;(c)poštovanje carinskih odredaba u vezi s postupkom;(d)osim ako je carinskim zakonodavstvom drukčije predviđeno, polaganje osiguranja radi osiguranja plaćanja iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara carinskom dugu ili ostalim davanjima, koja mogu nastati u vezi s robom.2.Obveza korisnika postupka ispunjena je i postupak provoza završen kad su roba koja je stavljena u postupak i potrebne informacije dostupne odredišnom carinskom uredu u skladu s carinskim zakonodavstvom.3.Prijevoznik ili primatelj robe koji prihvaća robu znajući da se ona kreće u postupku provoza Unije također je odgovoran za podnošenje robe u nepromijenjenom stanju odredišnom carinskom uredu unutar propisanog roka i u skladu s mjerama koje poduzimaju carinska tijela radi osiguravanja njezina prepoznavanja.4.Carinska tijela mogu, na zahtjev, odobriti bilo koje od sljedećih pojednostavnjenja u pogledu stavljanja robe u postupak provoza Unije ili završetka tog postupka:(a)status ovlaštenog pošiljatelja koji omogućuje korisniku odobrenja da stavi robu u postupak provoza Unije bez podnošenja carini;(b)status ovlaštenog primatelja koji omogućuje korisniku odobrenja da primi robu koja se kreće u postupku provoza Unije na odobrenom mjestu kako bi se postupak zaključio u skladu sa stavkom 2.;(c)korištenje posebne vrste plombe, ako je pečaćenje potrebno za osiguravanje prepoznavanja robe koja je stavljena u postupak provoza Unije;(d)uporabu elektroničkih prijevoznih isprava za stavljanje robe u postupak provoza Unije, ako one sadržavaju potrebne informacije i ako su dostupne carinskim tijelima na polasku i odredištu kako bi se omogućio carinski nadzor robe i zaključenje tog postupka.5.Carinska tijela barem svake tri godine detaljno prate aktivnosti ovlaštenih pošiljatelja i primatelja kako bi procijenila njihovu usklađenost s uvjetima za ovlaštenje.6.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe dodatnim određivanjem zahtjeva u pogledu podataka iz stavka 1. točaka (a) i (b) te uvjeta za izdavanje odobrenja iz stavka 4.7.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila o:(a)stavljanju robe u postupak provoza Unije i zaključivanju tog postupka;(b)primjeni pojednostavnjenja iz stavka 4.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 117.Roba koja prolazi kroz državno područje treće zemlje u postupku vanjskog provoza Unije1.Postupak vanjskog provoza Unije primjenjuje se na robu koja prolazi kroz treću zemlju ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:(a)takva je mogućnost predviđena međunarodnim sporazumom;(b)provoz kroz tu treću zemlju obavlja se pod pokrićem jedinstvene prijevozne isprave koja je sastavljena na carinskom području Unije.2.U slučaju iz stavka 1. točke (b), postupak vanjskog provoza Unije suspendira se dok je roba izvan carinskog područja Unije.3.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za carinski nadzor robe koja prolazi kroz državno područje treće zemlje u postupku vanjskog provoza Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Poglavlje 3.SmještajOdjeljak 1.Zajedničke odredbe

Članak 118.Područje primjene1.U postupku smještaja roba koja nije roba Unije može se smjestiti na carinskom području Unije, a da ne podliježe sljedećem:(a)uvoznoj carini;(b)drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama;(c)mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.2.Za stavljanje robe u postupak smještaja primjenjuju se sljedeći uvjeti:(a)carini su dostavljeni ili stavljeni na raspolaganje minimalni podaci, koji moraju uključivati barem uvoznika odgovornog za robu, proizvođača, vrijednost, podrijetlo, razvrstavanje u carinsku tarifu i opis robe te popis relevantnog drugog zakonodavstva koje carinska tijela primjenjuju na tu robu, osim ako je predviđeno drukčije; i(b)utvrđeno je da je roba je usklađena s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela. [Am. 194]3.Roba Unije može se staviti u postupak carinskog skladištenja ili u slobodnu zonu u skladu s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela ili kako bi se iskoristila odluka kojom se odobrava povrat ili otpust uvozne carine. Roba Unije može se unijeti, skladištiti, kretati, koristiti, preraditi ili potrošiti u carinskom skladištu ili slobodnoj zoni. U takvim se slučajevima ne smatra da je roba u postupku smještaja.4.Uvoznik stavlja robu koja nije roba Unije unesenu u carinsko skladište ili slobodnu zonu u odgovarajući postupak smještaja.5.Komisija provedbenim aktima određuje postupak stavljanja robe Unije u postupak carinskog skladištenja ili slobodne zone iz stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 119.Informacije o smještaju1.VoditeljOd voditelja carinskog skladišta ili slobodne zone zahtijeva se da carinskim tijelima dostavlja ili stavlja na raspolaganje minimalne podatke potrebne za primjenu odredaba koje uređuju smještaj robe u tom carinskom skladištu ili slobodnoj zoni, posebice podatke iz članka 118. stavka 2. točke (a), carinski status robe stavljene u postupak smještaja i naknadno kretanje te robe. Nakon što funkcije centra EU-a za carinske podatke utvrđene u članku 29. postanu u potpunosti operativne, operator je dužan te podatke staviti na raspolaganje putem centra EU-a za carinske podatke. [Am. 195]2.Ako je uvoznik ili prijevoznik već dostavio ili stavio na raspolaganje sve informacije iz stavka 1. ili dio njih, voditelj carinskog skladišta ili slobodne zone povezuje svoje dodatne informacije s informacijama uvoznika ili prijevoznika.3.Voditelj ne smije prihvatiti robu za koju carini nisu dostavljene ili stavljene na raspolaganje minimalne informacije.4.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem minimalnih informacija iz stavka 1. ovog članka.

Članak 120.Izmjena i poništenje informacija o smještaju1.Voditelj carinskog skladišta ili slobodne zone može izmijeniti jedan ili više elemenata podataka u informacijama o robi u smještaju nakon što su one dostavljene ili stavljene na raspolaganje, osim ako su carinska tijela obavijestila voditelja o tome da namjeravaju pregledati robu ili utvrdila da su informacije o robi netočne.2.Uvoznik, prijevoznik ili voditelj skladišta ili slobodne zone što prije poništava prethodne informacije o teretu za robu koja nije unesena na carinsko područje Unije. Carinska tijela poništavaju informacije o toj robi nakon isteka 30 dana od datuma na koji su informacije dostavljene ili stavljene na raspolaganje.

Članak 121.Trajanje postupka smještaja1.Vrijeme u kojem roba može ostati u postupku smještaja nije ograničeno.2.U iznimnim okolnostima carinska tijela mogu odrediti rok u kojem se mora zaključiti postupak smještaja, posebno ako vrsta i priroda robe mogu, u slučaju dugotrajnog smještaja, predstavljati prijetnju zdravlju i životu ljudi, životinja ili bilja ili okolišu.

Odjeljak 2.Carinsko skladištenje

Članak 122.Smještaj u carinskim skladištima1.U postupku carinskog skladištenja roba koja nije roba Unije može se smjestiti u prostorima ili na drugim mjestima koja carinska tijela odobre za takav postupak i koja su pod carinskim nadzorom („carinska skladišta”).2.Carinska skladišta mogu biti na raspolaganju svim uvoznicima za carinsko skladištenje robe („javno carinsko skladište”) ili smještaj robe koju je uvezao korisnik odobrenja za carinsko skladištenje („privatno carinsko skladište”).

Članak 123.Odobrenje za vođenje carinskih skladišta1.Za vođenje carinskog skladišta potrebno je odobrenje carinskih tijela, osim ako je voditelj carinskog skladišta samo carinsko tijelo. U odobrenju se navode uvjeti za vođenje carinskog skladišta.2.Odobrenje iz stavka 1. izdaje se samo osobama koje ispunjavaju sljedeće uvjete:(a)imaju poslovni nastan na carinskom području Unije;(b)podnijele su potrebno uvjerenje o primjerenom vođenju poslova;(c)smatra se da ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) ispunjava ovaj uvjet u mjeri u kojoj je vođenje carinskog skladišta uzeto u obzir u odobrenju iz članka 25.;(d)položile su osiguranje za potencijalni carinski dug.3.Odobrenje iz stavka 1. izdaje se samo ako carinska tijela mogu obavljati carinski nadzor, a da ne moraju uvoditi upravne mjere koje su nerazmjerne uključenim gospodarskim potrebama.4.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem uvjeta za izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovog članka.

Članak 124.Kretanje robe u carinskom skladištu1.Carinska tijela mogu ovlastiti voditelja carinskog skladišta za premještanje robe pod sljedećim uvjetima:(a)mogućnost premještanja robe predviđena je u odobrenju carinskog skladišta;(b)voditelj carinskog skladišta je ovlašteni gospodarski subjekt ili ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”);(c)informacije o kretanju bilježe se u evidenciji voditelja i dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje otpremnim i odredišnim carinskim tijelima.2.Komisija provedbenim aktima određuje postupak kretanja robe u carinskom skladištu iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 125.Prerada u carinskom skladištuCarinska tijela mogu, ako postoji gospodarska potreba i carinski nadzor neće biti ugrožen, odobriti naknadno stavljanje robe u postupku carinskog skladištenja u postupak unutarnje proizvodnje ili uporabe u posebne svrhe radi prerade u carinskom skladištu, u skladu s uvjetima koji se predviđaju tim postupcima.

Članak 126.Carinski nadzorKorisnik odobrenja odgovoran je osigurati da se roba u postupku carinskog skladištenja ne izuzme iz carinskog nadzora.

Odjeljak 3.Slobodne zone

Članak 127.Određivanje slobodnih zona1.Države članice mogu dijelove carinskog područja Unije odrediti kao slobodne zone.Država članica za svaku slobodnu zonu određuje područje koje zauzima i određuje ulazne i izlazne točke.2.Države članice obavješćuju Komisiju o aktivnim slobodnim zonama.3.Slobodne zone moraju se ograditi.Neposredni pristupni prostor i ulazne i izlazne točke područja slobodnih zona podliježu carinskom nadzoru.4.Osobe, roba i prijevozna sredstva koja ulaze ili napuštaju slobodne zone mogu podlijegati carinskim provjerama.

Članak 128.Zgrade i djelatnosti u slobodnim zonama1.Za izgradnju bilo koje zgrade u slobodnoj zoni potrebno je prethodno odobrenje carinskih tijela.2.Podložno carinskom zakonodavstvu, sve su industrijske, trgovinske ili uslužne djelatnosti dozvoljene u slobodnoj zoni. Obavljanje takvih djelatnosti podložno je obavješćivanju carinskih tijela unaprijed.3.Carinska tijela mogu zabraniti ili ograničiti djelatnosti iz stavka 2., uzimajući u obzir prirodu robe u pitanju ili zahtjeve carinskog nadzora ili zahtjeve sigurnosti i zaštite.4.Osobama koje ne pribave potrebna uvjerenja o ispunjavanju carinskih odredaba carinska tijela mogu zabraniti obavljanje djelatnosti u slobodnoj zoni.

Članak 129.Roba koja nije roba Unije u slobodnim zonama1.Roba koja nije roba Unije može, dok ostaje u slobodnoj zoni, biti puštena u slobodni promet ili stavljena u postupak unutarnje proizvodnje, postupak privremenog uvoza ili postupak uporabe u posebne svrhe, pod uvjetima koji se utvrđuju za te postupke.U takvim se slučajevima ne smatra da je roba u postupku slobodne zone.2.Ne dovodeći u pitanje odredbe koje se primjenjuju na zalihe ili na skladište živežnih namirnica, ako postupak koji se na to odnosi tako predviđa, stavak 1. ne isključuje uporabu ili potrošnju robe, čije puštanje u slobodni promet ili privremeni uvoz ne uključuje primjenu uvozne carine ili mjera koje se navode u zajedničkoj poljoprivrednoj politici ili trgovinskim politikama ili mjera kojima se zabranjuje uporaba te robe u Uniji.Za tu uporabu ili potrošnju potrebno je carini dostaviti ili staviti na raspolaganje odgovarajuće informacije.

Članak 130.Iznošenje robe iz slobodne zoneRoba se smije iznijeti iz slobodne zone samo ako je stavljena u drugi carinski postupak.

Članak 131.Carinski status1.Na zahtjev dotične osobe, carinska tijela utvrđuju carinski status sljedeće robe kao robe Unije:(a)robe Unije koja je unesena u slobodnu zonu;(b)robe Unije koja je bila podvrgnuta proizvodnim radnjama u slobodnoj zoni;(c)robe koja je puštena u slobodni promet u slobodnoj zoni.2.Ako se roba iznosi iz slobodne zone u drugi dio carinskog područja Unije ili se stavlja u carinski postupak, smatra se da je riječ o robi koja nije roba Unije, osim ako se ne dokaže njezin carinski status kao robe Unije.3.Međutim, za potrebe primjene izvozne carine i izvoznih dozvola ili mjera provjere pri izvozu, koje se navode u zajedničkoj poljoprivrednoj politici ili trgovinskim politikama, takva se roba smatra robom Unije, osim ako se utvrdi da nema carinski status robe Unije.

Poglavlje 4.Posebna uporabaOdjeljak 1.Privremeni uvoz

Članak 132.Područje primjene1.U postupku privremenog uvoza roba koja nije roba Unije, a namijenjena je za izvoz, može podlijegati posebnoj uporabi na carinskom području Unije, s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, a da ne podliježe sljedećem:(a)drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama;(b)mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.2.Postupak privremenog uvoza može se primijeniti samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)roba nije namijenjena podvrgavanju bilo kakvim promjenama, osim uobičajenog smanjenja vrijednosti nastalog njezinom uporabom;(b)moguće je osigurati da se roba koja se stavi u postupak može prepoznati, osim ako je, s obzirom na prirodu robe ili predviđenu uporabu, vjerojatno da će zbog nedostatka mjera za prepoznavanje doći do zlouporabe postupka ili, u slučaju iz članka 109., ako se usklađenost s uvjetima u vezi s istovrijednom robom može provjeriti;(c)ako je potrebno, izdano je odobrenje u skladu s člankom 102. i carini su prije puštanja robe dostavljeni ili stavljeni na raspolaganje minimalni podaci, koji moraju uključivati barem uvoznika odgovornog za robu, vrijednost, podrijetlo, razvrstavanje u carinsku tarifu te opis i predviđenu uporabu robe;(d)ispunjeni su uvjeti, utvrđeni carinskim zakonodavstvom, za potpuno ili djelomično oslobođenje od carine;(e)roba je stigla na carinsko područje Unije;(f)utvrđeno je da je roba je usklađena s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela. [Am. 196]3.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)posebne uporabe iz stavka 1. ovog članka;(b)uvjeta za potpuno oslobođenje od uvozne carine iz stavka 2. točke (d) ovog članka.

Članak 133.Razdoblje u kojem roba može ostati u postupku privremenog uvoza1.Carinska tijela određuju razdoblje u kojem roba koja je stavljena u postupak privremenog uvoza mora biti stavljena u sljedeći carinski postupak. Takvo razdoblje mora biti dovoljno dugo za ispunjenje svrhe odobrene uporabe.2.Najdulje razdoblje tijekom kojega roba može ostati u postupku privremenog uvoza u istu svrhu i pod odgovornošću istog korisnika odobrenja iznosi 24 mjeseca, čak i ako je postupak zaključen stavljanjem robe u drugi posebni postupak i ponovnim stavljanjem robe u sljedeći postupak privremenog uvoza.3.Ako se u iznimnim okolnostima odobrena uporaba ne može postići u razdoblju iz stavaka 1. i 2., carinska tijela mogu na opravdani zahtjev uvoznika produljiti to razdoblje za razumno vrijeme.4.Ukupno razdoblje tijekom kojeg roba može ostati u postupku privremenog uvoza ne smije premašiti 10 godina, osim u slučaju nepredviđenog događaja.

Članak 134.Iznos uvozne carine u slučaju privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine1.Iznos uvozne carine za robu koja je stavljena u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem određuje se na 3 % iznosa uvozne carine koja bi bila plativa na tu robu da je bila puštena u slobodni promet na dan kad je stavljena u postupak privremenog uvoza.Taj iznos dospijeva svaki mjesec ili dio mjeseca u kojemu je roba bila stavljena u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine.2.Iznos uvozne carine ne smije prijeći iznos koji bi dospio da je dotična roba bila puštena u slobodni promet na dan kad je stavljena u postupak privremenog uvoza.

Odjeljak 2.Uporaba u posebne svrhe

Članak 135.Postupak uporabe u posebne svrhe1.U postupku uporabe u posebne svrhe roba se može pustiti u slobodni promet pod izuzećem od carine ili po smanjenoj stopi carine koja je previđena zakonodavstvom Unije pod uvjetom da uvoznik namjeni robu za posebnu uporabu.2.Za stavljanje robe u postupak uporabe u posebne svrhe primjenjuju se sljedeći uvjeti:(a)ako je potrebno, izdano je odobrenje u skladu s člankom 102.;(b)carini su dostavljeni ili stavljeni na raspolaganje minimalni podaci, koji moraju uključivati barem uvoznika odgovornog za robu, prodavača, kupca, proizvođača, dobavljača proizvoda ako se on razlikuje od proizvođača, odgovornog gospodarskog subjekta u Uniji u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) 2019/1020 i člankom 16. Uredbe (EU) 2023/XXXX[Ured za publikacije: unijeti završno upućivanje u tekst – vidjeti bilješku 19.]., vrijednost, podrijetlo, razvrstavanje u carinsku tarifu i opis robe, jedinstveni referentni broj pošiljke i njezinu lokaciju te popis relevantnog drugog zakonodavstva koje carinska tijela primjenjuju na tu robu;(c)plaćene su ili zajamčene sve uvozne carine ili druga dospjela davanja, uključujući antidampinške pristojbe, kompenzacijske pristojbe ili zaštitne mjere, osim ako je za robu zatražena dodjela carinske kvote;(d)roba je stigla na carinsko područje Unije;(e)roba je usklađena s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.3.Ako je roba u fazi proizvodnje u kojoj se samo propisana uporaba u posebne svrhe može postići na učinkovit način, carinska tijela mogu u odobrenju odrediti uvjete u kojima se smatra da se roba koristi u svrhe koje su utvrđene u zakonodavstvu Unije za izuzeća od carine ili smanjene stope carine.4.Ako je roba pogodna za višekratnu uporabu, a carinska tijela smatraju da je to prikladno radi izbjegavanja zlouporabe, carinski nadzor nastavlja se za vrijeme koje ne prelazi dvije godine od dana njezine prve uporabe u svrhe koje su utvrđene u zakonodavstvu Unije za izuzeća od carine ili smanjene stope carine.5.Carinski nadzor u postupku uporabe u posebne svrhe završava u sljedećim slučajevima:(a)ako se roba koristila u svrhe koje su utvrđene u zakonodavstvu Unije za izuzeća od carine ili smanjene stope carine;(b)ako je roba iznesena iz carinskog područja Unije, uništena ili ustupljena u korist države;(c)ako se roba koristila u druge svrhe osim onih koje su utvrđene u zakonodavstvu Unije za izuzeća od carine ili smanjene stope carine, a uvozna carina koja se primjenjuje na robu je plaćena.6.Ako se zahtijeva normativ proizvodnje, na postupak uporabe u posebne svrhe primjenjuje se članak 136.7.Ostaci i otpaci proizašli iz izrade ili prerade robe prema propisanoj uporabi u posebne svrhe i gubici zbog prirodnog rasipanja resursa smatraju se robom koja je dodijeljena propisanoj uporabi u posebne svrhe.8.Za ostatke i otpatke proizašle iz uništenja robe koja je stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe smatra se da su stavljeni u postupak carinskog skladištenja.

Poglavlje 5.PreradaOdjeljak 1.Opće odredbe

Članak 136.Normativ proizvodnjeOsim ako je normativ proizvodnje određen u zakonodavstvu Unije koje uređuje posebna područja, carinska tijela određuju ili normativ proizvodnje ili prosječni normativ proizvodnje proizvodne radnje ili metodu kojom se određuje takav normativ, prema potrebi.Normativ proizvodnje ili prosječan normativ proizvodnje određuje se na temelju stvarnih okolnosti u kojima se obavljaju ili će se obavljati proizvodne radnje. Taj se normativ može prilagoditi, po potrebi, u skladu s člankom 10.

Odjeljak 2.Unutarnja proizvodnja

Članak 137.Područje primjene1.Ne dovodeći u pitanje članak 109., u postupku unutarnje proizvodnje može se koristiti roba koja nije roba Unije, na carinskom području Unije, u jednoj ili više proizvodnih radnji, a da ta roba ne podliježe sljedećem:(a)uvoznoj carini ili drugim davanjima, uključujući antidampinške pristojbe, kompenzacijske pristojbe ili zaštitne mjere;(b)mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.2.Za stavljanje robe u postupak unutarnje proizvodnje primjenjuju se sljedeći uvjeti:(a)ako je potrebno, izdano je odobrenje u skladu s člankom 102. za jednu od uporaba iz stavka 3. ovog članka;(b)carini su dostavljeni ili stavljeni na raspolaganje minimalni podaci, koji moraju uključivati barem uvoznika odgovornog za robu, prodavača, kupca, proizvođača, vrijednost, podrijetlo, razvrstavanje u carinsku tarifu, opis robe i njezinu lokaciju te popis relevantnog drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela;(c)roba je stigla na carinsko područje Unije.3.Uvoznici mogu koristiti postupak unutarnje proizvodnje za bilo što od sljedećeg:(a)popravak robe koja se namjerava staviti u postupak unutarnje proizvodnje;(b)uništenje robe koja se namjerava staviti u postupak unutarnje proizvodnje;(c)proizvodnju prerađenih proizvoda u kojima se može prepoznati roba stavljena u postupak unutarnje proizvodnje, ne dovodeći u pitanje uporabu dodatne proizvodne opreme;(d)podvrgavanje robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje radnjama za osiguravanje usklađenosti s tehničkim uvjetima za njezino puštanje u slobodni promet;(e)podvrgavanje robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje uobičajenim oblicima rukovanja u skladu s člankom 108.;(f)proizvodnju prerađenih proizvoda koristeći robu istovrijednu robi stavljenoj u postupak unutarnje proizvodnje u skladu s člankom 109.

Članak 138.Razdoblje zaključenja1.Carinska tijela određuju razdoblje u kojem se postupak unutarnje proizvodnje mora zaključiti, u skladu s člankom 105.To razdoblje teče od dana kad je roba koja nije roba Unije stavljena u postupak, a u obzir se uzima vrijeme koje je potrebno za obavljanje proizvodnih radnji i zaključenje postupka.2.Carinska tijela mogu odobriti produljenje, u razumnom trajanju, razdoblja koje je određeno prema stavku 1., na opravdani zahtjev korisnika odobrenja.U tom se odobrenju može odrediti da razdoblje koje započinje u toku mjeseca, tromjesečja ili polugodišta istječe posljednjeg dana sljedećeg mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, tim redom.3.U slučaju prethodnog izvoza u skladu s člankom 109. stavkom 2. točkom (c), u odobrenju se mora odrediti razdoblje u kojem se roba koja nije roba Unije mora deklarirati za postupak unutarnje proizvodnje, uzimajući u obzir vrijeme potrebno za nabavu i prijevoz na carinsko područje Unije.Razdoblje iz prvog podstavka određuje se u mjesecima i ne prelazi šest mjeseci. Ono teče od datuma prihvaćanja izvozne deklaracije koja se odnosi na prerađene proizvode koji su dobiveni iz odgovarajuće istovrijedne robe.4.Na zahtjev korisnika odobrenja, razdoblje od šest mjeseci iz stavka 3. može se produljiti čak i nakon isteka, pod uvjetom da ukupno razdoblje ne bude dulje od 12 mjeseci.

Članak 139.Privremeni izvoz radi daljnje preradeCarinska tijela mogu na zahtjev odobriti da se neka ili sva roba koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje ili prerađeni proizvodi mogu privremeno izvesti u svrhu daljnje prerade izvan carinskog područja Unije, u skladu s uvjetima koji se navode u postupku vanjske proizvodnje.

Odjeljak 3.Vanjska proizvodnja

Članak 140.Područje primjene1.U postupku vanjske proizvodnje roba Unije može se privremeno izvesti iz carinskog područja Unije kako bi se obavile proizvodne radnje. Prerađeni proizvodi koji nastaju iz takve robe mogu se pustiti u slobodni promet s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine na zahtjev korisnika odobrenja ili neke druge osobe koja ima poslovni nastan na carinskom području Unije, pod uvjetom da je ta osoba pribavila dozvolu korisnika odobrenja i da su uvjeti iz odobrenja ispunjeni.2.Za stavljanje robe u postupak vanjske proizvodnje primjenjuju se sljedeći uvjeti:(a)ako je potrebno, izdano je odobrenje u skladu s člankom 102. i ovim člankom;(b)carini su dostavljeni ili stavljeni na raspolaganje minimalni podaci, koji moraju uključivati barem izvoznika odgovornog za robu, prodavača, kupca, vrijednost, podrijetlo, razvrstavanje u Carinsku tarifu i opis robe;(c)plaćene su ili osigurane sve izvozne carine ili druga dospjela davanja;(d)roba je usklađena s relevantnim drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela.3.Carinska tijela ne izdaju odobrenje za postupak vanjske proizvodnje za svu sljedeću robu Unije:(a)robu čiji izvoz dovodi do povrata ili otpusta uvozne carine;(b)robu koja je prije izvoza bila puštena u slobodni promet uz izuzeće od carine ili po smanjenoj stopi carine na temelju njezine uporabe u posebne svrhe, dok god nije ispunjena svrha za takvu uporabu u posebne svrhe, osim ako takva roba mora biti podvrgnuta popravku;(c)robu čiji izvoz dovodi do odobravanja povrata izvozne carine;(d)robu u vezi s kojom se dodjeljuju financijske pogodnosti, osim povrata na koji se odnosi točka (c), prema zajedničkoj poljoprivrednoj politici na temelju izvoza te robe.4.Carinska tijela određuju razdoblje u kojem privremeno izvezena roba mora biti ponovo uvezena na carinsko područje Unije u obliku prerađenih proizvoda i puštena u slobodni promet kako bi se moglo iskoristiti potpuno ili djelomično oslobođenje od uvozne carine. Ona mogu odobriti produljenje, u razumnome trajanju, tog razdoblja na opravdani zahtjev korisnika odobrenja.

Članak 141.Roba koja se popravlja ili nadomješćuje bez naplate1.Ako se na način prihvatljiv za carinska tijela utvrdi da je roba bila popravljena ili nadomještena bez naplate, zbog ugovorne ili zakonske obveze koja proizlazi iz jamstva ili zbog proizvodnog ili materijalnog nedostatka ili jer roba nije bila u skladu sa specifikacijama koje je kupac zatražio od prodavača robe, odobrava se potpuno oslobođenje od uvozne carine.2.Stavak 1. ne primjenjuje se ako je proizvodni ili materijalni nedostatak uzet u obzir u vrijeme kad je dotična roba prvi put puštena u slobodni promet.

