<?xml version="1.0" encoding="UTF-8" standalone="no"?><SDOCTA xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" STATUS="DEF1" xsi:noNamespaceSchemaLocation="TA.xsd"><IDENT><STRING BOLD="on">P9_TA(2024)0171</STRING></IDENT><TI><STRING BOLD="on">Povrat rumunjskog nacionalnog blaga koje je nezakonito prisvojila Rusija</STRING></TI><HIDDEN><STRING HIDDEN="on" ITALIC="on">(B9-0169, 0170, 0171, 0176, 0178 i 0180/2024)</STRING></HIDDEN><TXTLST><RESOL><TI><STRING BOLD="on">Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2024. o povratu rumunjskog nacionalnog blaga koje je nezakonito prisvojila Rusija (2024/2605(RSP))</STRING></TI><TEXT><PREAMBLE><PRINIT><STRING ITALIC="on">Europski parlament,</STRING></PRINIT><GRVISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 6., 36. i 167.,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegovu preambulu i njegov članak 3. stavak 3.,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Hašku konvenciju iz 1954. o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir mišljenje br. 193 (1996.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 25. siječnja 1996. naslovljeno „Zahtjev Rusije za članstvo u Vijeću Europe” i rezoluciju br. 1896 (2012.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 2. listopada 2012. naslovljenu „Poštovanje obveza i odgovornosti Ruske Federacije”,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir rusko-rumunjski Ugovor o prijateljskim odnosima i suradnji od 4. srpnja 2003. i popratnu zajedničku izjavu rumunjskih i ruskih ministara vanjskih poslova kojom je osnovano zajedničko povjerenstvo Rumunjske i Rusije za proučavanje pitanja koja proizlaze iz povijesti bilateralnih odnosa, uključujući pitanje rumunjskog blaga,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Konvenciju o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, koju je Opća skupština UNESCO-a donijela 14. studenoga 1970. na svojem 16. zasjedanju,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine od 16. studenoga 1972.,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Direktivu 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012<FOOTNOTE><FIELD> SL L 159, 28.5.2014., str. 1.</FIELD></FOOTNOTE>,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. prosinca 2022. o akcijskom planu EU-a za borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima (COM(2022)0800),</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe od 27. listopada 2005. o vrijednosti kulturne baštine za društvo (CETS br. 199),</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe od 19. svibnja 2017. o kaznenim djelima povezanima s kulturnim dobrima (CETS br. 221),</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir opća načela međunarodnog prava koja priznaju države, kao što su načelo suverenosti i nemiješanja, načelo dobre vjere i načelo mirnog rješavanja sporova,</P></VISA><VISA><P><NO.P>–</NO.P>uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,</P></VISA></GRVISA><GRCONS><CONS><P><NO.P>A.</NO.P>budući da državne pričuve zlata služe kao ključna financijska imovina jer osiguravaju stabilnost njezine valute i jačaju povjerenje u gospodarsku snagu države;</P></CONS><CONS><P><NO.P>B.</NO.P>budući da državne pričuve zlata imaju jedinstvenu i dugoročnu ulogu u financijama i ekonomiji te predstavljaju ključnu sastavnicu deviznih pričuva država; budući da tijekom financijskih kriza pričuve zlata središnje banke imaju funkciju sigurne imovine u razdobljima previranja na tržištu;</P></CONS><CONS><P><NO.P>C.