A.budući da se člankom 18. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 propisuje da svi sastojci hrane prisutni u obliku sintetiziranih nanomaterijala moraju biti jasno naznačeni na popisu sastojaka hrane radi informiranosti potrošača; budući da se u skladu s time u Uredbi (EU) br. 1169/2011 definiraju „sintetizirani nanomaterijali” kako je utvrđeno člankom 3. stavkom 2. točkom (f) Uredbe (EU) 2015/2283;

B.budući da je člankom 31. Uredbe (EU) 2015/2283 Komisija ovlaštena uskladiti i prilagoditi definiciju „sintetiziranih nanomaterijala” navedenu ondje tehničkom i znanstvenom napretku ili definicijama dogovorenima na međunarodnoj razini, i to delegiranim aktima, u svrhu ostvarivanja ciljeva te Uredbe;

C.budući da su Uredbom (EU) br. 1129/2011 i Uredbom (EU) br. 1130/2011 određeni detaljni popisi Unije prehrambenih aditiva čija je uporaba dopuštena prije stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1333/2008 nakon preispitivanja njihove sukladnosti s njezinim odredbama;

Posljedice definicije

D.budući da će se definicijom „sintetiziranih nanomaterijala” u Delegiranoj uredbi Komisije odrediti treba li se hrana označiti riječju „[nano]” na popisu sastojaka kako je navedeno u članku 18. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011;

E.budući da je cilj Delegirane uredbe Komisije riješiti pitanja tumačenja koja proizlaze iz postojeće definicije uvođenjem objektivnih elemenata kako bi se utvrdilo je li nanomaterijal „sintetiziran” ili nije, primjerice zamjenom izraza „namjerno proizvedeni [materijal]” riječju „proizveden”;

F.budući da se u Delegiranoj uredbi Komisije sprečava da se čestice koje nisu u krutom stanju kao što su micele, liposomi ili kapljice nanoveličine u emulziji i sastojci koji sadržavaju manje od 50 % čestica manjih od 100 nm u hrani smatraju nanomaterijalom;

G.budući da je predložena zadana granična vrijednost od 50 % čestica ili više čestica na nanorazini proizvoljna i manje zaštićujuća od tumačenja definicije iz Uredbe (EU) 2015/2283 koje su dale neke države članice, primjerice Francuska; budući da u toj Uredbi granična vrijednost za raspodjelu veličine čestica nije uzeta u obzir za čestice manje od 100 nm;

H.budući da bi predložena definicija mogla isključiti mnoge nanotvari iz područja primjene Uredbe (EU) br. 1169/2011 koje stoga ne bi podlijegale obvezi označivanja riječju „[nano]”; budući da Komisija u svom obrazloženju u točki 3. navodi da je „broj materijala koji se koriste u hrani koji mogu sadržavati određeni udio nanočestica ograničen, i da većina, ako ne i svi ti materijali nisu novi” te da će se „potencijalni učinci delegiranog akta stoga odnositi na vrlo ograničeni broj materijala”;

I.budući da trenutačno upravo prehrambeni aditivi mogu biti prisutni u hrani kao nanomaterijali; budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) navela 37 nanotvari koje se upotrebljavaju u više od 900 prehrambenih proizvoda https://www.anses.fr/fr/nanomateriaux-alimentation-premiere-application-methodologie.; budući da su ispitivanja koja su provele udruge potrošača i nevladine organizacije: „Agir pour l’Environnement” https://www.agirpourlenvironnement.org/communiques-presse/enquete-exclusive-des-analyses-revelent-la-presence-de-nanoparticules-dans-3980/., „Que Choisir” https://www.quechoisir.org/enquete-nanoparticules-taille-mini-doutes-maxi-n50748/., „60 Millions de consommateurs” https://bibliotheque.60millions-mag.com/detail/publication/detail-top-right/561?issue_id=113421&switch_toc=archive., AVICENN https://veillenanos.fr/wp-content/uploads/2023/01/Rapport-test-EN-20230113.pdf. u Francuskoj, „Foodwatch” https://www.foodwatch.org/de/potenziell-krebserregender-farbstoff-in-backzutaten-von-dr-oetker. i „Bund” https://www.bund.net/fileadmin/user_upload_bund/publikationen/chemie/‌nanotechnologie_in_lebensmitteln_hintergrund.pdf. u Njemačkoj, „Testachats” https://www.test-achats.be/sante/sante-au-quotidien/produits-testes/news/nanoparticules-affichage. u Belgiji i „Altroconsumo” https://www.altroconsumo.it/alimentazione/sicurezza-alimentare/news/nanoparticelle. u Italiji te OCU u Španjolskoj https://www.ocu.org/toda-la-informacion?type=magazine-articles&magazine=ocu%20compra%20maestra&year=2019. opetovano pokazala prisutnost prehrambenih aditiva sa značajnim postotkom nanočestica te da na primjer željezni oksid koji se koristi kao bojilo za hranu (E172) u mliječnim proizvodima, pekarskim proizvodima i određenim žitnim pahuljicama za doručak, može sadržavati nanočestice ispod praga od 50 % čestica; budući da to pokazuje je nedostatak odgovarajućeg označivanja određenih sastojaka hrane kao „[nano]” sastojaka u prvom redu posljedica nedostatka provedbe postojećeg zakonodavstva, a u mnogo manjoj mjeri posljedica tumačenja;