Članak 142.Roba koje se popravlja ili mijenja u kontekstu međunarodnih sporazuma1.Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za prerađene proizvode koji su dobiveni od robe koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje, ako se na način prihvatljiv za carinska tijela utvrdi:(a)da je ta roba popravljena ili izmijenjena u trećoj zemlji s kojom je Unija sklopila međunarodni sporazum kojim je predviđeno takvo oslobođenje; i(b)da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od uvozne carine utvrđeni u sporazumu iz točke (a).2.Stavak 1. ne primjenjuje se na prerađene proizvode koji su dobiveni od istovrijedne robe kako su navedeni u članku 109. i nadomjesne proizvode kako su navedeni u člancima 143. i 144.

Članak 143.Sustav standardne zamjene1.U sustavu standardne zamjene, uvezeni proizvod („nadomjesni proizvod”) može, u skladu sa stavcima od 2. do 5., nadomjestiti prerađeni proizvod.2.Carinska tijela izdaju, na zahtjev, odobrenje za korištenje sustava standardne zamjene kad proizvodna radnja uključuje popravak robe Unije s nedostacima, osim one koja podliježe mjerama koje se navode u zajedničkoj poljoprivrednoj politici ili posebnim postupcima koji se primjenjuju na određenu robu koja nastaje preradom poljoprivrednih proizvoda.3.Nadomjesni proizvodi moraju imati istu osmoznamenkastu oznaku kombinirane nomenklature, jednaku tržnu kvalitetu i jednake tehničke karakteristike kao roba s nedostacima koja je poslije podvrgnuta popravku.4.Ako je roba s nedostacima korištena prije izvoza, nadomjesni proizvodi su također morali biti korišteni.Međutim, carinska tijela odriču se uvjeta navedenih u prvom podstavku ako je nadomjesni proizvod nabavljen bez naplate i to ili zbog ugovorne ili zakonske obveze koja proizlazi iz jamstva ili zbog materijalnog ili proizvodnog nedostatka.5.Odredbe koje bi se primjenjivale na prerađene proizvode primjenjuju se na nadomjesne proizvode.

Članak 144.Prethodni uvoz nadomjesnih proizvoda1.Carinska tijela pod uvjetima koje sama određuju na zahtjev dotične osobe, odobravaju uvoz nadomjesnih proizvoda prije izvoza robe s nedostacima.U slučaju takvog prethodnog uvoza nadomjesnog proizvoda, polaže se osiguranje koje pokriva iznos uvozne carine koji dospijeva ako se roba s nedostacima ne izveze u skladu sa stavkom 2.2.Roba s nedostacima izvozi se u razdoblju od dva mjeseca od dana kad su carinska tijela prihvatila deklaraciju za puštanje nadomjesnih proizvoda u slobodni promet.3.Ako se u iznimnim okolnostima roba s nedostacima ne može izvesti u roku iz stavka 2., carinska tijela mogu na opravdani zahtjev korisnika odobrenja produljiti taj rok za razumno vrijeme.

Glava IX.RAZVRSTAVANJE U CARINSKU TARIFU, PODRIJETLO I VRIJEDNOST ROBEPoglavlje 1.Zajednička carinska tarifa i razvrstavanje robe u carinsku tarifu

Članak 145.Zajednička carinska tarifa i carinsko nadziranje1.Uvozna i izvozna carina temelji se na Zajedničkoj carinskoj tarifi.Ostale mjere koje propisuju odredbe Unije, koje uređuju određena područja koja se odnose na trgovinu robom primjenjuju se, po potrebi, u skladu s razvrstavanjem te robe u carinsku tarifu.2.Zajednička carinska tarifa sadržava sve sljedeće elemente:(a)kombiniranu nomenklaturu robe kako je utvrđena u Uredbi (EEZ) br. 2658/87;(b)sve druge nomenklature koje se u cijelosti ili djelomično temelje na kombiniranoj nomenklaturi ili koje predviđaju njezine daljnje podjele i koje se utvrđuju odredbama Unije koje uređuju određena područja radi primjene tarifnih mjera koje se odnose na trgovinu robom;(c)konvencionalnu ili normalnu autonomnu stopu carine koja se primjenjuje na robu koja je obuhvaćena kombiniranom nomenklaturom;(d)povlaštene tarifne mjere iz sporazuma koje je Unija sklopila s određenim trećim zemljama ili skupinama trećih zemalja;(e)povlaštene tarifne mjere koje je Unija jednostrano donijela za određene treće zemlje ili skupine trećih zemalja;(f)autonomne mjere koje predviđaju smanjenje ili izuzeće od carine na određenu robu;(g)povoljnije tarifno postupanje koje je određeno za neku robu, zbog njezine prirode ili uporabe u posebne svrhe, u okviru mjera iz točaka od (c) do (f) ili (h);(h)ostale mjere predviđene poljoprivrednim ili trgovinskim ili drugim zakonodavstvom Unije koje se temelje na razvrstavanju robe u carinsku tarifu, posebice privremena ili konačna antidampinška pristojba, kompenzacijska pristojba ili zaštitna mjera.3.Ako dotična roba ispunjava uvjete iz mjera koje se navode u stavku 2. točkama od (d) do (g), te se mjere mogu primjenjivati umjesto onih predviđenih točkom (c) tog stavka. Takve mjere mogu se primijeniti naknadno, pod uvjetom da su ispunjeni rokovi i uvjeti koji se navode u relevantnoj mjeri ili ovoj Uredbi i:(a)da je, ako je riječ o mjerama utvrđenima u točkama (d) i (e), tim mjerama predviđena takva retroaktivna primjena;(b)da, ako je riječ o mjerama utvrđenima u točki (d), treća zemlja ili skupina trećih zemalja također dopuštaju takvu retroaktivnu primjenu.4.Ako se primjena mjera iz stavka 2. točaka od (d) do (g), ili izuzeće od mjera iz točke (h) istog stavka, ograničava na određeni opseg uvoza ili izvoza, takva primjena ili izuzeće, u slučaju carinskih ili drugih kvota, prestaje vrijediti čim se dosegne navedeni opseg uvoza ili izvoza.U slučaju carinskih plafona takva primjena prestaje na temelju pravnog akta Unije.5.Carinska tijela odbijaju primjenu pojednostavnjenog tarifnog postupanja za prodaju na daljinu ako na temelju relevantnih i objektivnih podataka utvrde da je prodaja na daljinu robe uvezene iz trećih zemalja namijenjena za osobe koje nisu navedene u članku 14. stavku 2. točki (a) Direktive o PDV-u.6.Komisija može staviti puštanje robe u slobodni promet, njezin izvoz i stavljanje u određene posebne postupke pod carinsko nadziranje za potrebe iz članka 31. stavka 4.7.Komisija provedbenim aktima donosi mjere o ujednačenom upravljanju carinskim i drugim kvotama te carinskim i drugim plafonima iz stavka 4., kao i o upravljanju carinskim nadziranjem iz stavka 6. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 146.Razvrstavanje robe u carinsku tarifu1.Za provedbu Zajedničke carinske tarife, razvrstavanje robe u carinsku tarifu sastoji se u utvrđivanju jednog od podbrojeva ili daljnjih podjela kombinirane nomenklature u koje će se ta roba razvrstati.2.Za provedbu netarifnih mjera, razvrstavanje robe u carinsku tarifu sastoji se u utvrđivanju jednog od podbrojeva ili daljnjih podjela kombinirane nomenklature ili bilo koje nomenklature koja se utvrđuje odredbama Unije i koja se u potpunosti ili djelomično temelji na kombiniranoj nomenklaturi ili koja predviđa daljnju podjelu u koje će se ta roba razvrstati.3.Podbroj ili daljnja podjela, određeni u skladu sa stavcima 1. i 2., koriste se radi primjene mjera koje su u vezi s tim podbrojem.4.Komisija može provedbenim aktima donijeti mjere za određivanje razvrstavanja robe u carinsku tarifu u skladu sa stavcima 1. i 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s potrebom brzog osiguranja ispravne i ujednačene primjene kombinirane nomenklature, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 262. stavka 5.

Poglavlje 2.Podrijetlo robe

Članak 147.Nepovlašteno podrijetloPravila za određivanje nepovlaštenog podrijetla robe iz članaka 148. i 149. koriste se za primjenu sljedećeg:(a)Zajedničke carinske tarife, osim mjera iz članka 145. stavka 2. točaka (d) i (e);(b)mjera, osim tarifnih mjera, koje se utvrđuju odredbama Unije i koje uređuju određena područja koja se odnose na trgovinu robom; i(c)drugih mjera Unije koje se odnose na podrijetlo robe.

Članak 148.Stjecanje podrijetla1.Roba koja je u cijelosti dobivena u jednoj zemlji ili području smatra se robom koja ima podrijetlo iz te zemlje ili tog područja.2.Roba čija proizvodnja uključuje više zemalja ili područja smatra se robom koja potječe iz zemlje ili područja gdje je obavljena posljednja značajna, gospodarski opravdana obrada ili prerada, u poduzeću opremljenom za taj postupak, što rezultira izradom novog proizvoda ili predstavlja značajan stupanj izrade.3.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila u skladu s kojima se roba čije je određivanje nepovlaštenog podrijetla potrebno za primjenu mjera Unije iz članka 147. smatra u cijelosti dobivena u jednoj zemlji ili području ili da je na njoj napravljena posljednja značajna, gospodarski opravdana obrada ili prerada u poduzeću opremljenom za taj postupak, što rezultira izradom novog proizvoda ili predstavlja značajan stupanj izrade u zemlji ili području u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka.

Članak 149.Dokaz o nepovlaštenom podrijetlu1.Ako je uvoznik naznačio podrijetlo robe u skladu s carinskim zakonodavstvom, carinska tijela mogu zahtijevati dokaz o podrijetlu robe.2.Ako se dokaz o podrijetlu pruža prema carinskom zakonodavstvu ili drugom zakonodavstvu Unije koje uređuje određena područja, carinska tijela mogu, u slučaju osnovane sumnje, zahtijevati dodatni dokaz koji je potreban kako bi se osiguralo da je navod podrijetla u skladu s pravilima koja se utvrđuju relevantnim zakonodavstvom Unije.3.Kad se tako zahtijeva zbog potreba trgovine, isprava kojom se dokazuje podrijetlo može se izdati u Uniji u skladu s pravilima o podrijetlu koja su na snazi u zemlji ili području odredišta ili svakim drugim načinom koji identificira zemlju u kojoj je roba u potpunosti dobivena ili je na njoj obavljena posljednja bitna promjena.4.Ako je uvoznik odlučio primijeniti pojednostavnjeno tarifno postupanje za prodaju na daljinu u skladu s člankom 156. stavkom 2., carinska tijela ne traže od uvoznika da dokaže podrijetlo robe.5.Komisija provedbenim aktima donosi postupovna pravila o pružanju i provjeri dokaza podrijetla. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 150.Povlašteno podrijetlo robe1.Kako bi se ostvarile pogodnosti mjera iz članka 145. stavka 2. točaka (d) i (e) ili netarifnih povlaštenih mjera, roba mora udovoljavati pravilima o povlaštenom podrijetlu iz stavaka od 2. do 5 ovog članka.2.Za robu koja ostvaruje pogodnosti povlaštenih mjera iz sporazuma koje je Unija sklopila s određenim trećim zemljama ili sa skupinama takvih zemalja, pravila o povlaštenom podrijetlu uređuju se tim sporazumima.3.Za robu koja ostvaruje pogodnosti povlaštenih mjera koje je Unija jednostrano donijela u odnosu na određene treće zemlje ili na skupine takvih zemalja, osim onih iz stavka 5., Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila o povlaštenom podrijetlu. Ta pravila temelje se na kriteriju da je roba u cijelosti dobivena ili na kriteriju da je roba nastala iz dovoljne obrade ili prerade.4.Za robu koja ostvaruje pogodnosti povlaštenih mjera koje se primjenjuju na trgovinu između carinskog područja Unije i Ceute i Melille, kako se navodi u Protokolu 2. uz Akt o pristupanju iz 1985., pravila o povlaštenom podrijetlu donose se u skladu s člankom 9. tog protokola.5.Za robu koja ostvaruje pogodnosti povlaštenih mjera iz povlaštenih dogovora u korist prekomorskih zemalja i područja koja su povezana s Unijom, pravila o povlaštenom podrijetlu donose se u skladu s člankom 203. UFEU-a.6.Na vlastitu inicijativu ili na zahtjev zemlje ili područja korisnika Komisija može za određenu robu odobriti toj zemlji ili području privremeno odstupanje od pravila o povlaštenom podrijetlu iz stavka 3.Privremeno odstupanje opravdano je u sljedećim okolnostima:(a)unutarnji ili vanjski čimbenici koji zemlji ili području korisniku privremeno onemogućuju poštovanje pravila o povlaštenom podrijetlu;(b)zemlja ili područje korisnik treba vrijeme da se pripremi za poštovanje tih pravila.7.Dotična zemlja ili područje korisnik podnosi zahtjev za odstupanje Komisiji. U zahtjevu se u skladu s drugim podstavkom navode razlozi zbog kojih se odstupanje traži uz prilaganje odgovarajuće prateće dokumentacije.8.Privremeno odstupanje ograničava se na trajanje učinaka unutarnjih ili vanjskih čimbenika koji su ga izazvali ili na razdoblje potrebno zemlji ili području korisniku za postizanje poštovanja pravila.9.Kad je odstupanje odobreno, dotična zemlja ili područje korisnik mora poštovati sve utvrđene zahtjeve u pogledu informacija koje se trebaju dostaviti Komisiji u vezi s korištenjem odstupanja i upravljanjem količinama za koje je odstupanje odobreno.10.Ako je uvoznik odlučio primijeniti pojednostavnjeno tarifno postupanje za prodaju na daljinu, uvoznik ne može ostvariti pogodnosti mjera iz članka 145. stavka 2. točaka (d) i (e) ili netarifne povlaštene mjere.11.Komisija provedbenim aktima donosi:(a)postupovna pravila o povlaštenom podrijetlu robe za potrebe mjera iz stavka 1.;(b)mjere koje zemlji ili području korisniku odobravaju privremeno odstupanje iz stavka 6.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 151.Utvrđivanje podrijetla određene robeKomisija može provedbenim aktima donijeti mjere za utvrđivanje podrijetla određene robe u skladu s pravilima o podrijetlu koja se primjenjuju na tu robu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim mjerama, valjano opravdanih potrebom brzog osiguravanja ispravne i ujednačene primjene pravila o podrijetlu, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 262. stavka 5.

Poglavlje 3.Vrijednost robe u carinske svrhe

Članak 152.Područje primjeneCarinska vrijednost robe se za potrebe primjene Zajedničke carinske tarife i netarifnih mjera utvrđenih odredbama Unije koje uređuju određena područja koja se odnose na trgovinu robom određuje u skladu s člancima 153. i 157.

Članak 153.Metoda određivanja carinske vrijednosti na temelju transakcijske vrijednosti1.Primarna osnova za carinsku vrijednost robe je transakcijska vrijednost, odnosno cijena koja je stvarno plaćena ili plativa za robu kad se prodaje radi izvoza u carinsko područje Unije, prilagođena u skladu s člancima 154. i 155.2.Cijena koja je stvarno plaćena ili plativa je ukupno plaćanje koje je kupac izvršio ili će izvršiti prodavaču ili trećoj strani u korist prodavača za uvezenu robu i uključuje sva plaćanja koja su izvršena ili će biti izvršena kao uvjet prodaje uvezene robe.3.Transakcijska vrijednost primjenjuje se pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:(a)nema ograničenja za kupca u pogledu raspolaganja ili korištenja robom, osim sljedećih:i.ograničenja koja nameće ili zahtijeva zakon ili javna tijela u Uniji;ii.ograničenja u smislu zemljopisnog područja na kojem se roba može ponovno prodati;iii.ograničenja koja ne utječu u bitnoj mjeri na carinsku vrijednost robe;(b)prodaja ili cijena ne podliježu nekom uvjetu ili činidbi čija se vrijednost ne može odrediti u odnosu prema robi čija se vrijednost određuje;(c)nikakva naknada koju kupac dobiva od iduće preprodaje, raspolaganja ili korištenja robe neće se plaćati izravno ili neizravno prodavaču, osim ako se napravi primjerena prilagodba;(d)kupac i prodavač nisu povezani ili takva veza nije utjecala na cijenu.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za određivanje carinske vrijednosti u skladu sa stavcima 1. i 2., uključujući one za prilagodbu stvarno plaćene ili plative cijene, i za primjenu uvjeta iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 154.Elementi transakcijske vrijednosti1.U određivanju carinske vrijednosti prema članku 153., na stvarno plaćenu ili plativu cijenu uvezene robe dodaju se:(a)u mjeri u kojoj ih snosi kupac, a nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu robe:i.provizije i naknade za posredovanje, osim kupovnih provizija;ii.troškovi ambalaže koja se za potrebe carine smatra jedinstvenim dijelom dotične robe; iiii.troškovi pakiranja, bilo radne snage ili materijala;(b)vrijednost, po potrebi raspodijeljena, sljedeće robe i usluga koje je kupac izravno ili neizravno isporučio besplatno ili po sniženoj cijeni za uporabu povezanu s proizvodnjom i prodajom uvezene robe radi izvoza, u onoj mjeri u kojoj ta vrijednost nije uključena u stvarno plaćenu ili plativu cijenu:i.materijala, sastavnih dijelova, dijelova i sličnih elemenata ugrađenih u uvezenu robu;ii.alata, matrica, kalupa i sličnih elemenata koji su korišteni u proizvodnji uvezene robe;iii.materijala utrošenih u proizvodnji uvezene robe; iiv.inženjerstva, razvoja, umjetničkog rada, oblikovnog rada i planova i skica izrađenih izvan Unije i potrebnih za proizvodnju uvezene robe;(c)naknade od licencija za robu koja se procjenjuje, a koje kupac izravno ili neizravno mora platiti kao uvjet za prodaju robe čija se vrijednost određuje, u mjeri u kojoj te naknade nisu uključene u stvarno plaćenu ili plativu cijenu;(d)vrijednost svakog dijela prihoda od svake iduće preprodaje, raspolaganja ili korištenja uvezenom robom koja izravno ili neizravno nastaje za prodavača; i(e)sljedeći troškovi sve do mjesta na kojem je roba unesena u carinsko područje Unije:i.troškovi prijevoza i osiguranja uvezene robe; iii.troškovi utovara i rukovanja povezani s prijevozom uvezene robe.2.Stvarno plaćena ili plativa cijena uvećava se prema stavku 1. samo na temelju objektivnih i mjerljivih podataka.3.Pri određivanju carinske vrijednosti ne uvećava se stvarno plaćena ili plativa cijena, osim kako je to predviđeno ovim člankom.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za određivanje carinske vrijednosti u skladu s ovim člankom, uključujući ona za prilagodbu stvarno plaćene ili plative cijene. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 155.Elementi koji se ne uključuju u carinsku vrijednost1.Pri određivanju carinske vrijednosti prema članku 153., ne uključuje se ništa od sljedećeg:(a)troškovi prijevoza uvezene robe nakon njezina ulaska u carinsko područje Unije;(b)troškovi izgradnje, podizanja, sklapanja, održavanja ili tehničke pomoći koji su poduzeti nakon ulaska u carinsko područje Unije uvezene robe, kao što su industrijska postrojenja, strojevi ili oprema;(c)troškovi kamata proisteklih iz financijskog sporazuma koji je sklopio kupac i koji se odnosi na kupovinu uvezene robe, neovisno o tome je li to financiranje omogućio prodavatelj ili druga osoba, pod uvjetom da je financijski sporazum sastavljen u pisanom obliku i da, ako se to zahtijeva, kupac može dokazati da su ispunjeni sljedeći uvjeti:i.ta je roba stvarno prodana po cijeni deklariranoj kao stvarno plaćenoj ili plativoj;ii.tražena kamatna stopa ne premašuje uobičajenu razinu za takve transakcije u zemlji u kojoj i u vrijeme kad je financiranje pruženo;(d)troškovi prava reproduciranja uvezene robe u Uniji; kupovne provizije;(e)uvozne carine ili druga davanja plativa u Uniji zbog uvoza ili prodaje robe;(f)neovisno o članku 154. stavku 1. točki (c), plaćanja kupca za prava distribucije ili ponovne prodaje uvezene robe, ako ta plaćanja nisu uvjet za prodaju za izvoz robe u Uniju.2.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za određivanje carinske vrijednosti u skladu s ovim člankom, uključujući ona za prilagodbu stvarno plaćene ili plative cijene. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 156.Pojednostavnjenja1.Carinska tijela na zahtjev mogu dopustiti da se sljedeći iznosi određuju na temelju posebnih kriterija kad oni nisu mjerljivi na dan prihvaćanja carinske deklaracije:(a)iznosi koje se treba uključiti u carinsku vrijednost u skladu s člankom 153. stavkom 2.; i(b)iznosi iz članaka 154. i 155.2.Ako je uvoznik odlučio primijeniti pojednostavnjeno tarifno postupanje za prodaju na daljinu, ne primjenjuje se članak 155. stavak 1. točka (a), a troškovi prijevoza uvezene robe do mjesta na kojem roba ulazi na carinsko područje Unije i troškovi prijevoza nakon njezina ulaska na to područje uključuju se u carinsku vrijednost.3.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe uvjetima za izdavanje odobrenja iz stavka 1.

Članak 157.Druge metode za određivanje carinske vrijednosti1.Ako se carinska vrijednost robe ne može odrediti prema članku 153., određuje se u postupku prema redoslijedu od točke (a) do točke (d) stavka 2., do prve točke prema kojoj se carinska vrijednost robe može odrediti.Redoslijed primjene točaka (c) i (d) stavka 2. zamjenjuje se ako uvoznik ili izvoznik ili, ako je primjenjivo, deklarant tako zahtijeva.2.Prema stavku 1. carinska vrijednost je:(a)transakcijska vrijednost istovjetne robe koja je prodana za izvoz u carinsko područje Unije i izvezena u isto ili slično vrijeme kao i roba kojoj se određuje vrijednost;(b)transakcijska vrijednost slične robe koja je prodana za izvoz u carinsko područje Unije i izvezena u isto ili slično vrijeme kao i roba kojoj se određuje vrijednost;(c)vrijednost koja se temelji na jediničnoj cijeni po kojoj se uvozna roba ili ista ili slična uvezena roba prodaje u carinskom području Unije u najvećoj ukupnoj količini osobama koje nisu povezane s prodavačima; ili(d)izračunana vrijednost koja se sastoji od zbroja:i.troškova ili vrijednosti materijala i izrade ili druge prerade koja se koristi u proizvodnji uvezene robe;ii.iznosa dobiti i općih troškova koji je jednak onome koji se obično odražava u prodaji robe iste klase ili vrste kao što je roba koja se procjenjuje, a koju proizvode u zemlji izvoznici za izvoz u Uniju;iii.troška ili vrijednosti elemenata iz članka 154. stavka 1. točke (e).3.Ako se carinska vrijednost ne može odrediti prema stavku 1., određuje se na temelju dostupnih podataka na carinskom području Unije, koristeći razumna sredstva koja su u skladu s načelima i općim odredbama svega sljedećeg:(a)sporazuma o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini;(b)članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini;(c)ovog poglavlja.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za određivanje carinske vrijednosti iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 158.Određivanje vrijednosti robe u posebnim situacijamaKomisija može provedbenim aktima donijeti mjere kojima se utvrđuje odgovarajuća metoda za određivanje carinske vrijednosti ili kriterije koji se upotrebljavaju za određivanje carinske vrijednosti robe u posebnim situacijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim mjerama, valjano opravdanih potrebom brzog osiguravanja ispravne i ujednačene primjene pravila za određivanje carinske vrijednosti robe, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 262. stavka 5.

Glava X.CARINSKI DUGOVI I OSIGURANJAPoglavlje 1.Nastanak carinskog dugaOdjeljak 1.Uvozni carinski dug

Članak 159.Puštanje u slobodni promet i privremeni uvoz1.Carinski dug za uvoznika nastaje u trenutku puštanja robe u slobodni promet, postupak uporabe u posebne svrhe ili postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine.2.Uvoznik je dužnik. U slučaju neizravnog zastupanja, uvoznik i osoba u čije ime uvoznik djeluje oboje su dužnici i zajednički i solidarno odgovorni za carinski dug. Ta je osoba odgovorna za plaćanje svih drugih primjenjivih pristojbi. [Am. 197]Ako zbog informacija dostavljenih ili stavljenih na raspolaganje za potrebe postupaka iz stavka 1. uvozna carina nije ili nije u cijelosti naplaćena, osoba koja je pružila te informacije i koja je znala, ili je opravdano trebala znati, da su ti podaci lažni također je dužnik.3.Ako se glava XII. poglavlje 6. odjeljak 4. Direktive 2006/112/EZ primjenjuje na prodaju na daljinu robe uvezene iz trećih zemalja ili područja krajnjem kupcu na carinskom području Unije, carinski dug nastaje za pretpostavljenog uvoznika kad on prihvati plaćanje za prodaju na daljinu i on je dužnik. Pretpostavljeni uvoznik odgovoran je i za plaćanje svih drugih primjenjivih pristojbi. [Am. 198]

Članak 160.Posebne odredbe koje se odnose na robu bez podrijetla1.Carinski dug nastaje za izvoznika u trenutku puštanja proizvoda za izvoz:(a)ako je u okviru povlaštenog postupanja između Unije i određenih trećih zemalja ili skupina takvih zemalja predviđeno da je za povlašteno tarifno postupanje s proizvodima podrijetlom iz Unije potrebno da roba bez podrijetla koja se koristi u njihovoj izradi bude podložna plaćanju uvoznih carina; i(b)ako je izdan ili sastavljen dokaz o podrijetlu tih proizvoda.2.Izvoznik izračunava iznos uvozne carine koja odgovara dugu kao da se roba bez podrijetla koja se koristila u izradi proizvoda koji se izvoze pušta u slobodni promet na isti datum.3.U slučaju neizravnog zastupanja, izvoznik i osoba u čije ime izvoznik djeluje oboje postaju dužnici i zajednički i solidarno odgovorni za carinski dug.

