1.pozdravlja Sporazum kojim se omogućuje razvoj snažnih zajedničkih etičkih standarda i razmjena najboljih praksi te da neovisni stručnjaci, na zahtjev institucije ili savjetodavnog tijela koje je stranka Sporazuma, ispituju pojedinačne slučajeve u pogledu svake izjave njihovih članova;

2.naglašava da konačnu ovlast za donošenje odluka o provedbi i dalje imaju relevantna tijela institucija ili tijela; napominje da svako savjetovanje s neovisnim stručnjacima o pojedinačnom slučaju započinje zahtjevom u pogledu vlastitih članova stranke Sporazuma u skladu s njezinim internim pravilima; ističe da bi izjave o financijskim interesima kandidata za povjerenike, kao slučajevi na visokoj razini koji nadilaze interese dotične institucije, u pravilu trebali podlijegati ispitivanju neovisnih stručnjaka;

3.ponavlja, međutim, da je Parlament i dalje u potpunosti predan neovisnom etičkom tijelu koje može provoditi istrage na vlastitu inicijativu i izdavati preporuke za sankcije odgovornim tijelima uključenih institucija ili tijela, koje se sastoji od neovisnih stručnjaka kao punopravnih članova, a koje obuhvaća članove institucija i tijela EU-a prije, tijekom i nakon njihova mandata ili službe, kao i osoblje, kako je predvidio u Rezoluciji Parlamenta od 16. rujna 2021. SL C 117, 11.3.2022., str. 159. i ponovio u svojim rezolucijama od 16. veljače 2023. SL C 283, 11.8.2023., str. 31. i od 12. srpnja 2023. Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0281.;

4.žali zbog toga što je Europsko vijeće odlučilo da neće pristupiti Sporazumu;

5.žali zbog nespremnosti Vijeća da proširi područje primjene Sporazuma barem na predstavnike na ministarskoj razini države članice koja predsjeda Vijećem, tvrdeći da u Ugovorima ne postoji pravna osnova za donošenje zajedničkih minimalnih standarda koji se primjenjuju na predstavnike država članica; obvezuje se da će iskoristiti prvu reviziju Sporazuma za rješavanje te pravne praznine i u međuvremenu poziva nadolazeća predsjedništva Vijeća da dobrovoljno primjenjuju njegove odredbe; smatra da bi članovi Vijeća, kao i zastupnici u Europskom parlamentu, mogli biti obvezani pravilima koja je utvrdilo Vijeće u skladu sa svojom ovlasti samoorganizacije, koja bi prevladavala u slučaju sukoba s nacionalnim pravilima; u tom kontekstu ističe da predstavnici država članica okupljeni u Vijeću djeluju u svojstvu članova Vijeća pri donošenju pravnih akata EU-a; obvezuje se da će tražiti pravno pojašnjenje o tome bi li Vijeće moglo obvezati svoje članove na temelju zajedničkih minimalnih standarda;

6.smatra da dostupna sredstva moraju omogućiti pravilno funkcioniranje međuinstitucijskog tijela za etičke standarde („Tijelo”) koje se sastoji od jednog predstavnika svake stranke Sporazuma i pet neovisnih stručnjaka koji pomažu predstavnicima institucija i pridružuju se Tijelu kao promatrači, kao i svaku potrebnu potporu tom tijelu; žali zbog toga što u skladu s člankom 17. Sporazuma sve troškove koji proizlaze iz savjetovanja s neovisnim stručnjacima snosi stranka koja podnosi zahtjev jer bi to moglo dovesti do ograničenja broja takvih savjetovanja;

7.smatra da neovisni stručnjaci, koji se imenuju konsenzusom stranaka Sporazuma, moraju imati stručno iskustvo, posebno u području etike, integriteta i transparentnosti, uz zahtjeve navedene u članku 5. stavku 2. Sporazuma koji se odnose na besprijekornu evidenciju profesionalnog ponašanja i iskustva na visokim funkcijama u europskim, nacionalnim ili međunarodnim javnim organizacijama;

8.naglašava ključnu ulogu neovisnih stručnjaka u ispitivanju pojedinačnih slučajeva na zahtjev određene stranke Sporazuma; smatra da bi bilo vrlo korisno za razvoj ili ažuriranje etičkog standarda kada bi svaka stranka slala mali nasumični uzorak predmeta neovisnim stručnjacima;

