A.budući da je državni odvjetnik Odsjeka za koordinaciju borbe protiv korupcije Odjela za kazneno pravo Državnog odvjetništva u Rigi zatražio ukidanje imuniteta Andrisu Ameriksu, zastupniku u Europskom parlamentu izabranom u Latviji, kako bi protiv njega pokrenuo kazneni postupak zbog kaznenog djela primanja mita s ciljem da u obavljanju službene funkcije počini nezakonitu radnju u interesu treće strane u skladu s člankom 320. stavkom 4. latvijskog Kaznenog zakona;

B.budući da je u razdoblju od 22. srpnja 2017. do 17. rujna 2017. Andris Ameriks, u svojstvu potpredsjednika Općine Riga, te stoga kao nositelj javne vlasti na odgovornom položaju, među ostalim, navodno od posrednog vlasnika prijevozničkog minibus poduzeća zahtijevao mito u iznosu od 50 % iznosa koje je to društvo primilo od općine Riga za prevezene putnike koji su imali pravo na sniženje cijena prijevoza;

C.budući da je Andris Ameriks izabran u Europski parlament na europskim izborima u svibnju 2019.;

D.budući da se navodno kazneno djelo ne odnosi na mišljenje ili glas Andrisa Ameriksa koji su dani u okviru njegova obnašanja dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

E.budući da prema članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na nacionalnom području svoje države imaju imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države;

F.budući da se člankom 29. i člankom 30. latvijskog Ustava utvrđuje sljedeće:

„Članak 29.

Zastupnici u Latvijskom parlamentu ne smiju biti uhićeni, podvrgnuti pretrazi svojih prostorija niti se njihova osobna sloboda ni na koji način ne može ograničiti bez suglasnosti Latvijskog parlamenta. (...)

Članak 30.

Bez suglasnosti Latvijskog parlamenta ne može se pokrenuti kazneni postupak te se protiv njegovih zastupnika ne mogu izreći upravne kazne.”;

G.budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.;

H.budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od sudskih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obnašanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

I.budući da se istragom nije moglo sa sigurnošću utvrditi točno mjesto i vrijeme počinjenja navodnog kaznenog djela;

J.budući da je djelo koje se stavlja na teret Andrisu Ameriksu navodno počinjeno 2017. i da je glavni državni odvjetnik Republike Latvije zahtjev za ukidanje imuniteta proslijedio tek 23. svibnja 2023.; budući da ne postoji uvjerljivo opravdanje za takvo kašnjenje u poduzimanju mjera;

K.budući da u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije Parlament raspolaže „širokom diskrecijskom ovlašću u vezi s odlukom o zahtjevu za ukidanje imuniteta (...), zbog političke prirode takve odluke” Presuda Suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:C:2013:23, točka 59. i navedena sudska praksa.;

L.budući da sukladnost tih konkretnih elemenata izaziva ozbiljne sumnje u moguću namjeru ugrožavanja političkog djelovanja Andrisa Ameriksa, a osobito njegove aktivnosti kao zastupnika u Europskom parlamentu; budući da, na temelju informacija i objašnjenja pruženih u ovom predmetu, uključujući odgovore zamjenika državnog odvjetnika Republike Latvije tijekom razmjene gledišta s njim, postoje nejasnoće u pogledu elemenata na kojima se temelji zahtjev za ukidanje imuniteta i ozbiljne dvojbe u pogledu postupka kao i obrazloženja zahtjeva za ukidanje imuniteta;

M.budući da se stoga čini da je riječ o slučaju u kojem se može pretpostaviti da postoji fumus persecutionis, odnosno „konkretni elementi” Presuda Suda od 17. rujna 2020., Troszczynski, C-12/19, ECLI:EU:C:2020:725, točka 26. da je predmetni sudski postupak pokrenut s namjerom da se našteti političkoj aktivnosti Andrisa Ameriksa, te u konačnici, među ostalim, njegovoj aktivnosti kao zastupnika u Europskom parlamentu;