Članak 161.Carinski dug koji nastaje uslijed neispunjavanja obveza1.Za robu koja podliježe uvoznoj carini, uvozni carinski dug nastaje uslijed neispunjavanja bilo čega od sljedećeg:(a)jedne od obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom koja se odnosi na unos robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, njezino izuzimanje iz carinskog nadzora ili kretanje, preradu, privremeni smještaj, privremeni uvoz ili raspolaganje takvom robom unutar tog područja;(b)jedne od obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom koja se odnosi na uporabu robe u posebne svrhe unutar carinskog područja Unije;(c)uvjeta koji uređuje stavljanje robe koja nije roba Unije u carinski postupak ili odobravanje, na temelju uporabe robe u posebne svrhe, izuzeća od carine ili smanjene stope uvozne carine.2.Vrijeme u kojem nastaje carinski dug je jedno od sljedećeg:(a)trenutak u kojem obveza čije neispunjavanje dovodi do carinskog duga nije ispunjena ili prestaje biti ispunjena;(b)trenutak u kojem se roba stavlja u carinski postupak ako se zatim utvrdi da uvjet koji uređuje stavljanje robe u taj postupak ili odobravanje izuzeća od carine ili smanjene stope uvozne carine, na temelju uporabe robe u posebne svrhe, u stvari nije ispunjen.3.U slučajevima iz stavka 1. točaka (a) i (b), dužnik je netko od sljedećih:(a)svaka osoba koja je bila dužna ispuniti dotične obveze;(b)svaka osoba koja je znala ili je opravdano trebala znati da obveza prema carinskom zakonodavstvu nije bila ispunjena i koja je djelovala za račun osobe koja je bila dužna ispuniti obvezu ili koja je sudjelovala u radnji koja je dovela do neispunjavanja obveze;(c)svaka osoba koja je nabavila ili držala dotičnu robu i koja je znala ili je opravdano trebala znati, u vrijeme nabavljanja ili primanja robe, da obveza prema carinskom zakonodavstvu nije bila ispunjena.4.U slučajevima iz stavka 1. točke (c), dužnik je osoba od koje se zahtijeva da ispuni uvjete koji uređuju stavljanje robe u carinski postupak ili odobravanje izuzeća od carine ili smanjene stope uvozne carine na temelju uporabe robe u posebne svrhe.Ako su carinskim tijelima dostavljene informacije koje se traže prema carinskom zakonodavstvu o uvjetima kojima se uređuje stavljanje robe u taj carinski postupak i zbog tih informacija uvozna carina nije ili nije u cijelosti naplaćena, osoba koja je pružila informacije i koja je znala ili koja je opravdano trebala znati da su te informacije lažne također je dužnik.

Članak 162.Odbitak određenog iznosa od već plaćene uvozne carine1.Ako je carinski dug nastao, prema članku 161. stavku 1., u vezi s robom koja je puštena u slobodni promet po smanjenoj stopi uvozne carine zbog njezine uporabe u posebne svrhe, iznos uvozne carine koji je plaćen kad je roba puštena u slobodni promet odbija se od iznosa uvozne carine koji odgovara carinskom dugu.Prvi podstavak primjenjuje se ako je carinski dug nastao u vezi s ostacima i otpacima koji su proizašli iz uništenja takve robe.2.Ako je carinski dug nastao prema članku 159. stavku 1. ili članku 161. stavku 1. u vezi s robom koja je stavljena u privremeni uvoz s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, iznos plaćene uvozne carine prema djelomičnom oslobođenju odbija se od iznosa uvozne carine koja odgovara carinskom dugu.

Odjeljak 2.Izvozni carinski dug

Članak 163.Izvoz i vanjska proizvodnja1.Carinski dug nastaje za izvoznika u trenutku puštanja robe koja podliježe izvoznoj carini u postupak izvoza ili postupak vanjske proizvodnje.2.Izvoznik je dužnik. U slučaju neizravnog zastupanja, izvoznik i osoba u čije ime izvoznik djeluje oboje postaju dužnici i zajednički i solidarno odgovorni za carinski dug.3.Ako zbog informacija dostavljenih za stavljanje robe u postupak izvoza izvozna carina nije ili nije u cijelosti naplaćena, osoba koja je pružila te informacije i koja je znala, ili je opravdano trebala znati, da su ti podaci lažni, također je dužnik.

Članak 164.Carinski dug koji nastaje zbog neispunjavanja obveza1.Za robu koja podliježe izvoznoj carini izvozni carinski dug nastaje zbog neispunjavanja bilo čega od sljedećeg:(a)jedne od obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom za izlazak robe;(b)uvjeta pod kojima se roba smije iznijeti iz carinskog područja Unije s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od izvozne carine.2.Vrijeme u kojem nastaje carinski dug jedno je od sljedećeg:(a)trenutak u kojem se roba stvarno iznese iz carinskog područja Unije a da carinskim tijelima nisu dostavljene informacije o tom izvozu;(b)trenutak u kojemu roba stigne na odredište koje nije odredište za koje je dobivena dozvola za iznošenje te robe iz carinskog područja Unije s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od izvozne carine;(c)ako carinska tijela ne mogu odrediti trenutak iz točke (b), istek roka koji je određen za pružanje dokaza o tome da su uvjeti prema kojima roba smije biti oslobođena ispunjeni.3.U slučajevima iz stavka 1. točke (a) dužnik je netko od sljedećih:(a)svaka osoba koja je bila dužna ispuniti dotične obveze;(b)svaka osoba koja je znala ili je opravdano trebala znati da dotična obveza nije ispunjena i koja je djelovala za račun osobe koja je bila dužna ispuniti obvezu;(c)svaka osoba koja je sudjelovala u radnji koja je dovela do neispunjavanja obveze i koja je znala ili je opravdano trebala znati da potrebne informacije nisu dostavljene ili, ako je primjenjivo, da carinska deklaracija nije bila podnesena, a trebala je biti.4.U slučajevima iz stavka 1. točke (b), dužnik je svaka osoba koja treba ispuniti uvjete prema kojima se roba smije iznijeti iz carinskog područja Unije s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od izvozne carine.

Odjeljak 3.Odredbe koje su zajedničke za carinski dug nastao pri uvozu i izvozu

Članak 165.Carinski dug u slučaju zabrana i ograničenja1.Uvozni ili izvozni carinski dug nastaje i ako se odnosi na robu koja podliježe drugom zakonodavstvu koje carinska tijela primjenjuju pri uvozu ili izvozu bilo koje vrste.2.Međutim, carinski dug ne nastaje iz sljedećeg:(a)kad se na carinsko područje Unije nezakonito unese krivotvorena valuta;(b)kad se na carinsko područje Unije unesu opojne droge i psihotropne tvari, osim kad ih nadležna tijela strogo nadziru radi uporabe u medicinske i znanstvene svrhe.3.Za potrebe sankcija koje se primjenjuju na carinske prekršaje smatra se da je carinski dug svejedno nastao ako prema ovoj Uredbi ili zakonodavstvu države članice uvozna ili izvozna carina ili postojanje carinskog duga čine osnovu za određivanje sankcija.

Članak 166.Solidarni dužniciAko je više osoba odgovorno za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara jednom carinskom dugu, one su solidarno odgovorne za plaćanje tog iznosa.

Članak 167.Opća pravila za izračun iznosa uvozne ili izvozne carine1.Iznos uvozne ili izvozne carine utvrđuje se na temelju razvrstavanja u carinsku tarifu, carinske vrijednosti, količine, prirode i podrijetla robe. Primjenjuju se pravila za izračun carine koja su se primjenjivala na dotičnu robu u vrijeme u kojem je nastao s njom povezan carinski dug.2.Ako nije moguće točno utvrditi vrijeme u kojem je nastao carinski dug, smatra se da je to trenutak u kojem carinska tijela zaključe da je roba u okolnostima u kojima je nastao carinski dug.Međutim, ako informacije koje su dostupne carinskim tijelima omogućuju carinskim tijelima da utvrde da je carinski dug nastao prije trenutka u kojemu su one donijele takav zaključak, smatra se da je carinski dug nastao u najranijem trenutku u kojem je moguće utvrditi takve okolnosti.3.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila iz ovog članka za izračun iznosa uvozne ili izvozne carine primjenjive na robu za koju je nastao carinski dug u kontekstu posebnog postupka.

Članak 168.Posebna pravila za izračun iznosa uvozne carine1.Ako su troškovi smještaja ili uobičajenih oblika rukovanja nastali na carinskom području Unije u vezi s robom koja je stavljena u carinski postupak ili u privremeni smještaj, takvi troškovi ili povećanje vrijednosti ne uzimaju se u obzir za izračun iznosa uvozne carine ako uvoznik ili izvoznik ili, ako je primjenjivo, deklarant podnese zadovoljavajući dokaz o tim troškovima.Međutim, carinska vrijednost, količina, priroda i podrijetlo robe koja nije roba Unije, koja se koristi u poslovima, uzima se u obzir za izračun iznosa uvozne carine.2.Ako se razvrstavanje u carinsku tarifu robe koja je stavljena u carinski postupak mijenja zbog uobičajenih oblika rukovanja na carinskom području Unije, na zahtjev uvoznika ili, ako je primjenjivo, deklaranta, primjenjuje se prvotno razvrstavanje u carinsku tarifu robe koja je stavljena u postupak.3.Ako je nastao carinski dug za prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka unutarnje proizvodnje, na zahtjev uvoznika iznos uvozne carine koji odgovara tom dugu utvrđuje se na temelju razvrstavanja u carinsku tarifu, carinske vrijednosti, količine, prirode i podrijetla robe koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje.4.Ako prerađeni proizvodi proizlaze iz naknadnih postupaka unutarnje proizvodnje, uvoznik može zahtijevati samo da se dug utvrdi na temelju razvrstavanja u carinsku tarifu, carinske vrijednosti, količine, prirode i podrijetla robe koja je stavljena u prvi postupak unutarnje proizvodnje.5.U posebnim slučajevima iznos uvozne carine određuje se u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. ovog članka bez zahtjeva uvoznika ili izvoznika ili, ako je primjenjivo, deklaranta kako bi se izbjeglo zaobilaženje tarifnih mjera iz članka 145. stavka 2. točke (h).6.Ako je nastao carinski dug za prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka vanjske proizvodnje ili zamjenskih proizvoda iz članka 143. stavka 1., iznos uvozne carine izračunava se na temelju troška proizvodne radnje koja se poduzima izvan carinskog područja Unije.7.Ako je nastao carinski dug u skladu s člankom 161. ili 164. ove Uredbe, a propust koji je doveo do nastanka carinskog duga nije predstavljao pokušaj prijevare, primjenjuje se i sljedeće:(a)povoljnije tarifno postupanje za robu u skladu s carinskim zakonodavstvom; ili(b)oslobođenje ili potpuno ili djelomično izuzeće od uvozne ili izvozne carine prema članku 145. stavku 2. točkama (d), (e), (f) i (g) ili člancima 90., 91., 92. i 93. ili člancima 140., 141., 142., 143. i 144.; ili(c)oslobođenje na temelju Uredbe (EZ) br. 1186/2009.8.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila iz ovog članka za izračun iznosa uvozne ili izvozne carine primjenjive na robu za koju je nastao carinski dug u kontekstu posebnog postupka, kao i posebnih slučajeva iz stavka 5.

Članak 169.Mjesto nastanka carinskog duga1.Carinski dug nastaje na mjestu na kojem uvoznik ili izvoznik ima poslovni nastan.Odstupajući od prvog podstavka, u odnosu na uvoznike i izvoznike koji nisu ovlašteni pouzdani gospodarski subjekti („Trust and Check”) ni pretpostavljeni uvoznici, carinski dug nastaje na mjestu na kojem je podnesena carinska deklaracija ili na kojem bi bila podnesena u skladu s člankom 63. stavkom 4. da nije izmijenjen način dostavljanja informacija kako je utvrđeno u članku 63. stavku 2.U svim ostalim slučajevima carinski dug nastaje na mjestu na kojemu su nastupile okolnosti iz kojih dug proizlazi.Ako nije moguće odrediti to mjesto, carinski dug nastaje na mjestu za koje carinska tijela zaključe da je roba na njemu u okolnostima u kojima nastaje carinski dug.2.Ako je roba stavljena u carinski postupak koji nije zaključen ili ako privremeni smještaj nije propisno završen, a mjesto nastanka carinskog duga ne može se odrediti prema stavku 1. drugom ili trećem podstavku u određenom roku, carinski dug nastaje na mjestu na kojem je roba ili stavljena u dotični postupak ili unesena na carinsko područje Unije u tom postupku ili je bila u privremenom smještaju.3.Ako informacije koje su dostupne carinskim tijelima omogućuju da carinska tijela utvrde da je carinski dug mogao nastati na više mjesta, smatra se da je carinski dug nastao na mjestu na kojem je nastao najranije.4.Ako carinsko tijelo utvrdi da je carinski dug nastao prema članku 161. ili članku 164. u drugoj državi članici i da je iznos uvozne ili izvozne carine koja odgovara tom dugu manji od 10 000 EUR, smatra se da je carinski dug nastao u državi članici u kojoj je to utvrđeno.5.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem rokova iz stavka 2.

Poglavlje 2.Osiguranje za carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati

Članak 170.Opće odredbe1.Osim ako je drukčije navedeno, ovo poglavlje primjenjuje se na osiguranja za carinske dugove koji su nastali, ali čije je plaćanje odgođeno („carinski dugovi koji su nastali”) i na osiguranja koja su potrebna ako bi carinski dug mogao nastati („carinski dugovi koji bi mogli nastati”).2.Ako carinska tijela traže polaganje osiguranja za carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati, to osiguranje mora obuhvatiti iznos uvozne ili izvozne carine i druga davanja dospjela u vezi s uvozom ili izvozom robe ako se:(a)osiguranje koristi za stavljanje robe u postupak provoza Unije; ili(b)osiguranje može koristiti u više država članica.Osiguranje koje carinska tijela prihvate ili odobre, valjano je na cijelom carinskom području Unije u svrhu za koju je položeno.3.Osiguranje polaže dužnik ili osoba koja bi mogla postati dužnik ili, ako to dopuste carinska tijela, bilo koja druga osoba.4.Ne dovodeći u pitanje članak 178., carinska tijela zahtijevaju polaganje samo jednog osiguranja u vezi s određenom robom.Osiguranje koje se polaže za određenu robu primjenjuje se na iznos uvozne ili izvozne carine koja odgovara carinskom dugu i drugim davanjima povezanima s tom robom, bez obzira na to jesu li informacije o toj robi koje su dostavljene ili stavljene na raspolaganje točne.Ako osiguranje nije vraćeno, također se može koristiti, u granicama osiguranog iznosa, za naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine i drugih davanja koji se naplaćuju nakon naknadne provjere robe.5.Na zahtjev osobe iz stavka 3. ovog članka, carinska tijela mogu u skladu s člankom 176. stavcima 1. i 2. odobriti polaganje zajedničkog osiguranja za pokrivanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu koji se odnosi na dvije ili više radnji ili carinskih postupaka.6.Carinska tijela prate osiguranje.7.Osiguranje se ne zahtijeva ni u jednoj od sljedećih situacija:(a)od država, regionalnih i lokalnih tijela ili drugih javnopravnih tijela, u vezi s radnjama u kojima sudjeluju kao tijela javne vlasti;(b)za robu koja se prevozi Rajnom, vodnim putovima Rajne, Dunavom ili vodnim putovima Dunava;(c)za robu koja se prevozi fiksnim prijevoznim instalacijama;(d)u posebnim slučajevima kad je roba stavljena u postupak privremenog uvoza;(e)za robu koja se prevozi morem ili zrakom između luka Unije ili između zračnih luka Unije.8.Carinska tijela mogu se odreći zahtjeva za polaganje osiguranja ako iznos uvozne ili izvozne carine koji se osigurava ne prelazi statistički prag u vrijednosti od 1 000 EUR.9.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem određenih slučajeva u kojima nije potrebno osiguranje za robu koja se stavlja u postupak privremenog uvoza, kako je navedeno u stavku 7. točki (d).10.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila o polaganju i praćenju osiguranja iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 171.Referentni iznos obveznog osiguranja1.Ako carinska tijela moraju tražiti osiguranje i mogu utvrditi točan iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalih davanja u vrijeme kad se osiguranje zahtijeva, osiguranje pokriva taj točan iznos.Ako nije moguće utvrditi točan iznos, osiguranje se prema procjeni carinskih tijela određuje na najviši iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara iznosu carinskog duga i ostalih davanja koji je nastao ili bi mogao nastati.2.Ne dovodeći u pitanje članak 176., ako se polaže zajedničko osiguranje za iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalim davanjima koja mogu varirati u iznosima tijekom vremena, iznos takvog osiguranja određuje se na razini koja omogućuje da iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalim davanjima bude pokriven cijelo vrijeme.

Članak 172.Referentni iznos predostrožnog osiguranjaAko polaganje osiguranja nije obvezno, ali carinska tijela nisu sigurna da će iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalim davanjima biti plaćen u propisanom roku, ona zahtijevaju osiguranje u iznosu koji ne smije premašiti razinu iz članka 171.

Članak 173.Polaganje osiguranja1.Osiguranje se može položiti u jednom od sljedećih oblika:(a)putem svih sredstava plaćanja koja carinska tijela priznaju, u eurima ili u valuti države članice u kojoj se zahtijeva osiguranje;(b)preuzetom obvezom jamca;(c)drugim oblikom osiguranja koje pruža jednakovrijedno osiguranje da će iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalim davanjima biti plaćen.2.Osiguranje u obliku polaganja gotovine ili putem bilo kojih drugih jednakovrijednih sredstava plaćanja daje se u skladu s važećim odredbama u državi članici u kojoj se zahtijeva osiguranje.Ako se osiguranje daje putem sredstva plaćanja koje carinska tijela priznaju, carinska tijela ne plaćaju kamate.3.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem oblika osiguranja iz stavka 1. točke (c).

Članak 174.Izbor osiguranjaOsoba od koje se zahtijeva polaganje osiguranja može izabrati jedan od oblika osiguranja koji se navode u članku 173. stavku 1.Međutim, carinska tijela mogu odbiti izabrani oblik osiguranja ako on nije prikladan za ispravnu provedbu odgovarajućeg carinskog postupka.Carinska tijela mogu zahtijevati da se u određenom razdoblju zadrži izabrani oblik osiguranja.

Članak 175.Jamac1.Jamac iz članka 173. stavka 1. točke (b) je treća osoba s boravištem, registracijom ili poslovnim nastanom na carinskom području Unije. Carinska tijela koja traže osiguranje odobravaju jamca, osim ako je jamac kreditna institucija, financijska institucija ili osiguravajuće društvo koje je akreditirano u Uniji u skladu s važećim odredbama Unije.2.Jamac se pismeno obvezuje platiti osigurani iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i drugim davanjima.3.Carinska tijela mogu odbiti odobriti jamca ili predloženu vrstu osiguranja ako nije izvjesno da se na taj način osigurava plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalih davanja u propisanom roku.4.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem pravila o oblicima polaganja osiguranja i pravila primjenjivih na jamca iz ovog članka.5.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila o opozivu i poništenju preuzete obveze jamca iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 176.Zajedničko osiguranje1.Carinska tijela mogu izdati odobrenje iz članka 170. stavka 5. samo osobama koje ispunjavaju sljedeće uvjete:(a)imaju poslovni nastan na carinskom području Unije;(b)ispunjavaju kriterije iz članka 24. stavka 1. točke (a);(c)redovito koriste dotični carinski postupak ili vode prostor za privremeni smještaj ili ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 24. stavku 1. točki (d).2.Carinska tijela mogu gospodarskom subjektu koji ispunjava kriterije utvrđene u članku 24. stavku 1. točkama (b) i (c) te ovlaštenim pouzdanim gospodarskim subjektima koji ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 25. stavku 3. točkama (b) i (c) („Trust and Check”) odobriti polaganje zajedničkog osiguranja za carinske dugove i ostala davanja koja mogu nastati sa smanjenim iznosom ili odricanje od osiguranja. [Am. 199]3.Carinska tijela mogu ovlaštenom gospodarskom subjektu za carinsko pojednostavnjenje i ovlaštenom pouzdanom gospodarskom subjektu („Trust and Check”)koji ispunjava kriterije utvrđene u članku 25. stavku 3. točkama (b) i (c) odobriti polaganje zajedničkog osiguranja za carinske dugove i druga davanja koja su nastala, na zahtjev, sa smanjenim iznosom ili, za ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”), odricanje od osiguranja. [Am. 200]4.Zajedničko osiguranje sa smanjenim iznosom iz stavka 3. jednakovrijedno je polaganju osiguranja.5.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem uvjeta za odobrenje korištenja zajedničkog osiguranja sa smanjenim iznosom ili za odricanje od osiguranja iz stavka 2. i 3. [Am. 201]6.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za određivanje iznosa osiguranja, uključujući smanjeni iznos iz stavka 2stavaka 2. i 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4. [Am. 202]

Članak 177.Privremene zabrane u vezi s korištenjem zajedničkih osiguranja1.U slučaju posebnih postupaka ili privremenog smještaja, Komisija može odlučiti privremeno zabraniti korištenje bilo čega od sljedećeg:(a)zajedničkog osiguranja za smanjeni iznos ili odricanja od osiguranja iz članka 176. stavka 2.;(b)zajedničkog osiguranja iz članka 176. u pogledu robe za koju je utvrđeno da je podložna masovnoj prijevari.2.Ako se primjenjuje stavak 1. točka (a) ili (b), uporaba zajedničkog osiguranja za smanjeni iznos ili odricanje od osiguranja ili uporaba zajedničkog osiguranja iz članka 176. mogu se odobriti ako dotična osoba ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:(a)osoba može pokazati da u vezi s dotičnom robom nije bilo carinskog duga tijekom aktivnosti koje je ta osoba poduzimala u dvije godine koje prethode odluci iz stavka 1.;(b)ako su carinski dugovi nastali tijekom dvije godine prije odluke iz stavka 1., dotična osoba može pokazati da su dužnik ili dužnici ili jamac u potpunosti isplatili te dugove u propisanom roku.Za dobivanje odobrenja za korištenje privremeno zabranjenog zajedničkog osiguranja, dotična osoba mora također ispunjavati kriterije utvrđene u članku 24. stavku 1. točkama (b) i (c).3.Komisija provedbenim aktima određuje pravila o privremenim zabranama u vezi s korištenjem zajedničkih osiguranja iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim mjerama, valjano opravdanih potrebom brzog poboljšanja zaštite financijskih interesa Unije i njezinih država članica, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 262. stavka 5.

Članak 178.Dodatno ili novo osiguranjeAko carinska tijela utvrde da položeno osiguranje ne osigurava, ili nije više sigurno ili dovoljno da osigura, plaćanje u propisanom roku iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara carinskom dugu i drugim davanjima, ona mogu zahtijevati da bilo koja osoba iz članka 170. stavka 3. ili položi dodatno osiguranje ili zamijeni originalno osiguranje novim osiguranjem po izboru te osobe.

Članak 179.Vraćanje osiguranja1.Carinska tijela vraćaju osiguranje čim se carinski dug ili obveze za ostala davanja ugase ili ne mogu više nastati.2.Ako se carinski dug ili obveza za ostala davanja ugasi za dio, ili može nastati samo u vezi s dijelom iznosa koji je bio osiguran, odgovarajući dio osiguranja vraća se u skladu sa zahtjevom dotične osobe, osim ako dotični iznos ne opravdava takvu radnju.3.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem rokova za vraćanje osiguranja.4.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila o vraćanju osiguranja iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Poglavlje 3.Naplata, plaćanje, povrat i otpust iznosa uvozne ili izvozne carineOdjeljak 1.Određivanje iznosa uvozne ili izvozne carine, obavješćivanje o carinskom dugu i knjiženje

Članak 180.Određivanje iznosa uvozne ili izvozne carine1.Uvoznik i izvoznik izračunavaju iznos dospjele uvozne ili izvozne carine. Smatra se da carinska tijela prihvaćaju iznos dospjele uvozne ili izvozne carine koji su izračunali uvoznik i izvoznik po puštanju robe, ne dovodeći u pitanje naknadne provjere. Ako ta osoba ne izračuna iznos ili ako se carinska tijela ne slažu s iznosom koji je ta osoba izračunala, carinska tijela koja su odgovorna za mjesto na kojem je carinski dug nastao ili se smatra da je nastao u skladu s člankom 169. određuju iznos dospjele uvozne ili izvozne carine čim dobiju potrebne informacije.2.Odstupajući od stavka 1., do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3., ako je podnesena carinska deklaracija, carinska tijela mogu prihvatiti iznos dospjele uvozne ili izvozne carine utvrđen u carinskoj deklaraciji, ne dovodeći u pitanje naknadne provjere. Ako se carinska tijela ne slažu s tim iznosom, utvrđuju iznos dospjele uvozne ili izvozne carine čim dobiju potrebne informacije.3.Ako utvrđeni iznos dospjele uvozne ili izvozne carine nije cijeli broj, taj se iznos može zaokružiti.Ako se iznos iz prvog podstavka izražava u eurima, zaokruživanje ne smije biti više od zaokruživanja na najbliži veći ili manji cijeli broj.Uvoznici i izvoznici s poslovnim nastanom u državi članici čija valuta nije euro mogu ili primijeniti na odgovarajući način odredbe drugog podstavka ili odstupiti od tog podstavka, pod uvjetom da pravila koja se primjenjuju na zaokruživanje nemaju veći financijski učinak od pravila iz drugog podstavka.