J.budući da je studija provedena 2020. koju je naručila Europska agencija za kemikalije pokazala da građani zahtijevaju bolje označivanje proizvoda za svakodnevnu uporabu koji sadržavaju nanotvari https://echa.europa.eu/-/what-do-eu-citizens-think-about-nanomaterials-.;

Proturječja s preporukama i novim znanstvenim dostignućima

K.budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 12. ožujka 2014. o Delegiranoj Uredbi Komisije od 12. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani u pogledu definicije „proizvedenih nanomaterijala” SL C 378, 9.11.2017., str. 92., uložio prigovor na vrlo sličnu definiciju, s istim pragom od 50 % kojom su bili izuzeti svi prehrambeni aditivi, s obzirom na to da je definicija bila u suprotnosti „s osnovnim ciljem Direktive, a to je visoka razina zaštite zdravlja i interesa potrošača omogućavanjem konačnim potrošačima da biraju na temelju pouzdanih informacija”; budući da je Parlament pozvao Komisiju da podnese novi delegirani akt u kojem će u obzir uzeti njegovo stajalište;

L.budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 8. listopada 2020. o Nacrtu uredbe Komisije o izmjeni Priloga Uredbi (EU) br. 231/2012 o utvrđivanju specifikacija za prehrambene aditive navedene u prilozima II. i III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu specifikacija za titanov dioksid (E 171) SL C 395, 29.3.2021., str. 28., uložio prigovor na Nacrt uredbe Komisije kojim su odobrene serije titanovog dioksida (E171) za hranu koja sadrži manje od 50% čestica manjih od 100 nm;

M.budući da je Europska agencija za sigurnost hrane dala preporuku https://www.efsa.europa.eu/sites/default/files/assets/corporatenanotechnology121003.pdf. da bi „ s obzirom na trenutačne neizvjesnosti u pogledu sigurnosti trebalo razmotriti niži prag broja nanočestica npr. 10 % za primjene povezane s hranom umjesto praga od 50 % predloženog u preporuci;”;

N.budući da su akademske organizacije, javna tijela, nevladine organizacije za zaštitu potrošača i okoliša i sindikati u postupku savjetovanja sa Komisijom zagovarali definiciju koja bi uključivala sve materijale bilo one proizvedene, slučajne ili prirodne te zadani prag od 10 % ili više čestica u brojčanoj raspodjeli veličine čestica;

O.budući da su od 2014. nova znanstvena dostignuća i saznanja potvrdili da nanomaterijali mogu premostiti fiziološke prepreke i da su često opasniji od tvari u mikro ili makro stanju https://veillenanos.fr/en/dossier/nanos-and-health/nanos-health-risks/.;

P.budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) u travnju 2023. Mišljenje Francuske nacionalne agencije za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) (2023.): Definicija nanomaterijala: analize, izazovi i kontroverze, https://www.anses.fr/en/system/files/AP2018SA0168RaEN.pdf. objavila detaljno izvješće u kojem navodi da bi definicija nanomaterijala utvrđena u Preporuci Komisije od 10. lipnja 2022. Preporuka Komisije od 10. lipnja 2022. o definiciji nanomaterijala (SL C 229, 14.6.2022., str. 1.)., koja je poslužila kao osnova za reviziju definicije „sintetiziranih nanomaterijala” utvrđenih u Uredbi (EU) 2015/2283, sektorskim propisima, posebno u hrani, bila štetna za sprečavanje rizika za zdravlje i okoliš; budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) naglasila da granični prag broja nanočestica od 50 % uvršten u horizontalnu definiciju „[nano]” „nije utemeljen na čvrstim znanstvenim argumentima” i preporučila da se za taj prag odredi niža vrijednost;

Q.budući da je otkrivanje nano sastojaka hrane na temelju praga od 10 % broja nanočestica izvedivo, s obzirom na to da je to odlučujuća vrijednost koju primjenjuje francuska Glavna uprava za pitanja potrošača, tržišno natjecanje i kontrolu prijevara u svojim kontrolnim aktivnostima Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) (2020.): Nanomatériaux dans les produits destinés à l’alimentation. Rapport d’expertise collective (Nanomaterijali u prehrambenim proizvodima. Izvješće na temelju zajedničke stručne procjene), https://www.anses.fr/fr/system/files/ERCA2016SA0226Ra.pdf (str. 86.).;

Načelo predostrožnosti

R.budući da je u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kao jedno od temeljnih načela Unije navedeno načelo predostrožnosti;

S.budući da se člankom 168. stavkom 1. UFEU-a određuje da se pri utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije mora zajamčiti visok stupanj zaštite zdravlja ljudi;