9.smatra da bi se Tijelo trebalo oslanjati na postojeće ovlasti institucija da od svojih članova zatraže informacije ili na suglasnost nacionalnih tijela za razmjenu informacija; smatra da bi neovisni stručnjaci trebali moći razmjenjivati informacije s nacionalnim tijelima kada je to potrebno za obavljanje njihovih zadaća, pri čemu bi s takvim informacijama trebali postupati s razinom povjerljivosti jednakoj onoj koja se zahtijeva od tijela koje ih pruža; u tom pogledu naglašava da bi neovisni stručnjaci trebali imati pristup administrativnim dokumentima uključenih strana, posebno stranke koja se s njima savjetuje o predmetu, kako bi im se omogućilo provođenje dobro obrazloženih i dobro dokumentiranih procjena;

10.napominje da neovisni stručnjaci među sobom imenuju glasnogovornika; smatra da bi neovisni stručnjaci trebali imati potpunu autonomiju u organizaciji svojeg rada, kao i u sazivanju vlastitih sastanaka;

11.smatra da bi institucija ili savjetodavno tijelo trebali objaviti obrazloženu preporuku neovisnih stručnjaka, ne dovodeći u pitanje Opću uredbu o zaštiti podataka i osobna prava, zajedno s odlukom nadležnog tijela, koje bi trebalo dati objašnjenje ako se preporuke ne slijede u potpunosti;

12.poziva Tijelo da bude primjer u pogledu transparentnosti objavljivanjem svih preporuka, godišnjih izvješća, odluka i evidencija o potrošnji u strojno čitljivom formatu otvorenih podataka koji je dostupan svim građanima i u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka, uključujući, među ostalim, pisano mišljenje neovisnih stručnjaka o samoprocjenama institucija u skladu s člankom 10. Sporazuma te anonimizirani i zbirni godišnji financijski izvještaj za svaku godinu u kojem se u zbirnom i anonimiziranom obliku sažimaju savjetovanja i pitanja koja su stranke podnijele te mjere za daljnje postupanje u skladu s člankom 7. stavkom 4. Sporazuma; naglašava važnost odgovarajuće zaštite privatnosti dotičnih pojedinaca i pretpostavke nedužnosti; poziva stranke Sporazuma da izrade zajedničke smjernice za savjetovanje s neovisnim stručnjacima i objavljivanje njihovih preporuka;

13.smatra da bi, kako bi bilo potpuno učinkovito, Tijelo trebalo kombinirati funkcije postojećih tijela odgovornih za etiku te da bi se stoga, u slučajevima u kojima je potrebno posebno razmatranje ili u svrhu razvoja ili ažuriranja etičkog standarda, svaka stranka sudionica trebala savjetovati s neovisnim stručnjacima;

14.naglašava da postoji potreba za utvrđivanjem načina na koji će se odrediti mandat potpredsjednika koji predstavlja Parlament u Tijelu i uspostavljanje odgovarajućih mehanizama odgovornosti;

15.smatra da je potrebno razjasniti tko bi bio zamjenski predstavnik Parlamenta u Tijelu;

16.smatra da bi Odbor za ustavna pitanja trebao igrati ulogu u određivanju mandata potpredsjednika koji predstavlja Parlament u Tijelu; kao i pozivanje na odgovornost potpredsjednika i zamjenika; smatra da je najvažnije da zastupnici u Parlamentu imaju mišljenje o razvoju standarda koji će za njih biti obvezujući;

17.ostaje predan konstruktivnom sudjelovanju u reviziji Sporazuma koja će se provesti tri godine nakon njegova stupanja na snagu kako bi se poboljšalo i unaprijedilo Tijelo, kako je predviđeno člankom 21. Sporazuma;

18.podsjeća na svoje stajalište da bi Tijelo trebalo moći na vlastitu inicijativu istraživati navodna kršenja etičkih pravila od strane dužnosnika i osoblja institucija EU-a te provoditi istrage na licu mjesta i na temelju evidencije koristeći se informacijama koje je prikupilo ili koje je primilo od trećih strana;

19.odobrava sklapanje Sporazuma u prilogu;

20.nalaže svojoj predsjednici da potpiše Sporazum zajedno s predsjednikom Vijeća, predsjednikom Komisije, predsjednikom Suda Europske unije, predsjednicom Europske središnje banke, predsjednikom Revizorskog suda, predsjednikom Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora i predsjednikom Odbora regija te da ga da na objavu u Službenom listu Europske unije;

21.nalaže svojoj predsjednici da ovu Odluku, zajedno s njezinim prilogom, proslijedi svim strankama Sporazuma radi obavijesti.