Članak 181.Obavijest o carinskom dugu1.Smatra se da su carinska tijela po puštanju robe obavijestila uvoznika ili izvoznika o carinskom dugu.2.Ako su carinska tijela odredila iznos dospjele uvozne ili izvozne carine, o njemu obavješćuju dužnika u propisanom obliku na mjestu na kojem je carinski dug nastao ili se smatra da je nastao u skladu s člankom 169.Obavijest iz prvog podstavka ne izdaje se ni u jednom od sljedećih slučajeva:(a)ako je, do utvrđivanja iznosa uvozne ili izvozne carine, nametnuta privremena antidampinška pristojba ili privremena kompenzacijska pristojba ili privremena zaštitna mjera;(b)ako iznos dospjele uvozne ili izvozne carine prelazi onaj koji se utvrđuje na temelju odluke koja se donosi u skladu s člankom 13.;(c)ako je prvotna odluka da se o carinskom dugu ne obavješćuje ili da se obavješćuje, ali o iznosu uvozne ili izvozne carine koji je manji od iznosa dospjele uvozne ili izvozne carine, donesena na temelju općih odredbi koje su potom poništene sudskom odlukom;(d)ako se carinska tijela, prema carinskom zakonodavstvu, izuzimaju od obavješćivanja o carinskom dugu.3.Ako su carinska tijela dužna izdati obavijest o iznosu dospjele uvozne ili izvozne carine u skladu sa stavkom 2., carinska tijela obavješćuju dužnika o carinskom dugu ako ona mogu odrediti taj iznos i donijeti odluku o tome.Međutim, ako bi obavijest o carinskom dugu dovela u pitanje kaznenu istragu, carinska tijela mogu odgoditi tu obavijest do trenutka kad se kaznena istraga više ne dovodi u pitanje, čak i ako se ta istraga provodi u drugoj državi članici. Ako to zatraži tijelo nadležno za prevenciju, istragu, otkrivanje i kazneni progon, uključujući EPPO, carinska tijela odgađaju obavijest. [Am. 203]4.Carinska tijela mogu dopustiti ovlaštenom pouzdanom gospodarskom subjektu („Trust and Check”) da izračuna carinski dug koji odgovara ukupnom iznosu uvozne ili izvozne carine povezane s robom koju je taj subjekt pustio u ime carinskih tijela tijekom razdoblja koje ne premašuje 31 kalendarski dan i da obavijesti carinska tijela o tome uz navođenje odgovarajućeg iznosa za svaku zasebnu pošiljku robe. Ako se carinska tijela ne slažu s izračunanim i dostavljenim iznosom, ona određuju iznos dospjele uvozne ili izvozne carine.5.Odstupajući od stavka 1., ako se glava XII. poglavlje 6. odjeljak 4. Direktive 2006/112/EZ primjenjuje na prodaju na daljinu robe uvezene iz trećih zemalja ili područja kupcu na carinskom području Unije, carinska tijela mogu ovlastiti pretpostavljenog uvoznika da izračuna carinski dug koji odgovara ukupnom iznosu uvozne carine povezane s robom koju je taj pretpostavljeni uvoznik pustio tijekom jednog mjeseca do kraja sljedećeg mjeseca te da dostavi obavijest o tome, uz navođenje odgovarajućeg iznosa za svaku zasebnu pošiljku robe. Tom se obaviješću mogu izmijeniti ili poništiti informacije koje je pretpostavljeni uvoznik dostavio u skladu s člankom 59. stavkom 2. Ako se carinska tijela ne slažu s izračunanim i dostavljenim iznosom, ona određuju iznos dospjele uvozne ili izvozne carine. Smatra se da su carinska tijela dostavila obavijest o carinskom dugu ako se ne protive obavijesti u razumnom roku nakon što ju je trgovac dostavio.6.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3., ako je podnesena carinska deklaracija i ako je plaćanje osigurano, carinska tijela mogu dopustiti da se obavijest o carinskom dugu, koji odgovara ukupnom iznosu uvozne ili izvozne carine povezane s robom koja je puštena istoj osobi tijekom određenog razdoblja dostavi na kraju tog razdoblja. Razdoblje koje su odredila carinska tijela ne smije premašiti 31 dan.7.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. kojima se dopunjava ova Uredba određivanjem sljedećeg:(a)slučajevi iz stavka 2. drugog podstavka točke (d) kad su carinska tijela izuzeta od obavijesti o carinskom dugu;(b)razumno vrijeme nakon kojeg se smatra da nema protivljenja kako je navedeno u stavku 5.;(c)informacije koje se dostavljaju u obavijesti pretpostavljenog uvoznika iz stavka 5.

Članak 182.Ograničenje carinskog duga1.Carinska tijela ne obavješćuju dužnika o carinskom dugu nakon isteka razdoblja od tri godine od dana na koji je carinski dug nastao.2.Ako je carinski dug nastao kao posljedica radnje koja je, u vrijeme kad je bila počinjena, podlijegala pokretanju kaznenog sudskog postupka, razdoblje od tri godine koje se navodi u stavku 1. produljuje se na razdoblje od najmanje pet godina i najviše 10 godina, u skladu s nacionalnim pravom.3.Razdoblja utvrđena u stavcima 1. i 2. suspendiraju se:(a)ako je podnesena žalba u skladu s člankom 16.;(b)takva se suspenzija primjenjuje od dana podnošenja žalbe i traje tijekom trajanja žalbenog postupka; ili(c)ako carinska tijela dužniku u skladu s člankom 6. stavkom 6. priopće razloge na temelju kojih namjeravaju obavijestiti o carinskim dugu; takva se suspenzija primjenjuje od dana tog priopćenja do isteka razdoblja u kojem je dužniku omogućeno da izrazi svoje stajalište.4.Ako je carinski dug potvrđen prema članku 193. stavku 7., razdoblja koja se utvrđuju stavcima 1. i 2. ovog članka smatraju se suspendiranima od dana na koji je podnesen zahtjev za povrat ili otpust u skladu s člankom 198. do dana na koji je donesena odluka o povratu ili otpustu.

Članak 183.Knjiženje1.Carinska tijela iz članka 180. knjiže u skladu s nacionalnim zakonodavstvom iznos dospjele uvozne ili izvozne carine o kojem je upućena obavijest u skladu s člankom 181.Obveza carinskih tijela iz prvog podstavka ne primjenjuje se u slučajevima iz članka 181. stavka 2. drugog podstavka.2.Carinska tijela ne trebaju knjižiti iznose uvozne ili izvozne carine koja prema članku 182. odgovara carinskom dugu o kojemu dužnik više ne može biti obaviješten.3.Države članice utvrđuju praktične postupke za knjiženje iznosa uvozne ili izvozne carine. Ti se postupci mogu razlikovati u skladu s tim jesu li carinska tijela, s obzirom na okolnosti u kojima je carinski dug nastao, uvjerena da će ti iznosi biti plaćeni.

Članak 184.Vrijeme knjiženja1.Carinska tijela knjiže iznos dospjele uvozne ili izvozne carine u roku od 14 dana od puštanja robe, osim ako je roba stavljena u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine.2.Odstupajući od stavka 1., carinska tijela mogu obuhvatiti ukupni iznos uvozne ili izvozne carine koja se odnosi na svu robu koja je puštena za ovlaštenog pouzdanog gospodarskog subjekta („Trust and Check”) tijekom određenog razdoblja, u skladu s člankom 181. stavkom 4., jedinstvenim knjiženjem na kraju tog razdoblja.Takvo knjiženje obavlja se u roku od 14 dana od isteka dotičnog razdoblja.3.Odstupajući od stavka 1., ukupni iznos uvozne carine povezane s robom koja je puštena pretpostavljenom uvozniku tijekom jednog mjeseca u skladu s člankom 181. stavkom 5. može se obuhvatiti jedinstvenim knjiženjem na kraju sljedećeg mjeseca koje sadržava obračun iznosa koji se odnose na svaku zasebnu pošiljku robe.4.Do datuma utvrđenog u članku 265. stavku 3., ako je podnesena carinska deklaracija i ako je plaćanje osigurano, carinska tijela mogu dopustiti da se obavijest o carinskom dugu koji odgovara ukupnom iznosu uvozne ili izvozne carine povezane s robom koja je puštena istoj osobi tijekom određenog razdoblja, koje ne može premašiti 31 dan, dostavi na kraju tog razdoblja.Takvo knjiženje obavlja se u roku od 14 dana od isteka dotičnog razdoblja.5.Ako se roba može pustiti kad ispunjava određene uvjete koji ili reguliraju utvrđivanje iznosa dospjele uvozne ili izvozne carine ili naplatu tog iznosa, knjiženje se obavlja u roku od 14 dana od dana kad je utvrđen iznos dospjele uvozne ili izvozne carine ili je određena obveza plaćanja te carine.Međutim, ako se carinski dug odnosi na privremenu antidampinšku pristojbu, privremenu kompenzacijsku pristojbu ili privremenu zaštitnu mjeru, iznos dospjele uvozne ili izvozne carine knjiži se u roku od dva mjeseca od dana objavljivanja uredbe o utvrđivanju konačne pristojbe u Službenom listu Europske unije.6.Ako je carinski dug nastao u okolnostima koje nisu obuhvaćene stavkom 1., iznos dospjele uvozne ili izvozne carine knjiži se u roku od 14 dana od dana kad carinska tijela mogu odrediti iznos dotične uvozne ili izvozne carine i donijeti odluku.7.Stavak 6. primjenjuje se u vezi s iznosom uvozne ili izvozne carine koja će se naplatiti ili koja preostaje za naplatu ako iznos dospjele uvozne ili izvozne carine nije knjižen u skladu sa stavcima od 1. do 6. ili je utvrđen i knjižen na razini koja je niža od dospjelog iznosa.8.Rokovi za knjiženje navedeni u stavcima od 1. do 6. ne primjenjuju se u nepredviđenim okolnostima ili u slučajevima više sile.9.Knjiženje se može odgoditi u slučaju iz članka 181. stavka 3. drugog podstavka do trenutka kad obavijest o carinskom dugu više ne dovodi u pitanje kaznenu istragu, čak i ako se ta istraga provodi u drugoj državi članici. [Am. 204]

Članak 185.Dodjela provedbenih ovlastiKomisija provedbenim aktima donosi mjere kojima se osigurava međusobna pomoć carinskih tijela u slučaju nastanka carinskog duga.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Odjeljak 2.Plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine

Članak 186.Opći rokovi za plaćanje i suspenziju roka za plaćanje1.Dužnik plaća iznose uvozne ili izvozne carine koji odgovaraju carinskom dugu o kojem se obavješćuje u skladu s člankom 181. u roku koji propisuju carinska tijela.Ne dovodeći u pitanje članak 17. stavak 2., taj rok ne smije premašiti 10 dana od obavješćivanja dužnika o tom carinskom dugu.Carinska tijela mogu produljiti taj rok na zahtjev dužnika ako je iznos dospjele uvozne ili izvozne carine utvrđen naknadnim provjerama iz članka 48. Ne dovodeći u pitanje članak 190. stavak 2., takva produljenja ne smiju premašiti vrijeme koje je potrebno dužniku da poduzme primjerene korake da ispuni svoju obvezu.2.Odstupajući od stavka 1., dužnik plaća iznos uvozne carine koji odgovara carinskom dugu o kojem je upućena obavijest u skladu s člankom 181. stavkom 5. najkasnije pri isteku roka za obavješćivanje o carinskom dugu.3.Ako dužnik ima pravo na pogodnosti plaćanja koje se navode u člancima od 188. do 190., plaćanje se obavlja u roku ili rokovima koja se navode u vezi s tim pogodnostima.4.Rok za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu suspendira se u bilo kojem od sljedećih slučajeva:(a)ako je podnesen zahtjev za otpust carine u skladu s člankom 198.;(b)ako će roba biti zaplijenjena, uništena ili ustupljena u korist države;(c)ako je carinski dug nastao prema članku 161. i postoji više dužnika.5.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem pravila za suspenziju roka za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu iz stavka 3. i određivanjem razdoblja suspenzije.

Članak 187.Plaćanje1.Plaćanje se izvršava u gotovini ili drugim sredstvima sa sličnim učinkom, uključujući i usklađivanje potražnog salda u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.2.Plaćanje može izvršiti treća osoba umjesto dužnika.3.Dužnik može u svakom slučaju platiti ukupni ili dio iznosa uvozne ili izvozne carine, a da ne čeka istek roka koji mu je bio odobren za plaćanje.

Članak 188.Odgoda plaćanjaCarinska tijela, na zahtjev dotične osobe i po polaganju osiguranja, odobravaju odgodu plaćanja dospjele carine na jedan od sljedećih načina:(a)odvojeno za svaki iznos uvozne ili izvozne carine koji je knjižen u skladu s člankom 184. stavkom 1. ili 7.;(b)skupno za sve iznose uvozne ili izvozne carine koji su knjiženi u skladu s člankom 184. stavkom 1. tijekom razdoblja koje su odredila carinska tijela i koje ne premašuje 31 dan;(c)skupno za sve iznose uvozne ili izvozne carine knjižene jedinstveno u skladu s člankom 184. stavcima 2., 3. i 4.Carinska tijela, kada odobravaju odgodu plaćanja dospjele carine iz stavka 1., ne zahtijevaju polaganje osiguranja ako je podnositelj zahtjeva ovlašteni pouzdani gospodarski subjekt („Trust and Check”) koji ima odobrenje za odricanje od osiguranja u skladu s člankom 176. stavkom 3. [Am. 205]

Članak 189.Rok odgode plaćanja1.Rok odgode plaćanja prema članku 188. je 30 dana.2.Ako je plaćanje odgođeno u skladu s člankom 188. točkom (a), rok se računa od dana koji slijedi nakon dana kad je dužnik obaviješten o carinskom dugu.3.Ako je plaćanje odgođeno u skladu s člankom 188. točkom (b), rok se računa od dana koji slijedi nakon dana kad završava razdoblje kumuliranja. On se smanjuje za broj dana koji odgovara polovici broja dana koji su obuhvaćeni razdobljem kumuliranja.4.Ako je plaćanje odgođeno u skladu s člankom 188. točkom (c), rok se računa od dana koji slijedi nakon kraja razdoblja koje je određeno za puštanje dotične robe. On se smanjuje za broj dana koji odgovara polovici broja dana koji su obuhvaćeni dotičnim razdobljem.5.Ako je broj dana u rokovima iz stavaka 3. i 4. neparan, broj dana koji se odbija od 30-dnevnog razdoblja prema tim stavcima jednak je polovici sljedećeg nižeg parnog broja.6.Ako su rokovi na koje se odnose stavci 3. i 4. tjedni, države članice mogu predvidjeti da se iznos uvozne ili izvozne carine u vezi s kojim je plaćanje bilo odgođeno, plaća najkasnije u petak, četvrti tjedan nakon dotičnog tjedna.Ako su ti rokovi mjeseci, države članice mogu predvidjeti da se iznos uvozne ili izvozne carine u vezi s kojim je plaćanje bilo odgođeno, plaća najkasnije 16. dan u mjesecu nakon dotičnog mjeseca. Ti se rokovi ne mogu produljiti čak ni ako je istek roka na državni praznik.

Članak 190.Ostale pogodnosti plaćanja1.Carinska tijela mogu dužniku, osim odgode plaćanja, odobriti pogodnosti plaćanja, pod uvjetom da je položeno osiguranje.2.Ako su pogodnosti odobrene u skladu sa stavkom 1., na iznos uvozne ili izvozne carine naplaćuju se kreditne kamate.Za državu članicu čija je valuta euro, kreditna kamatna stopa jednaka je stopi objavljenoj u Službenom listu Europske unije, Serija C, koju je Europska središnja banka primijenila za svoje glavne operacije refinanciranja, prvog dana mjeseca u kojem iznos dospijeva, uvećanoj za jedan postotni bod.Za državu članicu čija valuta nije euro, kreditna kamatna stopa jednaka je stopi koju prvog dana dotičnog mjeseca primjenjuje nacionalna središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za jedan postotni bod ili, za državu članicu za koju nije dostupna stopa nacionalne središnje banke, najbližoj stopi koja se prvog dana dotičnog mjeseca primjenjuje na tržištu novca te države članice, uvećanoj za jedan postotni bod.3.Carinska tijela mogu se suzdržati od zahtijevanja osiguranja ili od naplaćivanja kreditnih kamata ako se na temelju dokumentirane procjene položaja dužnika utvrdi da bi to stvorilo ozbiljne gospodarske ili društvene poteškoće.4.Carinska tijela suzdržavaju se od naplate kreditnih kamata ako je iznos za svaku naplatu manji od 10 EUR.

Članak 191.Izvršenje naplateAko iznos dospjele uvozne ili izvozne carine ne bude plaćen u propisanom roku, carinska tijela osiguravaju naplatu tog iznosa svim sredstvima koja su im na raspolaganju prema pravu dotične države članice.

Članak 192.Zatezne kamate1.Zatezne kamate naplaćuju se na iznos uvozne ili izvozne carine od dana isteka propisanog razdoblja do dana plaćanja.Za državu članicu čija je valuta euro, stopa zateznih kamata jednaka je stopi objavljenoj u Službenom listu Europske unije, Serija C, koju je Europska središnja banka primijenila za svoje glavne operacije refinanciranja, prvog dana mjeseca u kojem iznos dospijeva, uvećanoj za dva postotna boda.Za državu članicu čija valuta nije euro, stopa zateznih kamata jednaka je stopi koju prvog dana dotičnog mjeseca primjenjuje nacionalna središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda ili, za državu članicu za koju nije dostupna stopa nacionalne središnje banke, najbližoj stopi koja se prvog dana dotičnog mjeseca primjenjuje na tržištu novca te države članice, uvećanoj za dva postotna boda.2.Ako je carinski dug nastao na temelju članaka 161. ili 164. ili ako obavijest o carinskom dugu proizlazi iz naknadne provjere, zatezne kamate naplaćuju se na iznos uvozne ili izvozne carine od dana na koji je carinski dug nastao do dana obavijesti o dugu.Stopa zateznih kamata određuje se u skladu sa stavkom 1.3.Carinska tijela mogu se suzdržati od naplaćivanja zateznih kamata ako se na temelju dokumentirane procjene položaja dužnika utvrdi da bi takvo naplaćivanje stvorilo ozbiljne gospodarske ili društvene poteškoće.4.Carinska tijela suzdržavaju se od naplate zateznih kamata ako je iznos za svaku naplatu manji od 10 EUR.

Odjeljak 3.Povrat i otpust

Članak 193.Povrat i otpust1.Podložno uvjetima utvrđenima u ovom odjeljku, carinska tijela vraćaju ili otpuštaju iznose uvozne ili izvozne carine na temelju bilo čega od sljedećeg:(a)previše naplaćenog iznosa uvozne ili izvozne carine;(b)robe s nedostacima ili robe koja nije u skladu s uvjetima ugovora;(c)greške nadležnih tijela;(d)pravičnosti;(e)poništenja podataka na temelju kojih je utvrđen carinski dug za odgovarajuću robu ili, ako je primjenjivo, odgovarajuće carinske deklaracije.2.Carinska tijela vraćaju ili otpuštaju iznos uvozne ili izvozne carine iz stavka 1. ako je on 10 EUR ili veći, osim ako dotična osoba traži povrat ili otpust manjeg iznosa.3.Ako carinska tijela smatraju da bi povrat ili otpust trebalo odobriti na temelju članaka 196. i 197., dotična država članica šalje dokumentaciju Komisiji na odlučivanje u bilo kojem od sljedećih slučajeva:(a)ako carinska tijela smatraju da su posebne okolnosti nastale zbog toga što Komisija nije ispunila svoje obveze;(b)ako carinska tijela smatraju da je Komisija pogriješila u smislu članka 196.;(c)ako su okolnosti nekog slučaja povezane s nalazima istrage Unije koja je provedena u skladu s Uredbom (EZ) br. 515/97 ili u skladu s bilo kojim zakonodavstvom Unije ili sporazumom koji je Unija sklopila sa zemljama ili skupinama zemalja, a koji sadržava odredbe za provođenje takvih istraga Unije;(d)ako je iznos za koji dotična osoba može biti odgovorna u vezi s jednom ili više uvoznih ili izvoznih radnji jednak ili veći od 500 000 EUR kao posljedica greške ili posebnih okolnosti.Neovisno o prvom podstavku, dokumentacija se ne šalje u bilo kojoj od sljedećih situacija:(a)ako je Komisija već donijela odluku o nekom slučaju s usporedivim činjeničnim i pravnim stanjem;(b)ako Komisija već razmatra neki slučaj s usporedivim činjeničnim i pravnim stanjem.4.Podložno pravilima nadležnosti za donošenje odluke, ako carinska tijela u razdobljima iz članka 198. stavka 1. samostalno otkriju da se iznos uvozne ili izvozne carine vraća ili otpušta prema člancima 194., 196. i 197., ona vraćaju ili otpuštaju iznos na vlastitu inicijativu.5.Ako situacija koja je dovela do obavijesti o carinskom dugu proizlazi iz prijevare dužnika, povrat ili otpust se ne odobravaju.6.Povrat ne dovodi do tog da dotična carinska tijela plaćaju kamate, osim u slučajevima iz stavka 1. točaka (a) i (c).Međutim, u tim slučajevima povrat ne dovodi do tog da dotična carinska tijela plaćaju kamate ako carinska tijela vrate iznos uvozne ili izvozne carine bez nepotrebne odgode nakon što se otkrije da je iznos dospio za povrat. Ako carinska tijela ne vrate taj iznos bez nepotrebne odgode i ako dužnik pokrene postupak radi dobivanja povrata, kamate se plaćaju za razdoblje od datuma plaćanja tih pristojbi do datuma njihova povrata.Osim toga, kamate se plaćaju ako se odluka kojom se odobrava povrat ne provede u roku od tri mjeseca od dana kad je takva odluka donesena, osim ako je neispunjavanje roka bilo izvan kontrole carinskih tijela.U takvim se slučajevima kamate plaćaju od dana isteka tromjesečnog razdoblja do dana povrata. Kamatna stopa utvrđuje se u skladu s člankom 190.7.Ako su carinska tijela odobrila povrat ili otpust greškom, prvotni se carinski dug ponovno potvrđuje u mjeri u kojoj ne zastarijeva prema članku 182.U tim se slučajevima kamate plaćene prema stavku 6. drugom podstavku moraju nadoknaditi.8.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261., radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem pravila koje ona mora poštovati pri donošenju odluke iz stavka 3., a osobito o sljedećem:(a)uvjetima za prihvaćanje dokumentacije;(b)roku za donošenje odluke i suspenziji tog roka;(c)priopćenju osnova na kojima Komisija namjerava temeljiti svoju odluku, prije donošenja odluke koja bi štetno utjecala na dotičnu osobu;(d)obavješćivanju o odluci;(e)posljedicama nedonošenja odluke ili njezina nepriopćavanja.9.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za povrat i otpust te za odluku iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 262. stavka 2.Ako je mišljenje odbora iz članka 262. stavka 1. potrebno dobiti pisanim postupkom, primjenjuje se članak 262. stavak 6.

Članak 194.Previše naplaćeni iznosi uvozne ili izvozne carine1.Iznos uvozne ili izvozne carine vraća se ili otpušta u mjeri u kojoj iznos, koji odgovara carinskom dugu o kojem je izdana izvorna obavijest, prelazi dospjeli iznos ili je carinski dug bio priopćen suprotno članku 181. stavku 1. točkama (c) i (d).2.Ako se zahtjev za povrat ili otpust zasniva na postojanju, u vrijeme kad je roba puštena u slobodni promet, smanjene ili nulte stope uvozne carine za robu u okviru carinske kvote, carinskog plafona ili drugih povoljnih tarifnih mjera, povrat ili otpust odobravaju se pod uvjetom da je u vrijeme podnošenja zahtjev bio popraćen potrebnim dokumentima i da je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:(a)u slučaju carinskih kvota, njihov opseg nije iskorišten;(b)u drugim slučajevima, stopa carine koja se uobičajeno primjenjuje nije ponovno uvedena.

Članak 195.Roba s nedostacima ili roba koja ne odgovara uvjetima ugovora1.Carinska tijela vraćaju ili otpuštaju iznos uvozne carine ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)obavijest o carinskom dugu odnosi se na robu koju je uvoznik odbio jer je u vrijeme puštanja imala nedostatke ili nije odgovarala uvjetima ugovora na temelju kojeg je uvezena;(b)roba nije bila upotrebljavana, osim ako je takva početna uporaba bila nužna da bi se utvrdili nedostaci robe ili njezina neusklađenost s odredbama ugovora;(c)roba je iznesena iz carinskog područja Unije ili, na zahtjev dotične osobe, carinska tijela dopustila su da se roba stavi u postupak unutarnje proizvodnje, uključujući postupak za uništenje ili vanjski provoz, carinsko skladištenje ili slobodnu zonu.2.Carinska tijela ne vraćaju niti otpuštaju iznos uvozne carine u svim sljedećim slučajevima:(a)ako je roba, prije puštanja u slobodni promet, stavljena u posebni postupak za testiranje, osim ako je ustanovljeno da činjenica da je roba s nedostacima ili da ne odgovara uvjetima ugovora ne bi mogla biti normalno otkrivena takvim testovima;(b)ako su nedostaci robe uzeti u razmatranje tijekom izrade uvjeta ugovora, osobito cijene, prije nego što je roba stavljena u carinski postupak koji uključuje nastajanje carinskog duga;(c)ako je podnositelj zahtjeva prodao robu nakon što je utvrđeno da je riječ o robi s nedostacima ili robi koja ne odgovara uvjetima ugovora.3.Smatra se da roba s nedostacima uključuje robu koja je oštećena prije puštanja.

Članak 196.Pogreške carinskih tijela1.U slučajevima osim onih iz članka 193. stavka 1. točke (e) i članaka 194., 195. i 197., carinska tijela vraćaju ili otpuštaju iznos uvozne ili izvozne carine ako su zbog pogreške koju su sama počinila obavijestila o iznosu koji odgovara carinskom dugu, a koji je niži od dospjelog iznosa, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:(a)dužnik nije razumno mogao otkriti takvu grešku;(b)dužnik je djelovao u dobroj vjeri.2.Ako uvjeti utvrđeni u članku 194. stavku 2. nisu ispunjeni, carinska tijela izvršavaju povrat ili otpust ako je propust u primjeni smanjene ili nulte stope carine posljedica greške koju su sama počinila, a podaci na temelju kojih je roba puštena ili, ako je primjenjivo, carinska deklaracija za puštanje u slobodni promet sadržavali su sve elemente i bili popraćeni potrebnom dokumentacijom za primjenu smanjene ili nulte stope.3.Kad se povlašteno postupanje s robom dodjeljuje na temelju sustava upravne suradnje s tijelima treće zemlje i ako ta tijela izdaju uvjerenje za koje se ispostavi da je netočno, takvo izdavanje predstavlja pogrešku koja se nije razumno mogla otkriti u smislu stavka 1. točke (a).Međutim, izdavanje neispravnog uvjerenja ne predstavlja pogrešku ako se uvjerenje temelji na netočnim činjenicama koje je dao izvoznik, osim ako je očito da su tijela koja su izdala potvrdu znala ili trebala znati da roba ne zadovoljava propisane uvjete za dodjeljivanje prava na povlašteno postupanje.Smatra se da je dužnik djelovao u dobroj vjeri ako može dokazati da je tijekom razdoblja dotičnog trgovinskog posla posvetio dužnu pažnju kako bi osigurao da su ispunjeni svi uvjeti za povlašteno postupanje.Dužnik se ne može pozivati na dobru vjeru ako je Komisija objavila u Službenom listu Europske unije obavijest o postojanju razloga za sumnju da zemlja ili područje korisnik neispravno primjenjuju povlaštena postupanja.

Članak 197.Pravičnost1.U slučajevima koji nisu navedeni u članku 193. stavku 1. točki (e) i člancima 194., 195. i 196., carinska tijela vraćaju ili otpuštaju iznos uvozne ili izvozne carine u interesu pravičnosti ako je carinski dug nastao pod posebnim okolnostima u kojima se dužniku ne mogu pripisati prijevara ni očita nepažnja.2.Smatra se da posebne okolnosti iz stavka 1. postoje ako je iz okolnosti slučaja jasno da je dužnik u iznimnoj situaciji u usporedbi s drugim subjektima koji se bave istim poslom te da bez tih okolnosti ne bi pretrpio nepovoljan položaj naplatom iznosa uvozne ili izvozne carine.