</NO.P>budući da se u preambuli UEU-a navodi da su potpisnici „nadahnuti kulturnim, vjerskim i humanističkim nasljeđem Europe” i da žele „produbiti solidarnost među svojim narodima, poštujući njihovu povijest, kulturu i tradicije”, a u članku 6. UEU-a kultura se spominje kao područje politike u kategorijama i područjima nadležnosti Unije s različitim mjerama koje EU može poduzeti, a čiji je cilj „podupiranje, usklađivanje ili dopunjavanje djelovanja država članica”, budući da u skladu s člankom 36. UFEU-a države članice imaju pravo definirati svoje nacionalno blago u okviru svoje nadležnosti i provoditi potrebne mjere za njegovu zaštitu;</P></CONS><CONS><P><NO.P>D.</NO.P>budući da pojam „rumunjsko nacionalno blago” obuhvaća 91,5 tona čistog zlata iz pričuve zlata Rumunjske narodne banke, kraljevsku zbirku dragog kamenja i rijetkih kovanica koje imaju numizmatičku i kulturnu vrijednost različitu od vrijednosti samog zlata, te kulturna, vjerska i arhivska dobra koja se ubrajaju u nacionalnu baštinu te zemlje;</P></CONS><CONS><P><NO.P>E.</NO.P>budući da postoji zakonodavna osnova za povrat kulturnih dobara i nacionalnog blaga koji su nezakonito izneseni s državnog područja zemlje EU-a kršenjem važećeg zakonodavstva ili kršenjem uvjeta pod kojima je izdano privremeno odobrenje za njihovo iznošenje; budući da Rumunjska ima potpuno valjano pravo na svoje nacionalno blago koje je 1916. i 1917. evakuirano u Moskvu;</P></CONS><CONS><P><NO.P>F.</NO.P>uzimajući u obzir da je blago pohranjeno u Rusiji uz jamstvo da će biti vraćeno u cijelosti, u skladu s potpisanim dokumentima, koji imaju značaj međunarodnih ugovora;</P></CONS><CONS><P><NO.P>G.</NO.P>budući da rusko nezakonito prisvajanje rumunjskog nacionalnog blaga predstavlja kršenje međunarodnog prava i običaja jer je prijenos pričuva zlata zajedno sa obimnom zbirkom kulturnih, umjetničkih i arhivskih predmeta radi čuvanja u iznimnim okolnostima bio obuhvaćen popraćen propisno dokumentiranim i pravno valjanim službenim sporazumom s pravnim jamstvima za povrat, ali u njemu utvrđene obveze nisu ispoštovane;</P></CONS><CONS><P><NO.P>H.</NO.P>budući da su u skladu sa zajedničkom izjavom rumunjskih i ruskih ministara vanjskih poslova od 4. srpnja 2003. dvije strane osnovale zajedničko povjerenstvo Rumunjske i Rusije za proučavanje pitanja koja proizlaze iz povijesti bilateralnih odnosa, uključujući pitanje rumunjskog blaga ostavljenog na čuvanje u Moskvi tijekom Prvog svjetskog rata; budući da se tijekom razdoblja od 15 godina povjerenstvo sastalo samo pet puta, a posljednji sastanak održan je 2019.; budući da je u protokolima zaključenim na kraju tih sastanaka ruska strana priznala zahtjev Rumunjske prema Ruskoj Federaciji i složila se da su dokumenti koje je dostavila rumunjska strana vjerodostojne isprave sa statusom međunarodnog ugovora kojim se potvrđuje da je Rumunjska predala svoje blago, uključujući blago Narodne banke, na čuvanje Rusiji;</P></CONS><CONS><P><NO.P>I.</NO.P>budući da je Ruska Federacija pravni sljednik Sovjetskog Saveza, koji je nastavio pravnu osobnost Ruskog Carstva, te stoga ima obvezu vratiti imovinu koja pripada Rumunjskoj;</P></CONS><CONS><P><NO.P>J.</NO.P>budući da je povrat prisvojenog rumunjskog nacionalnog blaga od velike važnosti i za institucionalno i za nacionalno sjećanje zemlje; budući da je povrat kulturne baštine nezakonito oduzete iz zemlje podrijetla ključan za zaštitu univerzalne vrijednosti kulturne baštine;</P></CONS><CONS><P><NO.P>K.</NO.P>budući da je za povratak rumunjskog nacionalnog blaga potreban prilagođen europski odgovor;</P></CONS></GRCONS></PREAMBLE><DISPOSITIF><ACTLST><ACTION><P><NO.P>1.