Članak 198.Postupak za povrat i otpust1.Zahtjevi za povrat ili otpust u skladu s člankom 193. predaju se carinskim tijelima u sljedećim razdobljima:(a)u slučaju previše naplaćenih iznosa uvozne ili izvozne carine, greške nadležnih tijela ili pravičnosti, u roku od tri godine od dana obavijesti o carinskom dugu;(b)u slučaju robe s nedostacima ili robe koja ne odgovara uvjetima ugovora, u roku od godine dana od dana obavijesti o carinskom dugu;(c)u slučaju poništenja podataka ili, ako je primjenjivo, carinske deklaracije na temelju kojih je roba puštena, u roku od godine dana od datuma poništenja tih podataka ili te carinske deklaracije, osim ako je drukčije navedeno u pravilima primjenjivima na poništenje.Razdoblje navedeno u prvom podstavku točkama (a) i (b) produljuje se ako podnositelj zahtjeva pribavi dokaz da je bio spriječen u podnošenju zahtjeva u propisanom roku zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile.2.Ako carinska tijela na temelju navedenih razloga ne mogu odobriti povrat ili otpust iznosa uvozne ili izvozne carine, dužna su ispitati osnovanost tog zahtjeva za povrat ili otpust s obzirom na druge razloge za povrat i otpust iz članka 193.3.Ako je žalba na obavijest o carinskom dugu uložena prema članku 16., relevantno razdoblje navedeno u stavku 1. prvom podstavku, ispitivanje zahtjevâ za otpust i povrat te povezani rokovi suspendiraju se, počevši od dana kad je uložena žalba, tijekom trajanja žalbenog postupka.4.Ako carinsko tijelo dodjeljuje povrat ili otpust u skladu s člancima 196. i 197., dotična država članica o tome obavješćuje Komisiju.5.Komisija provedbenim aktima određuje postupovna pravila za obavješćivanje Komisije u skladu sa stavkom 4. i informacije koje se dostavljaju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Poglavlje 4.Gašenje carinskog duga

Članak 199.Gašenje1.Ne dovodeći u pitanje važeće odredbe koje se odnose na nenaplatu iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu u slučaju sudski utvrđene nesposobnosti plaćanja dužnika, uvozni ili izvozni carinski dug gasi se na bilo koji od sljedećih načina:(a)ako se dužnika više ne može obavijestiti o carinskom dugu u skladu s člankom 181.;(b)plaćanjem iznosa uvozne ili izvozne carine;(c)podložno stavku 5., otpustom iznosa uvozne ili izvozne carine;(d)ako su podaci na temelju kojih je roba puštena ili carinska deklaracija poništeni za robu koja je puštena u carinski postupak koji stvara obvezu plaćanja uvozne ili izvozne carine;(e)ako je roba koja podliježe uvoznoj ili izvoznoj carini zaplijenjena ili oduzeta i istovremeno ili naknadno zaplijenjena;(f)ako je roba koja podliježe uvoznoj ili izvoznoj carini uništena pod carinskim nadzorom ili ustupljena u korist države;(g)ako je nestanak robe ili neispunjavanje obveza koje proizlaze iz carinskog zakonodavstva posljedica potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka te robe zbog stvarne prirode robe ili nepredviđenih okolnosti ili više sile ili kao posljedica uputa carinskih tijela; za potrebe ove točke, roba se smatra nepovratno izgubljenom ako ju je bilo koja osoba učinila neupotrebljivom;(h)ako je carinski dug nastao prema članku 161. ili 164. i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:i.propust koji je doveo do nastanka carinskog duga nije imao značajan učinak na ispravnost privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka i nije predstavljao pokušaj prijevare;ii.sve potrebne formalnosti za reguliranje statusa robe naknadno su obavljene;(i)ako je roba koja je puštena u slobodni promet oslobođena od carine ili po sniženoj stopi uvozne carine na temelju njezine uporabe u posebne svrhe bila izvezena uz dozvolu carinskih tijela;(j)ako je nastao prema članku 160. i ako su formalnosti koje su obavljene radi omogućivanja odobravanja povlaštenog tarifnog postupanja iz tog članka poništene;(k)ako je, podložno stavku 6., carinski dug nastao prema članku 161. i pružen je zadovoljavajući dokaz carinskim tijelima da roba nije bila korištena ili upotrijebljena i da je bila iznesena izvan carinskog područja Unije.2.U slučajevima iz stavka 1. točke (e), smatra se da carinski dug za potrebe sankcija koje se primjenjuju na carinske prekršaje ipak nije ugašen ako prema ovoj Uredbi i pravu države članice uvozna ili izvozna carina ili postojanje carinskog duga pružaju osnovu za utvrđivanje sankcija.3.Ako se u skladu sa stavkom 1. točkom (g) carinski dug gasi u odnosu na robu koja je puštena u slobodni promet oslobođena od carine ili po sniženoj stopi uvozne carine radi njezine uporabe u posebne svrhe, ostaci ili otpaci nastali pri njezinu uništenju smatraju se robom koja nije roba Unije.4.Važeće odredbe koje se odnose na standardne stope zbog nepovratnog gubitka zbog prirode robe primjenjuju se ako dotična osoba ne uspije pokazati da stvarni gubitak premašuje onaj koji je izračunan primjenom standardne stope za dotičnu robu.5.Ako je više osoba odgovorno za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu, a odobren je otpust, carinski dug gasi se samo za osobu ili osobe kojima je otpust odobren.6.U slučaju iz stavka 1. točke (k) carinski dug ne gasi se za ni za koju osobu koja je pokušala počiniti prijevaru.7.Ako je carinski dug nastao prema članku 161., gasi se za osobu čije ponašanje nije uključivalo nikakav pokušaj prijevare i koja je pridonijela borbi protiv prijevare.8.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem popisa propusta koji nisu imali značajan učinak na ispravnost privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka kako je navedeno u stavku 1. točki (h) podtočki i.

Članak 200.Primjena sankcijaAko se carinski dug gasi na temelju članka 199. stavka 1. točke (h), države članice ne sprječava se u primjeni sankcija za nepoštovanje carinskog zakonodavstva.

Glava XI.MJERE OGRANIČAVANJA I MEHANIZAM UPRAVLJANJA KRIZAMAPoglavlje 1.Mjere ograničavanja

Članak 201.Uloga carinskog tijela EU-a i carinskih tijela1.Carinsko tijelo EU-a doprinosi ispravnoj primjeni mjera ograničavanja donesenih u skladu s člankom 215. UFEU-a tako što prati provedbu mjera u područjima koje su u njegovoj nadležnosti i, podložno preispitivanju i odobrenju Komisije, tako što pruža odgovarajuće smjernice carinskim tijelima. [Am. 206]2.Carinska tijela poduzimaju sve potrebne korake kako bi se uskladila s mjerama ograničavanja, uzimajući u obzir smjernice carinskog tijela EU-a.

Članak 202.Izvješćivanje1.Carinsko tijelo EU-a redovito i kad je god potrebno izvješćuje Komisiju o tome kako carinska tijela provode mjere ograničavanja i o svakom kršenju tih mjera.2.Carinska tijela obavješćuju carinsko tijelo EU-a, Komisiju i nacionalna tijela država članica nadležna za provedbu sankcija o svakoj sumnji i slučaju zaobilaženja mjera ograničavanja te o povezanim vlastitim mjerama ublažavanja.

Poglavlje 2.Mehanizam upravljanja krizama

Članak 203.Priprema protokola i postupaka1.Carinsko tijelo EU-a priprema postupke i protokole koji se mogu aktivirati u skladu s člankom 204. stavkom 1.:(a)u slučaju krize na granici jedne ili više država članica, koja utječe na carinske postupke;(b)u slučaju krize u drugom sektoru pri kojoj je nužno djelovanje carinskih tijela u suradnji s relevantnim tijelima;(c)radi osiguranja brzog, djelotvornog i proporcionalnog odgovora na dotičnu situaciju.2.Protokoli i postupci mogu obuhvaćati konkretno:(a)primjenu zajedničkih kriterija za rizike, zajedničkih prioritetnih područja provjere i profila rizičnosti, odgovarajuće mjere ublažavanja i carinske provjere;(b)okvir suradnje koji omogućuje privremeno stavljanje na raspolaganje carinskih službenika i opreme za carinsku provjeru iz jedne države članice u drugoj državi članici.(ba) uvođenje digitalnih brzih traka za carinjenje na granicama kako bi se na najmanju moguću mjeru svela kašnjenja i zaostaci u protoku tereta; [Am. 207](bb) izbjegavanje trgovinskih ograničenja za robu relevantnu u slučaju krize kako su utvrđena u članku 3. Uredbe (EU)2024/2747. [Am. 208]

Članak 204.Aktivacija mehanizma upravljanja krizama1.Komisija na vlastitu inicijativu ili na temelju zahtjeva jedne ili više država članica ili carinskog tijela EU-a može donijeti provedbeni akt u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavaka 4. i 5. ove Uredbe, uzimajući u obzir protokole i postupke iz članka 203., te kojim se utvrđuju odgovarajuće i potrebne mjere i postupke koji bi se trebali primijenitipostupci kako bi se riješila krizna situacija ili kako bi se ublažili njezini negativni učinci. [Am. 209]2. Carinsko tijelo EU-a koordinira i nadzire primjenu i provedbu odgovarajućih mjera i postupaka koje provode carinska tijela te izvješćuje Komisiju o rezultatima provedbe. [Am. 210]3.Carinsko tijelo EU-a osniva jedinicu za odgovor na krize koja je trajno dostupna tijekom cijele krize. Komisija može poduprijeti carinsko tijelo EU-a u planiranju i uspostavi takve jedinice za odgovor na krizu. Jedinica za odgovor na krizu financira se iz proračuna dodijeljenog carinskom tijelu EU-a. [Am. 211]4.Carinska tijela provode i primjenjuju mjere i postupke donesene u skladu s ovim člankom te izvješćuju carinsko tijelo EU-a o njihovoj provedbi i primjeni.4.a Carinsko tijelo EU-a koordinira i nadzire provedbu odgovarajućih mjera i postupaka koje provode carinska tijela te izvješćuje Komisiju, Europski parlament i Vijeće o rezultatima provedbe. [Am. 212]

Glava XII.CARINSKO TIJELO EUROPSKE UNIJEPoglavlje 1.Načela

Članak 205.Pravni status1.Carinsko tijelo EU-a je tijelo Unije i ima pravnu osobnost.2.U svakoj od država članica carinsko tijelo EU-a ima najširu pravnu sposobnost koja se priznaje pravnim osobama na temelju njihovih nacionalnih propisa. Ono konkretno može stjecati pokretnine i nekretnine ili njima raspolagati te biti stranka u sudskom postupku.3.Carinsko tijelo EU-a zastupa njegov izvršni direktor.

Članak 206.SjedišteSjedište carinskog tijela EU-a nalazi se u […].Mjesto sjedišta Carinskog tijela EU-a odabire se u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom na temelju sljedećih kriterija:(a) ne smije utjecati na obavljanje zadaća i izvršavanje ovlasti Carinskog tijela EU-a, organizaciju njegove upravljačke strukture, funkcioniranje njegove glavne organizacije niti glavno financiranje njegovih aktivnosti;(b) osigurava da Carinsko tijelo EU-a može zaposliti visokokvalificirano i specijalizirano osoblje koje mu je potrebno za obavljanje zadaća i izvršavanje ovlasti predviđenih ovom Uredbom;(c) osigurava da se Carinsko tijelo EU-a može uspostaviti na lokaciji po stupanju na snagu ove Uredbe;(d) osigurava odgovarajuću dostupnost lokacije, postojanje odgovarajućih obrazovnih ustanova za djecu članova osoblja te odgovarajući pristup tržištu rada, socijalnoj sigurnosti i zdravstvenoj skrbi za djecu i supružnike;(e) osigurava uravnoteženu geografsku raspodjelu institucija, tijela i agencija EU-a diljem Unije;(f) pruža adekvatne mogućnosti osposobljavanja;(g) omogućuje blisku suradnju s institucijama, tijelima i agencijama Unije;(h) osigurava održivost te digitalnu sigurnost i povezivost u pogledu fizičke i informatičke infrastrukture te radnih uvjeta. [Am. 213]

Članak 207.Misija i ciljevi carinskog tijela EU-a1.Carinsko tijelo EU-a doprinosi ostvarivanju misije carinskih tijela kako je utvrđeno u članku 2.Carinsko tijelo EU-a zaduženo je za upravljanje i održavanje informatičkih sustava koji se upotrebljavaju za provedbu carinske unije, kao što je centar EU-a za carinske podatke, kako je utvrđeno u glavi III. [Am. 214]2.Ne dovodeći u pitanje odgovornosti Komisije, OLAF-a i država članica, carinsko tijelo EU-a nastoji postići sljedeće ciljeve:(a)carinsko tijelo EU-a doprinosi operativnom upravljanju carinskom unijom te na taj način koordinira i nadzire operativnu suradnju među carinskim tijelima i objedinjuje i pruža tehničko stručno znanje radi poboljšanja učinkovitosti i postizanja rezultata;(b)carinsko tijelo EU-a razvija i održava informacijske tehnologije i upravlja njima radi provedbe postupaka utvrđenih u ovoj Uredbi i doprinosa optimalnoj uporabi dostupnih podataka za potrebe carinskog nadzora, provjere i upravljanja rizicima;(c)carinsko tijelo EU-a podupire carinska tijela u ostvarenju ujednačene provedbe carinskog zakonodavstva, prvenstveno kako bi se osigurala usklađena provedba carinskih provjera i upravljanja rizicima;(d)Carinsko tijelo EU-a doprinosi izvršavanju drugog zakonodavstva Unije koje primjenjuju carinska tijela.; [Am. 215](da) Carinsko tijelo EU-a surađuje s carinskim tijelima i drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije u područjima u kojima su njihove aktivnosti povezane s upravljanjem robom koja prelazi vanjsku granicu; [Am. 216](db) Carinsko tijelo EU-a uvodi obvezni posebni program za prikupljanje carina na prodaju na daljinu robe uvezene iz trećih područja ili trećih zemalja. Taj obvezni posebni program bit će usklađen s posebnim programom utvrđenim u člancima od 3691. do 369x Direktive 2006/112/EZ. [Am. 217]

Poglavlje 2.Zadaće

Članak 208.Osnovne zadaće1.Carinsko tijelo EU-a obavlja zadaće upravljanja rizicima u skladu s glavom IV. poglavljem 3.2.Carinsko tijelo EU-a obavlja zadaće povezane s mjerama ograničavanja i mehanizmom upravljanja krizama u skladu s glavom XI.2.a Carinsko tijelo EU-a podupire Komisiju i države članice u učinkovitijem nadzoru nad provedbom mjera ograničavanja protoka robe koje Vijeće može donijeti u skladu s člankom 215. stavkom 2. UFEU-a o protoku robe, kako bi se osiguralo da se te mjere ne zaobilaze. [Am. 218]3.Carinsko tijelo EU-a obavlja aktivnosti izgradnje kapaciteta, pruža operativnu podršku carinskim tijelima i Komisiji te koordinira njihov rad. Konkretnije, ono: [Am. 219](a)provodi dijagnostiku graničnih prijelaza i drugih mjesta provjere te ih prati, izrađuje zajedničke standarde i izdaje preporuke za unaprjeđenje prakse; [Am. 220](aa) razvija zajedničke standarde i izdaje preporuke za najbolje prakse i prati njihovu provedbu, posebno u pogledu provedbe Carinskog zakonika Unije; [Am. 221](b)mjeri uspješnost carinske unije i podupire Komisiju pri evaluaciji uspješnosti carinske unije, uključujući mjerenje operativnih troškova koje snose carinska tijela pri obavljanju svojih aktivnosti, u skladu s glavom XV. poglavljem 1.; [Am. 222](c)priprema minimalni zajednički sadržaj osposobljavanja za carinske službenike u Uniji i prati kako ga carinska tijela primjenjuju, uključujući sadržaj osposobljavanja iz članka 25. stavka 3. točke (e) koji će biti usklađen, a odnosi se na tehnologiju za analitiku velikih podataka te otkrivanje i provjere; [Am. 223](d)doprinosi sustavu priznavanja sveučilišta i drugih ustanova u Uniji koje nude programe osposobljavanja i obrazovanja u području carina;(e)koordinira i podupire države članice pri osnivanju specijaliziranih centara izvrsnosti za potrebe cijele Unije u relevantnim carinskim područjima, posebice laboratorija za osposobljavanje i carinskih laboratorija;(f)olakšava i koordinira aktivnosti istraživanja i inovacija u području carinacarine te redovito obavješćuje europski inovacijski centar za unutarnju sigurnost o svojim aktivnostima; [Am. 224](g)izrađuje i objavljuje operativne priručnike za praktičnu primjenu carinskih postupaka i radnih metoda i izrađuje s tim povezane zajedničke standarde, uključujući zajedničke smjernice o provedbi; [Am. 225](ga) izdaje preporuke upućene carinskim tijelima za primjenu glave IV.; [Am. 226](h)izdaje mišljenje o tome bi li izdavanje odobrenja za posebne postupke ugrozilo bitne interese proizvođačâ iz Unije u skladu s člankom 102. stavcima 3., 4. i 5.;(i)surađuje s tijelima Unije i nacionalnim tijelima koja nisu carine u skladu s člankom 240. stavkom 9.;(ia) pružanje potpore Komisiji radi izrade i provedbe operativne strategije za aktivnosti povezane s dodjelom, financiranjem i nabavom opreme za provjere, što uključuje procjenu potreba, zajedničku nabavu i dijeljenje opreme; [Am. 227](j)koordinira i podupire operativnu suradnju među carinskim tijelima te između carinskih tijela i drugih tijela na nacionalnoj razini u skladu s glavom XIII.;(k)organizira i koordinira zajedničke provjere iz članka 241.;(l)pruža potporu i stručno znanje Komisiji radi rješavanja složenih slučajeva razvrstavanja, vrednovanja i utvrđivanja podrijetla i praćenja i primjene s tim povezanih odluka.(la) priprema pojednostavnjene smjernice i priručnike za mala i mikropoduzeća te podupire njihovo razumijevanje carinskog zakonodavstva i formalnosti Unije; [Am. 228]Carinsko tijelo EU-a pomaže Komisiji, na njezin zahtjev, u upravljanju odnosima s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u vezi s pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom. [Am. 229]4.Carinsko tijelo EU-a provodi aktivnosti upravljanja podacima i obrade podataka koje su potrebne za izvršenje njegovih zadaća i za izradu nacionalnih aplikacija iz članka 30. ove Uredbe.

Članak 209.Druge zadaće [Am. 230]Komisija može carinskom tijelu EU-a povjeriti sljedeće zadaće za provedbu programa financiranja povezanih s carinama: [Am. 231](a) aktivnosti povezane s razvojem, radom i održavanjem informatičkih sustava koji se upotrebljavaju za provedbu carinske unije, kao što je centar EU-a za carinske podatke, kako je utvrđeno u glavi III.; [Am. 232](b) pružanje potpore Komisiji radi izrade i provedbe operativne strategije za aktivnosti povezane s dodjelom, financiranjem i nabavom opreme za provjere, što uključuje procjenu potreba, zajedničku nabavu i dijeljenje opreme. [Am. 233]

Članak 210.Dodatne zadaćeCarinskom tijelu EU-a mogu se dodijeliti dodatne zadaće u području slobodnog kretanja, uvoza i izvoza robe treće zemlje ako je to predviđeno relevantnim pravnim aktima Unije. Ako se carinskom tijelu EU-a dodijele ili povjere takve zadaće, osiguravaju se odgovarajući financijski i ljudski resursi za njihovu provedbu.

Poglavlje 3.Organizacija carinskog tijela EU-a

Članak 211.Administrativna i upravljačka strukturaAdministrativna i upravljačka struktura carinskog tijela EU-a sastoji se od:(a)upravnog odbora koji obavlja funkcije navedene u članku 215.;(b)izvršnog odbora koji obavlja funkcije iz članka 217.;(c)izvršnog direktora, koji obavlja dužnosti utvrđene u članku 219.;(d)zamjenika izvršnog direktora, koji obavlja dužnosti utvrđene u članku 221. ako upravni odbor odluči stvoriti tu funkciju;(da) Savjetodavni odbor za carinu koji obavlja funkcije iz članka 221. točka (a). [Am. 234]

Odjeljak 1.Upravni odbor

Članak 212.Sastav upravnog odbora1.Upravni odbor sastoji se od po jednog predstavnika iz svake države članice i, dva predstavnika Komisije i jednog stručnjaka kojeg imenuje Europski parlament, koji svi imaju pravo glasa. [Am. 235]2. Upravni odbor uključuje i jednog člana bez prava glasa kojeg imenuje Europski parlament. [Am. 236]3.Svaki član upravnog odbora ima zamjenika. Zamjenik predstavlja člana u njegovu odsustvu.4.Članovi Upravnog odbora i njihovi zamjenici imenuju se uzimajući u obzir njihovo znanje u području carine te njihove relevantne upravljačke i administrativne vještine i vještine upravljanja proračunom i iskustvo s politikama carinske unije. Sve strane zastupljene u upravnom odboru nastoje ograničiti mijenjanje svojih predstavnika radi osiguranja kontinuiteta njegova rada. Sve strane nastoje postići uravnoteženu zastupljenostosiguravaju postizanje uravnotežene zastupljenosti spolova u upravnom odboru. [Am. 237]5.Mandat članova i njihovih zamjenika traje četiri godine. Taj se mandat može produljiti za jednako razdoblje. [Am. 238]5.a Ako član Upravnog odbora ili njegov zamjenik namjerava prijevremeno okončati svoj mandat, relevantni član ili njegov zamjenik o tome obavješćuje predsjednika i zamjenika predsjednika Upravnog odbora te o njegovoj zamjeni. [Am. 239]5.b Svaki član i njegov zamjenik u trenutku preuzimanja dužnosti potpisuju pisanu izjavu kojom izjavljuju da nisu u sukobu interesa. Svaki član i njegov zamjenik ažuriraju svoju izjavu ako se promijeni situacija u pogledu sukoba interesa ili najmanje jednom godišnje. Nadzorno tijelo na svojim internetskim stranicama objavljuje izjave i ažuriranja. [Am. 240]

Članak 213.Predsjednik upravnog odbora1.Upravni odbor bira predsjednika među predstavnicima Komisije i zamjenika predsjednika među svojim članovima s pravom glasa.2.Zamjenik predsjednika automatski mijenja predsjednika ako je on spriječen izvršavati svoje dužnosti.3.Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika traje četiri godine. Taj se mandat može jedanput obnoviti. Međutim, ako njihovo članstvo u upravnom odboru prestane u bilo kojem trenutku tijekom njihova mandata, njihov mandat automatski prestaje na taj datum.

Članak 214.Sastanci upravnog odbora1.Predsjednik saziva sastanke upravnog odbora.2.Izvršni direktor sudjeluje u raspravama, ali bez prava glasa.3.Upravni odbor održava najmanje dva redovna sastanka godišnje. Osim toga, sastaje se na inicijativu predsjednika, na zahtjev Komisije ili na zahtjev najmanje jedne trećine svojih članova.4.Upravni odbor na svoje sastanke može kao promatrača pozvati bilo koju osobu čije bi mišljenje moglo biti od koristi.5.Članovima upravnog odbora i njihovim zamjenicima na sastancima mogu, u skladu s njegovim poslovnikom, pomagati savjetnici ili stručnjaci.6.Ako je na dnevnom redu pitanje povjerljivosti ili sukob interesa, upravni odbor raspravlja i odlučuje o tom pitanju bez prisutnosti dotičnog člana. To ne utječe na pravo država članica, Europskog parlamenta i Komisije da ih predstavlja zamjenik člana. Detaljna pravila za primjenu ove odredbe mogu se utvrditi u poslovniku. [Am. 241]7.Carinsko tijelo EU-a osigurava tajništvo upravnom odboru.

Članak 215.Funkcije upravnog odbora1.Upravni odbor:(a)daje opće smjernice za rad carinskog tijela EU-a;(b)dvotrećinskom većinom članova s pravom glasa donosi godišnji proračun carinskog tijela EU-a i obavlja ostale zadaće povezane s carinskim tijelom EU-a u skladu s poglavljem 4.;(c)ocjenjuje i donosi konsolidirano godišnje izvješće o radu carinskog tijela EU-a, uključujući pregled njegovih ispunjenih zadaća i opće uspješnosti u ostvarenju ciljeva carinske politike, te izvješće i ocjenu do 1. srpnja svake godine šalje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu. Konsolidirano godišnje izvješće o radu javno se objavljuje;(d)donosi financijska pravila koja se primjenjuju na carinsko tijelo EU-a u skladu s člankom 222.;(e)donosi strategiju borbe protiv prijevara razmjernu riziku od prijevara, uzimajući u obzir troškove i koristi mjera koje treba provesti;(f)donosi i objavljuje pravila o sprečavanju sukoba interesa i upravljanja njima u odnosu na svoje članove; svake godine na svojim internetskim stranicama objavljuje izjavu o interesima članova upravnog odbora; [Am. 242](g)donosi i redovito ažurira planove komunikacije i širenja informacija iz članka 232. na temelju analize potreba;(h)donosi i objavljuje svoj poslovnik; [Am. 243](i)u skladu sa stavkom 2. u odnosu na osoblje carinskog tijela EU-a izvršava ovlasti koje se Pravilnikom o osoblju dodjeljuju tijelu za imenovanje i ovlasti koje se Uvjetima zaposlenja ostalih službenika dodjeljuju tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o raduUredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. kojom se utvrđuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i kojom se uvode posebne mjere koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.). („ovlasti tijela za imenovanje”);(j)donosi provedbena pravila za primjenu Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u skladu s člankom 110. stavkom 2. Pravilnika o osoblju;(k)uspostavlja, prema potrebi, službu za unutarnju reviziju;(l)donosi sigurnosna pravila carinskog tijela EU-a u smislu članka 233.;(m)imenuje izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora, ako to radno mjesto postoji, i prema potrebi produljuje njihove mandate ili ih razrješuje dužnosti u skladu s člankom 217.;(n)imenuje računovodstvenog službenika, koji može biti računovodstveni službenik Komisije, na kojeg se primjenjuju Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika i koji je u potpunosti neovisan u izvršavanju svojih dužnosti;(o)donosi sve odluke o osnivanju unutarnjih struktura carinskog tijela EU-a te, prema potrebi, njihovoj izmjeni, uzimajući u obzir potrebe carinskog tijela EU-a u pogledu aktivnosti i dobro proračunsko upravljanje;(p)odobrava sklapanje radnih dogovora u skladu s člankom 240. stavkom 9.;(pa) utvrđuje i donosi poslovnik Savjetodavnog odbora za carinu; [Am. 244](q)osniva radne skupine i stručne skupine te donosi njihove poslovnike;(r)donosi nacrt jedinstvenog programskog dokumenta iz članka 22. stavka 3. prije nego što ga podnese Komisiji na mišljenje;(s)uzimajući u obzir mišljenje Komisije, donosi jedinstveni programski dokument carinskog tijela EU-a dvotrećinskom većinom članova s pravom glasa i u skladu s člankom 216.;(t)donosi strategiju povećanja učinkovitosti i sinergije;(u)donosi strategiju suradnje s trećim zemljama i/ili međunarodnim organizacijama;(v)donosi strategiju za organizacijsko upravljanje i sustave unutarnje kontrole.1.a Upravni odbor može osnivati radne skupine i stručne skupine koje mu pomažu pri obavljanju njegovih zadaća, uključujući pripremu njegovih odluka i praćenje njihove provedbe. [Am. 245]2.Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zaposlenja kojom se relevantne ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru i kojom se utvrđuju uvjeti pod kojima se ta delegacija ovlasti može suspendirati. Izvršni direktor ovlašten je dalje delegirati te ovlasti.3.Upravni odbor može u iznimnim okolnostima odlukom privremeno suspendirati delegiranje ovlasti tijela za imenovanje izvršnom direktoru, kao i ovlasti koje je izvršni direktor delegirao dalje te ih izvršavati sam ili ih delegirati jednom od svojih članova ili članu osoblja koji nije izvršni direktor.

Članak 216.Pravila o glasovanju Upravnog odbora1.Ne dovodeći u pitanje članak 215. stavak 1. točke (b), (m) i (s), Upravni odbor odluke donosi apsolutnom većinom glasova svojih članova s pravom glasa.2. Odluka iz članka 215. stavka 1., točaka (b), (c), (e), (f), (j), (m), (n), (o) i (s) može se donijeti samo ako predstavnici Komisije glasuju za nju. Za potrebe donošenja odluke iz članka 215. stavka 1. točke (s) suglasnost predstavnikâ Komisije potrebna je samo za elemente odluke koji nisu povezani s godišnjim i višegodišnjim programom rada carinskog tijela EU-a. [Am. 246]3.Svaki član s pravom glasa ima jedan glas. U odsutnosti člana s pravom glasa, njegovo pravo glasa izvršava njegov zamjenik.4.Predsjednik sudjeluje u glasovanju.5.Izvršni direktor ne sudjeluje u glasovanju.6.Poslovnikom upravnog odbora utvrđuju se detaljnija pravila glasovanja, a posebice okolnosti u kojima jedan član može djelovati u ime drugoga.

Odjeljak 2.Izvršni odbor

Članak 217.Izvršni odbor1.Upravnom odboru pomaže izvršni odbor.2.Izvršni odbor:(a)nadzire pripremne radnje za odluke koje donosi upravni odbor;(b)osigurava, zajedno s upravnim odborom, odgovarajuće naknadno postupanje na temelju nalaza i preporuka proizašlih iz izvješćâ o unutarnjoj ili vanjskoj reviziji i evaluacija kao i iz istraga OLAF-a i EPPO-a, te provodi odgovarajuće postupke za prijavljivanje sumnji na kriminalno postupanje EPPO-u; [Am. 247](c)nadzire provedbu odluka upravnog odbora radi jačanja nadzora administrativnog upravljanja i upravljanja proračunom.3.Prema potrebi, izvršni odbor može zbog hitnosti donositi određene privremene odluke u ime upravnog odbora, posebice o sljedećim pitanjima:(a)pitanjima povezanima s administrativnim upravljanjem, među ostalim o suspenziji delegiranja ovlasti tijela za imenovanje i proračunskim pitanjima;(b)ako je utvrđena krizna situacija u skladu s glavom XI. u kojoj je potrebno hitno djelovanje ili prilagodba aktivnosti carinskog tijela EU-a.4.Izvršni odbor sastoji se od dvaju predstavnika Komisije iz upravnog odbora i tri druga člana koje je upravni odbor imenovao među svojim članovima s pravom glasa i s ciljem da se osigura rodna ravnoteža. Predsjednik upravnog odbora ujedno je i predsjednik izvršnog odbora. Izvršni direktor sudjeluje na sastancima izvršnog odbora, ali nema pravo glasa. Izvršni odbor donosi odluke običnom većinom. Odluke iz stavka 2. točke (b) mogu se donijeti samo ako jedan predstavnik Komisije glasuje za njih. [Am. 248]5.Mandat članova izvršnog odbora traje četiri godine i može se produljivati. Mandat članova izvršnog odbora istječe prestankom njihova članstva u upravnom odboru.6.Izvršni odbor održava najmanje jedan redoviti sastanak svaka tri mjeseca. Osim toga, sastaje se na inicijativu predsjednika ili na zahtjev svojih članova.7.Upravljački odbor donosi poslovnik Izvršnog odbora.

Odjeljak 3.Izvršni direktor

Članak 218.Imenovanje, razrješenje i produljenje mandata1.Izvršni direktor zapošljava se kao privremeni djelatnik carinskog tijela EU-a u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.Upravni odbor imenuje izvršnog direktora na temelju zasluga i dokazanih administrativnih i upravljačkih vještina, kao i relevantnih kompetencija i iskustva, među barem tri kandidata koje je predložila Komisija, nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira.u skladu sa sljedećim postupkom: [Am. 249](a) na temelju popisa kandidata koji su ušli u uži izbor, a koji sastavlja i objavljuje Komisija nakon poziva na podnošenje kandidatura i transparentnog postupka odabira, uzimajući pritom u obzir rodnu ravnotežu, od kandidata će se tražiti da se obrate nadležnom odboru Europskog parlamenta i Vijeću te da odgovore na pitanja; [Am. 250](b) potom će Europski parlament i Vijeće dati svoje mišljenje i navesti kandidate kojima daju prednost; [Am. 251](c) Upravni odbor imenuje izvršnog direktora uzimajući u obzir ta mišljenja. [Am. 252]Carinsko tijelo EU-a pri sklapanju ugovora s izvršnim direktorom zastupa predsjednik upravnog odbora.2.Mandat izvršnog direktora traje pet godina. Pravodobno prije kraja tog razdoblja Komisija provodi procjenu u kojoj se uzimaju u obzir ocjena uspješnosti izvršnog direktora te buduće zadaće i izazovi carinskog tijela EU-a.3.Upravni odbor, odlučujući o prijedlogu Komisije u kojem se uzima u obzir procjena iz stavka 2., može mandat izvršnog direktora produljiti jednom za najviše pet godina. Upravni odbor obavješćuje Europski parlament i Vijeće o svojoj namjeri da produži mandat izvršnom direktoru. Prije nego što Upravni odbor donese odluku o produljenju mandata, od izvršnog direktora može se zatražiti da pred nadležnim odborom Europskog parlamenta da izjavu i odgovori na pitanja. [Am. 253]4.Izvršni direktor kojem je produljen mandat na kraju ukupnog razdoblja ne može sudjelovati u još jednom postupku odabira za isto mjesto.5.Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo odlukom upravnog odbora, koji odlučuje na prijedlog Komisije. Europski parlament i Vijeće obavješćuju se o razlozima. [Am. 254]6.Upravni odbor odluku o imenovanju, produljenju mandata ili razrješenju dužnosti izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora donosi dvotrećinskom većinom glasova članova s pravom glasa.

Članak 219.Zadaće i odgovornosti izvršnog direktora1.Izvršni direktor upravlja carinskim tijelom EU-a. Izvršni direktor odgovara upravnom odboru.2.Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije i upravnog odbora, izvršni direktor neovisan je u obavljanju svojih zadaća i ne smije tražiti ni primati upute ni od koje vlade ni bilo kojeg drugog tijela.3.Izvršni direktor izvješćuje Europski parlament i Vijeće o obavljanju svojih dužnosti i općoj uspješnosti carinskog tijela EU-a kad se to od njega zatraži. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku pozvati izvršnog direktora da prisustvuje raspravi o bilo kojem pitanju povezanom s aktivnostima Agencije. [Am. 255]4.Izvršni direktor pravni je zastupnik carinskog tijela EU-a.5.Izvršni direktor odgovoran je za provedbu zadaća dodijeljenih carinskom tijelu EU-a ovom Uredbom. Konkretnije, izvršni direktor:(a)svakodnevno upravlja carinskim tijelom EU-a na održiv i djelotvoran način; [Am. 256](b)provodi odluke koje donese upravni odbor;(c)priprema jedinstveni programski dokument iz članka 223. i podnosi ga Upravnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom;(d)provodi jedinstveni programski dokument iz članka 223. i izvješćuje izvršni odbor i upravni odbor o njegovoj provedbi;(e)priprema konsolidirano godišnje izvješće o radu carinskog tijela EU-a i dostavlja ga upravnom odboru na ocjenu i donošenje;(f)priprema akcijski plan na temelju zaključaka iz izvješća i evaluacija unutarnje ili vanjske revizije i istraga OLAF-a i EPPO-a te izvješćuje Komisiju o napretku dva puta godišnje, a upravni odbor i izvršni odbor redovito, te prema potrebi osigurava prijavljivanje sumnji na kriminalno postupanje EPPO-u; [Am. 257](g)ne dovodeći u pitanje istražnu nadležnost EPPO-a i OLAF-a, štiti financijske interese Unije primjenom unutarnjih preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se utvrde nepravilnosti, osiguravanjem povrata pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, određivanjem učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih administrativnih i financijskih sankcija;(h)priprema unutarnju strategiju za borbu protiv prijevara, strategiju povećanja učinkovitosti i sinergije, strategiju suradnje s trećim zemljama i/ili međunarodnim organizacijama te strategiju za organizacijsko upravljanje i sustave unutarnje kontrole za carinsko tijelo EU-a i dostavlja ih upravnom odboru na odobrenje;(i)priprema nacrt financijskih pravila primjenjivih na carinsko tijelo EU-a i podnosi ih upravnom odboru na donošenje nakon savjetovanja s Komisijom;(j)priprema privremeni nacrt izvješća o procjenama prihoda i rashoda carinskog tijela EU-a u skladu s člankom 224. i izvršava njegov proračun;(k)u odnosu na osoblje carinskog tijela EU-a izvršava ovlasti tijela za imenovanje iz članka 215. stavka 1. točke i. u mjeri u kojoj su mu te ovlasti delegirane u skladu s člankom 215. stavkom 2.;(l)donosi odluke u pogledu unutarnjih struktura carinskog tijela EU-a, uključujući, prema potrebi, prenošenje funkcija koje se mogu odnositi na svakodnevno upravljanje carinskim tijelom EU-a i, prema potrebi, njihove izmjene, uzimajući u obzir potrebe povezane s aktivnostima carinskog tijela EU-a i dobrim proračunskim upravljanjem;(m)pregovara o sporazumu o sjedištu carinskog tijela EU-a i, ako je primjenjivo, sličnim sporazumima s državama članicama domaćinima lokalnih ureda te ih potpisuje nakon odobrenja upravnog odbora;(n)priprema praktične aranžmane za provedbu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i VijećaUredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.). i dostavlja ih upravnom odboru na donošenje;(o)promiče raznolikost i nastoji postići uravnoteženu zastupljenost spolova pri zapošljavanju osoblja carinskog tijela EU-a;(p)nastoji zapošljavati osoblje sa što šireg geografskog područja, imajući na umu da se kriteriji za zapošljavanje moraju temeljiti isključivo na zaslugama.

Članak 220.Zamjenik izvršnog direktora1.Upravni odbor može odlučiti stvoriti funkciju zamjenika izvršnog direktora koji pomaže izvršnom direktoru.2.Ako upravni odbor odluči stvoriti funkciju zamjenika izvršnog direktora, na zamjenika izvršnog direktora primjenjuju se odredbe članka 217.

Članak 221.Zadaće i odgovornosti zamjenika izvršnog direktoraAko je stvorena funkcija zamjenika izvršnog direktora, zamjenik izvršnog direktora pomaže izvršnom direktoru u upravljanju agencijom i obavljanju zadaća iz članka 128. Ako je izvršni direktor odsutan ili spriječen ili radno mjesto nije popunjeno, zamjenjuje ga zamjenik izvršnog direktora.

Članak 221.aSavjetodavni odbor za carinu1. Carinsko tijelo EU-a osniva savjetodavni odbor za carinu koji pomaže izvršnom odboru.2. Savjetodavni odbor za carinu ima zadaću savjetovati:(a) o provedbi tehničkih mjera i odluka, uključujući upravljanje rizikom i prioritetna područja kontrole;(b) o pitanjima provedbe i normizacije, uključujući aktivnosti usklađivanja ili potrebu za prilagodbom pravila;(c) o carinskim dimenzijama drugih zakonodavnih akata koje se primjenjuje na carinske postupke;(d) na zahtjev pruža savjete prema potrebi u kontekstu svih drugih aktivnosti Tijela.3. Savjetodavni odbor za carinu sastoji se od predstavnika i udruženja svih relevantnih dionika u radu carinskog tijela EU-a; njegov sastav utvrđuje upravni odbor.4. Upravni odbor imenuje četiri člana, od kojih je jedan predsjednik savjetodavnog odbora za carinu, kako bi u svojstvu promatrača sudjelovali u Upravnom odboru. Njihova je uloga da što šire zastupaju različita mišljenja zastupana u savjetodavnom odboru za carinu. Početni mandat traje 48 mjeseci i može se produljiti.5. Prije donošenja odluka upravnog odbora redovito se savjetuje sa savjetodavnim odborom za carinu. To se može odvijati putem ad hoc stručnih radnih skupina. Mišljenje savjetodavnog odbora za carinu ni u kojem slučaju nije obvezujuće za Upravni odbor.6. Savjetodavni odbor za carinu održava najmanje jedan redovni sastanak svakih šest mjeseci. Osim toga, može se sastati se na zahtjev carinskog tijela EU-a ili izvršnog odbora. [Am. 258]

Poglavlje 4.Donošenje i struktura proračuna carinskog tijela EU-a

Članak 222.Opće odredbeFinancijska pravila koja se primjenjuju na carinsko tijelo EU-a donosi upravni odbor nakon savjetovanja s Komisijom. Ona ne smiju odstupati od Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/715Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/715 od 18. prosinca 2018. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu na koja se upućuje u članku 70. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 122, 10.5.2019., str. 1.)., osim ako je to odstupanje izričito potrebno za rad carinskog tijela EU-a i ako je Komisija prethodno dala svoju suglasnost.

Članak 223.Jedinstveni programski dokument1.Izvršni direktor svake godine sastavlja jedinstveni programski dokument koji konkretno sadržava višegodišnje i godišnje programiranje u skladu s odredbama utvrđenima u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/715 te u skladu s relevantnom odredbom financijskih pravila carinskog tijela EU-a donesenih u skladu s člankom 222. ove Uredbe i uzimajući u obzir smjernice koje utvrđuje Komisija. Godišnje i višegodišnje programiranje usklađeno je s carinskom politikom i općim prioritetima carinske unije.2.Upravni odbor do 31. siječnja godine koja prethodi programskom razdoblju dostavlja nacrt jedinstvenog programskog dokumenta Komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom revizorskom sudu.3.Upravni odbor svake godine do 30. studenoga donosi jedinstveni programski dokument. Jedinstveni programski dokument i svaku kasnije ažuriranu verziju tog dokumenta prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji. Jedinstveni programski dokument postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije te se, prema potrebi, u skladu s time prilagođava.4.U godišnjem programu rada navode se detaljni ciljevi i očekivani rezultati, uključujući pokazatelje uspješnosti. On sadržava i opis djelovanja koja će se financirati te okvirne financijske i ljudske resurse dodijeljene svakom djelovanju. Godišnji program rada mora biti usklađen s višegodišnjim programom rada iz stavka 5. U njemu su jasno navedene zadaće koje su dodane, izmijenjene ili izbrisane u usporedbi s prethodnom financijskom godinom. Upravni odbor mijenja doneseni godišnji program rada ako carinsko tijelo EU-a dobije novu zadaću u okviru područja primjene ove Uredbe. Svaka bitna izmjena godišnjeg programa rada donosi se u skladu s jednakim postupkom kao i prvotni godišnji program rada. Upravni odbor može ovlast za donošenje manjih izmjena godišnjeg programa rada delegirati izvršnom direktoru.5.U višegodišnjem programu rada utvrđuje se opći strateški program, među ostalim i ciljevi, očekivani rezultati i pokazatelji uspješnosti. U njemu se ujedno za svaku aktivnost prikazuju okvirni ljudski i financijski resursi koji se smatraju potrebnima za postizanje utvrđenih ciljeva. Strateško programiranje ažurira se prema potrebi i dokazuje doprinos carinskog tijela EU-a ostvarenju političkih prioriteta Unije.

Članak 224.Donošenje proračuna1.Izvršni direktor svake godine sastavlja privremeni nacrt izvještaja o procjenama prihoda i rashoda carinskog tijela EU-a za sljedeću financijsku godinu, u koji je uključen i plan radnih mjesta, te ga šalje upravnom odboru. Informacije u privremenom nacrtu izvještaja o procjenama moraju biti dosljedne s nacrtom jedinstvenog programskog dokumenta iz članka 223. stavka 1.2.Upravni odbor na temelju privremenog nacrta izvještaja o procjenama iz stavka 1. donosi nacrt izvještaja o procjenama prihoda i rashoda carinskog tijela EU-a za sljedeću financijsku godinu.3.Upravni odbor svake godine do 31. siječnja šalje nacrt izvještaja o procjenama prihoda i rashoda carinskog tijela EU-a Komisiji.4.Komisija šalje nacrt izvještaja o procjenama proračunskom tijelu zajedno s nacrtom općeg proračuna Europske unije.5.Na temelju nacrta izvještaja o procjeni Komisija u nacrt općeg proračuna Unije unosi procjene koje smatra potrebnima za plan radnih mjesta i iznos doprinosa za koji se tereti opći proračun, koje dostavlja tijelu nadležnom za proračun u skladu s člancima 313. i 314. UFEU-a.6.Proračunsko tijelo carinskom tijelu EU-a odobrava sredstva za doprinos iz općeg proračuna Unije.7.Proračunsko tijelo donosi plan radnih mjesta carinskog tijela EU-a.8.Upravni odbor donosi proračun carinskog tijela EU-a. Taj proračun postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije te se, prema potrebi, proračun carinskog tijela EU-a u skladu s tim prilagođava.

Članak 225.Struktura proračuna1.Procjena svih prihoda i rashoda carinskog tijela EU-a izrađuje se za svaku financijsku godinu i prikazuje se u proračunu carinskog tijela EU-a. Financijska godina odgovara kalendarskoj godini.2.Proračun carinskog tijela EU-a mora biti uravnotežen u pogledu prihoda i rashoda.3.Ne dovodeći u pitanje druge izvore, u prihode carinskog tijela EU-a ubrajaju se:(a)doprinos Unije unesen u opći proračun Unije;(b)svi dobrovoljni financijski doprinosi država članica;(c)moguće financiranje Unije u obliku sporazumâ o doprinosu ili bespovratnih sredstava u skladu s financijskim pravilima carinskog tijela EU-a iz članka 222. i u skladu s odredbama odgovarajućih instrumenata kojima se podupiru politike Unije;(d)naknade za publikacije i sve ostale usluge koje pruža carinsko tijelo EU-a.4.Rashodi carinskog tijela EU-a uključuju plaće osoblja, administrativne i infrastrukturne troškove te rashode poslovanja.5.Proračunske obveze za aktivnosti povezane s velikim projektima koji traju više od jedne financijske godine moguće je raspodijeliti na nekoliko godišnjih obroka.

Članak 226.Izvršenje proračuna carinskog tijela EU-a1.Proračun carinskog tijela EU-a izvršava izvršni direktor.2.Izvršni direktor proračunskom tijelu svake godine šalje sve informacije potrebne za izvršavanje njegovih zadaća evaluacije.

Članak 227.Podnošenje financijskih izvještaja i razrješnica1.Računovodstveni službenik carinskog tijela EU-a sljedeće financijske godine (godina N + 1) šalje privremene financijske izvještaje za financijsku godinu (godina N) računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu do 1. ožujka sljedeće financijske godine (godina N + 1).2.Carinsko tijelo EU-a do 31. ožujka godine N + 1 Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu dostavlja izvještaj o proračunskom i financijskom upravljanju za godinu N.3.Računovodstveni službenik Komisije do 31. ožujka godine N + 1 Revizorskom sudu dostavlja privremenu računovodstvenu dokumentaciju tijela, konsolidiranu s računovodstvenom dokumentacijom Komisije.4.Nakon primitka primjedbi Revizorskog suda na privremene financijske izvještaje carinskog tijela EU-a u skladu s člankom 246. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.). Europskog parlamenta i Vijeća, računovodstveni službenik carinskog tijela EU-a sastavlja završne financijske izvještaje carinskog tijela EU-a za tu godinu. Izvršni direktor šalje ih izvršnom odboru radi dobivanja mišljenja. Upravni odbor donosi to mišljenje.5.Računovodstveni službenik carinskog tijela EU-a do 1. srpnja godine N + 1 Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu šalje završne financijske izvještaje za godinu N zajedno s mišljenjem koje je donio upravni odbor.6.Završni financijski izvještaji za godinu N objavljuju se u Službenom listu Europske unije do 15. studenoga godine N + 1.7.Izvršni direktor šalje Revizorskom sudu odgovore na njegove primjedbe do 30. rujna godine N + 1. Izvršni direktor taj odgovor dostavlja i upravnom odboru.8.Izvršni direktor Europskom parlamentu na njegov zahtjev dostavlja sve informacije potrebne za urednu primjenu postupka davanja razrješnice za financijsku godinu N u skladu s člankom 261. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046.9.Na temelju preporuke Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom, Europski parlament prije 15. svibnja godine N + 2 daje razrješnicu izvršnom direktoru za izvršenje proračuna za godinu N.

Članak 228.Borba protiv prijevare1.Radi borbe protiv prijevare, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti unutar carinskog tijela EU-a odredbe Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 primjenjuju se bez ograničenja.2.Carinsko tijelo EU-a pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica u vezi s internim istragama koje provodi OLAFSL L 136, 31.5.1999., str. 15. u roku od šest mjeseci od [XXX] te donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na njegovo osoblje s pomoću predloška navedenog u Prilogu tom sporazumu.3.Europski revizorski sud ima ovlasti revizije, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su od carinskog tijela EU-a primili sredstva Unije.4.OLAF smije provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, kako bi se utvrdilo postoji li prijevara, korupcija ili bilo koja druga nezakonita aktivnost kojom se ugrožavaju financijski interesi Unije u vezi s bespovratnim sredstvima ili ugovorom koji je financiralo carinsko tijelo EU-a, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija radi zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.)..5.Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2., 3. i 4., ugovori, sporazumi i odluke carinskog tijela EU-a o dodjeli bespovratnih sredstava sadržavaju odredbe kojima se Europskom revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima. Radni dogovori s nadležnim tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama obuhvaćaju pomoć i suradnju tih tijela i međunarodnih organizacija u vezi s revizijama i istragama koje provode Revizorski sud i OLAF.6.EPPO u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 može provoditi istrage i kazneni progonodgovoran je za provođenje istraga i kaznenog progona prijevara i drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije, kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i VijećaDirektiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).. Carinsko tijelo EU-a i druga relevantna nacionalna nadležna tijela bez nepotrebne odgode izvještavaju EPPO o svakom kažnjivom postupanju u pogledu kojeg bi EPPO mogao izvršavati svoju nadležnost u skladu s člankom 22. te člankom 25. stavcima 2. i 3. te uredbe. [Am. 259]

Poglavlje 5.Odredbe o osoblju

Članak 229.Opće odredbeNa osoblje carinskog tijela EU-a primjenjuju se Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije te pravila koja su na temelju zajedničkog dogovora donijele institucije Unije radi primjene Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

Članak 230.Upućeni nacionalni stručnjaci i drugo osoblje1.Carinsko tijelo EU-a može angažirati upućene nacionalne stručnjake ili drugo osoblje koje ne zapošljava carinsko tijelo EU-a.2.Upravni odbor donosi odluku kojom utvrđuje pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u carinsko tijelo EU-a.

Članak 231.Povlastice i imunitetiNa carinsko tijelo EU-a i njegovo osoblje primjenjuje se Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije koji je priložen Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.

Poglavlje 6.Opće i završne odredbe

Članak 232.Transparentnost i komunikacija1.Uredba (EZ) br. 1049/2001 primjenjuje se na dokumente koje čuva carinsko tijelo EU-a. Upravni odbor u roku od šest mjeseci od datuma svojeg prvog sastanka donosi detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001.2.Carinsko tijelo EU-a obrađuje osobne podatke u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725. Upravni odbor utvrđuje, u roku od šest mjeseci od prvog sastanka, mjere kojima carinsko tijelo EU-a primjenjuje Uredbu (EU) 2018/1725, uključujući one o imenovanju službenika za zaštitu podataka carinskog tijela EU-a. Te se mjere utvrđuju nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka.3.Carinsko tijelo EU-a može na vlastitu inicijativu sudjelovati u komunikacijskim aktivnostima u području svoje nadležnosti. Dodjelom sredstava za komunikacijske aktivnosti ne smije se ugroziti djelotvorno izvršavanje zadaća carinskog tijela EU-a. Komunikacijske aktivnosti provode se u skladu s relevantnim komunikacijskim planovima i planovima za širenje informacija koje donosi upravni odbor.

Članak 233.Sigurnosna pravila za zaštitu klasificiranih i osjetljivih neklasificiranih podataka1.Carinsko tijelo EU-a donosi svoja sigurnosna pravila koja se temelje na načelima i pravilima utvrđenima u sigurnosnim pravilima Komisije za zaštitu klasificiranih podataka Europske unije (EUCI) i osjetljivih neklasificiranih podataka, uključujući među ostalim odredbe o razmjeni takvih podataka s trećim zemljama i obradi i pohrani takvih podataka, kako je utvrđeno u odlukama Komisije (EU, Euratom) 2015/443Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 od 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (SL L 72, 17.3.2015., str. 41.). i (EU, Euratom) 2015/444Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 od 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).. Svaki administrativni dogovor o razmjeni klasificiranih podataka s relevantnim tijelima treće zemlje ili, ako takav dogovor ne postoji, bilo kakvo izvanredno ad hoc objavljivanje EUCI-ja tim tijelima podliježe prethodnom odobrenju Komisije.2.Upravni odbor nakon Komisijina odobrenja donosi sigurnosna pravila carinskog tijela EU-a. Pri razmatranju predloženih sigurnosnih pravila Komisija osigurava njihovu usklađenost s odlukama (EU, Euratom) 2015/443 i (EU, Euratom) 2015/444.3.Članovi upravnog odbora, izvršni direktor, vanjski stručnjaci koji sudjeluju u radu ad hoc radnih skupina i članovi osoblja carinskog tijela EU-a poštuju zahtjeve u pogledu povjerljivosti iz članka 339. UFEU-a čak i nakon prestanka svojih dužnosti.4.Carinsko tijelo EU-a može poduzeti potrebne mjere kako bi olakšalo razmjenu informacija relevantnih za svoje zadaće s Komisijom i državama članicama te prema potrebi s relevantnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije. Za svaki administrativni aranžman sklopljen u tu svrhu u vezi s razmjenom klasificiranih podataka EU-a (EUCI) ili, ako nema takvog aranžmana, za svako iznimno ad hoc objavljivanje EUCI-ja potrebno je prethodno odobrenje Komisije.