</NO.P>žali zbog toga što Rusija nije u potpunosti vratila nacionalno blago Rumunjskoj, u skladu s obvezom koja je izričito navedena u službenim bilateralnim sporazumima između dviju država i kako se očekuje u skladu s međunarodnim pravom i običajima;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>2.</NO.P>potiče Rusku Federaciju da u potpunosti vrati Rumunjskoj preostali dio rumunjskog nacionalnog blaga koje je 1916. i 1917. poslano Rusiji na čuvanje;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>3.</NO.P>podsjeća da je rusko nezakonito prisvajanje rumunjskog nacionalnog blaga jedinstven međunarodni slučaj u kojem su državne monetarne pričuve zlata, zajedno s kulturnim, vjerskim i arhivskim predmetima koji su dio nacionalne baštine te države, povjerene na čuvanje drugoj državi na temelju sporazuma utvrđenog u pravno valjanim dokumentima kojima se pružaju pravna jamstva za njihov povratak, ali te obveze u konačnici nisu poštovane, čime se krše međunarodno pravo i običaji;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>4.</NO.P>uviđa da je davanje nacionalnog blaga na čuvanje u Rusiji 1916. i 1917. tijekom teških razdoblja Prvog svjetskog rata pod jamstvom vlade Ruske Imperije u pogledu sigurnosti prijevoza, sigurnosti pologa i sigurnosti povratka u Rumunjsku nezapamćen međunarodni slučaj nezakonitog prisvajanja pričuva zlata i baštine te je pitanje od trajne važnosti za rumunjsko društvo;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>5.</NO.P>napominje da je Prvi svjetski rat prisilio tadašnju rumunjsku vladu da svoje nacionalno blago povjeri savezničkoj državi radi zaštite od uništenja; podsjeća da su tijekom teških ratnih neprilika deseci željezničkih vagona prevezli većinu rumunjskog nacionalnog blaga u Rusko Carstvo radi čuvanja sve do vremena mira, s detaljnim popisom pričuva zlata Rumunjske narodne banke te uz rusko jamstvo zaštite i povratka, čemu su u to vrijeme svjedočile druge države; ističe da nacionalno blago zakonito dano na čuvanje Rusiji obuhvaća 91,5 tona čistog zlata koje pripada pričuvama Rumunjske narodne banke, kraljevskoj zbirci nakita i rijetkih kovanica, zajedno s neprocjenjivim kulturnim i povijesnim dobrima kao što su državni arhivi, dokumenti, dragocjeni povijesni rukopisi, povijesne slike, rijetke knjige i zbirke mnogih javnih i privatnih institucija koje pokrivaju više od pet stoljeća rumunjske povijesti;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>6.</NO.P>naglašava da unatoč nekoliko pokušaja diplomatskih pregovora nakon Prvog svjetskog rata Rusija nikad nije u potpunosti vratila rumunjsko nacionalno blago, kao što je pravno utvrđeno u službenom bilateralnom sporazumu između dviju država;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>7.</NO.P>napominje da su neka kulturna, vjerska i arhivska dobra koja se ubrajaju u nacionalno blago i koja je Rusija nezakonito prisvojila vraćena u Rumunjsku 1935. i 1956.; ističe da, međutim, do danas nije vraćena nijedna od preostalih 91,5 tona čistog zlata koje su dio pričuva Rumunjske narodne banke, unatoč protokolima potpisanim nakon prijenosa blaga u Rusiju;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>8.</NO.P>izražava zabrinutost zbog toga što su, unatoč osnivanju rumunjsko-ruskog zajedničkog povjerenstva stručnjaka zaduženog za razgovore o tom pitanju, nastojanja da se vrati rumunjsko nacionalno blago, uključujući nezakonito prisvojene pričuve zlata Rumunjske narodne banke, putem bilateralnih diplomatskih kanala između Rumunjske i Rusije, naišla na odbijanje Rusije da vrati ono što su prethodni režimi nezakonito zadržali unatoč potpisanim protokolima o povratu;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>9.</NO.P>ističe da se posebna pozornost mora posvetiti očuvanju nacionalnog blaga država članica, kako je utvrđeno u Ugovorima EU-a;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>10.</NO.P>pozdravlja snažna nastojanja EU-a da zaštiti nacionalnu, kulturnu i povijesnu baštinu provedbom zakonodavstva i mehanizama suradnje kojima se uređuje povrat kulturnih dobara i baštine nezakonito uzetih s teritorija država članica EU-a te njegova nastojanja da suzbije nezakonitu trgovinu kulturnim dobrima;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>11.</NO.P>potvrđuje da je Direktiva 2014/60/EU ključni stup predanosti EU-a zaštiti nacionalnog blaga i kulturnih dobara, dok je akcijskim planom EU-a za borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima potvrđena općenita predanost EU-a zaštiti kulturne baštine; naglašava da se nezakonito izneseni kulturni predmeti moraju vratiti bez obzira na to jesu li premješteni unutar Unije ili izvezeni u treću zemlju; napominje da u skladu s relevantnim odredbama UFEU-a postojeće zakonodavstvo EU-a obuhvaća povrat kulturnih dobara i nacionalnog blaga koje je jedna država članica prije 1. siječnja 1993. nezakonito prenijela u drugu državu članicu te stoga repatrijacija rumunjskog nacionalnog blaga i dalje predstavlja poseban slučaj koji zahtijeva posebno rješenje; ističe da iznimna priroda nezakonitog prisvajanja rumunjskog nacionalnog blaga naglašava jedinstvene specifičnosti koje zahtijevaju prilagođen europski odgovor kako bi se olakšao njegov povratak, čime se proširuje područje primjene pristupa EU-a povratu kulturnih dobara nezakonito iznesenih s državnog područja zemalja EU-a;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>12.</NO.P>naglašava da je za realizaciju povrata kulturnih dobara i nacionalnog blaga države članice EU-a koje je nezakonito prisvojila treća zemlja potreban opsežan diplomatski dijalog, i na bilateralnoj razini i na međunarodnim forumima;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>13.</NO.P>poziva Komisiju da proširi područje primjene politika EU-a kojima se uređuje zaštita kulturnih dobara tako da obuhvati povrat nacionalnog blaga premještenog tijekom rata na temelju bilateralnih sporazuma između država;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>14.</NO.P>poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da uključe povratak rumunjskog nacionalnog blaga u diplomatski bilateralni program kojim se uređuju odnosi EU-a i Rusije kad u regionalnom kontekstu bude moguć nastavak političkog dijaloga između stranaka;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>15.</NO.P>poziva Komisiju da stvori konkretne sinergije s rumunjskom državom, Rumunjskom narodnom bankom i drugim relevantnim institucijama kako bi se pokrenula koordinirana djelovanja i primijenili svi diplomatski načini posredovanja, promicanja komunikacije – gdje je to primjereno – s ruskim kolegama i traženja rješenja kako bi se osiguralo da se nestalo nacionalno blago bez odgađanja vrati tamo gdje ono pripada;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>16.</NO.P>poziva Komisiju da istraži mogućnost da djeluje kao partner rumunjskim predstavnicima uključenima u Zajedničko povjerenstvo Rumunjske i Rusije koje ima zadaću raspravljati o povratku rumunjskog nacionalnog blaga;</P></ACTION><ACTION><P><NO.P>17.</NO.P>nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te državnim institucijama Ruske Federacije.</P></ACTION></ACTLST></DISPOSITIF></TEXT></RESOL></TXTLST></SDOCTA>