Članak 234.Pravila o jeziku1.Na Carinsko tijelo EU-a primjenjuju se odredbe utvrđene u Uredbi Vijeća br. 1.Uredba Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385.).2.Upravni odbor odlučuje o internim pravilima u pogledu jezika za carinsko tijelo EU-a.3.Usluge prijevoda koje su potrebne za funkcioniranje carinskog tijela EU-a pruža Centar za prevođenje za tijela Europske unije.

Članak 235.Evaluacija1.Najkasnije [Ured za publikacije: unijeti datum petčetiri godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] i svakih petčetiri godina nakon toga, Komisija osigurava provođenje evaluacije uspješnosti ciljeva, ovlasti, zadaća, upravljanja i lokacija carinskog tijela EU-a u skladu sa smjernicama Komisije. [Am. 260]2.Evaluacija je posebno usmjerena na moguću potrebu za izmjenom mandata carinskog tijela EU-a i na financijske učinke takve izmjene.3.Pri svakoj drugoj evaluaciji iz stavka 1. ocjenjuju se rezultati koje je carinsko tijelo EU-a ostvarilo u odnosu na svoje ciljeve, mandat, zadaće i upravljanje, uključujući i procjenu opravdanosti daljnjeg postojanja carinskog tijela EU-a u odnosu na te ciljeve, mandat, upravljanje i zadaće. [Am. 261]4.Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o nalazima evaluacije iz stavka 2. Nalazi evaluacije se objavljuju.

Članak 236.Odgovornost carinskog tijela EU-a1.Ugovorna odgovornost carinskog tijela EU-a uređuje se pravom koje je mjerodavno za dotični ugovor.2.Sud Europske unije nadležan je za donošenje presuda na temelju bilo koje arbitražne klauzule iz ugovora koji sklopi carinsko tijelo EU-a.3.U slučaju neugovorne odgovornosti carinsko tijelo EU-a u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima država članica nadoknađuje svu štetu koju pri obavljanju svojih dužnosti prouzroče njegove službe ili osoblje.4.Sud Europske unije nadležan je u sporovima za naknadu štete iz stavka 3.5.Osobna odgovornost osoblja prema carinskom tijelu EU-a uređena je odredbama Pravilnika o osoblju za dužnosnike ili Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, koje se na njih primjenjuju.6.Financijska odgovornost Unije i država članica za dugove carinskog tijela EU-a ograničava se na njihove već dane doprinose za administrativne troškove.

Članak 237.Sporazum o sjedištu i uvjeti rada1.Potrebni dogovori o smještaju carinskog tijela EU-a u državi članici domaćinu i objekti koje ta država članica daje na raspolaganje zajedno s posebnim pravilima koja se u državi članici domaćinu primjenjuju na izvršnog direktora, članove upravnog odbora, osoblje carinskog tijela EU-a i članove njihovih obitelji utvrđuju se Sporazumom o sjedištu između carinskog tijela EU-a i države članice u kojoj se sjedište nalazi koji se sklapa nakon dobivanja odobrenja upravnog odbora i najkasnije … [Ured za publikacije: unijeti datum dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe].2.Država članica domaćin carinskog tijela EU-a mora osigurati najbolje moguće uvjete za funkcioniranje carinskog tijela EU-a, uključujući višejezično i europski usmjereno školovanje te primjerenu prometnu povezanost.3.Ako je to potrebno zbog iznimnih okolnosti, izvršni direktor može odlučiti osnovati lokalni ured u drugoj državi članiciurede u drugim državama članicama radi učinkovitijeg, djelotvornijeg i koherentnijeg obavljanja zadaća carinskog tijela EU-a. [Am. 262]Prije donošenja odluke o osnivanju lokalnog ureda izvršni direktor mora dobiti suglasnost Komisije, upravnog odbora i predmetne države članice. Odluka se mora temeljiti na odgovarajućoj analizi troškova i koristi kojom se konkretno dokazuje dodana vrijednost te odluke. U toj se odluci opseg aktivnosti koje se trebaju obavljati u tom lokalnom uredu utvrđuje na način da se izbjegnu nepotrebni troškovi i udvostručavanje administrativnih zadaća carinskog tijela EU-a.

Članak 238.Početak rada carinskog tijela EU-a1.Carinsko tijelo EU-a uspostavlja se 2026. i postaje potpuno funkcionalno dood 1. siječnja 2028. [Am. 263]2.Komisija je odgovorna za uspostavu i početno funkcioniranje carinskog tijela EU-a dok ono ne ojača operativni kapacitet za izvršavanje vlastitog proračuna. U tu svrhu:(a)dok izvršni direktor ne preuzme dužnosti nakon što ga je imenovao upravni odbor u skladu s člankom 218., Komisija može odrediti dužnosnika Komisije koji će djelovati kao privremeni izvršni direktor i obavljati dužnosti izvršnog direktora;(b)odstupajući od članka 215. stavka 1. točke i. i do donošenja odluke iz članka 215. stavka 2. privremeni izvršni direktor ima ovlasti tijela za imenovanje;(c)Komisija može carinskom tijelu EU-a ponuditi pomoć, prvenstveno upućivanjem Komisijinih dužnosnika koji će obavljati aktivnosti carinskog tijela EU-a koje su odgovornost privremenog izvršnog direktora ili izvršnog direktora;(d)privremeni izvršni direktor može odobriti sva plaćanja pokrivena sredstvima predviđenima u proračunu carinskog tijela EU-a te može nakon donošenja plana radnih mjesta carinskog tijela EU-a sklapati ugovore, uključujući ugovore o zapošljavanju osoblja.

Glava XIII.CARINSKA SURADNJA

Članak 239.Unutarnja carinska suradnja1.Ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EZ) br. 515/97, carinska tijela surađuju međusobno, s Komisijom i s carinskim tijelom EU-a u skladu s carinskim zakonodavstvom i svim drugim zakonodavstvom Unije kojim je predviđena takva suradnja kako bi se osigurala ispravna i ujednačena primjena tog zakonodavstva te doprinijelo ostvarenju njihove misije, kako je utvrđena u članku 2.2.Carinska tijela mogu privremeno staviti carinske službenike na raspolaganje za rad u carinskim tijelima druge države članice. O tome obavješćuju carinsko tijelo EU-a, koje može koordinirati takav rad.3.Carinska tijela mogu obavljati zajedničke provjere uz one predviđene člankom 241. Carinska tijela obavješćuju carinsko tijelo EU-a o tim zajedničkim provjerama.4.Komisija, OLAF i carinsko tijelo EU-a mogu razmjenjivati podatke relevantne za suradnju iz ove glave, uključujući informacije o riziku. Carinsko tijelo EU-a osigurava djelotvornu upotrebu tih informacija u aktivnostima upravljanja rizicima u skladu s ovom glavom i glavom XII.

Članak 239.aPlatforma za izvješćivanje o robi1. Carinsko tijelo EU-a uspostavlja platformu za izvješćivanje o robi (dalje u tekstu: „Platforma”) kako bi tijelima, poduzećima, potrošačima i građanima omogućilo da prijave robu koja ulazi na unutarnje tržište, a koje nije usklađena sa standardima sukladnosti i/ili nije u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije.2. Platforma mora biti uspostavljena kao platforma na internetu, lako dostupna, razumljiva i dostupna na svim službenim jezicima Unije.3. Carinsko tijelo EU-a procjenjuje informacije dobivene putem platforme i, prema potrebi, obavješćuje carinsko tijelo ili više carinskih tijela u jednoj ili više država članica u koje je stigla roba o kojoj se izvješćuje. Carinsko tijelo ocjenjuje samo prijavljenu robu koja je stavljena na tržište u jednoj ili više država članica.4. Obaviješteno carinsko tijelo iz stavka 3. surađuje s drugim tijelima na nacionalnoj razini, što uključuje, ali nije ograničeno na tijela za nadzor tržišta, sanitarna i fitosanitarna tijela, tijela za izvršavanje zakonodavstva i porezna tijela, u provedbi mjera za uklanjanje prijavljene robe s unutarnjeg tržišta. Obaviješteno carinsko tijelo o tim mjerama izvješćuje carinsko tijelo EU-a u roku od 30 kalendarskih dana nakon poduzimanja mjere.5. Carinsko tijelo EU-a osigurava da su svi relevantni podaci povezani s prijavljenom robom dostupni u Centru EU-a za carinske podatke. Carinsko tijelo EU-a može od carinskih tijela zatražiti da u tu svrhu dostave relevantne podatke. [Am. 264]

Članak 240.Okvir za suradnju s drugim tijelima1.Carinska tijela surađuju s drugim tijelima na nacionalnoj razini, što uključuje, ali nije ograničeno na tijela za nadzor tržišta, sanitarna i fitosanitarna tijela, tijela za izvršavanje zakonodavstva i porezna tijela, u područjima drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela, naplate pristojbi i poreza te drugih relevantnih područja suradnje. Carinska tijela, prema potrebi, surađuju i s relevantnim tijelima, stručnim skupinama, agencijama, uredima ili mrežama koje koordiniraju aktivnosti drugih tijela na razini Unije. Carinska tijela, prema potrebi, surađuju i s drugim relevantnim strankama na razini EU-a, kako je navedeno u stavku 9., a carinska tijela koja su u to uključena obavješćuju o tome carinsko tijelo EU-a.2.Suradnja iz stavka 1. odvija se redovito i na strukturiran način. Njome se konkretno nastoje ostvariti sljedeći ciljevi:(a)doprinos zakonodavnim promjenama i njihovo praćenje u područjima politike relevantnima za carinu;(b)razmjena podataka, posebice podataka relevantnih za upravljanje rizicima u skladu s glavom IV. poglavljem 3.;(c)razvoj dosljednih i koordiniranih strategija nadzora za upravljanje rizicima povezanima s robom u područjima nadležnosti carinskih tijela i drugih tijela u skladu s glavom IV. poglavljem 3.;(d)operativna provedba, uključujući obavljanje zajedničkih provjera u skladu s člankom 241.;(da) razmjena vještina i najboljih praksi u okviru zajedničkih osposobljavanja o tome kako otkriti nesukladne proizvode, uključujući ažuriranje svih drugih propisa Unije kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu sukladnosti, kao što su oni povezani sa sigurnošću i održivošću proizvoda. [Am. 265]3.Carinsko tijelo EU-a, ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije i podložno njezinu prethodnom odobrenju, sklapa radne dogovore radi razvoja i ažuriranja okvira za suradnju iz stavka 1., što obuhvaća uključivanje drugih relevantnih strana kako je navedeno u stavku 9., pružanje smjernica za njegovu praktičnu primjenu, ciljeve i glavna područja suradnje u skladu sa stavkom 2. ovog članka i glavom III. ove Uredbe.3.a Carinska tijela odmah upozoravaju nadležna tijela Unije i nacionalna tijela na svako navodno kršenje zakonodavstva EU-a i šalju obavijest u centar EU-a za carinske podatke. [Am. 266]4.Ako carinsko tijelo surađuje s drugim tijelom u drugoj državi članici, o tome obavješćuje carinsko tijelo te države članice. Ako suradnja uključuje više od dvije države članice, uključena carinska tijela o tom obavješćuju carinsko tijelo EU-a, koje može pružati operativnu i koordinacijsku potporu u skladu s člankom 208.5.Države članice svake godine izvješćuju carinsko tijelo EU-a o primjeni okvira za suradnju. Carinsko tijelo EU-a uzima u obzir nalaze tog izvješćivanja u svojim aktivnostima praćenja iz članka 208. stavka 3. točke (a) te zadaćama mjerenja uspješnosti iz članka 208. stavka 3. točke (b).6.Komisija do datuma navedenog u članku 238. stavku 1. može obavljati zadaće carinskog tijela EU-a, kako je navedeno u stavku 3.7.Carinsko tijelo EU-a može surađivati s drugim tijelima na nacionalnoj razini te s Komisijom i drugim institucijama, uredima, agencijama, mrežama i tijelima Unije radi doprinosa ciljevima iz stavka 2. i okviru za suradnju iz stavka 3.Carinsko tijelo EU-a u tu svrhu može, podložno odobrenju njegova upravnog odbora i nakon odobrenja Komisije, sklapati radne dogovore s tijelima Unije ili drugim tijelima na nacionalnoj razini. Iz tih administrativnih dogovora ne smiju proizlaziti pravne obveze, a u njima se definira priroda, opseg i način odvijanja namjeravane suradnje.8.Carinsko tijelo EU-a blisko surađuje s OLAF-om i EPPO-om u slučaju prijevare ili sumnje na prijevaru u aktivnostima suradnje. [Am. 267]9.Carinsko tijelo EU-a može razviti okvir za operativnu suradnju s drugim tijelima EU-a, među ostalim Europolom i Frontexom, u skladu sa stavcima 2., 4. i 5. te može doprinositi i sudjelovati u strateškim analizama i procjenama opasnosti, ciklusima politike, inovacijskim programima, aktivnostima osposobljavanja, mrežama i drugim aktivnostima koje su relevantne za provedbu njegovih zadaća i koje organiziraju ta druga tijela.

Članak 241.Zajedničke provjere1.Carinsko tijelo EU-a planira, organizira i koordinira zajedničke provjere koje provode carinska tijela, prema potrebi u suradnji s drugim tijelima i agencijama, uključujući Europol, u skladu s člankom 240. stavkom 9. [Am. 268]2.Carinsko tijelo EU-a pritom se pridržava prioriteta carinske politike te osigurava potrebne veze i koordinaciju s aktivnostima borbe protiv prijevara koje provode OLAF i EPPOprovodi OLAF te nacionalnim carinskim istragama, kao i kaznenim istragama koje provodi EPPO ili druga nadležna nacionalna tijela. [Am. 269]3.Kako bi carinsko tijelo EU-a moglo sastaviti izvješće i provesti evaluaciju, carinska tijela dostavljaju povratne informacije o aktivnostima i provjerama koje su provela u kontekstu zajedničke provjere carinskom tijelu EU-a.

Članak 242.Mjere koje poduzimaju carinska tijela1.U skladu s drugim zakonodavstvom koje primjenjuju carinska tijela, ona mogu poduzeti bilo koju od sljedećih mjera:(a)prikupljati posebne podatke o svim pošiljkama, što uključuje automatske provjere necarinskih formalnosti Unije, pod uvjetom da se oni pohranjuju u središnjem registru Unije;(b)pružati statističke podatke, analitičke podatke i trendove, posebice u vezi s rizicima;(c)olakšavati i koordinirati provjere koje provode druga tijela;(d)provoditi provjere određenih pošiljaka odabranih na temelju upravljanja rizicima u skladu s glavom IV. i uzimajući u obzir analizu iz točke (b);(e)savjetovati se s drugim tijelima prije puštanja robe u skladu s člankom 60.;(f)poduzimati sve potrebne mjere povezane s nesukladnom robom, što uključuje zapljenu, prodaju ili uništenje te robe;(g)provoditi okvir za suradnju iz članka 240.;(h)upozoravati druga tijela na rizike relevantne za njihov rad, kao i prijavljivati sumnje na prijevaru i kriminal; [Am. 270](i)poduzimati naknadne mjere ako se kretanjem robe krši drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela;(j)sve druge dodatne mjere.2.Država članica može odrediti specijalizirani carinski granični prijelaz za određeno drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela. Ograničenja za gospodarske subjekte koja proizlaze iz obveznog prelaska preko specijaliziranih carinskih graničnih prijelaza ne smiju biti nerazmjerna predmetnom cilju, uzimajući u obzir okolnosti zbog kojih ta obveza može biti opravdana.3.Država članica obavješćuje carinsko tijelo EU-a o određivanju iz stavka 2., a carinsko tijelo EU-a ažurira i objavljuje popis tih specijaliziranih carinskih graničnih prijelaza.4.Kako bi se olakšali utvrđivanje, primjena i izvršenje drugog zakonodavstva koje primjenjuju carinska tijela, Komisija sastavlja i redovito ažurira integrirani popis zakonodavstva Unije kojim se utvrđuju zahtjevi primjenjivi na robu podložnu carinskim provjerama radi zaštite javnih interesa i objavljuje taj popis na svojim internetskim stranicama.5.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem svih drugih dodatnih mjera iz stavka 1. točke (j).

Članak 243.Međunarodna carinska suradnjaCarinsko tijelo EU-a može, ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije i podložno njezinu prethodnom odobrenju, sklapatisklapa radne dogovore s tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama. Tim se dogovorima carinsko tijelo EU-a ovlašćuje za razmjenu informacija s tijelima trećih zemalja, uključujući primjere najbolje prakse, te za provedbu zajedničkih aktivnosti. Iz tih dogovora ne smiju proizlaziti pravne obveze za Uniju. [Am. 271]

Članak 244.Razmjena podataka s trećim zemljama1.Komisija, carinska tijela i carinsko tijelo EU-a mogu razmjenjivati i dijeliti podatke s carinskim tijelima i drugim tijelima trećih zemalja u svrhu carinske suradnje ako je međunarodnim sporazumom Unije, carinskim zakonodavstvom, zakonodavstvom Unije u području zajedničke carinske politike ili zajedničke vanjske i sigurnosne politike te drugim zakonodavstvom Unije koje primjenjuju carinska tijela predviđena takva razmjena i ako se osigurava da je prijenos osobnih podataka u skladu s odredbama poglavlja V. Uredbe (EU) 2018/1725 ili poglavlja V. Uredbe (EU) 2016/679.Komisija se obavješćuje o razmjenama podataka carinskih tijela odnosno carinskog tijela EU-a s carinskim i drugim tijelima trećih zemalja.2.Razmjena iz stavka 1. konkretno se može odnositi na sljedeće kategorije podataka:(a)podatkovne elemente uključene u odluke koje donose carinska tijela ili slične odluke koje se donose u trećim zemljama u vezi s obvezujućim informacijama, statusom ovlaštenog gospodarskog subjekta, određivanjem carinske vrijednosti, carinskim statusom robe ili posebnim postupcima;(b)podatkovne elemente uključene u deklaracije, obavijesti i dokaze o carinskom statusu robe i u prateću dokumentaciju, koje su podnesene carinskim tijelima država članica ili Komisiji ili tijelima trećih zemalja nadležnima za carinska pitanja ili koje su ta tijela izdala;(c)podatke o utvrđenim rizicima, nalazima i rezultatima koje su dobila carinska tijela država članica ili Komisija, s jedne strane, i tijela trećih zemalja koja su nadležna za carinska pitanja, s druge strane, tijekom obavljanja svojih analiza rizika i provjera.3.Razmjena iz stavka 1. odvija se putem odgovarajućih sigurnih komunikacijskih sredstava na zahtjev ili na vlastitu inicijativu i podložna je poštovanju povjerljivosti podataka i zaštite osobnih podataka u skladu s člancima 31. i 35. te stavkom 1. ovog članka.4.Razmjena iz stavka 1. ne dovodi u pitanje razmjenu informacija u okviru odredaba o uzajamnoj upravnoj pomoći iz sporazuma između Unije i trećih zemalja te odredaba Uredbe (EZ) 517/97.5.U skladu s postupcima i uvjetima utvrđenima u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 6., država članica može biti ovlaštena za pokretanje pregovora s trećom zemljom radi sklapanja bilateralnog sporazuma o razmjeni iz stavka 1. ili zadržavanja postojećeg sporazuma. Takav bilateralni sporazum prestaje se primjenjivati ako na snagu stupi novi sporazum kojim se predviđa razmjena carinskih informacija između Unije i dotične treće zemlje.6.Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 261. radi dopune ove Uredbe određivanjem uvjeta i postupaka u skladu s kojima se državu članicu može ovlastiti za pokretanje pregovora iz stavka 5. Oni uključuju obavijest dotične države članice upućenu Komisiji i svim drugim državama članicama koja sadržava mogući sadržaj bilateralnog sporazuma i Komisijinu procjenu njegova učinka na pravo Unije i buduće pregovore na razini Unije, među ostalim to je li sadržaj ograničen na provedbu obveza iz prava Unije ili međunarodnog prava. U delegiranom aktu predviđa se i praćenje provedbe tih sporazuma.7.Komisija provedbenim aktomProvedbene ovlasti dodjeljuju se Komisiji da donese provedbeni akt u roku od 9060 dana od primitka obavijesti kojim odlučuje hoće li ovlastiti državu članicu za sklapanje bilateralnog sporazumada sklopi bilateralni sporazum. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 262. stavka 2. [Am. 272]Iz krajnje hitnih razloga povezanih s takvim ovlaštenjem, valjano opravdanih potrebom brzog omogućivanja zatražene razmjene informacija, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 262. stavka 5.

Glava XIV.ZAJEDNIČKE ODREDBE O CARINSKIM PREKRŠAJIMA I NEKAZNENIM SANKCIJAMAPoglavlje 1.Opće odredbe

Članak 245.PredmetU ovoj se glavi utvrđuje popis carinskih prekršaja i nekaznenih sankcija za te prekršaje. To ne sprečava države članice da poduzmu strože mjere u obliku administrativnih ili kaznenih sankcija predviđenih njihovim nacionalnim pravom. To ne utječe ni na druge prekršaje predviđene zakonodavstvom Unije.

Članak 246.Opći zahtjevi1.Radnje ili propusti iz članka 252. predstavljaju carinske prekršaje.2.Poticanje ili pomaganje i podupiranje radnje ili propusta iz članka 252. predstavlja carinski prekršaj.Pokušaj počinjenja radnje ili propusta iz članka 252. predstavlja carinski prekršaj.3.Države članice utvrđuju jesu li prekršaji iz članka 252. počinjeni namjerno ili zbog očite nepažnje ili očite pogreške.4.Administrativne ili manje pogreške ne predstavljaju carinski prekršaj, osim ako carinsko tijelo može utvrditi da su one počinjene namjerno ili kao posljedica očite nepažnje ili očite pogreške.5.U slučaju radnje ili propusta koji kao posljedicu imaju carinski prekršaj iz članka 252. i koji su počinjeni kao reakcija na izvanredne i nepredviđene okolnosti izvan kontrole dotične osobe, čije posljedice ne bi bilo moguće izbjeći unatoč dužnoj pažnji, isključena je odgovornost osobe koja ih je počinila.

Članak 247.Olakotne okolnosti1.Ako osoba odgovorna za radnju ili propust koji kao posljedicu imaju carinski prekršaj iz članka 252. dostavi dokaz o tome da je postupala u dobroj vjeri, to se uzima u obzir pri utvrđivanju sankcije iz članka 254.2.Pri smanjenju sankcije za carinski prekršaj uzimaju se u obzir sljedeće okolnosti:(a)dotična roba nije podložna drugom zakonodavstvu koje primjenjuju carinska tijela;(b)carinski prekršaj ne utječe na određivanje iznosa carine i drugih poreza koje treba platiti;(c)osoba odgovorna za carinski prekršaj djelotvorno surađuje s carinskim tijelom;(ca) složenost temeljne transakcije, broj sličnih transakcija. [Am. 273]

Članak 248.Otegotne okolnostiPri povećanju sankcije za carinske prekršaje iz članka 254. uzimaju se u obzir sljedeće okolnosti:(a)osobi odgovornoj za carinski prekršaj već je izricana sankcija za carinski prekršaj ili je počinila kontinuirane i ponavljane carinske prekršaje;(b)carinski prekršaj ima znatan učinak na drugo zakonodavstvo koje primjenjuju carinska tijela;(c)carinski prekršaj ima znatan financijski učinak na naplatu carina ili drugih davanja;(d)carinski prekršaj predstavlja prijetnju za sigurnost i zaštitu Unije i njezinih stanovnika.

Članak 249.Zastara1.Države članice utvrđuju rok zastare za pokretanje postupaka u pogledu carinskog prekršaja iz članka 252., koji iznosi 5 do 10 godina od datuma na koji su počinjeni radnja ili propust.2.Države članice osiguravaju da u slučaju stalnih ili ponavljanih carinskih prekršaja rok zastare počinje teći od dana prestanka radnje ili propusta koji se smatra carinskim prekršajem.3.Države članice osiguravaju da se rok zastare prekida bilo kojom radnjom nadležnog tijela, o kojoj je predmetna osoba obaviještena, koja se odnosi na istragu ili pravni postupak u pogledu istog carinskog prekršaja. Rok zastare počinje teći na dan radnje kojom je prekinut.4.Države članice osiguravaju onemogućavanje pokretanja ili nastavka bilo kojeg postupka u pogledu carinskog prekršaja iz članka 252. nakon isteka razdoblja od osam godina od dana iz stavka 1. ili 2.5.Države članice osiguravaju da je rok zastare za izvršavanje odluke o izricanju sankcije tri godine. Taj rok počinje teći od dana kad ta odluka postane konačna.6.Države članice utvrđuju slučajeve u kojima se rokovi zastare utvrđeni stavcima 1., 4. i 5. obustavljaju.

Članak 250.NadležnostDržave članice nadležne su za carinske prekršaje iz članka 252. u skladu s nacionalnim pravom i ako je prekršaj u cijelosti ili djelomično počinjen na državnom području dotične države članice.

Članak 251.Suradnja među državama članicama1.Ako su carinski prekršaji iz članka 252. počinjeni u više država članica i nadležno tijelo određene države članice prvo pokrene postupak u pogledu tog prekršaja, to nadležno tijelo surađuje s nadležnim tijelima država članica na koje se odnosi dotični carinski prekršaj protiv iste osobe na temelju istih činjenica.2.Komisija prati suradnju među državama članicama u skladu sa stavkom 1.

Poglavlje 2.Carinski prekršaji u Uniji i nekaznene sankcije

Članak 252.Carinski prekršaji u Uniji1.Sljedeće radnje i propusti predstavljaju carinske prekršaje:(a)korisnik odluke povezane s primjenom carinskog zakonodavstva nije ispunio obveze koje proizlaze iz te odluke i nije bez odgode obavijestio carinska tijela o svim čimbenicima koji su nastali nakon što su je ta tijela donijela i koji mogu utjecati na nastavak njezine primjene ili njezin sadržaj, u skladu s glavama I. i II.;(b)neispunjavanje obveze dostavljanja informacija carini u skladu s ovom Uredbom, uključujući nepodnošenje carinske deklaracije;(c)dostavljanje nepotpunih, netočnih, nevaljanih, nevjerodostojnih, lažnih ili krivotvorenih informacija ili isprava carini;(d)odgovorna osoba nije sačuvala isprave i informacije povezane s ispunjavanjem carinskih formalnosti;(e)izuzimanje robe iz carinskog nadzora;(f)odgovorna osoba nije ispunila obveze povezane s carinskim postupcima;(g)neplaćanje uvoznih ili izvoznih carina osobe odgovorne za plaćanje u roku propisanom u skladu s glavom X. poglavljem 3.;(ga) neispunjavanje obveza uvoznika i pretpostavljenog uvoznika u skladu s člancima 20. i 21. [Am. 274]2.Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice mogu predvidjeti dodatne radnje i propuste koji predstavljaju carinske prekršaje.3.Države članice obavješćuju Komisiju u roku od 180 dana od dana primjene ovog članka o važećim nacionalnim odredbama, kako je predviđeno u stavku 2. ovog članka, i obavješćuju je bez odgode o svim naknadnim izmjenama koje utječu na te odredbe.

Članak 253.Opći zahtjevi za sankcije1.Ne dovodeći u pitanje sankcije utvrđene u članku 254., države članice mogu predvidjeti dodatne sankcije za carinske prekršaje iz članka 252. i za sve mjere potrebne kako bi se osiguralo da se te sankcije primijene. Te sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Komisija, države članice i carinsko tijelo EU-a redovito razmjenjuju najbolje prakse i primjenjive metodologije za reviziju i izračun sankcija kako bi se poboljšala konvergencija i usklađenost sankcija diljem EU-a. Komisija redovito procjenjuje učinkovitost sankcija za postizanje ciljeva carinskih tijela predviđenih u članku 2. te je li potrebno poduzeti mjere. [Am. 275]2.Države članice obavješćuju Komisiju u roku od 180 dana od dana primjene ovog članka o važećim nacionalnim odredbama, kako je predviđeno u stavku 1. ovog članka, i obavješćuju je bez odgode o svim naknadnim izmjenama koje utječu na te odredbe.

Članak 254.Minimalne nekaznene sankcijeKad se primjenjuju sankcije za carinske prekršaje iz članka 252., one se primjenjuju u barem jednom ili više sljedećih oblika i pritom se osigurava da susvaka država članica predviđa sankcije koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te se uzimaju u obzir olakotne okolnosti iz članka 247. i otegotne okolnosti iz članka 248.: [Am. 276](a)novčana kazna koju naplaćuju carinska tijela, uključujući prema potrebi nagodbu, koje se primjenjuje umjesto kaznene sankcije i izračunava na temelju sljedećih minimalnih iznosa ili postotaka:i.ako carinski prekršaj utječe na carinu i druga davanja, novčana kazna izračunava se na temelju izbjegnutog iznosa carine i drugih davanja kako slijedi:1.ako je carinski prekršaj počinjen namjerno, novčana kazna iznosi od 100 % do 200 % iznosa izbjegnute carine i drugih davanja;2.u drugim slučajevima novčana kazna iznosi od 30 % do 100 % iznosa izbjegnute carine i drugih davanja;ii.ako nije moguće izračunati novčanu kaznu u skladu s podtočkom i., novčana kazna izračunava se na temelju carinske vrijednosti robe kako slijedi:1.ako je carinski prekršaj počinjen namjerno, novčana kazna iznosi od 100 % do 200 % iznosa carinske vrijednosti robe;2.u drugim slučajevima novčana kazna iznosi od 30 % do 100 % iznosa carinske vrijednosti robe;iii.ako carinski prekršaj nije povezan s određenom robom, novčana kazna iznosi od 150 EUR do 150 000 EUR;(b)opoziv, suspenzija ili izmjena carinskih odluka čiji je dotična osoba korisnik ako prekršaj utječe na te odluke;(c)zapljena robe i prijevoznog sredstva.Države članice odlučuju o upotrebi prihoda nastalih provedbom nekaznenih sankcija, osim ako su utvrđeni kao vlastita sredstva u skladu s trećim podstavkom člankom 311. stavkom 3. UFEU-a. [Am. 277]Mjere ili odluke o sankcijama koje se primjenjuju na svaki carinski prekršaj unose se u centar EU-a za carinske podatke zajedno s ishodom carinskih provjera.

Glava XV.ZAVRŠNE ODREDBEPoglavlje 1.Mjerenje uspješnosti carinske unije

Članak 255.Područje primjene i ciljevi1.Komisija ocjenjuje i evaluira uspješnost carinske unije najmanje jedanput godišnje. To uključuje mjerenje carinskih aktivnosti koje obavljaju carinska tijela država članica i ako je moguće zemalja kandidatkinja na nacionalnoj razini i na razini graničnih prijelaza, kao i redovito praćenje razine rashoda nacionalnih carinskih tijela pri obavljanju njihovih aktivnosti. To mjerenje može se temeljiti na postojećim alatima koje su Komisija i države članice razvile u tu svrhu. [Am. 278]2.Carinsko tijelo EU-a pomaže Komisiji u toj zadaći. Kako bi poduprlo Komisiju u evaluaciji uspješnosti carinske unije,. U tu svrhu carinsko tijelo EU-a utvrđuje kako carinske aktivnosti i operacije doprinose ostvarenju strateških ciljeva i prioriteta carinske unije te misiji carinskih tijela utvrđenoj u članku 2. Konkretnije, Carinsko tijelo EU-a posebno utvrđuje glavne trendove, prednosti, slabosti, nedostatke i, potencijalne rizike, podupire Komisiju u prikupljanju relevantnih podataka o razinama rashoda nacionalnih carinskih tijela kako bi se osiguralo njihovo funkcioniranje te pruža preporuke za poboljšanje Komisiji. [Am. 279]

Članak 256.Definiranje okvira i godišnje izvješćivanje1.Carinsko tijelo EU-a u suradnji s carinskim tijelima sastavlja izvješća i druge vrste dokumenata radi ostvarivanja ciljeva iz članka 255.2.Države članice dostavljaju carinskom tijelu EU-a podatke koji sadržavaju informacije i na nacionalnoj razini i na razini graničnih prijelaza. Carinsko tijelo EU-a na temelju podataka koje zaprimi od carinskih tijela sastavlja godišnje izvješće, koje sadržava činjenice i brojke za prethodnu godinu za svako carinsko tijelo na nacionalnoj razini i razini graničnih prijelaza.3.Carinsko tijelo EU-a dostavlja nacrt godišnjeg izvješća Komisiji na odobrenje.4.Komisija potvrđuje izvješće i zatim ga dostavlja državama članicamaEuropskom parlamentu i Vijeću radi informacija. [Am. 280]5.Komisija provedbenim aktima određuje podatke iz stavka 2., njihovu razinu povjerljivosti i okvir za mjerenje uspješnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Poglavlje 2.Praćenje, evaluacija i izvješćivanje

Članak 257.PraćenjeKomisija redovito prati provedbu ove Uredbe, uzimajući u obzir, među ostalim, informacije i analize relevantne za potrebe praćenja, a koje carinska tijela i carinsko tijelo EU-a dostavljaju ili stavljaju na raspolaganje preko centra EU-a za carinske podatke.

Članak 258.Evaluacija i izvješćivanje1.Do ... Komisija do... [Ured za publikacije: unijeti datum pettri godina od datuma stupanja na snagu] i svakih pet godina nakon toga provodi evaluaciju ove Uredbe s obzirom na njezine ciljeve te podnosi izvješće o tome Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. [Am. 281]To izvješće sadržava:(a)pregled napretka koji su države članice ostvarile u području provedbe ove Uredbe;(b)ocjenu djelotvornosti, učinkovitosti, usklađenosti, važnosti i dodane vrijednosti Unije ove Uredbe, posebice u odnosu na ciljeve iz članka 2.;(ba) pregled raščlanjenih troškova Unije, s jedne strane, i država članica, s druge strane, za provedbu ove Uredbe, kao i usporedbu s troškovima nastalima na dan stupanja na snagu ove Uredbe. [Am. 282]2.Države članice na zahtjev Komisije i u skladu s poglavljem 1. ove glave dostavljaju informacije o provedbi ove Uredbe koje su potrebne za pripremu izvješća iz stavka 2.

Poglavlje 3.Konverzija valute i rokovi

Članak 259.Konverzija valute1.Nadležna tijela objavljuju i/ili objavljuju na internetu devizni tečaj koji se primjenjuje ako je potrebna konverzija valute iz jednog od sljedećih razloga:(a)jer su čimbenici koji su korišteni za određivanje carinske vrijednosti robe izraženi u drugoj valuti, a ne u valuti države članice u kojoj se određuje carinska vrijednost;(b)jer je potrebna vrijednost eura u nacionalnim valutama za potrebe razvrstavanja robe u carinsku tarifu i određivanja iznosa uvozne i izvozne carine, uključujući vrijednosne pragove u Zajedničkoj carinskoj tarifi.2.Ako je konverzija valute potrebna iz razloga koji nisu navedeni u stavku 1., vrijednost eura u nacionalnim valutama koja se treba primjenjivati u okviru carinskog zakonodavstva određuje se najmanje jednom godišnje.3.Komisija provedbenim aktima određuje pravila o konverzijama valute za potrebe iz stavaka 1. i 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 262. stavka 4.

Članak 260.Razdoblja, datumi i rokovi1.Ako je carinskim zakonodavstvom utvrđeno razdoblje, datum ili rok, takvo se razdoblje ne produljuje niti skraćuje, a takav datum ili rok se ne odgađa niti pomiče unaprijed.2.Osim ako je carinskim zakonodavstvom predviđeno drukčije, primjenjuju se pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove iz Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove (SL L 124, 8.6.1971., str. 1.)..

Poglavlje 4.Delegiranje ovlasti i postupak odbora

Članak 261.Izvršavanje ovlasti1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 4., 6., 7., 10., 14., 19., 23., 24., 25., 27., 28., 29., 31., 32., 40.a, 40.b, 51., 56., 58., 59., 60., 63., 65., 66., 71., 72., 73., 77., 80., 81., 83., 85., 86., 88., 90., 91., 95., 97., 99., 101., 102., 105., 107., 108., 109., 111., 115., 116., 119., 123., 132., 148., 150., 156., 167., 168., 169., 170., 173., 175., 176., 179., 181., 186., 193., 199., 242., 244. i 265. dodjeljuje se Komisiji.3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 4., 6., 7., 10., 14., 19., 23., 24., 25., 27., 28., 29., 31., 32., 40.a, 40.b, 51., 56., 58., 59., 60., 63., 65., 66., 71., 72., 73., 77., 80., 81., 83., 85., 86., 88., 90., 91., 95., 97., 99., 101., 102., 105., 107., 108., 109., 111., 115., 116., 119., 123., 132., 148., 150., 156., 167., 168., 169., 170., 173., 175., 176., 179., 181., 186., 193., 199., 242., 244. i 265. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. [Am. 283]4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.6.Delegirani akt donesen na temelju članaka 4., 6., 7., 10., 14., 19., 23., 24., 25., 27., 28., 29., 31., 32., 40.a, 40.b, 51., 56., 58., 59., 60., 63., 65., 66., 71., 72., 73., 77., 80., 81., 83., 85., 86., 88., 90., 91., 95., 97., 99., 101., 102., 105., 107., 108., 109., 111., 115., 116., 119., 123., 132., 148., 150., 156., 167., 168., 169., 170., 173., 175., 176., 179., 181., 186., 193., 199., 242., 244. i 265. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 284]

Članak 262.Postupak odbora1.Komisiji pomaže Odbor za carinski zakonik. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.2.Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.3.Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 4.4.Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.5.Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.6.Ako se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom i upućuje se na ovaj stavak, navedeni postupak završava bez rezultata samo ako u roku za davanje mišljenja tako odluči predsjednik odbora.

Poglavlje 5.Završne odredbe

Članak 263.Stavljanje izvan snage1.Uredba (EU) br. 952/2013 stavljai Uredba (EU) 2022/2399 stavljaju se izvan snage. [Am. 285]2.Upućivanja na Uredbu (EU) br. 952/2013 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga.3.Od datuma utvrđenog u članku 265. stavku 4. smatra se da upućivanja na carinsku deklaraciju obuhvaćaju dostavu podataka potrebnih za stavljanje robe u carinski postupak korištenjem funkcija centra EU-a za carinske podatke.4.Od datuma utvrđenog u članku 265. stavku 4. smatra se da upućivanja na deklaranta obuhvaćaju prijevoznika, uvoznika, izvoznika ili korisnika postupka provoza, prema potrebi.

Članak 264.Stupanje na snaguOva Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 265.Primjena1.Članci od 205. do 237. primjenjuju se od 1. siječnja 20282026. [Am. 286]2.Sljedeće se odredbe primjenjuju od 1. ožujka 20282026.: [Am. 287](a)odredbe o pojednostavnjenom tarifnom postupanju utvrđene u članku 145. stavcima 5., 6. i 7. te članku 147. točki (a) podtočki ii.;(b)odredbe o pojednostavnjenom tarifnom postupanju za prodaju na daljinu utvrđene u članku 149. stavku 4., članku 150. stavku 10. i članku 156. stavku 2.;(c)odredbe o pretpostavljenim uvoznicima utvrđene u članku 20. stavku 3. točki (e), članku 21., članku 59. stavku 2., članku 60. stavku 6. točki (a), članku 67. stavku 2., članku 67. stavku 4. točki (d), članku 159. stavku 2., članku 181. stavku 5. i članku 184. stavku 3.3.Funkcije centra EU-a za carinske podatke utvrđene u članku 29. postaju u potpunosti upotrebljive do 31. prosinca 20372032. [Am. 288]4.Gospodarski subjekti od 1. ožujka 2032. siječnja 2029. mogu početi ispunjavati svoje obveze u vezi s izvješćivanjem u okviru ove Uredbe korištenjem centra EU-a za carinske podatke. [Am. 289]5.Carinska tijela od 1. siječnja 2035. do 31. prosinca 2037. ponovno procjenjuju odobrenja izdana u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013.6.Komisija prije 31. prosinca 2027. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće s ocjenom centraliziranog carinjenja iz članka 72. Ako je to potrebno, Komisija može podnijeti zakonodavni prijedlog radi osiguranja poštene raspodjele prava i obveza država članica u vezi s ocjenom te odgovornosti za carinski dug po uvozu. To je izvješće dostupno javnosti. [Am. 290]7.Komisija do 31. prosinca 20352031. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te ga objavljuje radi ocjene: [Am. 291](a)učinkovitosti carinskog nadzora koji carinska tijela države članice u kojima ovlašteni pouzdani gospodarski subjekti („Trust and Check”) imaju poslovni nastan provode nad njima te provedbe odredaba kojima se uređuje mjesto nastanka carinskog duga;(b)učinkovitosti carinskog nadzora gospodarskih subjekata koji nisu ovlašteni pouzdani gospodarski subjekti („Trust and Check”);(c)mogućeg učinka izmjena predviđenih u stavku 8.8.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 261. radi izmjene ove Uredbe, ako je to potrebno na temelju izvješća iz stavka 7., tako da ukloni ili izmijeni odstupanja predviđena u članku 42. stavku 3. drugom podstavku i članku 169. stavku 1. drugom podstavku.Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednica Predsjednik/Predsjednica

PRILOG I.a

Necarinska formalnost Unije
Skraćeni naziv
Necarinski sustav Unije
Relevantno zakonodavstvo Unije
Datum početka primjene
Zajednički zdravstveni ulazni dokument za životinje
ZZUD-A
TRACES
Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća
3. ožujka 2025.
Zajednički zdravstveni ulazni dokument za proizvode
ZZUD-P
TRACES
Uredba (EU) 2017/625
3. ožujka 2025.
Zajednički zdravstveni ulazni dokument za hranu za životinje i hranu neživotinjskog podrijetla
ZZUD-D
TRACES
Uredba (EU) 2017/625
3. ožujka 2025.
Zajednički zdravstveni ulazni dokument za bilje i biljne proizvode
ZZUD-PP
TRACES
Uredba (EU) 2017/625
3. ožujka 2025.
Potvrda o inspekciji
COI
TRACES
Uredba (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (SL L 150, 14.6.2018., str. 1.)..
3. ožujka 2025.
Dozvola za tvari koje oštećuju ozonski sloj
ODS
Sustav izdavanja dozvola ODS2
Uredba (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (SL L 286, 31.10.2009., str. 1.)..
3. ožujka 2025.
Fluorirani staklenički plinovi
F-GAS
Portal F-GAS i sustav licenciranja fluorougljikovodika
Uredba (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (SL L 150, 20.5.2014., str. 195.).
3. ožujka 2025.
Uvozna dozvola za kulturna dobra
ICG-L
TRACES
Uredba (EU) 2019/880 Europskog parlamenta i Vijeća Uredba (EU) 2019/880 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o unosu i uvozu kulturnih dobara (SL L 151, 7.6.2019., str. 1.).
3. ožujka 2025.
Izjava uvoznika za kulturna dobra
ICG-S
TRACES
Uredba (EU) 2019/880
3. ožujka 2025.
Opći opis kulturnih dobara
ICG-D
TRACES
Uredba (EU) 2019/880
3. ožujka 2025.
Necarinska formalnost Unije
Skraćeni naziv
Necarinski sustav Unije
Relevantno necarinsko zakonodavstvo Unije
Rok za povezivanje
Uvozna dozvola za provedbu zakona, upravljanje i trgovinu u području šuma
FLEGT
TRACES
Uredba Vijeća (EZ) br. 2173/2005
3. ožujka 2025.
Režim Unije za kontrolu izvoza, brokeringa, tehničke pomoći, provoza i prijenosa robe s dvojnom namjenom
DuES
Sustav za elektroničko izdavanje dozvola
Uredba (EU) 2021/821
3. ožujka 2025.
Certifikati za međunarodnu trgovinu ugroženim vrstama divlje faune i flore
CITES
TRACES
Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97
1. listopada 2025.
Informacijski i komunikacijski sustav za nadzor tržišta
ICSMS
ICSMS
Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća
16. prosinca 2025.

[Am. 292]

PRILOG

Korelacijska tablica

Uredba (EU) br. 952/2013
Ova Uredba
Članak 1.
Članak 1.
Članak 3.
Članak 2.
Članak 4.
Članak 3.
Članak 2.
Članak 4.
Članak 5.
Članak 5.
Članak 22.
Članak 6.
Članak 23.
Članak 7.
Članak 26.
Članak 8.
Članak 27.
Članak 9.
Članak 28.
Članak 10.
Članak 29.
Članak 11.
Članak 30.
Članak 12.
Članak 33.
Članak 13.
Članak 34.
Članak 14.
Članak 43.
Članak 15.
Članak 44.
Članak 16.
Članak 45.
Članak 17.
Članak 52.
Članak 18.
Članak 9.
Članak 19.
—
Članak 20.
—
Članak 21.
—
Članak 22.
Članak 38.
Članak 23.
Članak 39.
Članak 24.
—
Članak 25.
—
Članak 26.
Članak 18.
Članak 27.
Članak 19.
Članak 28.
—
Članak 29.
—
Članak 30.
—
Članak 31.
—
Članak 32.
—
Članak 33.
—
Članak 34.
—
Članak 35.
—
Članak 36.
—
Članak 37.
Članak 13.
Članak 38.
Članak 14.
Članak 39.
Članci 51. i 163.
Članak 40.
Članak 134. stavak 1. prva rečenica i članak 158.
Članak 41. stavak 1.
Članak 134. stavak 1. drugi podstavak
Članak 41. stavak 2.
Članak 134. stavak 1. četvrti podstavak
Članak 41. stavak 3.
Članak 158. stavak 3.
Članak 41. stavak 6.
Članak 134. stavak 2.
Članak 41. stavak 7.
Članak 159. stavci 1. i 2.
Članak 42. stavci 1. i 2.
Članak 46. stavak 1.
Članak 43. stavci 1. i 2.
Članak 47. stavak 1.
Članak 43. stavak 3.
Članak 188. stavak 1.
Članak 44. stavak 1.
Članak 189.
Članak 45. stavci 1., 2. i 3.
Članak 190. stavak 1.
Članak 45. stavak 4.
Članak 191.
Članak 46.
Članak 192.
Članak 47.
Članak 48.
Članak 48. stavci 1. i 2.
Članak 49.
Članak 49.
Članak 46. stavak 4. drugi podstavak
Članak 50. stavak 2.
Članak 46. stavci 6. i 7.
Članak 52.
Članak 153.
Članak 51.
Članak 154.
Članak 52.
—
Članak 53.
—
Članak 54.
—
Članak 55.
Članak 153.
Članak 56.
Članak 154.
Članak 57.
Članak 155.
Članak 58.
—
Članak 59.
Članak 194. stavak 1. prvi podstavak
Članak 60. stavak 2.

Članak 61.
Članak 129.
Članak 62. stavci 1. i 2.
Članak 158. stavci 1. i 2.
Članak 63. stavci 1. i 3.
Članak 159. stavak 3.
Članak 63. stavak 4.
Članak 162.
Članak 64.
Članak 166.
Članak 65.
Članak 167.
Članak 66.
Članak 170.
Članak 67.
Članak 171.
Članak 68.
Članak 172.
Članak 69.
Članak 173.
Članak 70.
Članak 174.
Članak 71.
Članak 179.
Članak 72.
Članak 182.
Članak 73.
—
Članak 74.
—
Članak 75.
Članak 197.
Članak 76.
Članak 198.
Članak 77.
Članak 199.
Članak 78.
Članak 127. stavak 1.
Članak 79.
Članak 127. stavak 3. prvi podstavak i stavak 4. prvi podstavak
Članak 80. stavak 1.
Članak 127. stavak 2.
Članak 80. stavak 6.
Članak 128.
Članak 81. stavak 1.
Članak 129.
Članak 82.
Članak 133.
Članak 83.
Članak 135.
Članak 84.
Članak 139.
Članak 85.
Članak 147. stavci 1. i 2.
Članak 86. stavci 2. i 3.
—
Članak 87.
Članak 201. stavak 1.
Članak 88. stavak 1.
Članak 201. stavak 2.
Članak 88. stavak 3.
Članak 202.
Članak 89.
Članak 203.
Članak 90.
Članak 204.
Članak 91.
Članak 205.
Članak 92.
Članak 208.
Članak 93.
—
Članak 94.
Članak 263. stavci 1. i 2. i članci 270., 271. i 274.
Članak 95. stavci 1. i 2.
Članci 272. i 275.
Članak 96.
Članak 264.
Članak 97.
—
Članak 98.
Članak 269. stavak 1. i članak 274.
Članak 99. stavak 1.
Članak 277.
Članak 100.
Članak 210.
Članak 101.
Članak 211.
Članak 102.
Članak 211. stavak 2.
Članak 103.
Članak 214.
Članak 104.
Članak 215.
Članak 105.
Članak 218.
Članak 106.
Članak 219.
Članak 107.
Članak 220.
Članak 108.
Članak 223.
Članak 109.
—
Članak 110.
Članak 226.
Članak 111.
Članak 227.
Članak 112.
Članak 228.
Članak 113.
Članak 229.
Članak 114.
Članak 230.
Članak 115.
Članak 233.
Članak 116.
Članak 234.
Članak 117.
Članci 237. i 246.
Članak 118.
Članak 145. stavak 1.
Članak 119. stavak 1.
Članak 146.
Članak 120.
Članak 238.
Članak 121.
Članak 240.
Članak 122.
Članak 148. stavci 1., 2. i 3.
Članak 123.
Članak 148. stavci 5. i 6. i članak 240. stavak 3.
Članak 124.
Članak 241.
Članak 125.
Članak 242.
Članak 126.
Članak 243.
Članak 127.
Članak 244.
Članak 128.
Članak 247.
Članak 129.
Članak 248.
Članak 130.
Članak 249.
Članak 131.
Članak 250.
Članak 132.
Članak 251.
Članak 133.
Članak 252.
Članak 134.
Članak 254.
Članak 135.
Članak 255.
Članak 136.
Članak 256.
Članak 137.
Članak 257.
Članak 138.
Članak 258.
Članak 139.
Članak 259.
Članak 140.
Članak 260.
Članak 141.
Članak 260.a
Članak 142.
Članak 261.
Članak 143.
Članak 262.
Članak 144.
Članak 56.
Članak 145.
Članak 57.
Članak 146.
Članak 59.
Članak 147.
Članak 60.
Članak 148.
Članak 61.
Članak 149.
Članak 64.
Članak 150.
Članak 67.
Članak 151.
Članak 69.
Članak 152.
Članak 70.
Članak 153.
Članak 71.
Članak 154.
Članak 72.
Članak 155.
Članak 73.
Članak 156.
Članak 74.
Članak 157.
—
Članak 158.
Članak 77.
Članak 159.
Članak 78.
Članak 160.
Članak 79.
Članak 161.
Članak 80.
Članak 162.
Članak 81.
Članak 163.
Članak 82.
Članak 164.
Članak 83.
Članak 165.
Članak 84.
Članak 166.
Članak 85.
Članak 167.
Članak 86.
Članak 168.
Članak 87.
Članak 169.
Članak 89.
Članak 170.
Članak 90.
Članak 171.
Članak 91.
Članak 172.
Članak 92.
Članak 173.
Članak 93.
Članak 174.
Članak 94.
Članak 175.
Članak 95.
Članak 176.
Članak 96.
Članak 177.
Članak 97.
Članak 178.
Članak 98.
Članak 179.
Članak 101.
Članak 180.
Članak 102.
Članak 181.
Članak 103.
Članak 182.
Članak 104.
Članak 183.
Članak 105.
Članak 184.
Članak 107.
Članak 185.
Članak 108.
Članak 186.
Članak 109.
Članak 187.
Članak 110.
Članak 188.
Članak 111.
Članak 189.
Članak 112.
Članak 190.
Članak 113.
Članak 191.
Članak 114.
Članak 192.
Članak 116.
Članak 193.
Članak 117.
Članak 194.
Članak 118.
Članak 195.
Članak 119.
Članak 196.
Članak 120.
Članak 197.
Članak 121.
Članak 198.
Članak 124.
Članak 199.
Članak 125.
Članak 200.
—
Članak 201.
—
Članak 202.
—
Članak 203.
—
Članak 204.
—
Članak 205.
—
Članak 206.
—
Članak 207.
—
Članak 208.
—
Članak 209.
—
Članak 210.
—
Članak 211.
—
Članak 212.
—
Članak 213.
—
Članak 214.
—
Članak 215.
—
Članak 216.
—
Članak 217.
—
Članak 218.
—
Članak 219.
—
Članak 220.
—
Članak 221.
—
Članak 222.
—
Članak 223.
—
Članak 224.
—
Članak 225.
—
Članak 226.
—
Članak 227.
—
Članak 228.
—
Članak 229.
—
Članak 230.
—
Članak 231.
—
Članak 232.
—
Članak 233.
—
Članak 234.
—
Članak 235.
—
Članak 236.
—
Članak 237.
—
Članak 238.
—
Članak 239.
—
Članak 240.
—
Članak 241.
—
Članak 242.
—
Članak 243.
—
Članak 244.
—
Članak 245.
—
Članak 246.
—
Članak 247.
—
Članak 248.
—
Članak 249.
—
Članak 250.
—
Članak 251.
—
Članak 252.
—
Članak 253.
—
Članak 254.
—
Članak 255.
—
Članak 256.
—
Članak 257.
—
Članak 258.
Članak 53.
Članak 259.
Članak 56.
Članak 260.
Članak 284.
Članak 261.
Članak 285.
Članak 262.
Članak 286.
Članak 263.
Članak 287.
Članak 264.
Članak 288.
Članak 265.